A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 27

Levitski 23:1-44
1. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2. ”Kaži Izrćlcima ove odredbe: Blagdani Gospodnji, što ćete ih slaviti svetim svečanim sastancima, ovi su:
3. Šest dana smije se raditi. Ali sedmi dan jest dan potpunoga odmora sa svetim svečanim sastankom. Tad ne smijete raditi nikakva posla. Dan je to odmora, u čast Gospodinu po svima vašim prebivalištima.
4. Ovo su blagdani Gospodnji sa svetim svečanim sastancima, što ćete ih svetkovati u određeno vrijeme:
5. četrnćsti dan prvoga mjeseca navečer jest blagdan Pasha u čast Gospodinu.
6. Petnćsti dan istoga mjeseca slavi se blagdan Beskvasnih kruhova u čast Gospodinu. Tada jedite sedam dana beskvasne kruhove!
7. Prvi dan morate održati sveti svečani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla.
8. Sedam ćete dana prinositi Gospodinu ognjenu žrtvu. Sedmi je dan opet sveti svečani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla.”
9. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
10. ”Kaži sinovima Izrćlovim ovu odredbu: Kad dođete u zemlju koju ću vam dati, i tamo stanete žeti, tada donesite snop prvina od žetve svoje k svećeniku!
11. On će tada snop žrtvovati primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom, da vas učini ugodnima. Na dan po suboti svećenik će ga žrtvovati primicanjem i odmicanjem.
12. Taj dan, kad žrtvujete snop primicanjen i odmicanjen, žrtvovat ćete Gospodinu jednogodišnje janje bez pogrješke, kao žrtvu paljenicu.
13. Uz to kao prinos dvije desetine bijeloga brašna, zamiješana s uljem, ognjenu žrtvu na ugodni miris Gospodinu, onda kao naljev još četvrt hina vina.
14. Kruha i pržena ili stučena zrnja ne smijete jesti dok niste prinijeli prinos svojemu Bogu. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za sva vaša pokoljenja u svim vašim prebivalištima.
15. Potom od dana po suboti, naime od dana kad ste prinijeli snop primicanjem i odmicanjem, morate brojiti sedam punih tjedana.
16. Do dana što dolazi iza sedme subote brojit ćete pedeset dana. Tada prinesite Gospodinu od novoga žita prinos!
17. Iz svojih prebivališta donijet ćete sa sobom dva kruha za žrtvu primicanjem i odmicanjem, što se sastoje od dvije desetina bijeloga brašna i pečena su s kvascem kao žrtva prvina Gospodinu!
18. Uz te kruhove prinesite i sedam jednogodišnjih janjaca bez pogrješke, jednoga junca i dva ovna, da budu žrtva paljenica Gospodinu, sa svojim prinosom i naljevima kao ognjenu žrtvu na ugodni miris Gospodinu!
19. Onda ćete prinijeti jarca kao žrtvu za grijeh i dva jednogodišnja janjeta kao mirotvornu žrtvu.
20. Svećenik će ih žrtvovati primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom zajedno s kruhovima od prvina. To i dva janjeta, kao posvetni dar Gospodinu, pripast će svećeniku.
21. U isti dan zakazat ćete sveti svečani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za sva vaša pokoljenja u svim vašim prebivalištima.
22. Kad stanete žeti u svojoj zemlji, onda nemojte požeti polje sve do krajnjega ruba i ne prebirite po žetvi! Ostavite to siromasima i strancima! Ja sam Gospodin, Bog vaš.”
23. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
24. ”Kaži sinovima Izrćlovim ovu odredbu: Prvi dan sedmoga mjeseca mora vam biti dan odmora, dan spomena s trubnjom rogova, sveti svečani sastanak.
25. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla i prinijet ćete ognjenu žrtvu Gospodinu.”
26. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
27. ”A deseti dan istoga sedmoga mjeseca jest dan pomirenja. Tada ćete održati sveti svečani sastanak, postiti i prinijeti ognjenu žrtvu Gospodinu.
28. Na taj dan ne smijete raditi nikakva posla. Jer to je dan pomirenja, koji će vam pribaviti pomirenje pred Gospodinom, Bogom vašim.
29. Zato će se svaki koji ne posti na taj dan istrijebiti iz svog naroda.
30. čovjeka koji na taj dan radi bilo kakav posao istrgat ću iz njegova naroda.
31. Nikakva posla ne smijete raditi. Ova zapovijed neka ima vječitu valjanost za sva vaša pokoljenja u svim vašim prebivalištima!
32. Neka vam to bude dan potpunoga odmora, a morate postiti. Devetog dana mjeseca, navečer, držat ćete svoj odmor od večeri do večeri.”
33. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
34. ”Kaži sinovima Izrćlovim ovu odredbu: Petnćsti dan istoga sedmoga mjeseca jest blagdan Sjenicâ u čast Gospodinu za sedam dana.
35. Prvog dana održava se sveti svečani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla.
36. Sedam ćete dana prinositi ognjenu žrtvu Gospodinu, onda osmi dan održati sveti svečani sastanak i prinijeti Gospodinu ognjenu žrtvu. To je završni blagdan. Tada ne smijete raditi nikakva služinskog posla.
37. To su blagdani Gospodnji na koje morate držati svete svečane sastanke, da prinosite Gospodinu ognjene žrtve: žrtvu paljenicu, prinos, žrtvu klanicu i naljev, kako ih traži pojedini dan,
38. osim subota Gospodnjih i darova svih vaših zavjetnih žrtava i darova dragovoljnih, što ih prinosite Gospodinu.
39. Ali petnćstog dana sedmoga mjeseca, kad sakupljate prihod zemlje, trebate svetkovati blagdan Gospodnji sedam dana. Prvi će dan biti odmor i isto tako osmi dan.
40. Na prvi dan donijet ćete sebi najljepših plodova, palminih mladica i grana s gustolisnatih stabala i potočnih vrba i radovati se pred Gospodinom, svojim Bogom, sedam dana.
41. Taj blagdan svetkovati ćete svake godine sedam dana, u čast Gospodinu. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za sva vaša pokoljenja. Svetkovat ćete ga u sedmom mjesecu.
42. Sedam ćete dana prebivati u sjenicama. Svaki domaći Izrćlac će prebivati u sjenicama,
43. da kasnija vaša pokoljenja saznaju da sam ja učinio da prebivaju u sjenicama sinovi Izrćlovi; kad ih izvedoh iz egipatske zemlje, ja, Gospodin, Bog vaš.” \
44. Mojsije kaza tad sinovima Izrćlovim blagdane Gospodnje.

