A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 18

Sucima 1:1-36
1. Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izrćlovi Gospodina: “Tko će od nas ići prvi u boj protiv Kanaanaca?”
2. Gospodin odgovori: “Neka ide Juda! Eto, dajem zemlju u njegove ruke.”
3. Tad potaknu Juda svoje bratsko pleme Šimuna: “Hajde sa mnom na moj dio! Borit ćemo se protiv Kanaanaca. I ja ću onda ići s tobom na tvoj dio.” I pođe Šimun s njim.
4. I digoše se Judini sinovi na put, i Gospodin dade Kanaance i Perižane u njihove ruke. Pobiše ih kod Bezeka, deset tisuća ljudi.
5. U Bezeku, naime, nađoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i pobiše Kanaance i Perižane.
6. Kad je Adoni-Sedek bježao, nagnuše oni za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i na nogama.
7. Tada reče Adoni-Sedek: “Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsječeni palci na rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi je Bog platio.” Odvedoše ga tada u Jeruzalem, gdje je umro.
8. Nato Judini sinovi udariše na Jeruzalem, uzeše ga, pobiše ga oštricom mača i ognjem zapališe grad.
9. Potom izađoše Judini sinovi kako bi se borili s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u južnoj zemlji i u nizini.
10. Onda pođoše sinovi Judini protiv Kanaanaca u Hebronu? Hebron se prije zvao Kirjat Arba? i pobiše Šešaja, Ahimana i Talmaja.
11. Otamo odoše na Debirane. Debir se prije zvao Kirjat Sefer.
12. Tada reče Kaleb: “Onome tko svlada Kirjat Sefer i zauzme ga, dat ću svoju kćer Aksu za ženu.”
13. I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlađega Kalebova brata. I dade mu svoju kćer Aksu za ženu.
14. Kad je ona polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je Kaleb upita: “Što ti je?”,
15. odgovori mu: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju pa mi daj i vodene izvore!” I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini.
16. Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, izađoše iz palmova grada s Judinim sinovima u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastaniše se tamo među narodom.
17. Tada izađe Juda sa svojim bratskim plemenom Šimunom u rat. Pobiše Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvršiše prokletstvo na gradu. Zbog toga grad prozvaše Horma.
18. Tada Juda osvoji Gazu s njezinim područjem, Aškelon s njegovim područjem i Ekron s njegovim područjem.
19. Gospodin je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati jer su imali željezna kola.
20. Hebron dadoše, kao što je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu i on odatle protjera tri Anakova sina.
21. Ali Jebusejce, koji su stanovali u Jeruzalemu, ne mogoše protjerati Benjaminovi sinovi. Tako ostaše Jebusejci u Jeruzalemu pod Benjaminovim sinovima do danas.
22. I kuća Josipova izađe, i to na Betel, i Gospodin je bio s njima.
23. Kuća Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luz.
24. Kad stražari vidješe čovjeka gdje izlazi iz grada, rekoše mu: “Hajde, pokaži nam gdje se može ući u grad! Mi ćemo ti za to biti milostivi.”
25. Kad im je on bio pokazao kako se može provaliti u grad, pobiše oni grad oštricom mača. A onoga čovjeka i svu njegovu obitelj pustiše da odu.
26. čovjek ode u zemlju Hetita, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove još danas.
27. Manaše nije mogao izgnati stanovnike iz Bet Šeana, Tanaka, Dora, Jibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostaše Kanaanci slobodni u onoj zemlji.
28. Ali čim Izrćlci ojačaše, odrediše Kanaancima da su im dužni davati radnu snagu, ali ih ne mogoše sve izgnati s njihova posjeda.
29. Ni Efrajim ne izgna Kanaance koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaše Kanaanci među njima u Gezeru.
30. Zebulun nije mogao izgnati stanovnike iz Kitrona i Nahalola. Tako ostaše Kanaanci među njima, ali su im bili dužni davati danak.
31. Ašer nije mogao izgnati stanovnike iz Akona, Sidona, Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.
32. Tako su Ašerovci prebivali među Kanaancima, koji ostaše u okolici, jer nisu bili izgnani.
33. Naftali nije mogao izgnati stanovnike iz Bet-Šemeša i Bet-Anata. Tako je prebivao među Kanaancima, koji ostaše u okolici. Ali su im stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata postali dužni davati danak.
34. Amorejci potisnuše Danovce u goru i ne daše im sići u ravnicu.
35. Tako ostaše Amorejci u Har-Heresu, u Ajalonu i Šaalbimu. Ali kad se je povećala moć Josipove kuće, postaše dužni davati danak.
36. Područje Amorejaca protezalo se je od akrabimske gore, od Selaha i dalje gore.

