A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 4

Izlaska 19:1-25
1. Tri mjeseca nakon izlaska sinova Izrćlovih iz egipatske zemlje, toga istog dana, dođoše u Sinajsku pustinju.
2. Oni su bili krenuli od Refidima, došli u Sinajsku pustinju i utaborili se u pustinji. Ondje, pred gorom, bio se utaborio Izrćl.
3. I kad Mojsije uziđe k Bogu, povika mu Gospodin s gore: “Ovo kaži kući Jakovljevoj i objavi sinovima Izrćlovim:
4. Vidjeli ste kako sam postupao s Egipćanima, kako sam vas nosio na orlovim krilima i doveo vas ovamo k sebi.
5. Ako sada budete vjerno slušali moju riječ i držali moj zavjet, bit ćete moja osobita svojina između svih naroda, jer moja je sva zemlja,
6. i bit ćete mi svećeničko kraljevstvo i svet narod. To su riječi što ćeš ih kazati sinovima Izrćlovim”.
7. Mojsije dođe, sazva starješine naroda, i priopći im sve te riječi, koje mu je zapovjedio Gospodin.
8. Sav narod odgovori jednoglasno: “Sve što zapovijeda Gospodin, činit ćemo!” Kad Mojsije dojavi Gospodinu odgovor naroda,
9. reče Gospodin Mojsiju: “Evo, ja ću doći k tebi u gustim burnim oblacima, da narod čuje kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek.” Mojsije priopći Gospodinu odgovor naroda.
10. Tada reče Gospodin Mojsiju: “Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka opere svoje haljine,
11. i neka bude spreman prekosutra! Jer će prekosutra sići Gospodin na Sinajsku goru pred očima svega naroda.
12. Označi narodu unaokolo među i zapovjedi: čuvajte se da ne uziđete na goru ili da se i samo ne dotaknete njezina podnožja! Sve što se dotakne gore, mora poginuti.
13. Nijedna se ruka ne smije onda toga dotaknuti; jer tko se dotakne, treba ga kamenovati ili ustrijeliti. Bio čovjek ili živinče, ne smije ostati na životu. Istom kad zatrubi ovnov rog, smije se uzići na goru.”\
14. Nato siđe Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i opraše svoje haljine.
15. Onda zapovjedi narodu: “Budite spremni prekosutra! Ne približite se ženi!”
16. Trećega dana, kad osvanu jutro, zagrmješe gromovi i zasijevaše munje. Teški se oblaci nadviše nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, što je bio u taboru, zadrhta.
17. Mojsije povede narod iz tabora ususret Bogu, i narod se smjesti na podnožju gore.
18. Gora Sinaj bila je sva dimom ovijena, jer je bio Gospodin u ognju sišao na nju. Dim se je iz nje dizao kao dim iz peći. Sva se je gora jako tresla.
19. Glas trube bivao je sve jači. Mojsije je govorio i Bog mu je odgovarao u gromu.
20. I kad je bio Gospodin sišao na vrh gore Sinaja, pozva Gospodin Mojsija na vrh gore. Mojsije uziđe.
21. I Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Siđi dolje i opomeni narod da se ne probijaju do Gospodina, da ga vidi! Inače bi ih mnogo poginulo.
22. I sami svećenici, koji se inače smiju približiti Gospodinu, moraju se posvetiti, da ih Gospodin ne uništi.”
23. Mojsije odvrati Gospodinu: “Narod ne može uzići na goru Sinaj jer si nas ti opomenuo da omeđimo goru i da proglasimo da se njoj ne smije približiti.”
24. A Gospodin mu odvrati: “Siđi dolje i dođi opet gore s Aronom! Ali svećenici i narod ne smiju provaliti među, da se popnu do Gospodina. On bi ih inače uništio.”
25. Mojsije dakle siđe k narodu i sve mu dojavi.

Izlaska 20:1-26
1. Nato im dade Bog ove zapovijedi:
2. ”Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz kuće ropstva.
3. Nemaj drugih bogova uz mene!
4. Ne pravi sebi rezana lika, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom!
5. Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj im se! Jer ja Gospodin, Bog tvoj, jesam Bog revnitelj, koji kazni opačinu otaca na djeci, unučadi i praunučadi onih koji me mrze,
6. a milosrđe iskazuje do u tisućito koljeno onima koji me ljube i drže moje zapovijedi.
7. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega! Jer Gospodin ne će pustiti bez kazne onoga koji uzima njegovo ime uzalud.
8. Pazi na to da posvetiš subotu!
9. Šest dana radi i vrši sve svoje poslove!
10. Ali sedmi je dan odmora u čast Gospodinu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni tvoj sin ili tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji boravi kod tebe unutar tvojih vrata!
11. Jer u šest dana stvori Gospodin nebo i zemlju, more i sve što je u njima, ali sedmi dan on otpočinu. Zato je Gospodin blagoslovio i posvetio subotu.
12. Poštuj svog oca i svoju majku, da dugo živiš u zemlji koju će ti dati Gospodin, Bog tvoj!
13. Ne ubijaj!
14. Ne čini preljube!
15. Ne kradi!
16. Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga!
17. Ne želi kuće svog bližnjega! Ne želi žene svog bližnjega, ni njegova sluge, ni njegove sluškinje, ni njegova vola, ni njegova magarca, ni igdje išta što pripada tvojemu bližnjemu!”
18. Kad vidje sav narod gromove, munje, glas trube i goru gdje se dimi, prepade se narod i zadrhta i ostade stojeći u daljini.
19. Oni rekoše Mojsiju: “Govori ti s nama, i slušat ćemo! A Bog neka ne govori s nama! Inače pomrijesmo!”
20. Mojsije odvrati narodu: “Ne bojte se! Jer Bog dođe samo da vas stavi na kušnju i da strah pred njim zadrži u vama budan, da ne griješite.”
21. I dok je narod ostao stojeći u daljini, pristupi Mojsije tamnim oblacima, u kojima je bio Bog.
22. I reče Gospodin Mojsiju: “Zapovjedi sinovima Izrćlovim ovo: Vidjeli ste da sam govorio s vama s neba.
23. Ne činite sebi uza me srebrnih bogova! Ne pravite sebi zlatnih bogova!
24. Načini mi žrtvenik od zemlje i prinesi na njemu svoje žrtve paljenice i žrtve mirotvorne, svoje ovce i svoja goveda. Na mjestu što ću ga svaki put odrediti za štovanje mojega imena, doći ću k tebi i blagoslovit ću te.
25. A ako mi hoćeš načiniti žrtvenik od kamenja, ne smiješ ga zidati od tesana kamenja. Jer ako ga obrađuješ svojim dlijetom, oskvrnjuješ ga.
26. Ne uzlazi k mojemu žrtveniku uza stepenice, da se ne otkrije pred njim tvoja golotinja!

Psalmi 18:37-45
37. Proširio si staze koracima mojim, nikada mi nisu klecala koljena.
38. Tjerao sam svoje neprijatelje i stizao ih, i nisam se vraćao dok ne padoše.
39. Rušio sam ih i nisu se mogli dići, padoše pod moje noge.
40. Ti me naoruža snagom za boj, protivnike moje podložio si meni.
41. Ti natjera preda mnom moje neprijatelje u bijeg i tako ja uništih svoje mrzitelje.
42. Vapili su za pomoć, ali nije bilo pomoćnika. Vapili su Gospodu, ali ih nije čuo.
43. Smrvio sam ih kao prah pred vjetrom, zgazio sam ih kao blato na ulici.
44. Oslobodio si me od prepirke naroda, postavio si me glavarom narodima; narod koji ne vidjeh, postade mi pokoran, \
45. postade mi poslušan na samu jednu riječ i stranci mi se udvarahu,

Izreka 6:20-25
20. Cijeni, sine moj, opomene svojega oca i ne zapostavljaj pouka svoje majke!
21. Uvijek ih veži sebi na srce, privijaj ih oko vrata!
22. Kada ideš, pratit će te. Kada počivaš, nad tobom će bdjeti. Kada se probudiš, ići će s tobom na rad.
23. Jer opomene su svjetiljke, a pouke svjetlost; put prema životu su opominjanja na stegu. \
24. čuvat će te od zle žene, od glatka jezika tuđinke.
25. Ne nosi u svom srcu požude za njezinom ljepotom! Nemoj da te uhvati svojim pogledima!

Mateju 22:23-46
23. Isti dan dođoše k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga zapitaše:
24. ”Učitelju, Mojsije je zapovjedio: Ako tko umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i neka bratu podigne potomstvo!
25. A u nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženi i umre bez djece i tako ostavi svoju ženu svojemu bratu.
26. Tako je bilo s drugim i trećim, do sedmoga.
27. A poslije svih umre i žena.
28. čija će poslije uskrsnuća biti žena one sedmorice? Jer je bila za sve njih udana.”
29. Isus im odgovori: “Varate se, ne znate ni Pisma ni Božje moći.
30. Jer po uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.
31. Niste li čitali za uskrsnuće mrtvih što vam je Bog rekao:
32. Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih nego živih.”
33. Kad je mnoštvo naroda to čulo, divilo se njegovu nauku.
34. Kad doznaše farizeji da je saduceje ušutkao, sabraše se
35. i jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita:
36. ”Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu?”
37. On mu odgovori: “Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom misli!
38. To je najveća i prva zapovijed.
39. Druga je ovoj jednaka: Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!
40. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
41. Kad su se farizeji sabrali, upita ih Isus:
42. ”Što smatrate o Mesiji? čiji je sin?” Odgovoriše mu: “Davidov.”
43. Tada im reče: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
44. Reče Gospodin mome Gospodinu: sjedi o moju desnu, dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama?
45. Kad ga, eto, David naziva Gospodinom, kako onda može biti njegov sin?”
46. Na to mu nitko nije mogao odgovoriti. I od toga dana nije se više nitko usudio bilo što ga pitati.