Levitski 24:1-23
1. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2. ”Naloži Izrćlcima da ti donesu čista ulja od stučenih maslina za svijećnjak, da se svaki dan mogu prisluživati svjetiljke.
3. Izvan zavjese, pred kovčegom sa zakonom u Šatoru svjedočanstva Aron će ga spremati da gori stalno od večeri do jutra pred Gospodinom. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za vaša pokoljenja.
4. Na čistom svijećnjaku on će opremati svjetiljke da bez prestanka gore, vazda pred Gospodinom.
5. Uzmi onda bijeloga brašna i ispeci od njega dvanćst kolača! Dvije desetine neka dođu na svaki kolač!
6. Postavi ih tada u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodinom!
7. Svaki red okadi čistim kâdom, da bude mirisni dio kruhu, a ognjena žrtva Gospodinu!
8. Redovito svake subote neka se tako postavljaju pred Gospodinom! Ova obveza veže sinove Izrćlove za sva vremena.
9. Oni će pripasti Aronu i sinovima njegovim, koji ih moraju pojesti na svetom mjestu. Jer presveti darovi od ognjenih žrtava Gospodnjih idu njemu kao vječno valjano pravo.”
10. Jednoga dana umiješa se sin jedne Izrćlke, a otac mu je bio Egipćanin, među sinove Izrćlove. Tada se posvađaše sin Izrćlke i neki Izrćlac.
11. Pritom sin Izrćlke pohuli i opsova ime Gospodnje. Dovedoše ga zato k Mojsiju. Mati mu se zvala Šelomit i bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova.
12. Staviše ga međutim u zatvor, dok im on ne presudi po riječi Gospodnjoj.
13. I Gospodin zapovjedi Mojsiju:
14. ”Izvedi psovača van pred tabor, i svi koji su čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu i neka ga kamenuje sva općina!
15. A sinovima Izrćlovim kaži: Ako netko pohuli svojega Boga, kaznit će se za svoj grijeh!
16. Tko opsuje ime Gospodnje, kaznit će se smrću. Sva općina neka ga kamenuje! Stranac i domaći neka se pogubi ako opsuje ime Gospodnje!
17. Ako netko ubije čovjeka, kaznit će se smrću.
18. Tko ubije živinče, mora ga nadoknaditi, živinče za živinče.
19. Nanese li netko svom bližnjemu tjelesnu štetu, neka mu se učini isto tako kao što je on učinio:
20. Ranu za ranu, oko za oko, zub za zub! Ista tjelesna šteta što ju je on nanio drugome, neka se i njemu nanese!
21. Tko ubije živinče, neka ga nadoknadi; tko ubije čovjeka, neka se pogubi!\
22. Jednako pravo neka bude u vas za stranca kao za domaćega! Jer ja sam Gospodin, Bog vaš.”
23. Kad je to bio objavio Mojsije, izvedoše psovača van pred tabor i kamenovaše ga. Učiniše sinovi Izrćlovi tako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.

