A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 26

Levitski 21:1-24
1. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži svećenicima, sinovima Aronovim, ovo: Svećenik se ne smije onečistiti ni na kojem mrtvom zemljaku.
2. Samo na svojim bližim rođacima, po krvi, na majci, ocu, sinu, kćeri, bratu
3. i sestri, ako ona još kao djevojka živi kod njega i nema muža, smije se onečistiti.
4. Suprug se ne smije na svojim rođacima onečistiti i oskvrnuti.
5. Ne smije šišati kose na svojoj glavi i brade ne smiju podstrizati i ne smiju praviti zarezotine na svojemu tijelu.
6. Neka budu sveti svom Bogu i neka ne oskvrnjuju ime Boga svojega! Jer prinose ognjene žrtve Gospodnje, hranu Boga svojega. Zato neka budu sveti!
7. Ne smiju uzeti za ženu bludnicu ili oskvrnjenu. I ženom od muža rastavljenom ne smiju se ženiti. Jer je svećenik posvećen svojemu Bogu.
8. Moraš ga štovati, jer on prinosi hranu tvojega Boga. Neka ti bude kao svet! Jer sam svet ja, Gospodin, koji vas posvećujem.
9. Ako se svećenikova kći oskvrne nečistoćom, oskvrnjuje tim svog oca. Ona se mora spaliti.
10. A svećenik, koji je najviši među svojim sudruzima, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je bio posvećen i odjeven u svete haljine, ne smije nositi raspletenu kosu ni razdirati svoje haljine.
11. Također se ne smije primaknuti nijednome mrtvacu. Pa ni na ocu i na majci ne smije se onečistiti.
12. Ne smije ostaviti svetišta i svetište Boga svojega ne smije oskvrnuti. Jer je na njemu posvećenje ulja pomazanja Boga njegova. Ja sam, Gospodin.
13. Mora sebi uzeti za ženu djevojku.
14. Udovicom ili rastavljenom ženom ili oskvrnjenom ili bludnicom, svima tima ne smije se oženiti. Samo djevojku iz svog naroda smije uzeti za ženu.
15. Tako ne će oskvrnuti svog potomstva među svojim narodom. Jer ja, Gospodin, jesam koji ga posvećujem!”
16. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
17. ”Kaži Aronu ovu odredbu: Ako tko od budućih tvojih potomaka ima na sebi kakvu tjelesnu manu, taj ne smije pristupiti kako bi prinosio žrtvenu hranu svojega Boga.
18. Jer nitko koji na sebi ima kakvu tjelesnu manu ne smije pristupiti: ni slijep, ni hrom, ni sakat, nitko u koga je jedan ud predug,
19. nitko tko ima slomljenu nogu ili slomljenu ruku,
20. ni grbav ili sušičav, nitko tko ima bolesno oko, ni šugav, ni pun lišaja, ni uškopljenik.
21. U koga bi god od potomaka svećenika Arona bila kakva tjelesna mana, ne smije pristupiti da prinosi ognjene žrtve Gospodnje. Ako je mana na njemu, ne smije pristupiti da prinosi hranu svoga Boga.
22. Ali smije jesti od hrane Boga svojega, naime od presvetih i svetih darova.
23. Ali ne smije ući kroz zavjesu i stupiti na žrtvenik, jer ima manu na sebi. Inače bi oskvrnuo moja sveta mjesta. Jer ja, Gospodin, jesam koji ih posvećujem.”
24. Mojsije kaza ovo Aronu i njegovim sinovima i svima sinovima Izrćlovim.

