A A A A A

Biblija u jednoj godini

Ožujak 10

Brojeva 17:1-13
1. Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2. ”Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, neka odnese kadionice sa zgarišta i neka istrese oganj na nekoj udaljenosti! Jer su svete.
3. Kadionice tih ljudi, koji život svoj pokopaše svojim grijehom, neka se raskuju u ploče i neka se njima okuje žrtvenik! Jer ih oni donesoše pred Gospodina. Time postadoše svete. Neka budu sinovima Izrćlovim kao znamenje!”
4. Tada uze svećenik Eleazar mjedene kadionice, što su ih bili donijeli oni koji izgorješe. Raskovaše ih na okov žrtveniku.
5. One su trebale biti sinovima Izrćlovim opomena i znamen da nijedan nepozvan, koji ne pripada Aronovu potomstvu, ne pristupi kaditi pred Gospodinom. Inače će mu se dogoditi kao Korahu i njegovoj družini, kao što mu je bio Gospodin zaprijetio preko Mojsija.
6. Drugoga jutra mrmljala je sva općina sinova Izrćlovih protiv Mojsija i Arona. Vikali su: “Pobiste Gospodnji narod!”
7. Kad se onda stjecala općina protiv Mojsija i Arona, okrenuše se oni prema Šatoru svjedočanstva. I gle, pokri ga oblak, i pokaza se slava Gospodnja.
8. I Mojsije i Aron pohitješe pred Šator svjedočanstva.
9. Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju:
10. ”Ukloni se iz te općine! Uništit ću ih u jedan čas.” Tad oni padoše ničice na svoje lice.
11. Mojsije reče Aronu: “Uzmi kadionicu, stavi u nju oganj sa žrtvenika, stavi na nju kâd i nosi ga brže k općini, da im time pribaviš pomirenje! Jer od Gospodina izlazi kazneni sud. Pomor već poče.”
12. Tada uze Aron kadionicu, kao što mu je bio zapovjedio Mojsije, i otrča usred općine. I doista, pomor je već bio počeo među narodom. On nato stade kaditi, da pribavi tako narodu pomirenje.
13. Ostade stojeći među mrtvima i živima, dok ne prestane pomor.

Brojeva 18:1-32
1. Tada reče Gospodin Aronu: “Ti i s tobom tvoji sinovi i tvoj očinski dom, vi nosite odgovornost za svete stvari. I to, ti i s tobom tvoji sinovi, nosite odgovornost za svećeničku službu, što je vama predana.
2. Ali i svoju braću, pleme Levijevo, očinsko pleme, pusti neka pristupe s tobom, da se priključe tebi i da ti pomognu, kad ti i s tobom tvoji sinovi služite pred Šatorom svjedočanstva!
3. Oni će priskrbiti što treba za tvoju podvorbu i za uređenje svega Šatora. Ali ne smiju pristupiti k svetomu posuđu i k žrtveniku. Inače biste morali, oni i vi, umrijeti.
4. Oni, dakle, neka budu tvoji pomoćnici i neka se brinu za Šator svjedočanstva i za svu potrebnu službu oko Šatora! Nijedan nepovlašten ne smije pristupiti k vama.
5. Samo vi smijete obavljati službu u Svetištu i na žrtveniku, da opet ne dođe sud gnjeva na sinove Izrćlove.
6. Ja sam bio onaj, koji uze vašu braću, levite, između sinova Izrćlovih. Vama su oni predani na dar za Gospodina, da obavljaju službu kod Šatora svjedočanstva.
7. A ti i s tobom tvoji sinovi, vršit ćete svećeničku službu u svemu što se odnosi na žrtvenik i iza zavjese. Tako, eto, obavljajte svoju službu. Svećenička služba je dragovoljan dar, što vam ga predadoh. Nepovlašteni, koji pristupi, kaznit će se smrću!”
8. Još reče Gospodin Aronu: “Ja sam onaj koji ti predaje ostatak od svih mojih žrtava podizanjem meni žrtvovanih. Od svih svetih darova sinova Izrćlovih darujem ih tebi kao dio tvojim sinovima, kao pristojbu što je vječita.
9. Od presvetih darova, koliko ne budu spaljeni, tebi će pripasti ovo: svi njihovi darovi kod svih prinosa, žrtava za grijeh i žrtava za prijestup, što mi ih prinose. Kao nešto presveto to će pripasti tebi i tvojim sinovima.
10. To jedi na kojem svetom mjestu! Samo muške osobe smiju od toga jesti. Kao sveta stvar to pripada tebi.
11. I ovo još neka tebi pripadne: darovi od svih žrtava što ih sinovi Izrćlovi žrtvuju primicanjem i odmicanjem. Dajem ih tebi i s tobom tvojim sinovima i kćerima kao pristojbu koja je vječita. Svaki u tvojoj obitelji koji je čist, smije od toga jesti.
12. Najbolje od ulja, vina i žita, najbolje od onoga što daju Gospodinu, to dajem tebi.
13. Prvine od svih plodova što rastu u njihovoj zemlji i što ih prinose Gospodinu, pripast će tebi. Svaki od tvoje obitelji koji je čist, smije od toga jesti.
14. Sve što je u Izrćlu zavjetovano pod zakletvom, pripast će tebi.
15. Sve što je prvo od svih živih bića, što se prinosi Gospodinu od čovjeka i od stoke, neka je tvoje! Ipak, prvorođeno od čovjeka moraš dati otkupiti. I od nečiste stoke moraš dati otkupiti.
16. Daj ih otkupiti kad im bude mjesec dana, po procjeni od pet šekela srebra svete težine, što iznosi dvadeset gera!
17. A prvo od goveda, ovaca i koza ne smiješ dati otkupiti. Oni su sveti. Njihovom krvlju poškropi žrtvenik i njihovo salo daj spali kao ognjenu žrtvu za ugodan miris Gospodinu!
18. Njihovo meso neka pripadne tebi! Kao i grudi primicanja i odmicanja tako i desna plećka neka bude tebi!
19. Sve svete darove od žrtava podizanja, što ih sinovi Izrćlovi prinose Gospodinu, dajem tebi i s tobom tvojim sinovima i kćerima kao vječitu pristojbu. To je za tebe i tvoje potomke s tobom vječit osoljen zavjet pred Gospodinom.”
20. Još reče Gospodin Aronu: “U njihovoj zemlji ne ćeš imati baštine niti će biti dijela za tebe među njima. Ja sam tvoj dio i tvoja baština među sinovima Izrćlovim.
21. Sinovima Levijevim dajem ovim za baštinu sve desetine u Izrćlu kao naknadu za službu što je moraju vršiti kod Šatora svjedočanstva.
22. Sinovi Izrćlovi ne smiju više pristupati k Šatoru svjedočanstva, jer bi inače navukli na sebe krivnju koja za sobom povlači smrt.
23. Samo će leviti vršiti službu kod Šatora svjedočanstva i snositi za to odgovornost. Ova odredba vrijedi za vas zauvijek, od koljena do koljena. Oni ne smiju imati baštinu među sinovima Izrćlovim.
24. Jer levitima dajem za baštinu desetinu, što je prinose Gospodinu kao žrtvu podizanja. Zato odredih za njih da nemaju baštine među sinovima Izrćlovim.”
25. Tad zapovjedi Gospodin Mojsiju:
26. ”Daj levitima ove naputke: Kad primate desetinu od sinova Izrćlovih, što vam je odredih kao baštinu od njih, onda ćete od toga dati žrtvu podizanja za Gospodina, desetinu od desetine.
27. Ta žrtva podizanja treba vam se uračunati kao da je dar žita s gumna ili pretek od tijeska.
28. Tako ćete i vi prinositi Gospodinu žrtvu podizanja od svih svojih desetina, što ih primate od sinova Izrćlovih, i to ćete od toga dati žrtvu podizanja za Gospodina svećeniku Aronu.
29. Od svih darova, što vam pripadnu, morate žrtvu podizanja dati za Gospodina i to uvijek najbolje od toga kao svetu pristojbu.
30. Reci im: Kad dajete najbolje od toga, onda se vama levitima mora to uračunati kao ostalim sinovima Izrćlovim desetina prihoda od gumna i od tijeska.
31. Smijete jesti na kojem god hoćete mjestu, vi i vaša obitelj. Jer je to vaša plaća za službu kod Šatora svjedočanstva.
32. Samo kad dajete najbolje od toga, ne navlačite za to na sebe krivnje i ne oskvrnite svetih darova sinova Izrćlovih i ne ćete zato umrijeti.”

