A A A A A

Biblija u jednoj godini

Ožujak 19

Brojeva 35:1-34
1. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju na moapskim poljanama na Jordanu, naprema Jerihonu:
2. ”Naloži sinovima Izrćlovim neka daju od svoje baštine levitima gradove za prebivanje! Također pašnjake oko tih gradova dajte levitima!
3. Gradove neka imaju za prebivanje, a pašnjaci uz njih neka im budu za tovarne životinje, za stada i ostale životinje!
4. Pašnjaci uz gradove što ih morate ustupiti levitima neka se protežu od gradskih zidina tisuću lakata uokolo!
5. Odmjerite izvan grada na istočnoj, južnoj, zapadnoj i sjevernoj strani dvije tisuće lakata, tako da sam grad leži u sredini! To neka budu njihovi pašnjaci uz gradove!
6. Gradova što ćete ih dati levitima neka bude šest slobodnih gradova, što su od vas određeni kao mjesta utočišta za onoga koji je počinio ubojstvo; osim toga ćete im dati još četrdeset i dva grada.\
7. Ukupan broj gradova što ih morate predati levitima neka je četrdeset i osam gradova s njihovim pašnjacima.
8. Kod oduzimanja gradova iz posjeda sinova Izrćlovih uzet ćete od većih plemena više gradova, a od manjih plemena manje gradova. Svako će pleme prema svojoj baštini, što će je dobiti, dati levitima od svojih gradova.”
9. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
10. ”Pri- opći sinovima Izrćlovim ove naputke: Kad dođete preko Jordana u zemlju,
11. tad izaberite sebi gradove koji neka vam budu slobodni gradovi! Tamo neka uteče ubojica koji je nehotice ubio čovjeka!
12. Ti gradovi neka vam budu za utočište od krvnoga osvetnika, da ubojica ne bude ubijen prije nego stane na sud pred općinu!
13. Slobodnih gradova, što ih morate ustupiti, neka bude šest.
14. Tri grada odredite s one strane Jordana, a tri grada u kanaanskoj zemlji, i oni neka budu slobodni gradovi!
15. Sinovima Izrćlovim i strancima, i onima koji su među njima, neka tih šest gradova budu utočišta, da može uteći tamo svatko tko je nehotice ubio čovjeka!
16. Ako ga željeznim oruđem udari tako da nastupi smrt, onda je ubojica. A krvnik će se kazniti smrću.
17. I ako kamenom iz ruke od kojega može čovjek poginuti udari koga, i taj umre od toga, ubojica je. Kao ubojica mora biti kažnjen smrću.
18. Ili ako drvetom iz ruke od kojega može čovjek poginuti udari koga, i taj umre od toga, ubojica je. A kao ubojica mora biti kažnjen smrću.
19. Krvni osvetnik mora ubiti ubojicu. Ako ga stigne, smije ga ubiti.
20. Zatim, ako netko drugoga gurne iz mržnje ili baci na njega nešto hotimice, tako da taj umre,
21. ili ako ga iz neprijateljstva udari svojom rukom tako da taj umre, onda se mora takav ubojica kazniti smrću. On je krvnik. Krvni osvetnik će krvnika ubiti kad ga stigne.
22. Ako li ga gurne slučajno, a ne iz neprijateljstva, ili baci na njega nešto nehotice,
23. ili kamenom, a da ga ne vidi, od kojega čovjek može poginuti, baci na njega, i taj umre od toga makar mu ne bio neprijatelj i nije mu htio ništa zlo nanijeti,
24. onda će odlučiti općina između ubojice i krvnoga osvetnika po ovim pravnim odredbama:
25. Općina mora ubojicu staviti na sigurno od krvnoga osvetnika. Zato će ga općina vratiti u grad utočišta, u koji je utekao. On mora u njemu ostati do smrti velikoga svećenika, koji je bio pomazan svetim uljem.
26. Ako ubojica ostavi područje grada utočišta, u koji je utekao,
27. a krvni ga osvetnik stigne izvan područja grada utočišta u koji je utekao, i krvni osvetnik ubije ubojicu, onda on nije kriv za krv.
28. Jer onaj mora ostati u svojem gradu utočišta do smrti velikoga svećenika. Istom nakon smrti velikoga svećenika smije se ubojica vratiti k svojoj baštini.
29. Ove će pravne odredbe vrijediti kod vas od koljena do koljena po svim vašim prebivalištima.
30. Ako netko ubije čovjeka, onda se ubojica mora kazniti smrću samo na temelju iskaza više svjedoka. Svjedočanstvo jednoga jedinog svjedoka nije dosta za smrtnu osudu.
31. Ne smijete uzimati otkupa za život krvnika koji zasluži smrt. Neotpustivo se mora kazniti smrću.
32. Također ne smijete uzimati otkupa za nekoga koji je utekao u svoj grad utočišta, da se on već prije smrti velikoga svećenika ne vrati u zemlju i tamo ne prebiva.
33. Ne smijete oskvrnuti zemlju u kojoj prebivate. Jer krv oskvrne zemlju, a zemlji se ne može pribaviti pomirenje za krv što je u njoj prolivena, osim krvlju onoga koji ju je prolio.
34. Ne oskvrnite, dakle, zemlju u kojoj prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan! Jer ja, Gospodin, stanujem među sinovima Izrćlovim.”

