A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 22

Sucima 9:1-57
1. Abimelek, Jerubaalov sin, ode u Šekem k braći svoje majke i predloži njima i svemu rodu obitelji svoje majke ovo:
2. ”Upitajte jednom otvoreno sve građane Šekema: Što je bolje za vas: da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili da vam je gospodar jedan čovjek? Pomislite na to da sam ja vaše tijelo i vaša kost!”
3. Tu njegovu izjavu izrekoše braća njegove majke pred svim građanima Šekema, i njihova se srca privinuše Abimeleku. Jer oni sebi rekoše: “Naš je brat.”
4. Dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz Baal-Beritova hrama. Time najmi sebi Abimelek ljude bez posjeda i drzovite, koji mu se pridružiše.
5. On pođe onda u kuću svog oca u Ofru i pobi svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Samo osta Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, jer se je bio sakrio.
6. Nato se sakupiše svi građani u Šekemu i svi stanovnici Bet-Mila, odoše i učiniše Abimeleka kraljem kod hrasta koji stoji u Šekemu.
7. Kad to javiše Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im u sav glas: “čujte me, građani Šekema, tako vas Bog čuo!
8. Jedanput pošla stabla da pomažu sebi kralja. Rekoše maslini: Budi naš kralj!
9. A maslina im odvrati: Zar ja da ostavim svoju pretilinu, koju na meni slave bogovi i ljudi, pa da idem vladati nad drvećem?
10. Tada reče drveće smokvi: Dođi, budi naš kralj!
11. A smokva im odvrati: Zar ja da ostavim svoju sladost i krasni svoj plod, pa da idem vladati nad drvećem?
12. I reče drveće vinovoj lozi: Dođi, budi naš kralj!
13. A vinova im loza odvrati: Zar ja da ostavim svoje vino, koje veseli Boga i ljude, pa da vladam nad drvećem?
14. I reče sve drveće trnu: Dođi, budi naš kralj!
15. A trn im odgovori: Ako doista hoćete mene pomazati sebi za kralja, onda dođite i sklonite se u moju sjenu; ako li ne ćete, onda neka izađe oganj iz trna i spali libanonske cedrove! \
16. A sada! Ako ste vjerno i pošteno radili, kad učiniste Abimeleka kraljem, i ako ste dobro učinili Jerubaalu i njegovoj kući i nagradili mu ono što je učinio?
17. vi, za koje se je moj otac borio i svoj život izložio i koje je izbavio iz ruku Midjanaca,
18. a vi danas ustadoste na kuću mojega oca i pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove sluškinje, nad građanima Šekema zato što je vaš brat?
19. ako ste dakle danas vjerno i pošteno radili prema Jerubaalu i njegovoj kući, onda se veselite zbog Abimeleka, a on neka se veseli zbog vas!
20. Ako li niste, neka iziđe oganj od Abimeleka i spali građane u Šekemu i Bet-Milu i neka iziđe oganj od građana u Šekemu i od Bet-Mila i spali Abimeleka!”
21. Tada pobježe Jotam i skloni se. Ode u Beer i ondje ostade bojeći se svojega brata Abimeleka.
22. I vladao je Abimelek Izrćlom tri godine.
23. I posla Bog razdor između Abimeleka i građana u Šekema, tako da se građani Šekema iznevjeriše Abimeleku.
24. Tako se je morao osvetiti zločin učinjen na sedamdeset sinova Jerubaalovih i krv njihova doći na njihova brata Abimeleka, koji ih je bio ubio, i na građane Šekema, koji su ga bili potakli da ubije svoju braću.
25. I građani Šekema postaviše mu zasjede po gorskim vrhovima, pa su plijenili svakoga koji je prolazio mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku.
26. Gaal, Ebedov sin, bio je naime došao sa svojom braćom, i oni su se bili nastanili u Šekemu. A građani Šekema pouzdaše se u njega.
27. Kad su bili izašli u polje i u svojim vinogradima imali berbu i tiještili grožđe, prirediše veselje, odoše u hram svojega boga, jedoše i piše, i psovali su Abimeleka.
28. Gaal, Ebedov sin, povika: “Tko je Abimelek i tko smo mi Šekemljani da mu moramo služiti? Nije li on Jerubaalov sin, a Zebul njegov upravitelj? Budite radije podložni ljudima Hamora, Šekemova oca! Zašto da njemu budemo podložni?
29. O, kad bih ja imao u svojoj ruci taj narod! Protjerao bih Abimeleka.” Tada rekoše Abimeleku: “Pojačaj svoju vojsku i kreni!”
30. A kad je Zebul, gradski upravitelj, čuo izjave Gaala, Ebedova sina, vrlo se razgnjevi.
31. On posla tajno glasnike Abimeleku i poruči mu: “Evo, Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom u Šekem. Oni sad bune grad protiv tebe.
32. Ustani, dakle, noću sa svojim ljudima i postavi zasjedu u polju!
33. Rano ujutro, kad sunce grane, digni se i udari na grad! Kad on zatim sa svojim ljudima izađe protiv tebe, učini s njim kako ti dolikuje!”
34. Tada usta Abimelek noću sa svim svojim ljudima. Postaviše zasjedu Šekemu u četiri čete.
35. Kad Gaal, Ebedov sin, iziđe i stade pred vrata gradska, iskoči onda Abimelek sa svojim ljudima iz zasjede.
36. Gaal ugleda ljude i reče Zebulu: “Eno dolaze ljudi s vrha gore!” A Zebul mu odvrati: “Od gorske sjene čine ti se ljudi.”
37. Ali Gaal potvrdi još jednom: “Eno, ljudi silaze s visa! Druga četa dolazi od čarobničkog hrasta.”
38. Tada mu doviknu Zebul: “Gdje su ti sada velika usta? Ti si bio onaj koji se je rugao: Tko je Abimelek da mu moramo biti podložni? Pa to su ljudi koje si prezreo. Iziđi sada i bori se s njim!”
39. I izađe Gaal pred Šekemljanima i potuče se s Abimelekom.
40. Ali ga Abimelek natjera u bijeg, i on pobježe pred njim.
41. Dok je Abimelek ostao u Arumu, istjera Zebul Gaala i njegovu braću. Tako nisu mogli dulje ostati u Šekemu.
42. Kad sutradan izađoše ljudi u polje i javiše to Abimeleku,
43. uze on vojsku, razdijeli je u tri čete i razmjesti je kao zasjedu u polju. A čim vidje da su ljudi izašli iz grada, skoči na njih i pobi ih.
44. Sam Abimelek udari sa svojom četom i stane kod gradskih vrata, a druge dvije čete udariše na sve one koji su bili u polju, i pobiše ih.
45. Tada je Abimelek cijeli dan udarao na grad. Kad zauze grad, poubija stanovnike, razori grad i prosu sol po njemu.
46. A kad to čuše svi stanovnici Šekemske kule, odoše u podrum hrama boga Berita.
47. čim dojaviše Abimeleku da su se tamo skupili svi stanovnici Šekemske kule,
48. izađe on sa svim svojim ljudima na goru Salmon. Tamo prihvati Abimelek sjekiru, odsiječe granu drveta, podiže je i stavi je na svoje rame. A ljudima zapovjedi: “Što vidjeste da sam ja učinio, to brzo činite i vi!”
49. Tada i svi ljudi, čovjek za čovjekom, odsjekoše granu drveta, pođoše zatim za Abimelekom, slagaše grane nad podrum i njima zapališe podrum. I tako izginuše svi stanovnici Šekemske kule, oko tisuću muškaraca i žena.
50. Potom ode Abimelek na Tebes, opkoli Tebes i osvoji ga.
51. Usred grada bila je tvrda kula u koju su bili pobjegli svi ljudi i žene, svi stanovnici grada. Oni zatvoriše za sobom vrata i popeše se na krov kule.
52. Abimelek dođe sve do kule i htjede udariti na nju. Kad se posve primakao vratima kule, da je zapali,
53. baci jedna žena gornji mlinski kamen na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju.
54. On brzo dozove momka koji mu je nosio oružje i zapovjedi mu: “Izvadi svoj mač i ubij me! Inače će se za me reći: Žena ga je ubila.” I probode ga njegov momak, i on umre.
55. Kad vidješe Izrćlci da je Abimelek mrtav, vratiše se svi svojim kućama.
56. Tako plati Bog Abimeleku za zločin što ga je bi počinio prema svom ocu ubivši svoje sedamdesetero braće.
57. Isto tako dade Bog da svi zločini ljudi u Šekemu natrag padnu na njihovu glavu. Tako se ispuni na njima kletva Jotama, Jerubaalova sina.

