A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 23

Sucima 11:1-40
1. Jiftah iz Gileada bio je velik junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio Jiftahov otac.
2. Kad Gileadova žena rodi sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jiftaha i rekoše mu: “Ne možeš biti baštinik u našoj obitelji, jer si sin tuđe žene.”
3. Tada pobježe Jiftah od svoje braće i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jiftaha ljudi bez imovine i pođoše s njim pljačkati.
4. Tada poslije nekoga vremena Amonovi sinovi zaratiše s Izrćlcima
5. te Amonovi sinovi pođoše u boj protiv Izrćla, a gileadske starješine odoše da dovedu Jiftaha iz zemlje Toba.
6. Oni zamoliše Jiftaha: “Dođi i budi nam vođa! Mi hoćemo ratovati protiv Amonovih sinova.”
7. A Jiftah odgovori gileadskim starješinama: “Niste li me mrzili i otjerali me iz kuće mojega oca? Zašto sad dolazite k meni kad ste u nevolji?”
8. Gileadske starješine odvratiše Jiftahu: “Zato sad dođosmo opet k tebi. Ako pođeš s nama i budeš ratovao protiv Amonovih sinova, bit ćeš poglavar svim gileadskim građanima.”
9. Tada upita Jiftah gileadske starješine: “Ako me odvedete da se borim protiv Amonovih sinova i ako mi ih Gospodin preda, hoću li vam tada biti poglavar?”
10. Gileadske starješine odgovoriše Jiftahu: “Gospodin je svjedok, kako je poznato, među nama da ćemo tako raditi kako si zahtijevao.”
11. Tako ode Jiftah s gileadskim starješinama. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jiftah prinese sve svoje želje Gospodinu u Mispi.
12. Potom posla Jiftah glasnike kralju Amonovih sinova i poruči mu: “Što ti od mene hoćeš te ideš protiv mene ratovati s mojom zemljom?”
13. Kralj Amonovih sinova odgovori Jiftahovim glasnicima: “Izrćl je uzeo moju zemlju kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag u miru!”
14. Ali Jiftah posla opet glasnike kralju Amonaca
15. i poruči mu: “Ovako veli Jiftah: Izrćl nije uzeo ni moapske zemlje, ni zemlje Amonovih sinova.
16. Kad su sinovi Izrćlovi izišli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,
17. tad je poslao Izrćl glasnike edomskomu kralju s molbom: Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali edomski kralj ne posluša. I moapskomu kralju poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izrćlovi u Kadešu;\
18. zaputiše se tada preko pustinje, zaobiđoše edomsku i moapsku zemlju i dođoše u zemlju istočno od moapske zemlje.
19. Nato poslaše sinovi Izrćlovi glasnike Sihonu, amorejskomu i hešbonskomu kralju, i poruči mu Izrćl: Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta.
20. Ali Sihon ne povjerova prolazu Izrćlovih sinova kroz svoje područje. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu i on se je borio protiv Izrćla.
21. Ali Gospodin, Bog Izrćlov, dade Sihona sa svom vojskom u ruke Izrćlovim sinovima, koji ih pobijediše. Tako oslobodi Izrćl svu zemlju Amorejaca, koji su prebivali u onoj zemlji,
22. te osvoji svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23. A sada, kada je Gospodin, Bog Izrćlov, protjerao Amorejce zbog svojega naroda Izrćla, hoćeš li ga ti odagnati?
24. Zar nije istina da ti stupiš u posjed onoga koga tvoj bog Kemoš izagna? Koga dakle Gospodin, Bog naš, izagna zbog nas, u njegov posjed onda mi stupimo.
25. Ili si ti po nečemu jači od moapskoga kralja Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izrćlom? Je li on ratovao s njima?
26. Kad je Izrćl boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih niste u to vrijeme natrag osvojili?
27. Ja ti ne učinih ništa nažao, nego ti meni činiš krivo kad ratuješ sa mnom. Gospodin, sudac, danas će suditi između Izrćlovih i Amonovih sinova.”
28. Ali kralj Amonovih sinova ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah.
29. Tada siđe duh Gospodnji na Jiftaha, i on prođe kroz Gilead i Manaše. Nato pođe u Mispu u Gileadu i od Mispe u Gileadu podiže se protiv Amonovih sinova.
30. A Jiftah se ovako zavjetova Gospodinu: “Ako Amonove sinove predaš posve u moje ruke,
31. onda onaj koji mi iz vrata moje kuće dođe ususret, ako se vratim kući kao pobjednik nad Amonovim sinovima, mora pripasti Gospodinu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu.”
32. I tako dođe Jiftah protiv Amonovih sinova, da ratuje s njima, i Gospodin mu ih posve predade u ruke.
33. On ih silno porazi od Aroera do okolice Menita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramina. Tako su bili Amonovi sinovi poniženi pred Izrćlcima.
34. A kad se Jiftah vraćao svojoj kući u Mispu, izađe mu ususret njegova kći s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri. \
35. Kad je ugleda, razdre haljine i povika: “Jao, kćeri moja, ti me obaraš duboko! Jest, ti si koja me baca u nesreću. Ja sam se zavjetovao Gospodinu i ne mogu to poreći.”
36. Ona mu reče: “Oče moj, kad si se zavjetovao Gospodinu, izvrši na meni što si zavjetovao! Jer ti je Gospodin dao da se osvetiš svojim neprijateljima, Amonovim sinovima.”
37. Onda zamoli svojega oca: “Neka mi se dopusti ovo: Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama oplakati svoje djevojaštvo.”
38. On joj odgovori: “Odi!” I pusti je na dva mjeseca. I ona ode sa svojim prijateljicama i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo.
39. A poslije dva mjeseca vrati se k svojemu ocu i on izvrši na njoj svoj zavjet što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka. Otada je u Izrćlu običaj
40. da svake godine izlaze kćeri Izrćlove i plaču za kćeri Jiftaha iz Gileada, četiri dana u godini.

