A A A A A

Biblija u jednoj godini

Ožujak 24

Ponovljeni Zakon 9:1-29
1. čuj, Izrćle! Ti ćeš sada prijeći preko Jordana da podvrgneš narode koji su veći i jači od tebe, i gradove velike i do neba utvrđene,
2. narod silan i visok, Anakove sinove, koje znaš i za koje si slušao: Tko može odoljeti Anakovim snovima?
3. Znaj, dakle, sada: Gospodin, Bog tvoj, ići će sam pred tobom kao oganj koji spaljuje. On će ih uništiti i pred tobom oboriti, tako da ih mogneš protjerati i istrijebiti, kao što ti je obećao Gospodin.
4. Ne misli kad ih Gospodin, Bog tvoj, otjera ispred tebe, ovako: Zbog moje pravde dovede me Gospodin, da primim u posjed tu zemlju! Gospodin otjera te narode ispred tebe zbog njihova nevaljalstva.
5. Ne ideš zbog svoje pravde i zbog poštenja svojega srca primiti u posjed njihovu zemlju, nego Gospodin, Bog tvoj, tjera te narode ispred tebe zbog njihova nevaljalstva i zato da ispuni obećanje za koje se Gospodin zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6. Znaj dakle da ti Gospodin, Bog tvoj, ne daje u posjed te lijepe zemlje zbog tvoje pravde; jer si ti tvrdoglav narod. \
7. Pomišljaj na to i ne zaboravljaj kako si razgnjevio Gospodina, Boga svojega, u pustinji! Od dana kad iziđoste iz egipatske zemlje do svojega dolaska na ovo mjesto opirali ste se Gospodinu.
8. Osobito na Horebu razgnjeviste Gospodina, i Gospodin je tako planuo na vas da vas je htio uništiti.
9. Bio sam uzišao na goru da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Gospodin. četrdeset dana i četrdeset noći ostadoh na gori ne jedući kruha i ne pijući vode.
10. Gospodin mi dade dvije kamene ploče ispisane prstom Gospodnjim, na kojima su bile sve zapovijedi što vam ih je Gospodin priopćio na gori, iz ognja, na dan vašega sastanka.
11. Kad mi Gospodin poslije četrdeset dana i četrdeset noći dade dvije kamene ploče, ploče Saveza,
12. reče mi Gospodin: Ustani! Siđi brže odavle! Jer tvoj narod, koji si izveo iz Egipta, čini zlo. Siđoše brzo s puta za koji im zapovjedih da ga slijede: Načiniše sebi liven lik.
13. I još mi reče Gospodin: Pogledah taj narod i znam dobro: To je narod tvrdokoran.
14. Pusti me da ih uništim i njihovo ime zatrem pod nebom! A od tebe ću učiniti narod jači i brojniji nego što je taj.
15. Tada se vratih i siđoh s gore, a dvije ploče Saveza bile su mi u rukama. Gora je još jednako gorjela ognjem.
16. Tad vidjeh doista da ste bili sagriješili protiv Gospodina, Boga svojega. Bili ste sebi napravili izliveno tele. Tako ste brzo sišli s puta što vam ga je zapovjedio Gospodin.
17. Prihvatih one dvije ploče, bacih ih iz svojih ruku i razbih ih pred vašim očima.
18. Tada padoh kao prvi put ničice pred Gospodina, četrdeset dana i četrdeset noći na jedući kruha i ne pijući vode zbog svih vaših grijeha, što ste ih bili počinili kad učiniste što je bilo mrsko Gospodinu i što ga je moralo razgnjeviti.
19. Bojah se gnjeva i jarosti kojom se Gospodin razljutio na vas, tako da vas je htio uništiti. I Gospodin me usliša i ovaj put.
20. I na Arona se bio Gospodin veoma razgnjevio, tako da je htio i njega uništiti. Pomolio sam se tada i za Arona.
21. A vaš grijeh, što ste ga bili učinili, tele, uzeh, spalih ga, razbih ga na komade i satrh ga u prah. Prah bacih u potok što teče s gore.
22. I u Taberi i Masi i Kibrot Hattaavi razgnjeviste Gospodina.
23. Kad vas posla Gospodin iz Kadeš Barnee s nalogom: Pođite gore i uzmite u posjed zemlju koju sam vam dao, tada se oduprijeste nalogu Gospodina, Boga svojega. Ne povjerovaste mu i ne poslušaste njegova glasa.
24. Nepokorni ste bili Gospodinu otkad vas poznajem.
25. I kad sam četrdeset dana i četrdeset noći pred Gospodinom na tlu prostrt ležao, jer je Gospodin bio zaprijetio da će vas uništiti,
26. ovako sam se pomolio Gospodinu: Svemogući Gospodine! Ne uništavaj ipak svojega naroda, baštine svoje, koju si izbavio velikom moći i izveo jakom rukom iz Egipta!
27. Spomeni se svojih slugu Abrahama, Izaka i Jakova! Ne gledaj na tvrdoglavost toga naroda, na njegovo nevaljalstvo i na njegov grijeh!
28. Neka se ne mogne reći u zemlji iz koje si nas izveo: Budući da ih Gospodin nije mogao uvesti u zemlju koju im je bio obećao, i budući da ih je mrzio? zato ih izvede, da ih pomori u pustinji.
29. Oni su ipak tvoj narod, baština koju si izveo svojom velikom snagom i svojom podignutom mišicom.

