A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 28

Levitski 25:1-55
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju na gori Sinajskoj:
2. ”Kaži Izrćlcima ovu naredbu: Kad dođete u zemlju što ću vam je dati, onda neka zemlja ima vrijeme odmora u čast Gospodinu!
3. Šest godina zasijavaj svoje polje, šest godina obrezuj svoj vinograd i sabiri rod svog polja!
4. Ali u sedmoj godini neka ima zemlja potpun odmor, vrijeme odmora u čast Gospodinu! Tada ne smiješ zasijavati svoje polje i gojiti svoj vinograd.
5. I plod svoje prijašnje žetve ne smiješ požeti i grožđa svoga neobrezanog vinograda ne smiješ pobrati. Neka bude za zemlju godina odmora!
6. Što rodi zemlja za svog odmora, neka vam bude za hranu: tebi, tvojim slugama, sluškinjama, najamnicima i ukućanima, što žive kod tebe!
7. I tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka bude sav rod za hranu!
8. Izbroj sedam takvih godina odmora, dakle sedam puta sedam godina, tako da vrijeme od sedam godina odmora iznese četrdeset i devet godina!
9. Onda daj da bučno zatrubi truba u deseti dan sedmoga mjeseca! Na dan pomirenja neka posvuda u zemlji odjeknu bučno trube!
10. Posvetite pedesetu godinu! Proglasite slobodu za sve stanovnike u zemlji! To neka vam je jubilarna godina, u kojoj opet svaki dolazi u posjed svojega vlasništva i vraća se svojoj obitelji!
11. Svaka pedeseta godina neka vam je jubilarna godina! Tada ne smijete ni sijati, ni plod požeti, ni grožđa pobrati u neobrezanom vinogradu.
12. Jer je ta jubilarna godina za vas sveto vrijeme. Samo ono što raste samo od sebe smijete pojesti iz polja.
13. U takvoj jubilarnoj godini svaki će od vas opet doći na svoje vlasništvo.
14. Ako prodaš nešto svom bližnjemu ili kupiš što od svog bližnjega, onda ne smijete zakidati jedan drugoga,
15. nego prema broju godina od posljednje jubilarne godine kupuj od svog bližnjega i prema broju godina žetve neka ti on prodaje!
16. Ako bude više godina, imaš prema tome više platiti, a ako manje bude godina, platit ćeš prema tome manje. Jer on ti prodaje određeni broj žetava.
17. Nitko neka ne zakida drugoga, nego se bojte svojega Boga! Jer ja sam Gospodin, Bog vaš.
18. Držite, dakle, moje zapovijedi i vršite savjesno moje odredbe! Tada ćete prebivati bez straha u svojoj zemlji.
19. Zemlja će davati svoj rod, da mognete jesti do sitosti i u njoj prebivati bez straha.
20. Ako li pitate: Od čega da živimo u sedmoj godini, kad ne sijemo i ne žanjemo??
21. onda znajte: U šestoj godini udijelit ću vam svoj blagoslov, da vam urodi za tri godine.
22. Makar istom u osmoj godini sijete, jest ćete još uvijek od stare žetve. Do devete godine, do nove žetve, jest ćete staro žito.
23. Zemljište i tlo ne smije se, dakle, prodavati zauvijek. Jer zemlja pripada meni. Vi ste samo stranci i ukućani kod mene.
24. Zato morate u zemlji koju posjedujete dopustiti da se svuda opet otkupljuje zemljište i tlo.
25. Ako osiromaši tvoj zemljak i proda nešto od svojega posjeda, onda će nastupiti za njega najbliži rođak kao otkupitelj i opet otkupiti ono što je njegov rođak prodao.
26. Ako netko nema nikoga da ga otkupi, ali sam može toliko novaca sastaviti koliko treba za otkup,
27. onda će odbiti godine što su protekle od prodaje, i ostatak vratiti onome kome je prodao, i tako opet doći do svog vlasništva.
28. Ako li ne može toliko novaca nabaviti koliko bi mu morao vratiti, onda ostaje zemljište što ga je prodao u posjedu kupca, do jubilarne godine. A u jubilarnoj godini mora se vratiti, tako da on opet dođe do svojega vlasništva.
29. Ako netko proda kuću u zidom ograđenom gradu, onda neka ostane pravo otkupa do svršetka godine u kojoj ju je prodao. Godinu dana neka ostane za njega pravo otkupa.
30. Ako li do svršetka pune godine nije otkupljena, onda neka kuća, što stoji u zidom ograđenom gradu, ostane zauvijek kupcu i njegovim potomcima! Ne treba je vratiti u jubilarnoj godini.
31. Naprotiv, kuće u selima, što nisu ograđene zidom, uzet će se kao dio posjeda zemlje. One se mogu otkupiti i vratiti u jubilarnoj godini.
32. U levitskim gradovima leviti imaju pravo da kuće u gradovima, što pripadaju njima, uvijek otkupe.
33. Ako jedan od levita opet ne otkupi svoju prodanu kuću, onda mu se ona, ako je u gradu što je njemu dodijeljen, opet vraća u jubilarnoj godini. Jer kuće u levitskim gradovima njihova su baština među sinovima Izrćlovim.
34. Ali se pašnjak njihovih gradova ne smije prodavati. Jer pripada njima za sva vremena.
35. Je li tko od tvojih zemljaka zadužen kod tebe i ne može platiti, onda mu moraš pomoći, kao da je stranac ili ukućanin, da može produžiti svoj život uz tebe.
36. Ne smiješ uzeti od njega kamatu i povišicu, nego se boj svog Boga i daj da tvoj brat živi uz tebe!
37. Ne smiješ mu davati svoga novca na kamatu, niti mu svoju hranu pozajmljuj uz lihvarsku cijenu.
38. Ja sam Gospodin, Bog vaš, koji sam vas izveo iz egipatske zemlje, da vam dam kanaansku zemlju i da budem Bog vaš.
39. Ako je koji od tvojih zemljaka zadužen kod tebe i tebi se proda, ne daj da ti služi kao rob!
40. Neka bude kod tebe kao nadničar, kao ukućanin! Samo će do jubilarne godine služiti kod tebe.
41. A tada neka te smije slobodno ostaviti, on i njegova djeca, vratiti se k svojemu rodu i opet doći u posjed svojih očinskih dobara.
42. Jer su oni moje sluge, što sam ih izveo iz Egipta. Oni se ne smiju prodati kao robovi.
43. Nemoj gospodariti nad njim nemilo, nego se boj svojega Boga!
44. Ako trebate robova i ropkinja, smijete ih kupiti od onih naroda što stoje oko vas.
45. I djecu ukućana, što žive kod vas, smijete kupiti, i njihove potomke, što borave kod vas i rođeni su u vašoj zemlji. Njih smijete posjedovati kao vlasništvo
46. i možete ih ostaviti kao baštinu svojoj djeci poslije vas, da ih posjeduju kao vlasništvo. Možete ih stalno imati za robove. Ali nad svojom braćom, sinovima Izrćlovim, ne smijete jedan nad drugim nemilo gospodariti.
47. Stekne li stranac ili ukućanin uza te imanje, a jedan od tvojih zemljaka padne u dug kod njega, pa se proda za roba strancu ili ukućaninu uza te ili potomku iz obitelji kojega stranca,
48. onda, nakon što je proda, mora ostati za njega pravo otkupa: jedan od njegovih zemljaka smije ga otkupiti:
49. njegov stric ili sin njegova strica, ili koji po krvi bliži njegov rođak iz njegova plemena neka ga otkupi, ili neka on sam toliko skupi novaca da se otkupi!
50. S onim koji ga je kupio neka proračuna vrijeme od godine kad je prodan do jubilarne godine. Cijena za koju je prodan neka se jednako razdijeli na broj tih godina! Neka se njemu računa vrijeme službe kao nadničaru!
51. Ako još ima mnogo godina do jubilarne godine, neka za svoj otkup plati primjeren iznos od iznosa za koji je bio kupljen!
52. Ako li preostaje samo malo godina do jubilarne godine, neka onda prema tomu proračuna! Po godinama njegove službe ravna se koliko će platiti za svoj otkup.
53. Kao onaj koji godinu za godinom radi za plaću neka on bude kod njega, i ovaj ne smije pred tvojim očima nemilo gospodariti nad njim.
54. Ako li se ovako ne otkupi, onda u jubilarnoj godini neka slobodno odu, on i njegova djeca!
55. Jer meni pripadaju sinovi Izrćlovi kao sluge. Moje su sluge oni koje sam izveo iz Egipta, ja, Gospodin, Bog vaš.

