A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 21

Sucima 7:1-25
1. Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva njegova četa s njim. Utaboriše se kod izvora Haroda, a tabor Midjanaca bio je sjeverno od njih, na podnožju brežuljka More u ravnici.
2. Tada reče Gospodin Gideonu: “Vojska što je imaš uza se odveć je mnogobrojna a da bih dao Midjance u njezine ruke. Inače bi se Izrćl mogao hvaliti nasuprot meni: Vlastitom sam snagom sebi pomogao.
3. Zato reci ljudima: Tko se boji i koga je strah neka se vrati i neka odstupi od gore Gileada!” I vratiše se od čete dvadeset i dvije tisuće ljudi, a deset tisuća ljudi ostade.
4. A Gospodin reče Gideonu: “četa je još uvijek previše mnogobrojna. Odvedi je na vodu! Tamo ću ti je prebrati. Za koga ti reknem: Ovaj ide s tobom, taj neka ide s tobom! A za koga ti reknem: Ovaj ne ide s tobom, taj neka ne ide s tobom!”
5. Nakon što je ljude bio odveo na vodu, reče Gospodin Gideonu: “Svakoga koji lapće vodu jezikom, kao što lapću psi, toga stavi na stranu; tako i svakoga koji klekne na koljena dok pije!”\
6. Tada je iznosio broj onih koji su vodu laptali rukom k ustima tri stotine ljudi. Ostali ljudi klekoše svi na koljena da piju vodu.
7. I reče Gospodin Gideonu: “S tri stotine ljudi koji su laptali vodu izbavit ću vas i predat ću ti u ruke Midjance. Svi drugi neka se vrate; svaki svojoj kući!”\
8. Kad su uzeli sebi brašnjenice za ljude i njihove trube, otpusti sve Izrćlce, svakoga svojoj kući. Samo tri stotine ljudi zadrža. Tabor Midjanaca bio je pod njim u ravnici.
9. One noći reče mu Gospodin: “Ustani! Siđi u tabor! Jer ti ga dajem u ruke.
10. Ako li se bojiš sam sići, siđi u tabor sa svojim momkom Purom!
11. Prisluškuj što govore! Tada ćeš dobiti srčanost za silazak u tabor.” I siđe on sa svojim momkom Purom do najbližih taborskih straža.
12. Midjanci i Amalečani, i svi sinovi Istoka bili su se utaborili u ravnici u tako velikom broju kao skakavci. Njihovim devama nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska u moru.
13. Kad Gideon dođe tamo, upravo je jedan pripovijedao drugome ovaj san: “Slušaj, usnuo sam jedan san. Kotrljao se pečeni ječmeni kruh u tabor midjanski i došao do jednog šatora. Pogodi ga tako da padne i premetnu se prema gore. Tako je ležao šator.”
14. Drugi odgovori: “To nije ništa drugo nego mač Izrćlca Gideona, Joašova sina. Bog mu u ruke predade Midjance i sav njihov tabor.”
15. Kad Gideon ču ispripovjedan san i njegovo tumačenje, baci se ničice. Tada se vrati u izrćlski tabor i povika: “Ustajte! Gospodin predade tabor Midjanaca u ruke vaše.”
16. Potom razdijeli trista ljudi u tri čete i dade svima u ruke trube i prazne vrčeve. U vrčevima su bile luči.
17. On im zapovjedi: “Gledajte u mene i činite kao što ću ja činiti! Kad dođem na kraj tabora, onda činite što ja činim!
18. čim ja sa svima što su uza me zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko svega tabora i vičite: Za Gospodina i za Gideona!”
19. I kad je Gideon bio došao sa stotinu ljudi, što su bili uz njega, na kraj tabora, početkom srednje noćne straže? istom su bili postavili straže? tad zatrubiše oni u trube i razlupaše vrčeve u svojim rukama.
20. U isto vrijeme zatrubiše u trube tri čete i razlupaše vrčeve. U lijevoj ruci držali su luči, u desnoj trube, da trube, i vikali su: “Mač za Gospodina i za Gideona!”
21. Svaki je pritom stajao na mjestu na kojem je bio, okolo tabora. Tada se smete sav tabor. Vikali su i nagnuli bježati.
22. Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravi Gospodin mač jednoga protiv drugoga, i to po svemu taboru, te pobježe vojska do Bet-Hašita prema Sartanu, do obale Abel-Mehole kod Tabata.
23. A Izrćlci iz Naftalijeva, Ašerova plemena i iz svega Manašeova plemena ustadoše i dadoše se u potjeru za Midjancima.
24. I posla Gideon glasnike po svoj Efrajimovoj gori s uputom: “Siđite pred Midjance i zapriječite im dotok vode do Bet-Bara, i Jordana!” Svi Efrajimovci digoše se i zapriječiše im dotok vode do Bet-Bara i Jordana.
25. I uhvatiše oba midjanska kneza, Oreba i Zeeba. Oreba ubiše na gavranovoj stijeni, a Zeeba smaknuše kod tijeska vukova. Onda potjeraše Midjance i donesoše Orebovu i Zeebovu glavu Gideonu preko Jordana.

Sucima 8:1-35
1. Tada ga upitaše Efrajimovci: “Zašto si nam to učinio, te nas nisi pozvao kad si krenuo u boj protiv Midjanaca?” Tako su mu žestoko prigovarali.
2. On im odvrati: “Pa što sam ja učinio kao vi? Nije li Efrajimovo pabirčenje bolje negoli Abiezerova berba?
3. Vama je u ruke Bog dao midjanske knezove Oreba i Zeeba. Pa što sam ja učinio tako kao vi?” Na takve riječi umanji se njihova ljutnja na njega.
4. Kad je Gideon bio došao na Jordan i prešao preko njega s tri stotine ljudi, koji su bili s njim, a bili su umorni od proganjanja,
5. zamoli ljude iz Sukota: “Dajte, molim, kruha ljudima koji idu za mnom! Jer su umorni, a ja gonim midjanske kraljeve Zebaha i Salmunu.”
6. A glavari iz Sukota odvratiše: “A imaš li Zebaha i Salmunu već u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim ljudima?”
7. Gideon odgovori: “Zato ću ja vama, kad mi Gospodin preda u ruke Zebaha i Salmunu, pomlatiti tjelesa trnjem i dračem iz pustinje.”
8. Otamo ode u Penuel i zamoli ih isto tako. A ljudi iz Penuela dadoše mu isti odgovor kao ljudi iz Sukota.
9. Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela: “Kad se vratim zdrav, razvalit ću tu kulu.”
10. A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru sa svojom vojskom, oko petnćst tisuća ljudi. To su bili ostaci cijele vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisuća teško naoružanih ljudi bilo je palo.\
11. Gideon ode dalje putem što su ga bili uzeli šatorski ljudi, istočno od Nobaha i Jogbohe, i napadne tabor. Tabor se je naime bio osjećao sigurnim.
12. Zebah i Salmuna pobjegoše. A on nagnu za njima i uhvati obojicu midjanskih kraljeva, Zebaha i Salmunu. Sav tabor uništi.
13. Nato se vrati Gideon, Joašov sin, iz boja s visine Hareša.
14. On uhvati nekog mladića, koji je pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga ispitivati. Ovaj mu popisa imena glavara i starješina u Sukotu, sedamdeset i sedam ljudi.
15. Kad onda dođe k ljudima u Sukotu, reče: “Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog kojih mi se vi narugaste riječima: Imaš li Zebaha i Salmunu već u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim umornim ljudima?”
16. Tada uze starješine grada i trnja iz pustinje i drače i kazni time ljude iz Sukota.
17. A kulu u Penuelu dade oboriti i ljude u gradu pobiti.
18. Nato reče Zebahu i Salmuni: “Kakvi su bili ljudi što ih pobiste na Taboru?” Oni odgovoriše: “Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin.”
19. On reče: “To su bila moja braća, sinovi moje majke. Tako Gospodin bio živ! Da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio.”
20. Nato zapovjedi Jeteru, svom prvorođencu: “Ustani, pogubi ih!” Ali dječak ne izvuče svog mača, jer se je bojao, još je bio dječak.
21. Tada zamoliše Zebah i Salmuna: “Ustani i pogubi nas! Jer kakav je čovjek, takva mu je snaga.” Gideon se diže i pogubi Zebaha i Salmunu. A mjesečiće, što su ih o vratu nosile njihove deve, uze sebi.
22. Potom zamoliše Izrćlci Gideona: “Budi naš kralj, ti, tvoj sin i tvoj unuk! Jer ti si nas izbavio iz ruku Midjanaca.”
23. A Gideon im odvrati: “Ja ne mogu biti vaš kralj. Ni moj sin ne smije vladati nad vama. Gospodin je vaš kralj.”
24. Tada im reče Gideon: “Imam jednu molbu za vas. Neka mi svatko da prsten što ga je zaplijenio!” Oni su naime bili nosili zlatne prstenove, jer su bili Jišmćlci.
25. Odgovoriše: “Dat ćemo ti ih rado.” I rastrli su plašt, i svaki je bacao na nj svoje zaplijenjene prstenove.
26. Težina zlatnih prstenova, što ih je bio izmolio, bila je tisuću i sedam stotina šekela zlata, osim mjesečića, naušnica i grimiznih haljina, što su ih bili nosili Midjanski kraljevi, i osim lančića što su bili oko vrata njihovih deva.
27. Gideon dade od toga načiniti efod i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom gradu. Ali svi Izrćlci stadoše činiti tamo preljub. Tako je to bilo Gideonu i njegovoj kući zamka.
28. Midjanci su bili od Izrćlaca tako poniženi da više nisu dizali svoje glave, i zemlja je bila mirna četrdeset godina, dok je živio Gideon.
29. Jerubaal, Joašov sin, ode i stanovao je u svojoj kući.
30. Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova; jer je imao mnogo žena.\
31. I njegova priležnica u Šekemu rodi mu sina, kojemu dade ime Abimelek.
32. Gideon, Joašov sin, umre u dubokoj starosti. Pokopaše ga u grobu njegova oca Joaša u Ofri Abiezrejâ.
33. Kad umre Gideon, Izrćlci opet stadoše činiti preljub s baalima i postaviše sebi Baal-Berita za boga.
34. Izrćlovi sinovi nisu više pomišljali na Gospodina, Boga svojega, koji ih je bio izbavio iz ruku svih njihovih okolnih neprijatelja.
35. I nisu iskazivali zahvalnost kući Jerubaala Gideona za sva dobročinstva što ih je on bio učinio Izrćlu.