Sucima 12:1-15
1. I podigoše se ljudi od Efrajimova plemena. Odoše na sjever i upitaše Jiftaha: “Zašto si izišao u boj protiv Amonovih sinova, a nas nisi pozvao da idemo s tobom. Sad ćemo ti zapaliti kuću nad glavom.”
2. Jiftah im odvrati: “Ja i moj narod imali smo tešku borbu s Amonovim sinovima. Ja sam vas pozvao, ali me vi ne izbaviste iz njihovih ruku.
3. Kad sam vidio da mi vi ne ćete pomoći, stavih glavu u torbu i pođoh protiv Amonovih sinova i Gospodin mi ih dade u ruke. Pa zašto danas dolazite protiv mene da me napadnete?”
4. Tad Jiftah podiže sve ljude od Gileada i udari na Efrajimovce, i Gileadovci poraziše Efrajimovce. Oni su naime bili rekli: “Vi ste bjegunci, Efrajimovci. Gilead leži usred Efrajima, usred Manašeja.”
5. Gilead zauze jordanske gazove u Efrajimu. I kad bi koji bjegunac Efrajimovac zamolio: “Htio bih prijeći”, upitali bi ga ljudi od Gileada: “Jesi li iz Efrajima?” Ako bi odgovorio: “Nisam”,
6. onda bi mu zapovjedili: “Reci dakle šibolet!” Kad bi rekao “šibolet”, jer ne bi pravilno izgovorio, uhvatili bi ga i zaklali bi ga na jordanskim gazovima. Tako tada pogibe četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajima.
7. Jiftah je sudio Izrćlu šest godina. Tada umre Jiftah iz Gileada i bi pokopan u jednom Gileadovu gradu.
8. Poslije njega sudio je u Izrćlu Ibsan iz Betlehema.
9. On je imao trideset sinova i trideset kćeri. Kćeri pouda vani, trideset kćeri dovede sinovima izvana. Sudio je Izrćlu sedam godina.
10. Kad umre Ibsan, bi pokopan u Betlehemu.
11. Poslije njega sudio je u Izrćlu Elon iz Zebuluna. Deset godina sudio je on u Izrćlu.
12. Kad umre Elon iz Zebuluna, bi pokopan u Ajalonu, u zemlji Zebulunu.
13. Poslije njega sudio je u Izrćlu Abdon, Hilelov sin iz Pireatona.
14. On je imao četrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali sedamdesetero magaradi. Sudio je Izrćlu osam godina.
15. Nakon što je Abdon, Hilelov sin iz Pireatona, bio umro, bi pokopan u Pieratonu, u zemlji Efrajimu, na gori Amalečana.

