A A A A A

Biblija u jednoj godini

Ožujak 17

Brojeva 31:1-54
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju:
2. ”Osveti sinove Izrćlove na Midjancima! Onda ćeš se pridružiti svojim zemljacima.”
3. Tada zapovjedi Mojsije narodu: “Naoružajte sebi ljude iz svoje sredine za vojsku protiv Midjanaca, da na njima izvrše Gospodnju osvetu!
4. Pošaljite na vojsku po tisuću ljudi od svih plemena Izrćlovih!”
5. I tako digoše od svakoga izrćlskoga plemena po tisuću ljudi, svega dvanćst tisuća vojnika.
6. Tada Mojsije posla na vojsku tisuću ljudi od svakoga plemena, a s njima posla i Pinhasa, sina svećenika Eleazara. On je imao sa sobom sveto posuđe i bučne trube.
7. I pođoše u boj protiv Midjanaca, kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, i pobiše sve muške osobe.
8. Među onima koje pobiše bili su i midjanski kraljevi: Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet midjanskih kraljeva. I Bileama, sina Beorova, ubiše mačem.
9. Tada zarobiše sinovi Izrćlovi žene i djecu Midjanaca, zaplijeniše svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i sve njihovo imanje,
10. spališe sve gradove u kojima su prebivali, i sve njihove tabore,
11. uzeše sve roblje i sav plijen, ljude i stoku,
12. i dovedoše zarobljenike, plijen i grabež k Mojsiju, k svećeniku Eleazaru i općini sinova Izrćlovih u tabor na moapskim poljanama, što leže na Jordanu kod Jerihona.
13. Mojsije, svećenik Eleazar i svi knezovi općine iziđoše im ususret pred tabor.
14. A Mojsije se razgnjevi na vojskovođe, na tisućnike i stotnike koji se vratiše iz vojske.
15. Reče im Mojsije. “A što ostaviste na životu sve žene?
16. Upravo su one bile koje na savjet Bileamov zavedoše sinove Izrćlove, da otpadnu od Gospodina zbog Peora, tako da dođe pomor na Gospodnju općinu.
17. Zato sada pobijte svu mušku djecu i sve udane žene!
18. A sve mlade djevojke, koje još nisu udane, ostavite za sebe na životu!
19. Ostanite sedam dana izvan tabora! Budući da je svaki od vas druge ubio i dotakao se ubijenih, morate se treći i sedmi dan očistiti zajedno sa svojim zarobljenicima.
20. I sve haljine, sve kožnate stvari, sve što je izrađeno od kozje dlake i sve drveno posuđe morate očistiti.”
21. Svećenik Eleazar reče vojnicima koji su bili pošli na vojsku: “Ovo je zakonska odredba što je Gospodin naloži Mojsiju:
22. Zlato, srebro, mjed, željezo, kositar i olovo,
23. uopće sve što podnosi oganj, morate svakako propustiti kroz oganj. Tada će to biti čisto. Uz to se ipak još mora očistiti vodom očišćenja. A sve što ne podnosi oganj morate propustiti kroz vodu.
24. Operite onda sedmi dan svoje haljine pa ćete opet biti čisti i potom se smijete opet vratiti u tabor.”
25. Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju:
26. ”Izbrojite ugrabljeni plijen, ljude i stoku, ti i svećenik Eleazar, i plemenski glavari općine!
27. Polovinu plijena razdijeli među vojnicima koji su išli na vojsku, a drugu polovinu među svom ostalom općinom!
28. Tada uzmi od vojnika koji su išli na vojsku dio za Gospodina, naime po jednu glavu od pet stotina ljudi: goveda, magaraca i ovaca!
29. Od njihove polovine uzmite to i dajte svećeniku Eleazaru kao žrtvu podizanja za Gospodina!
30. A od polovine koja dopadne sinovima Izrćlovim uzmi po jednu glavu od pedeset ljudi, goveda, magaraca i ovaca, ukratko od sve stoke, i daj to levitima, koji se trebaju skrbiti za službu kod Gospodnjega prebivališta.”
31. Mojsije i svećenik Eleazar učiniše kako im je Gospodin bio zapovjedio.
32. A ostalo je od plijena što ga je vojska bila zaplijenila: šest stotina i sedamdeset i pet tisuća ovaca,
33. sedamdeset i dvije tisuće goveda
34. i šezdeset i jedna tisuća magaraca.
35. Od ljudi, to jest od djevojaka koje još nisu bile udane, svega trideset i dvije tisuće osoba.
36. Polovina od toga što dopadne onima koji su bili išli na vojsku iznosila je tri stotine i trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca,
37. a dio od ovaca za Gospodina iznosio je šest stotina i sedamdeset i pet glava,
38. dalje trideset i šest tisuća goveda, a dio od toga za Gospodina sedamdeset i dvije glave,
39. uz to trideset tisuća i pet stotina magaraca i dio od toga za Gospodina šezdeset i jedna glava.
40. Napokon šesnćst tisuća ljudi i dio od toga za Gospodina trideset i dvije osobe.
41. Mojsije preda svećeniku Eleazaru dio određen za žrtvu podizanja Gospodinu, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
42. Od polovine plijena za sinove Izrćlove, koju je Mojsije bio odvojio od polovine za vojnike,
43. polovina koja dopadne općini iznosila je: tri stotine i trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca,
44. trideset i šest tisuća goveda,
45. trideset tisuća i pet stotina magaraca
46. i šesnćst tisuća ljudi;\
47. od te polovine za sinove Izrćlove uze, dakle, Mojsije po jednu glavu od pedeset ljudi i stoke i dade ih levitima, koji su se trebali skrbiti za službu kod prebivališta Gospodnjega, kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
48. Tada pristupiše k Mojsiju vojskovođe, tisućnici i stotnici
49. i rekoše mu: “Sluge tvoje prebrojiše vojnike koji su bili pod našim vodstvom. Ni jednoga od naših ljudi nije manje.
50. Zato prinosimo da se očistimo pred Gospodinom, kao prinos Gospodinu, svaki što je tko zaplijenio zlatnine: kopča, narukvica, prstena, naušnica i ogrlica.”
51. Mojsije i svećenik Eleazar uzeše od njih zlato, svakovrsnu umjetno izrađenu zlatninu.
52. A bilo je svega zlata što ga kao žrtvu podizanja prinesoše Gospodinu tisućnici i stotnici, šesnćst tisuća i sedam stotina i pedeset šekela.
53. A obični vojnici bili su naplijenili svaki za sebe.
54. Mojsije i svećenik Eleazar uzeše zlato od tisućnika i stotnika i unesoše ga u Šator svjedočanstva, da bude tamo sinovima Izrćlovim pred Gospodinom kao mio spomen.