Sucima 10:1-18
1. Poslije Abimeleka ustade da izbavi Izrćla Tola, sin Pue, Dodov unuk iz Jisakarova plemena. On je stanovao u Šamiru na Efrajimovoj gori
2. i bio je sudac Izrćlu dvadeset i tri godine. Tada umre i bi pokopan u Šamiru.
3. Poslije njega ustade Jair iz Gileada i bio je sudac Izrćlu dvadeset i dvije godine.
4. On je imao trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Jairova šatorska sela. Leže u Gileadu.
5. Kad je umro Jair, pokopaše ga u Kamonu.
6. Sinovi Izrćlovi činili su opet što se nije sviđalo Gospodinu, i služili su baalima i aštartama, sirskim bogovima, sidonskim bogovima, moapskim bogovima, bogovima Amonovih sinova i filistejskim bogovima. A Gospodina su ostavili i nisu mu služili.
7. Tada se raspali gnjev Gospodnji na Izrćla, i dade ih u ruke Filistejcima i u ruke Amonovim sinovima.
8. Oni su mučili i gazili Izrćlce one godine već osamnćst godina? sve sinove Izrćlove s one strane Jordana u amorejskoj zemlji u Gileadu.
9. A kad su Amonovi sinovi prešli preko Jordana, da zarate i s Judom, Benjaminom i kućom Efrajimovom, i kad su sinovi Izrćlovi bili u velikoj nevolji,
10. tad zavapiše Izrćlci Gospodinu i priznaše: “Sagriješismo tebi jer ostavismo Boga svojega i služismo baalima.”
11. A Gospodin reče sinovima Izrćlovim: “Nisu li vas pritiskivali Egipćani, Amoreji, Amonovi sinovi, Filistejci,
12. Sidonci, Amalečani i Midjanci? Ali kad zavapiste meni, ja sam vas izbavljao iz njihove ruke.
13. A vi me ostaviste i služiste drugim bogovima. Zato vas više ne ću izbavljati.
14. Idite i vičite onim bogovima koje sebi izabraste! Neka vas oni izbave u vašoj nevolji!”
15. Tada Izrćlovi sinovi priznaše Gospodinu: “Sagriješismo. čini s nama što ti je drago! Samo nas izbavi još ovaj put!”
16. Oni zatim ukloniše tuđe bogove iz svoje sredine i stadoše opet služiti Gospodinu. I bilo mu je žao zbog nevolje Izrćlove.
17. Kad se Amonovi sinovi podigoše i u Gileadu se utaboriše, dok se Izrćlovi sinovi skupiše i podigoše tabor kod Mispe,
18. reče narod (knezovi gileadski) jedan drugomu: “Tko će početi boj protiv Amonovih sinova? Taj neka bude poglavar svim stanovnicima Gileada!”