Psalmi 32:6-11
6. Zato neka ti se moli svaki pobožnik u vrijeme kad te još može naći! Nadođu li tad potopne vode, ne će ga stići.
7. Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe. Okružit ćeš me radošću spasenja.
8. Poučit ću te, pokazat ću ti put kojim da ideš; savjetovat ću te, upravit ću na te svoj pogled. \
9. Ne budite kao konj ili mazga bez razuma! Njihov prkos moraš slomiti vođicama i uzdom, inače ne idu za tobom.
10. Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se uzda u Gospoda njega okruži ljubav.
11. Radujte se u Gospodu i kličite, pravednici! Kličite svi koji ste čestita srca.

Izreka 11:19-21
19. Tko se drži pravednosti, ide prema životu; tko čini zlo, srlja u propast. \
20. Tko je lažna srca, mrzak je Gospodinu, a tko ide nedužno, mio mu je.
21. Prije će ili kasnije zao čovjek primiti kaznu, a rod će se pravednika izbaviti.

Marku 11:20-33
20. Ujutro prođoše pokraj one smokve i vidješe kako je usahnula do korijena.
21. Petar se sjeti i reče mu: “Učitelju, gle, smokva što si je prokleo usahnula je!”
22. Isus im reče: “Imajte vjeru u Boga!
23. Zaista kažem vam: Ako tko rekne ovoj gori: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u svome srcu nego povjeruje da će se ispuniti njegova riječ, to će mu biti.
24. Zato vam kažem: U molitvi možete zatražiti bilo što. Vjerujte samo da ćete primiti i bit će vam.
25. I kad se spremate na molitvu, oprostite ako što imate protiv koga, da i Otac vaš na nebesima vama oprosti vaše grijehe.”
26.
27. Dođoše opet u Jeruzalem. Dok se kretao po Hramu, pristupiše k njemu svećenički glavari, pismoznanci i starješine
28. i upitaše ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao vlast da to činiš?”
29. Isus im odvrati: “Ja ću vama postaviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30. Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”
31. Oni su razmišljali u sebi: Ako reknemo: S neba, on će odvratiti: Zašto mu onda niste povjerovali?
32. Nego, da reknemo: Od ljudi?? Bojali su se naroda, jer su svi smatrali Ivana pravim prorokom.
33. Tako odgovoriše Isusu: “Ne znamo.” Isus im odvrati: “Tada ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”