Sucima 2:1-23
1. Tada dođe Anđeo Gospodinov od Gilgala u Bokim i reče: “Ja sam vas izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim ocima. Obećao sam: Ne ću prekinuti svojega Saveza s vama dovijeka.
2. A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate srušiti njihove žrtvenike. Ali ne poslušaste moje zapovijedi. Zašto to učiniste?
3. Zato i ja kažem: Ne ću ih odagnati ispred vas. Oni će vam biti protivnici, i njihovi će vam idoli biti zamka.”
4. Kad tako izgovori Anđeo Gospodinov svim sinovima Izrćlovim, stade narod glasno plakati.
5. Zato prozvaše ono mjesto Bokim. Oni tamo prinesoše Gospodinu žrtvu.
6. Kad je Jošua bio otpustio narod, raziđoše se sinovi Izrćlovi, svaki u svoju baštinu, da zaposjednu zemlju.
7. I narod je služio Gospodinu za života Jošue i svih starješina, koji preživješe Jošuu i vidješe još sva velika djela Gospodnja, što ih učini Izrćlu.
8. Jošua, Nunov sin, sluga Gospodnji, umre u dobi od sto i deset godina.
9. Pokopaše ga u području njegove baštine, u Timnat Heresu u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaš.
10. Kad se je onda i sav taj naraštaj pribrao k svojim očima, i nastao drugi naraštaj poslije njega, koji nije poznavao Gospodina ni djela što ih je bio učinio Izrćlu,
11. sinovi su Izrćlovi činili što se nije sviđalo Gospodinu, i služili su baalima.
12. A ostavili su Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrčali su za drugim bogovima, okolnim poganskim bogovima, poklonili im se i tako razgnjevili Gospodina.
13. Kad su tako otpali od Gospodina i stali služiti Baalu i aštartama,
14. raspali se Gospodnji gnjev protiv sinova Izrćlovih, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijeniše. On pusti da padnu u ruke svojih okolnih neprijatelja, tako da se više nisu mogli održati pred svojim neprijateljima.
15. Svaki put kad bi krenuli u rat, bila je ruka Gospodnja protiv njih na njihovu nesreću, kao što je bio unaprijed rekao Gospodin i kao što im se bio zakleo Gospodin. I njihova je nevolja bila velika.
16. Tada im je Gospodin podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.
17. Ali ni svojih sudaca nisu slušali, nego su tuđim bogovima tjerali idolopoklonstvo i klanjali im se. Brzo su zašli s puta kojim su išli njihovi oci, što su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nisu tako činili.
18. Kad im je Gospodin podizao suce, onda je Gospodin bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku njihovih neprijatelja dok je sudac živio. Jer bi Gospodina dirnule njihove tužbe na mučitelje i tlačitelje.
19. Ali čim bi sudac umro, potjerali bi oni ponovno još gore nego njihovi oci, trčali bi za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. Nisu ostavljali svojih opakih djela i putova.
20. Tada se raspali gnjev Gospodnji protiv Izrćla, i reče: “Zato što je taj narod prestupio moj Savez, na koji sam obvezao njihove oce, i jer ne slijedi mojih zapovijedi,
21. ne ću više goniti ispred njih narode koje ostavi Jošua kad umre.
22. Po njima ću staviti na kušnju Izrćlove sinove: hoće li se držati puta Gospodnjega i hoditi po njemu, kao što su činili njihovi oci, ili ne će.”
23. Umjesto da odmah izgna one narode, Gospodin ih ostavi i ne predade ih u ruke Jošui.