Ponovljeni Zakon 10:1-22
1. Tada mi zapovjedi Gospodin: Iskleši sebi dvije kamene ploče, kao što su bile prve, i uziđi k meni na goru! Napravi sebi i kovčeg od drveta!
2. Napisat ću na te ploče riječi koje su bile na prvim pločama, što si ih razbio. Stavi ih onda u kovčeg!
3. Napravih dakle kovčeg od drveta bagrema, isklesah dvije kamene ploče, kao što su bile prve, i uziđoh na goru s dvjema pločama.
4. Tada on napisa na ploče, jednakim pismom kao prije, deset zapovijedi, koje vam je bio Gospodin priopćio na gori iz ognja, na dan vašega sastanka. Tad mi ih Gospodin predade.
5. I siđoh opet s gore i stavih ploče u kovčeg što sam ga bio napravio. Tamo ostadoše, kao što mi je bio zapovjedio Gospodin.
6. A sinovi Izrćlovi pođoše iz Beerota u području Jakanovih sinova u Moseru. Ondje umre Aron i ondje bi pokopan. Umjesto njega postade svećenik njegov sin Eleazar.
7. Otamo odoše u Gudgod, iz Gudgoda u Jotbatu, pokrajinu obilnu vodom.
8. Tada odvoji Gospodin Levijevo pleme, da nosi kovčeg Saveza Gospodnjega, da služi pred Gospodinom i da blagoslivlja u njegovo ime, kako to biva do danas.
9. Zato Levi ne dobi dijela ni baštine kao njegova braća. Gospodin je njegova baština, kao što mu je bio obećao Gospodin, Bog tvoj.
10. A ja ostadoh, kao prije, na gori četrdeset dana i četrdeset noći. I usliši me Gospodin i ovaj put. Gospodin te ne uništi.
11. Tada mi zapovjedi Gospodin: Ustani! Idi pred narodom dalje, da dođu u posjed zemlje za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati!
12. Dakle, Izrćle! Što traži od tebe Gospodin, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Gospodina, Boga svojega, da hodiš po svim njegovim putovima, da ga ljubiš i da služiš Gospodinu, Bogu svojemu, svim srcem i svom dušom,
13. držeći zapovijedi i zakone Gospodnje, što ti ih danas dajem, da ti bude dobro.
14. Eto, Gospodinu, Bogu tvojemu, pripadaju nebo i nebo nebesa, zemlja i sve što je na njoj.
15. Pa ipak, Gospodin se u svojoj ljubavi okrenuo k vašim ocima i izabrao vas, njihove potomke, između svih naroda, kao što je danas.
16. Zato obrežite svoje srce i ne budite više tvrdokorni!
17. Jer Gospodin, Bog vaš, jest najviši Bog i najviši Gospodin, veliki, silni, strašni Bog, koji ne gleda na osobu i ne da se podmititi,
18. koji pomaže do pravice siroti i udovici, ljubi stranca i daje mu hranu i odjeću.
19. Tako i vi ljubite stranca! Jer ste i sami bili stranci u egipatskoj zemlji.
20. Boj se Gospodina, Boga svojega, njemu služi, njega se drži, njegovim se imenom samo kuni!
21. On je tvoja slava, on je tvoj Bog, koji na tebi učini ona velika i čudesna djela što si ih vidio svojim očima.
22. Sedamdeset duša je bilo tvojih otaca kad su ono išli u Egipat. Sada te Gospodin, Bog tvoj, umnoži kao zvijezde na nebu.

Psalmi 37:12-17
12. Zlikovac snuje spletke protiv pravednika i škripi na nj zubima.
13. Ali mu se Gospod smije jer vidi da se primiče njegov dan.
14. Zlikovci potežu mač i zapinju svoj luk da satru siromaha i slaboga, da pokolju one koji hode pravim putem.
15. Njihov mač prodrijet će im u vlastito srce, lukovi će se njihovi polomiti.
16. Bolje je malo u pravednika, nego bogatstvo mnogih zlikovaca,
17. jer će se ruke zlikovaca slomiti, a Gospod će uzdići pravednike.

Izreka 12:11-11
11. Tko obrađuje svoje polje, taj će jesti do sitosti, a tko trči za besposlicama, bezuman je.

Luki 1:57-80
57. Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina.
58. Njezini susjedi i rođaci čuli su da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom.
59. Osmoga dana dođoše da obrežu dječaka i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije.
60. Ali njegova mati odvrati: “Ne, neka se zove Ivan!”
61. Rekoše joj: “Ali nitko u tvojoj rodbini nema toga imena.”
62. I pitali su znakovima njegova oca, kako bi on htio da ga nazovu.
63. On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: “Ivan je njegovo ime.” Svi se tomu začudiše.
64. U isti čas mu se otvoriše usta i njegov se jezik razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga.
65. Tada dođe strah na sve koji su boravili u blizini, i po svem judejskom gorju govorilo se o svim tim događajima.
66. Svi koji su to čuli razmišljali su o tom u srcu i govorili: “Što će biti od ovoga djeteta?” Jer je Gospodnja ruka bila s njime.
67. Zaharija, njegov otac, napuni se Duhom Svetim i reče proročke riječi:
68. ”Blagoslovljen neka je Gospodin, Izrćlov Bog! On pohodi svoj narod, pripravi mu otkup.
69. Rog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida:
70. Spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih naših mrzitelja,
71. kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka.
72. Tako se htjede smilovati našim ocima i spomenuti se svoga svetoga saveza,
73. zakletve kojom je prisegao Abrahamu, našemu ocu: da će nam dati
74. da se izbavimo iz ruke neprijateljâ, da mu služimo bez straha
75. u svetosti i pravednosti sve dane svojega života.
76. Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
77. da doneseš vijest spasenja njegovu narodu u oproštenju njegovih grijeha
78. po dubokom milosrđu našega Boga. Pohodio nas je istok s visine
79. da obasja one koji sjede u noći i u smrtnoj sjeni, da uputi naše korake na put mira.”
80. Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana kad se pokazao pred Izrćlom.