A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 10

Jošua 9:1-27
1. A kad to čuše svi kraljevi koji su prebivali s one strane Jordana na brdima i nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona: Hititi i Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci,
2. skupiše se da se složno bore protiv Jošue i Izrćlaca.
3. I stanovnici Gibeona čuše kako je Jošua postupao s Jerihonom i Ajem.
4. Tada se i oni dadoše na posao, ali prijevarom. Priskrbiše sebi živeža, uzeše stare vreće za svoje magarce i stare, poderane i iskrpane vinske mješine,
5. obukoše staru, iskrpanu obuću i iznošene haljine i ponesoše sa sobom na put osušen i razdrobljen kruh.
6. Tako odoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i Izrćlcima: “Iz daleke zemlje dođosmo. Sklopite s nama ugovor.”
7. Ali Izrćlci izjaviše Hivijcima: “Možda prebivate među nama; kako da onda sklopimo ugovor s vama?” \
8. Oni rekoše Jošui: “Mi smo tvoje sluge.” Kad ih Jošua upita: “Tko ste i odakle dolazite?”,
9. odgovoriše mu: “Iz zemlje vrlo daleke dođoše tvoje sluge zbog slave Gospodina, Boga tvojega. Jer čusmo glas o njemu: sve što je učinio u Egiptu
10. i sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva s one strane Jordana: Sihonu, hešbonskom kralju, i Ogu, bašanskom kralju, u Aštarotu.
11. Tada nam rekoše naše starješine i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi živeža na put, idite im ususret i recite im: Mi smo vaše sluge; sklopite s nama ugovor!\
12. Ovo je naš kruh. Bio je još vruć kad ga kod kuće uzesmo sa sobom za put, u dan u koji iziđosmo da dođemo k vama. Sad vidite da je osušen i razdrobljen.
13. I ovo su vinske mješine. Bile su nove kad ih napunismo. A sad vidite da su poderane. I ovo su naše haljine i naša obuća, od dalekog puta sasvim su izderane.”
14. Tada uzeše ljudi nešto njihova živeža, ali ne potražiše odluke Gospodnje.
15. Štoviše, Jošua dogovori s njima mir i sklopi s njima ugovor da će ih ostaviti na životu. I zakleše im se knezovi općine.
16. Kad tri dana nakon sklapanja ugovora s njima doznaše da su iz blizine i da prebivaju među njima,
17. podigoše se sinovi Izrćlovi i treći dan dođoše u njihove gradove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
18. A sinovi im Izrćlovi ne učiniše ništa nažao, jer su im se knezovi općine bili zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato je sva općina mrmljala protiv knezova.
19. Ali svi knezovi rekoše svoj općini: “Mi smo im se zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato im ne smijemo ništa učiniti.
20. Ovako ćemo postupati s njima: Darovat ćemo im život, da ne dođe gnjev na nas zbog zakletve kojom im se zaklesmo.”
21. Tako im izjaviše knezovi: “Neka ostanu na životu!” A sjekli su drva i nosili vodu za svu općinu, kako su im bili predložili knezovi.
22. Jošua ih dade dozvati i reče im: “Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate među nama?
23. Zato sada neka ste prokleti i neka ste do vijeka sluge, neka siječete drva i nosite vodu za kuću Boga mojega!”
24. Oni priznaše Jošui i rekoše: “Tvojim slugama bilo je javljeno da je Gospodin, Bog vaš, zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju da vam dade svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo uplašismo za svoj život i tako učinismo.
25. A sada smo, eto, u tvojoj ruci. čini s nama kako ti se učini da je dobro i pravo!”
26. On tada učini s njima na spomenut način i sačuva kod sinova Izrćlovih da ih ne pobiše.
27. Tako im onda odredi Jošua da sijeku drva i nose vodu za općinu i za žrtvenik Gospodnji do današnjega dana, na mjestu koje izabere Gospodin.

Jošua 10:1-43
1. Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, sazna da je Jošua osvojio Aj i uništio ga zakletvom, da je kao s Jerihonom i njegovim kraljem učinio i s Ajem i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izrćlom i ostali među njima.
2. Tada se vrlo uplašiše. Jer je Gibeon bio velik grad, kao kakav kraljevski grad, i veći od Aja, i svi njegovi ljudi bili su hrabri.
3. Zato posla Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj, ka Hohamu, hebronskom kralju, k Piramu, jarmutskom kralju, k Jafiji, lakiškom kralju, i k Debiru, eglonskom kralju, i poruči im:
4. ”Dođite k meni i pomozite mi da porazimo Gibeon, jer je sklopio mir s Jošuom, i sa sinovima Izrćlovim!”
5. Tada se ujedine i pođoše petorica amorejskih kraljeva: jeruzalemski, hebronski, jarmutski, lakiški i eglonski kralj, sa svim svojim vojskama; opkoliše Gibeon i napadoše ga. \
6. A Gibeonci poslaše k Jošui u tabor u Gilgalu i poručiše: “Ne diži svoje ruke sa svojih slugu! Dođi brzo k nama, spasi nas i pomozi nam! Jer se ujediniše protiv nas svi amorejski kraljevi, koji stanuju u gorama.”
7. Tada izađe Jošua iz Gilgala, on i s njim sav njegov narod što je bio za boj, sve sami junaci.
8. I Gospodin reče Jošui: “Ne boj ih se! Jer ih dajem u tvoje ruke. Nijedan od njih ne će se održati pred tobom.”
9. I Jošua udari na njih iznenada? svu noć je išao od Gilgala?
10. i smete ih Gospodin pred Izrćlcima tako da su ih oni ljuto pobili kod Gibeona i tjerali ih putem prema Bet Horonu i odbili ih do Azeke i Makede.
11. Kad su bježeći pred Izrćlcima bili na bethoronskoj vrleti, baci Gospodin na njih veliko kamenje iz neba sve do Azeke, tako da su bili potučeni. Više je bilo onih koji izginuše od kamene tuče, negoli onih koje pobi mač sinova Izrćlovih.
12. Tada se pomoli Jošua Gospodinu, u dan kad Gospodin predade Amorejce sinovima Izrćlovim, i povika pred sinovima Izrćlovim: “Stani sunce kod Gibeona i mjeseče u ajalonskoj dolini!”
13. I stade sunce, i zaustavi se mjesec, dok se ne osveti narod svojim neprijateljima. Ne stoji li to u knjizi junaka? Tako stade sunce nasred neba i gotovo cijeli dan nije htjelo zaći.
14. Takva dana nije bilo ni prije ni poslije, da je Gospodin poslušao glas čovjeka; jer se je Gospodin borio za Izrćla.\
15. Nato se vrati Jošua sa svim Izrćlcima u tabor u Gilgal.
16. A onih pet kraljeva pobježe i sakri se u pećini kod Makede.
17. Kad je Jošui bilo javljeno: “Pet kraljeva sakrilo se u pećini kod Makede”,
18. izda Jošua zapovijed: “Dovucite veliko kamenje pred ulaz pećine i postavite ljude pred nju, da je čuvaju!
19. A vi drugi ne stojte, nego progonite svoje neprijatelje i pratite ih u stopu! Ne dajte im da umaknu u svoje gradove; jer vam ih dade u ruke Gospodin, Bog vaš.” \
20. I kad ih Jošua i sinovi Izrćlovi u vrlo velikom broju pobiše posve? samo su se neki mogli spasiti i umaći u tvrde gradove?
21. vrati se sva vojska u miru k Jošui u tabor u Makedu, a da nitko ne makne svojim jezikom na sinove Izrćlove.
22. I Jošua izda zapovijed: “Otvorite ulaz u pećinu i izvedite mi iz pećine onih pet kraljeva!”
23. Učiniše tako i izvedoše mu iz pećine onih pet kraljeva: jeruzalemskog, hebronskog, jarmutskog, lakiškog i eglonskog kralja.
24. A kad izvedoše te kraljeve Jošui, sazva Jošua sve Izrćlce i reče vođama vojnikâ koji su bili pošli s njim: “Pristupite i stavite nogu na vrat tim kraljevima!” Oni pristupiše i staviše im na vrat nogu.
25. Tada im reče Jošua: “Ne bojte se i ne plašite se! Budite hrabri i jaki! Jer tako će Gospodin učiniti svim vašim neprijateljima s kojima se morate boriti.”
26. Nato ih dade Jošua posjeći i poubijati i objesiti na pet stabala. Visjeli su na stablima do večeri.
27. A o sunčanom zalazu zapovjedi Jošua te ih skinuše sa stabala i baciše ih u pećinu u koju su se bili sakrili, i staviše veliko kamenje na ulaz u pećinu, koje osta tamo da danas.
28. Jošua osvoji onda Makedu, udari grad zajedno s njegovim kraljem oštricom mača i uništi ga zakletvom. Od svega stanovništva ne pusti nijednoga da uteče. Makedskom kralju učini isto onako kao što učini jerihonskom kralju.
29. Tada ode Jošua sa svim Izrćlcima od Makede dalje u Libnu i udari na Libnu.
30. Jer Gospodin i nju zajedno s njezinim kraljem predade u ruke Izrćlcima, udari je oštricom mača zajedno sa svim stanovništvom. Ne pusti nijednoga da uteče. Učini njezinu kralju isto ono što učini jerihonskom kralju.
31. Potom ode Jošua sa svim Izrćlcima od Libne dalje u Lakiš, utabori se pred njim i napade ga.
32. I Gospodin predade Lakiš u ruke Izrćlcima. Osvoji ga drugi dan i udari ga sa svim stanovništvom oštricom mača, isto onako kako učini s Libnom.
33. Tada dođe Horam, gezerski kralj, da pomogne Lakišu. Ali Jošua pobi njega i njegove ljude, tako da nijedan od njih ne osta živ.
34. Potom pođe Jošua sa svim Izrćlcima od Lakiša dalje u Eglon. Utaboriše se pred njim i napadoše ga.
35. Još isti dan osvojiše ga i udariše ga oštricom mača. Sve stanovništvo uništi onoga dana zakletvom, isto onako kako učini s Lakišom.
36. Onda se podiže Jošua sa svim Izrćlcima od Eglona u Hebron, i napadoše ga.
37. I osvojiše ga i udariše ga oštricom mača zajedno s kraljem, sa svim gradovima i sa svim stanovništvom. Ne pusti nijednoga da uteče, isto onako kako učini s Eglonom. I uništi zakletvom grad i sve njegovo stanovništvo.
38. Potom se okrenu Jošua sa svim Izrćlcima prema Debiru i napadne ga.
39. Osvoji ga s njegovim kraljem i sa svim gradovima. Udariše ga oštricom mača i uništiše zakletvom sve stanovništvo. Ne pusti nijednoga da uteče. Kao što učini s Hebronom, tako učini i s Debirom i njegovim kraljem, isto onako kako učini i s Libnom i njezinim kraljem.
40. Tako pobi Jošua svu zemlju, gore, južni kraj, nizine i humove sa svim njihovim kraljevima. Ne pusti nijednoga da uteče, i sve što je bilo živo, uništi zakletvom, kao što je bio zapovjedio Gospodin, Bog Izrćlov.
41. Jošua ih pobi od Kadeš Barnee do Gaze, nadalje svu gošensku zemlju do Gibeona.
42. Sve one kraljeve i zemlju uze Jošua odjednom jer se borio s Izrćlom Gospodin, Bog Izrćlov.
43. Potom se vrati Jošua sa svim Izrćlcima u tabor u Gilgal.

Psalmi 44:1-3
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Korahovih sinova; poučna pjesma. \
2. čusmo, Bože, svojim ušima, oci nam naši pripovjediše: u njihovo doba učinio si sjajno djelo, u davne dane.
3. Svojom si rukom protjerao neznabošce, a njih si zasadio; narode si iskorijenio, a njih si namnožio. \

Izreka 13:24-25
24. Tko štedi prut, ne ljubi svoga sina, a tko ga ljubi, opominje ga dok je vrijeme.
25. Pravednik ima za jelo dok se ne nasiti; trbuh bezbožnika mora životariti. \

Luki 10:1-24
1. Potom odredi Gospodin još drugu sedamdesetdvojicu, i posla ih po dva i dva pred sobom u sve gradove i mjesta kamo je mislio sam doći.
2. On im reče: “Žetva je velika, a poslenika je malo. Molite se zato gospodaru žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu!
3. Idite! Eto, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove.
4. Ne uzimajte sa sobom kese ni torbe ni obuće i nikoga ne pozdravljajte na putu!
5. Kad dođete u koju kuću, najprije recite: Mir ovoj kući!
6. Prebiva li ondje sin mira, počinut će na njemu vaš mir; inače će se vratiti k vama.\
7. Ostanite u toj kući, jedite i pijte što imaju; jer je poslenik dostojan svoje plaće. Ne prelazite iz jedne kuće u drugu! \
8. Kad dođete u koji grad i prime vas, jedite što iznesu pred vas!
9. Iscjeljujte bolesnike što su ondje i navješćujte: Kraljevstvo se Božje približilo vama.
10. Ako li dođete u koji grad i ne prime vas, izađite na njegove ulice i recite:
11. I prah vašega grada, što je prionuo za naše noge, otresamo na vas. Ali znajte ovo: Kraljevstvo se Božje približilo.
12. Kažem vam: Sodomi će biti lakše u onaj dan negoli onome gradu.
13. Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila čudesa što su se dogodila u vama, davno bi se već obratili i sjedili u vreći i pepelu.
14. Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na sudu nego vama.
15. I ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do nebesa? Do pakla ćeš biti oboren!
16. Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire; a tko prezire mene, prezire onoga koji je mene poslao.” \
17. Puni radosti vratiše se sedamdeset i dvojica i izvijestiše: “Gospodine, pokoravaju nam se u ime tvoje i zli dusi.”
18. On im odvrati: “Vidjeh sotonu gdje pade s neba kao munja.
19. Eto, dadoh vam vlast da stupate preko zmija i škorpiona, i preko svake neprijateljske sile! Ništa vam ne će moći nauditi.
20. Ali se ne radujte tomu što vam se pokoravaju dusi! Nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima.”
21. U onaj čas obradova se on u Duhu Svetome i reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.
22. Sve je meni predao moj Otac. Nitko ne zna tko je Sin, osim jedinoga Oca, i nitko ne zna tko je Otac, osim jedinoga Sina, i kome Sin hoće objaviti.”
23. Tada se okrenu posebno svojim učenicima i reče: “Blažene oči koje vide što vi vidite!
24. Jer vam kažem: Mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, htjedoše čuti što vi čujete, i ne čuše.”