Psalmi 49:10-20
10. pa da živi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob.
11. On vidi kako i mudri umiru, gine i luđak i bezumnik, i drugima ostavljaju svoje bogatstvo.
12. Grob je zauvijek njihov dom, od koljena do koljena njihov stan, makar i zemlje prozvaše svojim imenima.
13. čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju. Sličan je stoci što se smakne.
14. To je sudbina onih koji su puni preuzetnosti! To je svršetak onih koji se hvale zadovoljstvom!
15. Kao ovce strovaljuju se u Podzemlje, smrt će ih pasti; pravednici će im zapovijedati ujutro; njihov lik propast će u Podzemlju, daleko od vlastite postojbine. \
16. Ali dušu će moju Bog otkupiti i izbaviti iz ruke Podzemlja. On će me sigurno primiti.
17. Zato se ne žalosti kad se tko obogati, kad se umnoži sjaj njegove kuće!
18. Jer kad umre, ništa ne će ponijeti sa sobom, njegovo bogatstvo ne može ga slijediti.
19. Makar se netko u svom životu smatrao sretnim: “I slaviše te dok ti je dobro išlo”
20. ? on će sići rodu svojih otaca. Nikada više ne će gledati svjetla.

Izreka 14:22-24
22. Ne idu li stranputicom oni koji smišljaju zlo? A koji misle na dobro, žanju ljubav i vjernost.
23. U svakom radu ima dobitka, a puste riječi donose samo gubitak.
24. Kruna je mudrih njihovo bogatstvo, a ludost luđakâ ostaje ludost.

Luki 15:11-32
11. Tada nastavi: “Jedan je čovjek imao dva sina.
12. Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja što mi pripada. On im dakle podijeli imanje.
13. Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu svoje imanje živeći raspušteno.
14. Kad je sve potrošio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on zapade u oskudicu.
15. Tada ode i najmi se kod nekoga građanina one zemlje. Ovaj ga posla u svoja polja da čuva svinje.
16. Rado bi bio utišao svoju glad mahunama što su ih jele svinje; ali mu ih nitko nije davao.\
17. Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi!
18. Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi!
19. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika!\
20. Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga.
21. A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.\
22. A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge!
23. Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se.
24. Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se. I stadoše držati radosnu gozbu.\
25. Njegov stariji sin bio je upravo u polju. Kad dođe i približi se kući, začu glazbu i ples.
26. Dozva jednoga od slugu i zapita što je to?
27. Tvoj brat je došao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati ugojeno tele, jer je opet dobio zdrava sina.
28. Tada se on razljuti i ne htjede ući. Njegov otac izađe i stade ga nagovarati.
29. A on odvrati ocu: Već ti tolike godine služim, i nikada još ne prekrših tvoje zapovijedi. A meni još nikada nisi dao jareta da se proveselim sa svojim prijateljima.
30. A sad, kad dođe taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s bludnicama, dao si mu zaklati ugojeno tele.
31. On mu odvrati: Sine, ti si uvijek sa mnom, i sve je moje tvoje.
32. A trebalo je održati radosnu gozbu i proveseliti se, jer ovaj je tvoj brat bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.” \