A A A A A

Brojeva 19:1-22
1. Gospodin reče Mojsiju i Aronu:
2. ”Ovo je zakonska uredba koju izdaje Gospodin: Reci sinovima Izrćlovim neka ti dovedu crvenu junicu, bez pogrješke, koja nema rane i na kojoj još nije bio jaram!
3. Predajte je svećeniku Eleazaru! Neka se onda izvede izvan, pred tabor, i neka se zakolje pred njegovim očima.
4. Svećenik Eleazar neka uzme svojim prstom nešto njezine krvi i neka njom poškropi sedam puta prema prednjoj strani Šatora svjedočanstva!
5. Nato neka se junica spali pred njegovim očima! Neka se spali njezina koža, meso i krv s utrobom!
6. Onda neka uzme svećenik cedrovine, izopa i grimiza i neka to baci u oganj u kojem se spaljuje junica!
7. Nato neka svećenik opere svoje haljine i neka se okupa! Tada smije opet doći u tabor. Ali do večeri ostaje svećenik još nečist.
8. Također onaj koji ju je spalio, mora oprati svoje haljine i okupati se. Ipak i on ostaje nečist do večeri.
9. Onda neka čovjek koji je čist pokupi pepeo junice, da ga istrese izvan tabora, na koje čisto mjesto. Tamo neka se sačuva općini sinova Izrćlovih, da se načini voda očišćenja, što služi kao sredstvo za oproštenje od grijeha!
10. Onaj koji je pokupio pepeo junice, mora oprati svoje haljine i ostaje nečist do večeri. Taj propis neka vrijedi zauvijek za sinove Izrćlove i strance koji su kod njih:
11. Tko se dotakne mrtva čovječjega tijela, bit će nečist sedam dana.
12. Neka se on očisti vodom očišćenja treći i sedmi dan! Tada je opet čist. Ako li se ne će očistiti treći i sedmi dan, onda neće biti čist.
13. Svaki koji se dotakne mrtvoga tijela kojeg umrloga i onda se ne očisti, taj oskvrnjuje Gospodnje prebivalište. Takav će se čovjek isključiti iz Izrćla. Jer nije bio poškropljen vodom očišćenja, ostaje nečist. Njegova nečistoća ostaje dalje na njemu.
14. Ovo je zakonska odredba: Umre li netko u kojem šatoru, onda će svaki koji stupi u šator ili se nalazi u šatoru, biti nečist sedam dana.
15. I svaka otvorena posuda, na kojoj nema poklopca, bit će nečista.
16. Isto tako svaki koji se dotakne čovjeka na polju, ubijenoga mačem, ili inače umrloga, ili čovječje kosti ili groba, bit će nečist sedam dana.
17. Za jednoga koji je tako postao nečist, neka se uzme nešto od pepela spaljene žrtve za grijeh i neka se ulije na nj žive vode u posudu!
18. Jedan koji je čist neka uzme izop, neka ga umoči u vodu i neka njom poškropi Šator i sve posuđe, i osobe što su u njemu, isto tako i onoga koji se dotakao mrtvačke kosti ili kojeg ubijenoga ili inače kojeg umrla ili groba!
19. I to neka čisti poškropi nečistoga treći i sedmi dan! Ako ga je očistio sedmi dan, onda neka ovaj opere svoje haljine i neka se okupa! On će tad navečer opet biti čist.
20. Ako li netko bude nečist i ne očisti se, onda će se takav čovjek isključiti iz općine. Jer nije bio poškropljen vodom očišćenja, on je nečist.
21. Taj će zakon vrijediti zauvijek. Također, onaj koji je poškropio vodom očišćenja, neka opere svoje haljine. Tko se inače još dotakne vode očišćenja, neka je nečist do večeri!
22. Sve čega se dotakne nečisti, nečisto je, i svaki koji se dotakne toga, nečist je do večeri.”

Brojeva 20:1-29
1. Sva izrćlska općina stiže u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadešu. Tamo umre Mirjam i bi ondje pokopana.
2. No budući da općina nije imala vode, sabra se protiv Mojsija i Arona.
3. Narod se prepirao s Mojsijem i vikao: “Ah, da smo i izginuli kad je Gospodin poubijao našu braću!
4. Zašto dovedoste Gospodnju općinu u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa svojom stokom?
5. Zašto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tužni kraj, gdje ne rađa ni žito, ni smokva, ni grožđe, ni mogranj jabuka i gdje nema ni vode za piće?”
6. Mojsije i Aron umakoše ispred općine k ulazu u Šator svjedočanstva i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja
7. i Gospodin zapovjedi Mojsiju:
8. ”Uzmi štap, saberi općinu, ti i tvoj brat Aron! Zapovjedite stijeni pred njihovim očima i ona će dati vodu. Izvedi im vodu iz stijene i napoji tako općinu i njihovu stoku!”
9. Tada uze Mojsije štap ispred Gospodina, kako mu je bio zapovjedio.
10. Nato sabraše Mojsije i Aron općinu pred stijenu, i on im reče: “Poslušajte buntovnici! Možemo li vam mi iz ove stijene izvabiti vodu?”
11. I kad Mojsije diže ruku i dvaput udari svojim štapom u stijenu, isteče mnoga voda, te se napoji općina i njihova stoka.
12. A Gospodin reče Mojsiju i Aronu: “Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred očima sinova Izrćlovih, ne ćete dovesti tu općinu u zemlju koju im dajem.”
13. To je voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izrćlovi s Gospodinom i gdje se on proslavio na njima.
14. Iz Kadeša posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: “Ovako ti poručuje tvoj bratski narod Izrćl: Ti znaš sve nevolje što nas snađoše.
15. Naši oci pođoše u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipćani su zlostavljali nas i naše oce.
16. Kad zavapismo Gospodinu za pomoć, usliši Gospodin našu molbu i posla anđela koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadešu, gradu na granici tvojega područja.
17. Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Ne ćemo ići preko poljâ i vinogradâ i ne ćemo piti vode iz studenaca. Ići ćemo samo kraljevskom cestom, ne skrećući ni lijevo ni desno, dok ne prođemo tvoje područje.”
18. Ali im Edomci poručiše: “Ne smiješ prolaziti. Inače ćemo izići s mačem preda te.”
19. Sinovi Izrćlovi odgovoriše im: “Glavnom ćemo cestom ići. Napijemo li se, ja i moja stoka, tvoje vode, platit ću ti za to. Ja ne želim ništa drugo nego brzo proći.”
20. A oni odvratiše: “Ne smiješ prolaziti.” Ujedno iziđoše Edomci pred njih s mnogo naroda i dobro naoružani.
21. Kako Edomci ne htjedoše dopustiti Izrćlcima da prođu kroz njihovo područje, okrenuše Izrćlci od njih na stranu.
22. Tada krene od Kadeša sva izrćlska općina i stiže do gore Hora.
23. Ondje na gori Horu, što leži na granici edomske zemlje, reče Gospodin Mojsiju i Aronu:
24. ”Aron će se sada pridružiti svojim zemljacima, jer on ne će ući u zemlju koju ću dati sinovima Izrćlovim, zato što ste se oprli mojoj zapovijedi na vodi Meribi.
25. Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor!
26. Svuci tamo Aronu njegove haljine i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron će preminuti i tamo umrijeti.”\
27. Mojsije učini kako zapovjedi Gospodin. Uziđoše na goru Hor pred očima sve općine.
28. Tamo svuče Mojsije Aronu njegove haljine i obuče ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umre tamo na vrhuncu gore. A Mojsije i Eleazar siđoše s gore.
29. Kad sazna sva općina da je Aron preminuo, tugovao je sav Izrćlov dom za Aronom trideset dana.