Psalmi 28:1-5
1. Davidov. K tebi, Gospode, vapim. Stijeno moja, ne budi gluh prema meni. Ne budi nijem prema meni! Inače bih i ja morao poći u svijet mrtvih.
2. čuj moj glasni vapaj dok tebe zazivam, kad dižem svoje ruke k svetome Hramu tvojemu.
3. Ne uzmi me sa zlikovcima i s onima koji čine zlo! Oni govore ljubazno sa svojim bližnjima, a u srcu im je prijevara.
4. Njima podaj po njihovim djelima: po zloći njihova djelovanja! Podaj im po djelima njihovih ruku! Plati im po zasluzi; \
5. Jer ne paze na Gospodnja djela ni na djelo njegovih ruku; on će ih srušiti i nikada ih više ne će podići. \

Izreka 10:17-18
17. Tko prima ukor, na putu je prema životu; tko odbacuje opomene, luta. \
18. Lažne usne kriju mržnju; tko iznosi klevete, luđak je. \

Marku 6:1-29
1. Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici.
2. Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: “Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama!
3. Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?” Tako su se sablažnjavali nad njim.
4. A Isus im reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.”
5. Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih.
6. čudio se je njihovoj nevjeri. Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih.
7. Potom dozva dvanćstoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima.
8. Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu.
9. Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine.
10. Nadalje im reče: “Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje!
11. A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!”
12. Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje.
13. Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.
14. Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: “Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.”
15. Drugi su mislili: “To je Ilija.” Opet drugi: “To je jedan od proroka.”
16. A Herod ostade kod svojega mišljenja: “To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.”
17. Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu.
18. Ivan je naime prekorio Heroda: “Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.”
19. Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla,
20. jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao.
21. Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje.
22. Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: “Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.”
23. I zakle joj se: “Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.”
24. Ona izađe i upita svoju majku: “Što da zatražim?” Ova odgovori: “Glavu Ivana Krstitelja.”
25. Ona uđe brzo kralju i zaiska: “Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.”
26. To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.
27. I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu.
28. On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
29. Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga.