A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 13

Jošua 15:1-63
1. Dio za pleme sinova Judinih, po njihovim rodovima, bio je prema edomskomu području, južno od Sinske pustinje, na krajnjem jugu.
2. Njihova južna granica ide od kraja Slanoga mora, od južnoga rta,
3. onda teče na južnu stranu visine Akrabima, produžuje do Sina, uzlazi južno od Kadeš Barnee, ide dalje na Hesron, diže se onda na Adar, okreće se prema Karkai,
4. potom ide k Asmoni i produžuje do egipatskoga potoka, dok ne završi granica na moru. To neka vam bude južna granica!
5. Istočna je granica Slano more do ušća Jordana. Sjeverna granica počinje na sjevernom kraju mora, kod ušća Jordana.
6. Tada se diže granica u Bet-Hoglu, teče sjeverno uz Bet-Arabu, onda ide gore na kamen Bohana, Rubenova sina.
7. Potom se diže granica od doline Akora prema Debiru, okreće se na sjever prema Gelilotu, koja leži naprema visini Aduminu, što se nalazi južno od potoka. Onda teče granica prema vodi En-Šemeša i ide dalje do studenca Rogela.
8. Nato se granica diže preko doline Ben-Hinom sina, južno od sljemena Jebusejaca to jest Jeruzalema. Potom se granica penje k vrhuncu gore, koja je pred dolinom Hinom na zapadu, na sjevernom kraju ravnice Refaimâ.
9. Od vrhunca gore savija se tad granica k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema gradovima gore Efrona i odvija se k Baali, to jest Kirjat Jearimu.
10. Od Baale okreće se granica na zapad prema gori Seiru, na sjevernu stranu od gore Jearima, to jest Kesalona, spušta se u Bet-Šemeš i ide k Timni.
11. Dalje ide granica k sjevernom obronku Ekrona, potom se proteže do Šikrona, ide prema gori Baali i teče dalje do Jebneela. Tako završava granica na moru.
12. Zapadna je granica Veliko more s obalom. To je granica plemena Judinih sinova uokolo, po njihovim rodovima.
13. A Kalebu, sinu Jefuneovu, Jošua dade dio među sinovima Judinim, kao što mu je bio zapovjedio Gospodin, naime grad Arbe, Anakova oca, to jest Hebron.
14. Kaleb protjera odatle tri Anakova sina: Šešaja, Ahimana i Talmaja, Anakove potomke.
15. Otamo ode protiv stanovnika Debira; Debir se je prije zvao Kirjat-Sefer.\
16. Tada reče Kaleb: “Tko savlada i zauzme Kirjat-Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.”
17. I zauze ga Otniel, sin Kenaza, koji je bio brat Kalebov. I dade mu svoju kćer Aksu za ženu.
18. Kad je polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega komad oraće zemlje. Ona se spusti s magarca, i Kaleb je upita: “Što ti je?”
19. Ona odgovori: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju, pa mi daj i vodene izvore!” I dade joj studence u visini i studence u nizini.
20. To je baština plemena Judinih sinova po njihovim rodovima:
21. gradovi u južnoj zemlji, u graničnom području plemena sinova Judinih prema edomskoj granici bili su: Kabseel, Eder, Jagur,
22. Kina, Dimona, Adada,
23. Kedeš, Hasor Jitnan,
24. Zif, Telem, Bealot,
25. Novi Hasor, Kirjat-Hesron, to jest Hasor,
26. Amam, Šema, Molada,
27. Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet,
28. Hasar Šual, Beer Šeba, Bazjotja,
29. Baala, Ijim, Esem,
30. Eltolad, Kesil, Horma,
31. Siklag, Madmana, Sansana,
32. Lebaot, Šelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s pripadajućim selima.
33. U nizini: Eštaol, Sora, Ašna,
34. Zanoah, En Ganim, Tapuah, Hćnam,
35. Jarmut, Adulam, Soko, Azeka,
36. Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: četrnćst gradova s pripadajućim selima.
37. Senan, Hadaša, Migdal Gad,
38. Dilean, Hamispe, Jokteel
39. Lakiš, Boskat, Eglon,
40. Kabon, Lahmas, Kitliš,
41. Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: šesnćst gradova s pripadajućim selima,
42. Libna, Eter, Ašan,
43. Jiftah, Ašna, Nesib,
44. Keila, Akzib i Mareša: devet gradova sa svojim selima.
45. Ekron s naseljima i selima.
46. Od Ekrona do mora sve što je kod Ašdoda i njegovih sela:
47. Ašdod s naseljima i selima, Gaza s naseljima i selima do egipatskoga potoka; granica je Veliko more.\
48. U gori: Šamir, Jatir, Soko,
49. Dana, Kirjat Sefer, to jest Debir,
50. Anab, Eštemoa, Anim,
51. Gošen, Holon i Gilo: jedanćst gradova s pripadajućim selima.
52. Arab, Duma, Ešean,
53. Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
54. Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron, i Sior: devet gradova s pripadajućim selima.
55. Maon, Karmel, Zif, Juta,
56. Jizreel, Jokdeam, Zanoah,
57. Hakajin, Gibea i Timna: deset gradova s pripadajućim selima,
58. Halhul, Bet-Sur, Gedor,
59. Maarat, Bet-Anot i Eltekon: šest gradova s pripadajućim selima, Tekoa, Efrata (Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanćst gradova s pripadajućim selima.
60. Kirjat Baal, to jest Kirjat Jearim, i Haraba: dva grada s pripadajućim selima.
61. U pustinji: Bet-Haaraba, Midin, Sekaka,
62. Hanib šan, Slani Grad, i En-Gedi: šest gradova s pripadajućim selima.
63. A Jebusejce, koji su prebivali u Jeruzalemu, ne mogoše protjerati sinovi Judini. Tako ostadoše Jebusejci sa sinovima Judinim u Jeruzalemu do dana današnjega.

Jošua 16:1-10
1. Sinovi Josipovi dobiše ždrijebom svoj posjed od Jordana kod Jerihona, istočno od Jerihonskih voda, zatim pustinju koja se diže od Jerihona na betelsku goru.
2. Onda ide granica od Betela u Luzu i pruža se prema pokrajini Arkijaca do Atarota.
3. Potom se spušta na zapad, u pokrajinu jafletsku do pokrajine donjega Bet-Horona i do Gezera. Njezin je kraj na moru.
4. I sinovi Josipovi, Manaše i Efrajim, dobiše baštinu.
5. Pokrajina sinova Efrajimovih, po njihovim rodovima, bila je ova: granica njihove baštine ide na istoku od Atrot Adara do gornjega Bet Horona.
6. Onda teče granica k moru, sjeverno od Mikmetata. Potom se savija granica prema istoku u Taanat Šilu i prolazi s istoka do Janoaha.
7. Od Janoaha silazi u Atarot i Naaratu, dotakne se Jerihona i završi na Jordanu.
8. Od Tapuaha ide granica prema zapadu do potoka Kane i završi na moru. To je baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim rodovima.
9. K tomu dolaze Efrajimski gradovi, koji su bili odvojeni usred baštine sinova Manašeovih, svi gradovi s pripadajućim selima.
10. A ne protjeraše Kanaanaca koji su prebivali u Gezeru. Tako ostadoše Kanaanci među sinovima Efrajimovim do današnjega dana, a bili su dužni davati radnu snagu.

Psalmi 45:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Ljiljani?” Korahovih sinova. Poučna pjesma. Svadbena pjesma
2. Od ljupke riječi poskakuje moje srce. Posvećujem svoju pjesmu tebi, o kralju! Moj jezik neka je pisaljka hitroga pisara.
3. Lijep si, najljepši od sinova ljudskih; milina se razlila na tvojim usnama, zato te blagoslovio Bog u vijeke. \
4. Pripaši svoj mač uz bokove, junače, ogrni se svojim sjajem i veličanstvom.
5. U svom veličanstvu zajaši i pobjedonosno vojuj za istinu, za blagost i pravdu. Tvoja desnica neka pokaže junaštvo!

Izreka 14:4-5
4. Gdje nema volova, nema žita, a obilna je ljetina od volovske snage.
5. Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok iznosi laži.

Luki 11:29-54
29. Kad se je mnoštvo naroda sakupljalo, reče: “Rod je ovaj zao rod. Traži znak. Ali mu se ne će dati drugi znak osim znaka Jone.
30. Kao što je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome rodu.
31. Kraljica Juga dignut će se na sudu s ljudima ovoga roda i osudit će ih. Jer je došla s kraja svijeta da sluša Salomonovu mudrost. A ovdje je više nego Salomon!
32. Ninivljani će se dignuti na sudu s ovim rodom i osudit će ga. Jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A ovdje je više nego Jona!
33. Nitko ne pali svjetiljke i ne stavlja je u kut ili pod posudu. Nego je stavlja na svijećnjak, da svi koji ulaze vide svjetlost.
34. Tvoje oko je svjetiljka tvome tijelu. Je li tvoje oko zdravo, cijelo tvoje tijelo ima svjetlost. A je li bolesno, tvoje je tijelo u tami.
35. Pripazi dakle da svjetlost u tebi ne bude tama!
36. Ako je sve tvoje tijelo u svjetlu, i nijedan dio nije u tami, onda je sve posve u svjetlu, kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem.”
37. Dok je još govorio, zamoli ga neki farizej da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za stol.
38. Kad vidje farizej da se on ne opra prije objeda, začudi se.
39. Tada mu reče Gospodin: “Vi farizeji držite čašu i zdjelu izvana čistom, a iznutra ste puni grabežljivosti i nepravednosti.
40. Bezumnici, nije li onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu?
41. Dajte radije ono što je unutra kao milostinju, onda vam je sve čisto.
42. Ali teško vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rute i od svakoga povrća, a ne marite za Božju pravdu i ljubav. Jedno treba činiti, a drugo ne propustiti.
43. Teško vama, farizeji! Vi volite počasno mjesto u sinagogama i hoćete da vas pozdravljaju na javnim mjestima.
44. Teško vama, vi ste kao grobovi što se ne raspoznaju, preko kojih ljudi gaze, a da ne znaju!”
45. Neki zakonoznanac mu odvrati: “Učitelju, tim riječima sramotiš i nas.”
46. Tada on reče: “Teško i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude preteška bremena, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena.
47. Teško vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali.
48. Tako svjedočite i odobravate djela svojih otaca. Oni ih poubijaše, a vi im podižete spomenike.
49. Zato i reče Božja mudrost: Poslat ću im proroke i vjesnike; od njih će jedne pobiti, druge progoniti.\
50. Tako će od ovog roda biti tražen račun za krv svih proroka, što je bila prolivena od postanka svijeta:
51. počevši od krvi Abelove do Zaharijine koji je bio smaknut među žrtvenikom i Hramom. Da, kažem vam: bit će tražen račun od ovog roda!
52. Teško vama, zakonoznanci! Vi oduzeste ključ spoznaje. Sami ne uđoste, a zapriječiste onima koji htjedoše ući.”
53. Kad je on odande odlazio, navališe žestoko na njega pismoznanci i farizeji i obasuše ga mnogim pitanjima.
54. Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz njegovih usta.