Psalmi 33:1-9
1. Kličite Gospodu, pravednici! Pobožnima dolikuje hvaliti ga.
2. Slavite Gospoda uz citru! Pjevajte mu uz harfu od deset žica!
3. Pjevajte mu novu pjesmu! Svirajte složno radosnim poklicima!
4. Jer je Gospodnja riječ prava i u svemu svojem djelovanju vjerna.
5. On ljubi pravdu i pravo. Zemlja je puna Gospodnje dobrote.
6. Gospodnjom riječju su stvorena nebesa i sva njihova vojska dahom njegovih usta.
7. Kao u bráne sabra on vode mora, u spreme stavi bezdane.
8. Nek se boji Gospoda sva zemlja, nek strepe pred njim svi stanovnici zemlje:
9. Jer on reče i to postade; on zapovjedi i to nastade. \

Izreka 11:22-24
22. U gubici svinje zlatna brnjica: to je lijepa, ali besramna žena.
23. Pravednikova želja nalazi sreću; nada je bezbožnikova nesreća. \
24. Jedan dijeli obilno i sve je bogatiji; drugi previše škrtari i sve je siromašniji. \

Marku 12:1-27
1. Govorio im je u prispodobama: “čovjek posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa tijesak i načini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i ode izvan zemlje.
2. Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od njih svoj dio vinogradskoga prihoda.
3. Ali ga oni uhvatiše, izbatinaše ga i otjeraše ga praznih ruku.
4. Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega tukli po glavi i izgrdili.
5. Posla još trećega kojega ubiše. I tako još mnoge druge od kojih jedne izmlatiše, druge poubijaše.
6. I još je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Najposlije posla i njega k njima. Mislio je naime: Iskazat će poštovanje prema mojemu sinu.
7. Ali vinogradari rekoše među sobom: To je baštinik. Hajde, ubijmo ga; tada će baština pripasti nama!\
8. Uhvatiše ga dakle, ubiše ga i izbaciše iz vinograda.
9. Što će sad učiniti gospodar vinograda? Doći će, pogubit će vinogradare i drugima dati vinograd.
10. Niste li ikada čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen; \
11. to je djelo Gospodnje i divno je u našim očima?”
12. Tada su gledali da ga uhvate; ali su se bojali naroda. Shvatili su naime da je on htio njih pogoditi tom prispodobom. \
13. Onda poslaše k njemu neke farizeje i herodovce da bi ga uhvatili u kakvoj izjavi.
14. Oni dođoše i rekoše mu: “Učitelju, znamo, ti si istinit i ne pitaš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko, nego učiš Božji put po istini. Je li dopušteno ili nije davati caru porez? Trebamo li ga ili ne trebamo davati?”\
15. On prozre njihovo licemjerje i reče im: “Zašto me kušate? Donesite mi denar da ga vidim!”
16. Oni mu donesoše. On ih upita: “čiji je ovo lik i natpis?” Odgovoriše mu: “Carev.”
17. Isus im odvrati: “Dajte dakle caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu!” I oni su mu se divili.
18. I dođoše k njemu saduceji koji tvrde da nema uskrsnuća. I oni ga upitaše:
19. ”Učitelju”, rekoše, “Mojsije nam je propisao: Ako kome umre brat i ostavi ženu, a djece ne ostavi, onda treba njegov brat uzeti njegovu ženu i svojemu bratu podići potomstvo.
20. A bilo je sedmero braće. Prvi uze ženu i umre bez potomka.
21. Tada je uze drugi i umre bez potomka, isto tako i treći,
22. i sva sedmorica ne ostaviše potomka. Poslije svih umre i žena.
23. Kojemu će sad od njih pripasti ona kao žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer su je sva sedmorica imala za ženu.”
24. Isus im odvrati: “Niste li zato u zabludi, jer ne razumijete ni Pisma ni moći Božje?
25. Jer kada uskrsnu od mrtvih, više se ne žene i više se ne udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.
26. A što se tiče uskrsnuća od mrtvih, niste li čitali u Mojsijevoj knjizi na mjestu o grmu, kako mu Bog reče: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?
27. On, međutim, nije Bog mrtvih nego živih. Vi ste, dakle, u teškoj zabludi.”