Brojeva 32:1-42
1. Sinovi Rubenovi i Gadovi imali su vrlo mnogo stoke. I kad vidješe da je jazerska i gileadska zemlja dobra za stoku,
2. odoše i rekoše Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima općine:
3. ”Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon,
4. zemlja koju Gospodin podvrgnu izrćlskoj općini, dobra je za stoku, a sluge tvoje imaju mnogo stoke.”
5. Tada nastaviše: “Ako nađosmo milost u tvojim očima, neka se ta zemlja da u baštinu tvojim slugama! Ne vodi nas preko Jordana!”
6. Mojsije odgovori Gadovim i Rubenovim sinovima: “Vaša će, dakle, braća ići u boj, a vi ćete ovdje mirno ostati?
7. Zašto da obarate srce sinovima Izrćlovim, da ne idu u zemlju koju im je dao Gospodin?
8. Tako su već činili vaši oci kad ih poslah iz Kadeš Barnee da razgledaju zemlju.
9. Odoše gore do eškolske doline, pogledaše zemlju i oboriše onda srce sinovima Izrćlovim, tako da oni ne htjedoše ići u zemlju koju im je bio Gospodin dao.
10. Razgnjevi se onda Gospodin i zakle se:
11. Ljudi koji u dobi od dvadeset godina naviše iziđoše iz Egipta, ne će vidjeti zemlje koju sam zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer me nisu posve poslušali,
12. osim Kenižanina Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova, koji posve poslušaše Gospodina.
13. Tako se, dakle, razgnjevi Gospodin na Izrćla. On učini da su se četrdeset godina potucali po pustinji, dok ne pomre sav onaj naraštaj koji je sagriješio Gospodinu.
14. I sada vi stupiste na mjesto svojih otaca, izrod grješnika, da još više povećate žestok Gospodnji gnjev na Izrćla.
15. Ako se odvratite od njega, on će ga još dulje ostaviti u pustinji. Tako ćete upropastiti sav taj narod.”
16. Tada oni pristupiše k Mojsiju i rekoše: “Mi ćemo ovdje napraviti samo torove za svoja stada i gradove za svoje žene i djecu.
17. A sami ćemo naoružani poći pred sinovima Izrćlovim, dok ih ne dovedemo u njihova mjesta. Uto neka naše žena i djeca ostanu u utvrđenim mjestima zbog stanovnika te zemlje.
18. Ne ćemo se prije vratiti svojim kućama dok sinovi Izrćlovi ne prime svaki svoju baštinu,
19. niti ćemo uzeti zajedno s njima baštinu s one strane Jordana i dalje, jer nam je dopala naša baština istočno od Jordana.”
20. Mojsije im odgovori: “Ako to učinite, te pođete naoružani pred Gospodinom u boj,
21. i svi vaši vojnici pred Gospodinom prijeđu Jordan, dok ne otjera ispred sebe svoje neprijatelje,
22. i vi se istom onda vratite kad bude zemlja uz pomoć Gospodina podvrgnuta, tad ćete vi biti bez krivnje pred Gospodinom i Izrćlom, a ova će vam zemlja pripasti kao baština pred Gospodinom.
23. Ako li ne učinite tako, onda ćete sagriješiti Gospodinu i znajte da će vas za vaš grijeh stići kazna.
24. Pa gradite sebi tvrda mjesta za svoju djecu i torove za svoju stoku! Ali i učinite što obećaste!”
25. Nato odvratiše Mojsiju Gadovi i Rubenovi sinovi: “Sluge će tvoje učiniti kako ti, gospodaru, zapovijedaš.
26. Naša djeca i žene, naša stoka i sve naše životinje ovdje će ostati u tvrdim gileadskim mjestima,
27. a sve tvoje sluge, što su za boj, prijeći će tamo pred Gospodinom u boj, kako si, gospodaru, zapovjedio.”
28. Potom dade Mojsije za njih naputak svećeniku Eleazaru i Jošui, Nunovu sinu, i plemenskim glavarima sinova Izrćlovih.
29. Reče im Mojsije: “Ako pođu svi vojnici Gadovih i Rubenovih sinova s vama preko Jordana pred Gospodinom u boj, onda im dajte, kad vam zemlja bude podvrgnuta, gileadsko područje u baštinu!
30. Ako li vojnici ne pođu s vama prijeko, neka se nasele kod vas u kanaanskoj zemlji!”
31. Tada odgovoriše sinovi Gadovi i Rubenovi: “Kako je Gospodin zapovjedio tvojim slugama, tako ćemo učiniti.
32. Mi, vojnici, prijeći ćemo pred Gospodinom u kanaansku zemlju, da nam ostane naša baština preko Jordana.”
33. Tako dade Mojsije Gadovim i Rubenovim sinovima i polovini plemena Manašea, sina Josipova, kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga: zemlju i njezine gradove po zemlji uokolo.
34. I opet sagradiše sinovi Gadovi Dibon, Atarot, Aroer,
35. Atrot-Šofan, Jazer, Jogbohu,
36. Bet-Nimru i Bet-Haran, tvrde gradove i torove za stoku.
37. Sinovi Rubenovi opet sagradiše Hešbon, Eleale, Kirjataim,
38. Nebo i Baal Meon s promijenjenim imenima i Šibmu, i dadoše imena gradovima što ih opet sagradiše.
39. Sinovi Makira, sina Manašeova, odoše u Gilead, osvojiše ga i protjeraše Amorejce, koji su bili tamo.
40. Mojsije dade tada Gilead Makiru, sinu Manašeovu, koji se naseli tamo.
41. Manašeov sin Jair isto tako ode, osvoji njihova sela i prozva ih “Jairova sela”.
42. I Nobah otiđe, zauze Kenat s njegovim selima i prozva ga po svojemu imenu “Nobah”.