Psalmi 28:6-9
6. Nek je blagoslovljen Gospod jer je uslišio moj glasni zaziv!
7. Gospod je moja zaštita i moj štit. U njega se pouzdalo moje srce. On mi je pomogao. Srce mi se veseli i zahvaljivat ću mu svojom pjesmom.
8. Gospod je snaga svome narodu, pomoćnik i zaštitnik svog pomazanika.
9. Spasi svoj narod! Blagoslovi svoju baštinu! Pasi ga i nosi dovijeka!

Izreka 10:19-21
19. Mnogom govorenje ne biva bez grijeha, a tko zauzdava jezik, radi razumno.
20. Jezik je pravednikov odabrano srebro, a razum bezbožnika malo vrijedi.
21. Pravednikove usne mnogima su utjeha, a luđaci umiru od svoje ludosti.

Marku 6:30-56
30. Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali.
31. Tada im Isus reče: “Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!” Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti.
32. Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami.
33. Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše.
34. Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti.
35. Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo.
36. Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.”
37. On im odvrati: “Vi im dajte jela!” Odvratiše mu: “Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?”
38. On ih upita: “Koliko imate kruhova? Idite i vidite!” Oni vidješe i rekoše: “Pet i dvije ribe.”
39. Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi.
40. Posjedaše u skupine po sto i po pedeset.
41. I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima.
42. Svi su jeli i nasitili se.
43. A nakupili su još dvanćst košarica, punih komada, a također i nešto od riba.
44. A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.
45. Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod.
46. Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.
47. Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.
48. Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići.
49. Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati,
50. jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: “Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!”
51. I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja.
52. Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo.
53. Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše.
54. Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše.
55. Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on.
56. I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli.