A A A A A

Biblija u jednoj godini

Ožujak 9

Brojeva 15:1-41
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju:
2. ”Daj sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Kad dođete u zemlju koju ću vam dati za postojbinu,
3. te budete prinosili Gospodinu od goveda i ovaca ognjenu žrtvu, paljenicu ili žrtvu pričesnicu, da ispunite zavjete ili kao dragovoljan dar, ili o svojim blagdanima, da dignete u čast Gospodinu ugodan žrtveni miris,
4. onda onaj koji prinosi Gospodinu svoj žrtveni dar, treba ujedno žrtvovati kao prinos desetinu efe bijelog brašna, što je umiješano s četvrtinom hina ulja.
5. A vina neka pripravi za ljevanicu kod žrtve paljenice i pričesnice četvrtinu hina za svako janje!
6. A za ovna neka pripravi kao prinos dvije desetine efe bijelog brašna, što je umiješano s trećinom hina ulja!
7. Vina za ljevanicu neka prinese trećinu hina za ugodan miris Gospodinu!
8. Ako hoćeš pripraviti junca za žrtvu paljenicu ili za žrtvu klanicu, da ispuniš zavjet, ili žrtvu pričesnicu,
9. onda prinesi uz junca kao prinos tri desetine efe bijelog brašna, što je umiješan s pola hina ulja!
10. Vina za ljevanicu prinesi pola hina kao paljenu žrtvu za miris ugodan Gospodinu!
11. Tako neka se čini kod svakoga vola ili ovna, kod svakoga janjeta ili jareta!
12. Koliko god prinosite, tako ćete postupati kod svakoga pojedinog komada.
13. Svaki domaći će se držati tih odredaba, kad prinosi paljenu žrtvu za ugodan miris Gospodinu.
14. Ako je stranac kod vas, ili ako netko trajno živi u vašoj sredini i hoće prirediti paljenu žrtvu za ugodan miris Gospodinu, onda će isto onako postupati kako vi činite.
15. Jednak zakon vrijedi za općinu, za vas kao za stranca koji je kod vas. Jedan zakon, što vrijedi za sva vremena, bit će za vas, od koljena do koljena. U stvarima što se odnose na Gospodina, vrijedi za stranca isto kao za vas.
16. Jednak zakon i jednako pravo vrijede za vas kao za stranca što je kod vas.”
17. Gospodin zapovjedi Mojsiju:
18. ”Daj sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Kad dođete u zemlju u koju ću vas ja odvesti,
19. onda, prije nego budete jeli kruh one zemlje, prinesite Gospodinu žrtvu podizanja!
20. Od prvoga svojega brašna darujte kolač kao žrtvu podizanja! Kao što žrtvujete žrtvu podizanja od gumna, tako ćete i tu žrtvovati.
21. Dajte, dakle, od prvoga svojega brašna Gospodinu žrtvu podizanja, od koljena do koljena!
22. Ako se ogriješite nehotice i ne ispunite bilo koju od tih zapovijedi, što ih Gospodin dade Mojsiju,
23. što god od onoga što vam je Gospodin preko Mojsija naložio od dana kad je Gospodin izdao zapovijedi, i poslije od koljena do koljena,
24. onda, ako je prijestup bio učinjen od općine ne namjerno, nego nepromišljeno? sva će općina prirediti junca kao žrtvu paljenicu za ugodan miris Gospodinu, zajedno s njihovim prinosom i ljevanicom, uz to jarca kao žrtvu za grijeh.
25. Svećenik neka time pribavi pomirenje cijeloj općini sinova Izrćlovih! Tako će im se oprostiti. Jer je bila samo nepromišljenost, i za svoju nepromišljenost prinesoše prinos, paljenu žrtvu Gospodinu, uz to svoju žrtvu za grijeh pred Gospodinom.
26. Tako će se onda oprostiti cijeloj općini sinova Izrćlovih, i strancima koji su kod njih. Jer je nepromišljenost na teret cijeloj općini.
27. Ako li se čovjek pojedinac ogriješi ne namjerno, onda neka prinese jednogodišnju kozu kao žrtvu za grijeh!
28. Svećenik će tad onomu koji se nepromišljeno ogriješio protiv Gospodina, pribaviti pomirenje izvršivši za njega obrede pomirenja. Tako će mu se oprostiti.
29. Jednako zakon vrijedi kod vas za izrćlske urođenike i za stranca koji je među njima, za slučaj da se netko ogriješi nehotice.
30. Ali ako netko sagriješi hotimice, bio on urođenik ili stranac, taj huli na Gospodina. Takav će se istrijebiti iz naroda,
31. jer je prezreo riječ Gospodnju i prestupio njegovu zapovijed. Takav će se istrijebiti bez milosti. Njegova krivnja pada na njega.”
32. Kad su bili sinovi Izrćlovi u pustinji, zatekoše čovjeka koji je kupio drva u subotu.
33. Ljudi koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i Aronu i svoj općini.
34. Staviše ga u zatvor. Jer još nije bilo određeno o tome što će se činiti s njim.
35. Tada Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Taj će se čovjek smrću kazniti! Neka ga kamenuje sva općina izvan tabora!”
36. I sva općina izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
37. Gospodin zapovjedi Mojsiju:
38. ”Daj sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Neka stave sebi rese na skutove svojih haljina, oni i buduća njihova pokoljena, i na svaku resu neka stave vrpcu od plavoga grimiza!
39. Ovo je svrha resa: Morate se sjetiti, kad ih vidite, svih Gospodnjih zapovijedi, da ih vršite i da se ne zanosite za požudama svojih srdaca i očiju, što vas tako lako zavode na otpadništvo.
40. Vi se morate spominjati svih mojih zapovijedi i vršiti ih, i tako se posvetiti svojemu Bogu.
41. Ja sam Gospodin, Bog vaš, koji sam vas izveo iz egipatske zemlje, da budem Bog vaš. Ja sam Gospodin, Bog vaš!”

Brojeva 16:1-35
1. Korah, sin Jisharov, sina Kehatova, sina Levijeva, pridobi za sebe Datana i Abirona, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova, potomke Rubenove.
2. Oni se pobuniše protiv Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izrćlovih, poglavara općine, pozvanih članova narodne skupštine i uglednih muževa.
3. Oni se dakle sabraše protiv Mojsija i Arona i rekoše im: “Prevršili ste mjeru! Sva općina, svi su skupa sveti, i Gospodin je među njima. Zašto se vi uzdižete nad Gospodnju općinu?”
4. Kad to ču Mojsije, pade ničice na svoje lice.
5. Tada odgovori Korahu i njegovoj družini ovako: “Sutra će pokazati Gospodin tko je njegov i tko je dosta svet da mu se približi. Koga tada on izabere, taj mu se smije približiti.
6. Učinite ovo: Uzmite sebi kadionice, Korah i sva njegova družina!
7. Stavite sutra u njih ognja i stavite na njih kâda pred Gospodinom! Koga tad izabere Gospodin, taj neka bude svet! Neka vam je dosta, sinovi Levijevi!”
8. Korahu reče Mojsije: “čujte ipak, sinovi Levijevi!
9. Zar vam nije dosta što vas je Bog Izrćlov odvojio od općine Izrćlove, da vas privuče u svoju blizinu, pa da vršite službu kod Šatora Gospodnjega i obavljate pred općinom svoju službu?
10. Tebe je sa svom tvojom braćom, Levijevim sinovima, privukao k sebi, a sada tražite još i svećeništvo!
11. Zato se vi, ti i sva tvoja družina, sabirete protiv Gospodina. Jer što je Aron da mrmljate protiv njega?”
12. Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, Eliabove sinove. Ali oni odvratiše: “Ne idemo!
13. Zar nije dosta što si nas doveo ovamo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med, da nas poubijaš u pustinji? Hoćeš li se još sada i nametnuti za gospodara nad nama?
14. Doista nas nisi doveo u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, i nisi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoćeš li možda ljudima ovdje oči iskopati? Ne idemo!”
15. Tada se Mojsije vrlo razljuti i zamoli Gospodina: “Ne pogledaj na njihov žrtveni dar! Nisam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nisam učinio ništa nažao.”
16. I Mojsije zapovjedi Korahu: “Ti i sva tvoja družina prikažite se sutra pred Gospodinom, ti, oni i Aron!
17. Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kâd! Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospodina, dakle dvjesta i pedeset kadionica, također ti i Aron, svaki svoju kadionicu!”
18. I uzeše svaki svoju kadionicu, stave u njih oganj i na nj kâd. Onda stadoše na ulazu u Šator svjedočanstva, također Mojsije i Aron.
19. A Korah sabra na ulazu u Šator svjedočanstva prema njima svu općinu. Tada se pokaza svoj općini slava Gospodnja.
20. I Gospodin dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed:
21. ”Odvojite se od te općine! Uništit ću je u jedan čas.”
22. Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: “O Bože, Gospodaru životnog duha u svakom tijelu! Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti svoj gnjev na svu općinu?”
23. Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju:
24. ”Naloži općini: Udaljite se od okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova!”
25. Na to se diže Mojsije i ode Datanu i Abiramu. Starješine Izrćlove pođoše za njim.
26. On zapovjedi općini: “Udaljite se od Šatora tih zlotvora! Ne dotaknite se ničega što je njihovo! Inače ćete izginuti i vi zbog svih njihovih grijeha.”
27. Tada se oni povukoše iz okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupiše van i stadoše sa svojim ženama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih šatora.
28. Tada reče Mojsije: “Po tom ćete spoznati da je Gospodin poslao mene da izvršim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe.
29. Ako ovi ovdje pomru, kao što umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obična sudbina svih ljudi, onda Gospodin nije mene poslao.
30. Ako li Gospodin izvrši nešto nečuveno i zemlja otvori svoja usta i proždre ih sa svim što je njihovo, tako da siđu živi u podzemlje, onda po tom spoznajte da su ovi ljudi hulili na Gospodina!”
31. Jedva je bio Mojsije izgovorio te riječi, rastvori se zemlja pod njima.
32. Zemlja otvori svoja usta i proždre ih s njihovim obiteljima i sve ljude što su bili uz Koraha, sa svim njihovim imutkom.
33. Sa svim što su imali siđoše živi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nestade iz općine.
34. Svi Izrćlci što su okolo stajali pobjegoše brže od njihova jauka; jer rekoše: “Da i nas još zemlja ne proždre!”\
35. A oganj iziđe od Gospodina i sažeže dvjesta i pedeset ljudi što su trebali prinijeti kâd.

Psalmi 32:1-5
1. Davidov. Poučna pjesma. Blago onome komu je oproštena opačina, komu je grijeh izbrisan!
2. Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje i u čijem duhu nema prijevare!
3. Dok sam šutio, sahnuše moje kosti, jecao sam cijeli dan.
4. Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka, kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga.
5. Tada priznah tebi svoj grijeh i ne zatajih svoju krivnju. Rekoh: “Priznat ću Gospodu svoje opačine!” I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.

Izreka 11:16-18
16. Oprezna žena je čast mužu, a žena koja prezire pravdu, prijestolje je sramote. Lijeni ljudi oskudijevaju, a radini dobivaju bogatstvo.
17. Dobrostiv čovjek čini samom sebi dobro; nemilostiv samom sebi reže meso. \
18. Bezbožnik dobiva isprazan dobitak, a sigurnu plaću onaj koji sije pravednost.

Marku 11:1-19
1. Kad se približiše Jeruzalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla dvojicu svojih učenika
2. i naloži im: “Idite u selo što je pred vama. Odmah na ulazu naći ćete privezano magare na kojemu još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite!
3. Ako vas tko upita: Što to činite, odgovorite: Gospodinu treba, i odmah će ga poslati ovamo.”
4. Oni odoše i nađoše magare, vani na putu, privezano uz vrata i odvezaše ga.
5. Neki što su stajali ondje upitaše ih: “Zašto odvezujete magare?”
6. Oni odgovoriše kao što im je Isus bio zapovjedio. Tada im dopustiše.
7. Oni dovedoše magare k Isusu, staviše na nj svoje haljine, i on sjede na nj.
8. Mnogi su prostirali haljine na put, drugi su bacali zelene grane što su ih bili narezali u poljima.
9. Oni koji su išli pred njim i pratili ga vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!
10. Blagoslovljeno kraljevstvo našeg oca Davida što dolazi! Hosana na visini!”
11. Tako on uđe u Jeruzalem i dođe u Hram. Razgleda sve uokolo, i kako je već bila večer, izađe s dvanćstoricom u Betaniju.
12. Kad drugog dana ostaviše Betaniju, Isus ogladnje.
13. Tada vidje izdaleka smokvu s lišćem. Pođe k njoj ne bi li možda našao što na njoj. Ali kad dođe tamo, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14. On joj doviknu: “Dovijeka neka više nitko ne jede roda od tebe.” čuli su to njegovi učenici.
15. Tako dođoše u Jeruzalem. On ode u Hram i stade izgoniti prodavače i kupce iz Hrama. Isprevrće stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
16. i ne dopusti da tko pronese i samo jednu posudu kroz Hram.
17. On ih podsjeti na ono: “Ne stoji li pisano: Moja kuća treba biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”
18. Kad to doznaše svećenički glavari i pismoznanci, razmišljali su kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen njegovim naukom.
19. Uvečer otiđoše iz grada.