Psalmi 35:1-8
1. Davidov. Gospode, optuži one koji me optužuju! Udari one koji me udaraju!
2. Prihvati oružje i štit! Digni se i pomozi mi!
3. Zavitlaj koplje i sulicu protiv mojih progonitelja! Reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje!”
4. Nek se smetu i posrame koji mi rade o glavi! Nek odstupe i posrame se koji mi smišljaju propast!
5. Nek budu kao pljeva na vjetru! Gospodnji anđeo nek ih rastjera!
6. Nek njihov put bude taman i klizav! Gospodnji anđeo nek ih progoni!
7. Bez povoda potajno su mi namjestili svoju zamku. Bez razloga iskopaše mi jamu.
8. Nek ih stigne iznenada propast! Zamka koju potajno namjestiše meni, neka njih uhvati! Nek upadnu u propast!

Izreka 12:1-1
1. Tko ljubi opomenu, ljubi znanje; tko mrzi ukor, luđak je. \

Marku 14:55-72
55. Svećenički glavari i sve Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa, da ga ubiju. Ali ne nađoše nijedno.
56. Istina, iznesoše mnoge lažne izjave o njemu, ali njihove izjave nisu bile suglasne.
57. Neki još ustadoše i lažno izjaviše o njemu:
58. ”Mi smo čuli gdje on govori: Ja ću razvaliti ovaj Hram koji je sagrađen čovječjom rukom i u tri dana sagradit ću drugi koji nije načinjen čovječjom rukom.”
59. Ali ni u tom se nije slagalo njihovo svjedočanstvo.
60. Tada se diže veliki svećenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: “Zar nemaš ništa odvratiti na to što ovi iznose protiv tebe?”
61. On je šutio i nije ništa odgovorio. Opet ga zapita veliki svećenik: “Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenoga?”
62. A Isus odgovori: “Ja sam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne Svemogućega i dolazi na nebeskim oblacima.” \
63. Tada veliki svećenik razdera svoju haljinu i reče: “čemu trebamo još svjedoke?
64. čuli ste hulu; što vam se čini?” Oni jednoglasno izjaviše da je zaslužio smrt.\
65. I neki su pljuvali na nj, pokrivali mu lice, udarali ga pesnicama i rugali se: “Proreci!” Sluge su ga udarale po obrazu.
66. Dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikog svećenika.
67. Kad vidje gdje se Petar grije, pogleda na nj i reče: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.”
68. On zataji i reče: “Ne znam i ne razumijem što govoriš.” Tada izađe van u predvorje. I pijetao zapjeva.
69. I kad ga vidje ondje sluškinja, reče onima što su tamo stajali: “Ovaj je jedan od njih.”
70. On opet zataji. Malo zatim oni što su okolo stajali rekoše Petru: “Doista si ti jedan od njih jer si Galilejac.”
71. Tada se poče kleti i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.”
72. Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti riječi koju mu je bio Isus rekao: “Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit ćeš me tri puta.” I on proplaka.