Psalmi 50:1-6
1. Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Gospod, govori, doziva zemlju od sunčanoga izlaska do zalaska.
2. Sa Siona, krune ljepote, zasja Bog.
3. Dolazi Bog naš i ne će šutjeti, pred njim ide oganj što proždire; oko njega buči silna oluja. \
4. Doziva odozgo nebo i zemlju da sudi svojemu narodu:
5. ”Skupite mi moje štovatelje što žrtvom sklopiše Savez sa mnom!”
6. Oglasiše nebesa njegovu pravednost jer Bog je onaj koji sudi.

Izreka 14:25-27
25. Izbavitelj je života istiniti svjedok; a tko iskazuje laži, kvaritelj je. \
26. U strahu je Gospodnjem pouzdanje jakomu; i njegovoj djeci pruža zaštitu. \
27. Strah je Gospodnji izvor života; on pomaže izbjeći zamkama smrti. \

Luki 16:1-31
1. Dalje reče svojim učenicima: “Bio je neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je kod njega bio optužen da mu prosipa imanje.
2. On ga dade dozvati i reče mu: Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj.
3. Tada upravitelj pomisli u sebi: Što da počnem kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se stidim.
4. Znam što ću činiti da me prime u svoje kuće kad mi oduzme upravu.
5. I dozva redom dužnike svoga gospodara. Prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru?
6. On odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: Uzmi svoje pismo, sjedi i piši brzo pedeset!
7. Drugoga zapita: Koliko si ti dužan? On odgovori: Sto kora pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i piši osamdeset!
8. Gospodar prizna da je nepravedni upravitelj radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.
9. I ja vama kažem: Stecite sebi prijatelje svjetovnim bogatstvom da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove!
10. Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj.\
11. Ako vjerno ne upravljate svjetovnim bogatstvom, tko će vam onda povjeriti istinito dobro?
12. I ako vjerno ne upravljate tuđim dobrom, tko će vam onda dati što je vaše?
13. Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara! Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”
14. Sve su ovo slušali lakomi farizeji i rugali se.
15. Tada im reče: “Vi ste oni koji se uznosite kao pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno.
16. Zakon i proroci dosežu do Ivana. Otada se navješćuje radosna vijest o Božjemu kraljevstvu, i svaki prodire u njega silom.
17. Ali prije će proći nebo i zemlja, nego će propasti i jedno slovce Zakona.
18. Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, isto tako čini preljub. \
19. Bio je neki bogat čovjek, oblačio se u skrlet i u laneno platno i sjajno se gostio svaki dan.
20. Pred njegovim vratima ležao je neki siromah po imenu Lazar, sav u čirevima.
21. Rado bi se bio nasitio mrvicama što su padale s bogataševa stola. I psi su dolazili i lizali mu čireve.
22. Tada umre siromah. Anđeli ga odnesoše u Abrahamovo krilo. A umre bogataš i bi zakopan.
23. Kad u paklu usred svojih muka podiže oči, vidje izdaleka Abrahama i u njegovu krilu Lazara.
24. Tada povika: Oče Abrahame! Smiluj mi se i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh svojega prsta i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.\
25. Abraham odvrati: Sjeti se, sinko, da je tebi u tvojemu životu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
26. Osim toga zjapi među nama i vama širok jaz, tako da nijedan ne može odavle k vama prijeći, i nijedan odatle ovamo doći, i kad bi htio.
27. Onaj nastavi: Onda te molim, oče, pošalji ga u moju očinsku kuću!
28. Imam još petero braće, i neka ih opomene da ne dođu i oni na ovo mjesto muke!
29. Abraham odvrati: Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju!
30. Ne, oče Abrahame, odvrati onaj. Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se obratiti.
31. A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ne će vjerovati da tko ustane i od mrtvih.”