Brojeva 36:1-13
1. Tada pristupiše starješine iz obitelji sinova Gileada, sina Makira, sina Manašeova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoše pred Mojsija i knezove, izrćlske plemenske glavare,
2. ovu molbu: “Gospodin je tebi, gospodaru, zapovjedio da sinovima Izrćlovim daš zemlju ždrijebom u baštinu. Također je tebi, gospodaru, bilo naloženo od Gospodina da daš baštinu našega brata Selofhada njegovim kćerima.
3. Ako se sad one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izrćlovih, onda će se vlasništvo njihovo otkinuti od naše očinske baštine i dodat će se baštini onoga plemena u koje se udaju. Tako će se baština što pripadne nama okrnjiti.
4. Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izrćlovim, njihova će se baština sjediniti s baštinom onoga plemena u koje se budu udale. Ali od baštine našega očinskog plemena otkinut će se njihova baština.”
5. Mojsije nato dade sinovima Izrćlovim, po zapovijedi Gospodnjoj, ovaj naputak: “Pleme sinova Josipovih ima pravo.
6. Za Selofhadove kćeri odredi Gospodin ovo: Neka se udaju za koga hoće! Ali smiju se udati samo u obitelji svojega očinskog plemena,
7. da ne prijeđe baština sinova Izrćlovih od jednoga plemena na drugo. Jer svi sinovi Izrćlovi moraju dobiti baštinu svojega očinskog plemena.
8. Zato se moraju sve djevojke kojima dopadne baština u kojem izrćlskom plemenu udati za koga iz roda svojega očinskog plemena, da sinovi Izrćlovi održe očinsku baštinu
9. i da baština ne prijeđe od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izrćlovih treba dobiti svoju baštinu.” \
10. Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako učiniše Selofhadove kćeri.
11. Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, Selofhadove kćeri, udaše se za sinove svojih stričeva.
12. Udaše se dakle u rod sinova Manašea, Josipova sina. Tako ostade njihova baština u plemenu kojemu je pripadala obitelj njihova oca.
13. To su zapovijedi i pravne odredbe što ih Gospodin dade preko Mojsija sinovima Izrćlovim na moapskim poljanama na Jordanu, naprema Jerihonu.

Psalmi 35:17-28
17. Gospode, dokle ćeš to još gledati?? Izbavi moju dušu od njihova bijesa, od lavova jedino dobro moje (život)!
18. Zahvaljivat ću ti u zajednici velikoj, slavit ću te među brojnim narodom.
19. Nek se ne raduju nada mnom koji me zlobno napadaju, nek ne namiguju iza mene koji me bez razloga mrze!
20. Jer ne govore o miru nego protiv mirnih, u zemlji smišljaju riječi klevete.
21. Cere na me svoja usta i govore: “Aha, aha, vidjesmo očima svojim.”
22. Ti si vidio, Gospode, nemoj šutjeti! Gospode, ne udaljuj se od mene!
23. Probudi se i ustani da me na sudu braniš, Gospode moj i Bože moj, obrani moje pravo!
24. Sudi mi po svojoj pravdi, Gospode, Bože moj! Nek se ne raduju nada mnom!
25. Nek u srcima svojim ne kažu: “Ha! To je bila naša želja!” Nek ne kažu: “Proždrli smo ga!”
26. Nek se svi zacrvene i zastide od srama koji se raduju mojoj nesreći. Nek se obuku u stid i sram koji su se nada mnom oholili!
27. A nek se raduju i vesele koji mi žele pravicu, koji govore vazda: “Velik je Gospod koji hoće mir sluge svojega!”
28. Moj će jezik navješćivati tvoju pravdu i u sve dane hvalu tvoju.

Izreka 12:3-3
3. čovjek se ne utvrđuje bezbožnošću; korijen se pravednika nikada ne pomiče. \

Marku 15:25-47
25. Bila je treća ura kad ga razapeše.
26. Natpis s naznakom njegove krivnje glasio je: “Židovski kralj.”
27. S njim razapeše dva razbojnika, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve.
28.
29. Prolaznici su hulili na nj, mahali glavom i govorili: “Ha, ti ćeš razvaliti Hram i u tri ga dana opet sagraditi!
30. Siđi s križa i spasi samoga sebe!”
31. Isto su mu se tako rugali i svećenički glavari s pismoznancima i govorili jedan drugome: “Druge je spašavao, a samoga sebe ne može spasiti.
32. Mesija, Izrćlov kralj, neka sad siđe s križa, da vidimo i vjerujemo!” I oni što su bili s njim razapeti rugali su mu se.
33. O šestoj uri nastade tama po svoj zemlji što je potrajala do devete ure.
34. O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi, lema sabahtani”, što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
35. Neki od onih što su okolo stajali čuše to i rekoše: “Zove Iliju.”
36. Tada otrča jedan, namoči spužvu octom, natače je na trsku, dade mu da pije i reče: “Da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine!”
37. A Isus još jedanput povika iza glasa i izdahnu.
38. Tada se hramska zavjesa razdera na dvoje: odozgo do dolje.
39. Satnik, koji je stajao prema njemu i vidio gdje tako izdahnu, reče: “Zaista, ovaj je čovjek bio Sin Božji.”
40. Izdaleka su gledale i žene, među njima Marija Magdalena, Marija, mati Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma.
41. One su ga pratile već u Galileji i posluživale ga. I još su mnoge druge bile tamo koje su s njim bile uzašle u Jeruzalem.
42. Već je bila večer, usto priprava, dan uoči subote.
43. Tada dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je također očekivao Božje kraljevstvo. On odvažno pođe k Pilatu i zamoli mrtvo Isusovo tijelo.
44. Pilat se začudi da je već umro. Zato dozva satnika i zapita je li umro.
45. Kad mu satnik to potvrdi, darova Josipu mrtvo tijelo.
46. Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga u platno. Tada ga položi u grob koji je bio isklesan u stijeni. Pred ulaz u grob navali kamen.
47. Marija Magdalena i Marija, Josipova mati, gledale su gdje je bio položen.