Psalmi 48:1-8
1. Pjesma. Psalam. Korahovih sinova.
2. Velik je Gospod i predostojan hvale u gradu našega Boga. Gora svetišta njegova!
3. Krasno se uzdiže. Radost je cijele zemlje gora Sion, vrhunac na sjeveru grad je Kralja velikoga.
4. Bog se u njegovim palačama objavio kao tvrđava.
5. A onda, gle, kraljevi se udružiše, dođoše ovamo zajedno.
6. čim vidješe, zapanjiše se, prestrašiše se i pobjegoše.
7. Trepet ih ondje obuze, bol kao žene kad rađa.
8. Istočnim vjetrom ti si razbio lađe Taršiša.

Izreka 14:15-17
15. Lud vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na svoje korake.
16. Mudar ima strahopoštovanje i kloni se zla, a lud ide preko toga i osjeća se sigurnim.
17. čovjek zajedljiv učini ludost, a razborit je strpljiv.

Luki 14:1-24
1. Kad on jedne subote dođe na objed u kuću nekoga uglednog farizeja, promatrali su ga pozorno.
2. Tada stade pred njega neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
3. Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno iscjeljivati u subotu ili nije?”
4. Oni su šutjeli. Tada ga dotakne, iscijeli ga i otpusti.
5. Onda im reče: “Tko od vas, ako mu sin ili magarac padne u jamu, odmah ga ne izvadi, pa i u subotu?”
6. Na to mu ne mogoše ništa odgovoriti.
7. Kad je spazio kako su pozvani birali sebi prva mjesta, kaza im ovu prispodobu:
8. ”Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto! Mogao bi tko odličniji od tebe biti među pozvanima,
9. i tvoj i njegov gostoprimac mogao bi doći i reći ti: Podaj mjesto ovome! Tada bi, postiđen, morao zauzeti posljednje mjesto.
10. Nego, kad te tko pozove, idi i sjedi na posljednje mjesto! Tada će doći tvoj gostoprimac i reći ti: Prijatelju, pomakni se naviše! To će ti biti na čast pred svima koji sjede s tobom za stolom.
11. Jer svaki koji se uzvisi, ponizit će se, a tko se ponizi, uzvisit će se.”
12. A gostoprimcu reče: “Kad pozivaš na objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti!\
13. Nego kad pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe!
14. Blago onda tebi! Jer ti oni ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih.”
15. Kad je to čuo jedan od onih što su bili zajedno za stolom, reče mu: “Blago onome koji blaguje u Božjemu kraljevstvu!”
16. Tada mu on reče: “Neki čovjek zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge.
17. Kad bi vrijeme gozbi, posla svojega slugu da kaže pozvanima: Dođite, sve je već gotovo!
18. Tada se počeše izgovarati svi redom. Prvi mu reče: Kupio sam polje i moram poći da ga vidim. Molim te, ispričaj me!
19. Drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih pogledam. Molim te, ispričaj me!
20. Treći reče: Oženio sam se i zato ne mogu doći.
21. Sluga se vrati i to kaza svome gospodaru. Tada se razljuti domaćin i zapovjedi svome sluzi: Idi brzo van na ceste i gradske ulice i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i hrome!
22. Sluga javi: Gospodaru, zapovijed je tvoja izvršena, ali još ima mjesta.
23. Tada reče gospodar sluzi: Izađi na seoske putove i među ograde, te natjeraj neka dođu, da mi se napuni kuća.
24. A kažem vam: Od onih ljudi koji su bili pozvani ne će nijedan okusiti moje gozbe.”