Psalmi 50:7-17
7. ”Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, Izrćle! Ja ću svjedočiti protiv tebe, ja, Bog? Bog tvoj.
8. Ne tužim te zbog tvojih žrtava; tvoje paljenice su stalno preda mnom. \
9. Ne trebam junca iz tvoje staje niti jaraca iz tvojih torova.
10. Jer je moja svaka zvijer u šumi i tisuće životinja na gorama.
11. Poznajem svaku pticu u gorama. Moje je sve što se kreće u poljima.
12. Kad bih ogladnio, ne bih ti kazao jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13. Zar da jedem meso bikova i pijem krv jaraca?
14. Prinesi Bogu žrtvu hvale! Ispuni Višnjemu svoje zavjete!
15. I prizovi me u dan nevolje! Tada ću te izbaviti, a ti ćeš me slaviti!”
16. A bezbožniku Bog reče: “Zašto ponavljaš moje zakone i stavljaš moj Savez u svoja usta,
17. a mrziš moj nauk i mojim riječima okrećeš leđa.

Izreka 14:28-28
28. Na mnoštvu naroda počiva slava kraljeva; knežev je pad kad nema ljudi. \

Luki 17:1-19
1. I reče svojim učenicima: “Sablazni ne mogu izostati. Ali teško onome od koga dolaze!
2. Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih.
3. Pazite! Ako se tvoj brat ogriješi, pouči ga! Bude li mu žao, oprosti mu!
4. I ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta opet dođe k tebi i rekne: Žao mi je; oprosti mu!” \
5. Apostoli zamoliše Gospodina: “Umnoži našu vjeru!”
6. Gospodin odvrati: “Ako imate vjeru toliku koliko je gorušično zrno te kažete ovome dudu: Izađi s korijenom i presadi se u more? poslušat će vas.
7. Tko od vas svojemu sluzi što ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, kaže: Dođi odmah i sjedni za stol?
8. Ne će li mu prije kazati: Pripravi mi večeru, pripaši se i posluži me, dok jedem i pijem, a onda možeš ti jesti i piti.
9. Hoće li on zahvaliti sluzi na tom što je izvršio njegove zapovijedi?
10. Tako i vi, kad učinite sve što vam je naloženo, kažite: Sluge smo neznatne, učinismo samo svoju dužnost.”
11. Na putu u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje.
12. Kad htjede ući u jedno selo, dođe mu ususret deset gubavaca. Stadoše izdaleka.
13. I počeše vikati: “Isuse, učitelju, smiluj nam se!”
14. Kad ih vidje, reče im: “Idite i pokažite se svećenicima!” Dok su išli, očistiše se.
15. A samo jedan od njih dođe natrag, kad vidje da je iscijeljen. Hvalio je Boga jakim glasom.
16. Bacio se pred noge Isusove na svoje lice i zahvalio mu. A to je bio Samarijanac.
17. Tada reče Isus: “Ne očistiše li se desetorica? A gdje su devetorica?
18. Zar se nijedan ne nađe da se vrati i dade slavu Bogu, nego ovaj tuđin?”
19. I reče mu: “Ustani i idi! Ozdravila te tvoja vjera!”