A A A A A

Biblija u jednoj godini

Ožujak 7

Brojeva 11:1-35
1. Narod se stade glasno tužiti pred Gospodinom da mu je zlo. Kad je Gospodin to čuo, planu njegov gnjev. Oganj, što je izlazio od Gospodina, raspali se na njih i uništi jedan dio tabora.
2. Tada zavapi narod k Mojsiju za pomoć. Kad se Mojsije pomoli Gospodinu, ugasi se oganj.
3. To se mjesto prozva Tabera, jer se tamo bio raspalio na njih oganj, što je izlazio od Gospodina.
4. I kad se svjetina što je bila među njima polakomila za drugim jelima, stadoše sinovi Izrćlovi opet jadikovati. Tužili su se: “Tko će nam dati da jedemo mesa?
5. Spominjemo se riba što smo ih jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja, poriluka, crvenoga luka i češnjaka.
6. A sad nam je da poginemo. Ovdje nema upravo ničega. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane.”
7. Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij.
8. Narod je išao okolo i sakupljao je, mljeo je na žrvnjevima ili tucao u stupama, kuhao u loncima i pravio od nje kolače. Okus joj je bio kao okus kolača pripravljena s uljem.
9. Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.
10. Kad je čuo Mojsije kako narod jadikuje u svojim domovima, svako na ulazu u svoj šator? Božji gnjev se bio žestoko raspalio zbog toga? Mojsiju je to bilo veoma žao
11. te se Mojsije potužio Gospodinu: “Zašto tako zlostavljaš svojega slugu, i zašto do mene tako malo držiš, da si mi naprtio teret brige za čitav taj narod?
12. Zar sam ja čitav taj narod nosio u svojem krilu i donio ga na svijet, da možeš od mene tražiti: Nosi ga u svojem naručju kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju sam obećao njegovim ocima?
13. Odakle da uzmem meso da ga dam cijelom tomu narodu? Plaču preda mnom i vape: Daj nam mesa da jedemo!
14. Ja ne mogu više sam nositi brigu za cijeli taj narod. To je preteško za me.
15. Ako misliš tako dalje postupati sa mnom, onda me radije odmah ubij, ako ti još štogod vrijedim, da ne gledam dulje svoju nesreću!”
16. Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Pozovi mi sedamdeset ljudi između Izrćlovih starješina, za koje znaš da su zreli ljudi i sposobni za poglavarsku službu! Dovedi ih k Šatoru svjedočanstva. Tamo neka se postave s tobom,
17. dok ja siđem! Tamo ću govoriti s tobom i od duha, što počiva na tebi, uzet ću i njima ga dati. Oni će s tobom dijeliti teret brige za narod.
18. A narodu reci: Posvetite se za sutra! Dobit ćete mesa i jesti. Glasno ste jadikovali pred Gospodinom i vapili: Tko će nam dati mesa da jedemo? U Egiptu smo imali dobro. Gospodin će vam, eto, dati da jedete mesa.
19. Ne ćete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet, deset ili dvadeset dana,
20. nego cijeli mjesec, dok vam na nos ne udari i ne zgadi vam se. Jer vi ste Gospodina, koji je među vama, prezreli i pred njim ste jadikovali i tužili se: O, da nismo otišli iz Egipta!”
21. Mojsije odvrati: “Ima naroda šest stotina tisuća pješaka, među kojim ja živim, a ti kažeš: Dat ću im mesa da jedu cijeli mjesec.
22. Može li im se poklati toliko ovaca i goveda da im bude dosta? Može li im se pohvatati sva morska riba, da bude za njih dosta?”
23. A Gospodin odgovori Mojsiju: “Zar je možda Gospodnja ruka preslaba? Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ pred tobom ispuniti ili neće.”
24. Nato iziđe Mojsije, priopći narodu Gospodnje riječi i pozva sedamdeset starijih ljudi iz naroda. Postavi ih oko Šatora.
25. Tada siđe Gospodin u oblaku i progovori s njim, uze onda od duha koji je živio u njemu i dade ga sedamdesetorici sijedih ljudi. čim se bio duh spustio na njih, zapadoše oni u proročko ushićenje. To im se poslije više ne dogodi.
26. A dvojica od njih ostaše u taboru. Jedan se zvao Eldad, drugi Medad. I na njih se spustio duh. Pripadali su naime zapisanima, ali nisu bili izišli k Šatoru. I oni zapadoše u taboru u proročko ushićenje.
27. Jedan sluga otrča i javi Mojsiju: “Eldad i Medad zapali su u taboru u proročko ushićenje.”
28. Tada zamoli Jošua, sin Nunov, koji je od mladosti bio sluga Mojsijev: “Gospodaru, Mojsije, zabrani im to!”
29. A Mojsije mu odvrati: “Što se ti raspaljuješ na me? O, kad bi samo sav Gospodnji narod bio sastavljen od proroka! Kad bi Gospodin svima dao svojega duha!”
30. Nato se Mojsije vrati u tabor sa starješinama Izrćlovim.
31. Tada se, po zapovijedi Gospodnjoj podiže vjetar, koji nanese od mora prepelice i razasu ih nad taborom uokolo dan hoda daleko na sve strane, do dva lakta visoko od zemlje.
32. I narod se dade, te je cijeli dan i cijelu noć, i cijeli sljedeći dan hvatao prepelice. Tko je malo nakupio, imao ih je deset homera. Prostriješe ih tada oko tabora, da se suše.
33. Još im nije bilo iščeznulo meso između zuba, a gnjev Gospodnji raspali se na narod. Gospodin udari narod veoma teškom kaznom.
34. Zato se prozva to mjesto Kibrot Hattaava, jer se tamo pokopa pohlepni narod.
35. Od Kibrot Hattaave pođe narod dalje u Haserot. U Haserotu ostadoše.

Brojeva 12:1-16
1. Jednoga dana prekoriše Mirjam i Aron Mojsija zbog Kušitke, koju je bio uzeo sebi za ženu. On se je naime bio oženio kušitskom ženom.
2. Također rekoše: “Zar je Gospodin govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i s nama?” To je čuo Gospodin.
3. A Mojsije je bio čovjek veoma blag, blaži od svih ljudi na zemlji.
4. Odmah reče Gospodin Mojsiju, Aronu i Mirjam: “Pođite sve troje u Šator svjedočanstva!” Dok su oni sve troje išli,
5. siđe Gospodin u stupu oblaka, stade na ulazu Šatora i pozva Arona i Mirjam. Kad oboje dođoše,
6. reče: “čujte moje riječi! Kada je među vama prorok, onda se objavljujem ja, Gospodin, njemu u viđenju i govorim s njim u snu.
7. A tako ne biva s mojim slugom Mojsijem. On je povjerenik u vodstvu cijele moje kuće.
8. S njim izravno govorim. On smije gledati otkrivenu Gospodnju spodobu i pojavu. Zašto se dakle ne pobojaste prekoriti mog slugu Mojsija?”
9. Nato se raspali Gospodnji gnjev na njih. On ode
10. i oblak se udalji od Šatora. A Mirjam je najednom bila od gube postala bijela kao snijeg. Kad se Aron okrenuo k njoj, nađe da je bila gubava.
11. Tada reče Aron Mojsiju: “Ah, gospodaru, ne stavljaj na nas grijeha što ga počinismo tako ludo!
12. Nemoj da ona bude kao mrtvo dijete kojemu je tijelo već napola gnjilo kad iziđe iz krila majčina!”
13. I Mojsije se pomoli glasno Gospodinu: “O, Bože, ozdravi je opet!”
14. Gospodin odgovori Mojsiju: “Da joj je njezin otac pljunuo u lice, ne bi li se morala stidjeti sedam dana? Tako će ona sedam dana ostati isključena iz tabora, a poslije neka opet bude primljena natrag!”
15. I Mirjam je sedam dana bila isključena iz tabora. A narod ne pođe prije dalje dok Mirjam nije bila opet primljena.
16. Potom pođe narod od Haserota i utabori se u Paranskoj pustinji.

Psalmi 31:15-18
15. Ali se ja uzdam u tebe, Gospode! Velim: “Ti si moj Bog!”
16. U tvojim je rukama moje vrijeme. Izbavi me iz ruke mojih neprijatelja i progonitelja!
17. Nek tvojemu sluzi svijetli tvoje lice! Pomozi mi u svojoj dobroti!
18. Gospode, ne daj da budem posramljen jer sam tebe zazvao. Nek budu posramljeni zlikovci, nek zašute u podzemnom svijetu!

Izreka 11:12-14
12. Bezumik postupa sa svojim bližnjim prezirno, a razuman čovjek tiho šuti.
13. Tko kao klevetnik ide naokolo, izdaje tajne, a pouzdan čovjek čuva ih tajno.
14. Gdje nema vodstva, propada narod, a dobro stoji gdje se čuju mnogi savjetnici.

Marku 10:12-14
12. Ako žena ostavi svoga muža i uzme drugoga, čini preljub.”
13. Donosili su k njemu djecu, da bi ih dotaknuo. A učenici su odbijali ljude.
14. Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: “Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo.\