Levitski 22:1-33
1. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2. ”Naloži Aronu i njegovim sinovima da puni strahopoštovanja upravljaju darovima što mi ih posvećuju sinovi Izrćlovi, i da ne obeščašćuju moje sveto ime. Ja sam Gospodin.
3. Reci im: Ako ikad itko između svih vaših potomaka pristupi k svetim darovima, što ih sinovi Izrćlovi posvećuju Gospodinu, u stanju nečistoće, takav će se čovjek odstraniti ispred mojega lica i pogubiti. Ja sam Gospodin.
4. Tko između potomaka Aronovih trpi od gube ili istjecanja, ne smije jesti od svetih darova, dok nije opet čist. Tko se dotakne koga god koji se je onečistio od mrtva tijela, ili tko se je oskvrnuo,
5. ili tko dotakne životinju što gmiže po zemlji, od čega se on onečisti, ili čovjeka od kojega navuče na sebe bilo koju nečistoću;\
6. tko, dakle, dotakne takvo što, ostaje nečist do večeri i ne smije uživati ništa od svetih darova, dok se nije okupao.
7. Kad zađe sunce, on je opet čist i smije jesti od svetih darova. Jer oni mu dolaze kao hrana.
8. Od poginule ili rastrgane životinje ne smije jesti. On bi tim postao nečist. Ja sam Gospodin.
9. Tako trebaju držati moje naloge, da ne navuku na sebe grijeh i ne umru, jer oskvrnuše posvećeno. Ja sam Gospodin, koji ih posvećujem.
10. Nijedan tuđinac ne smije uživati nešto sveto. Ni svećenikov ukućanin ili nadničar ne smije uživati nešto sveto.
11. Ako li svećenik nabavi roba za novce, onda taj smije od toga jesti. Isto tako smiju jesti od njegove hrane oni koji se rodiše u njegovoj kući.
12. Uda li se svećenikova kći za čovjeka koji nije svećenik, onda ona ne smije uživati ništa od svetih darova.
13. Ako li svećenikova kći obudovi ili se rastavi, a nema djece, i vrati se opet u kuću svojega oca, onda ona smije jesti od očeve hrane, kao u svojoj mladosti. Ali nijedan tuđinac ne smije što od toga uživati.
14. Ako netko uživa sveto nehotice, onda će vratiti sveto svećeniku i dostaveti još peti dio vrijednosti.
15. Svećenici ne smiju oskvrnuti svetih darova sinova Izrćlovih, što ih oni prinose Gospodinu.
16. Navukli bi na sebe kažnjiv prijestup kad bi jeli njihove svete darove. Jer ja, Gospodin, jesam koji ih posvećujem.”
17. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
18. ”Kaži Aronu i njegovim sinovima i svima sinovima Izrćlovim ovu naredbu: Ako netko od kuće Izrćlove prinese svoj prinos, bilo da prinese Gospodinu zavjetovane ili dragovoljne prinose, kao žrtvu paljenicu,
19. onda za to, da budete ugodni, treba bez mane, muško od goveda, ovaca i koza.
20. Životinju koja ima manu na sebi ne smijete prinositi. Jer vas ne bi učinila ugodnima.
21. Ako netko prinosi Gospodinu kao mirotvornu žrtvu govedo ili ovcu, da izvrši zavjet ili kao dragovoljan prinos, onda, da bude ugodan, ne smije imati nikakve mane na sebi.
22. Životinje što su slijepe ili imaju koji ud slomljen ili ranu ili su gnojave, krastave ili imaju lišajeve, ne smijete prinositi Gospodinu niti od toga na žrtvenik staviti Gospodinu ognjenu žrtvu.
23. Govedo ili ovcu s predugim ili prekratkim udovima smiješ žrtvovati kao dragovoljan prinos, ali kao zavjetna žrtva ne bi te učinila ugodnim.
24. Životinju kojoj su mošnje zgnječene, stučene, otrgane ili isječene ne smijete prinositi Gospodinu. Takve životinje ne smijete niti u svojoj vlastitoj zemlji gojiti,
25. niti ih od kojega stranca kupiti i prinositi kao hranu svojega Boga. Jer to je pokvareno, ima manu, ne će vas učiniti ugodnima.”
26. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
27. ”Govedo ili ovca ili jare, kad se omladi, mora ostati sedam dana kod svoje majke. Od osmoga dana i dalje bit će ugodno primljeno od Gospodina, ako mu se prinese kao ognjena žrtva.
28. Govedo ili ovcu ne smijete klati zajedno s njihovim mladima i u isti dan.
29. Kad hoćete prinijeti Gospodinu zahvalnu žrtvu, onda je morate tako žrtvovati da vas učini ugodnima:
30. Ona se mora još istoga dana pojesti. Ne smijete ništa od toga ostaviti do drugoga jutra. Ja sam Gospodin.
31. Držite i vršite dakle brižno moje zapovijedi! Ja sam Gospodin.
32. Ne oskvrnjujte mojega svetog imena! Hoću da budem štovan kao svetac među sinovima Izrćlovim. Ja, Gospodin, jesam koji vas posvećujem,
33. koji sam vas izveo iz egipatske zemlje da budem Bog vaš, ja, Gospodin.”

Psalmi 27:11-14
11. Pokaži mi svoj put, Gospode, vodi me ravnom stazom zbog mojih protivnika!
12. Ne predaj me bijesu mojih mrzitelja jer lažni svjedoci ustaju protiv mene i oni koji dašću nasiljem.
13. Ja čvrsto vjerujem da ću gledati dobrotu Gospodnju u zemlji živih.
14. Uzdaj se u Gospoda! Priberi snagu! Budi hrabra srca i ufaj se u Gospoda!

Izreka 10:13-16
13. Na usnama je razumnoga mudrost, a batina pripada leđima ludoga.
14. Mudri kriju znanje, a usta su ludoga blizu pogibelji.
15. Imanje je bogatomu njegov tvrdi grad; siromasima je pogibao njihovo siromaštvo. \
16. Pravednikovi prihodi služe za život, a bezbožnikov dobitak za grijeh.

Marku 5:21-43
21. Kad je Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora.
22. Tada dođe jedan od predstojnikâ sinagoge, po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge
23. i vruće ga zamoli: “Kći mi je na umoru. Dođi, stavi na nju ruke da ozdravi i ostane na životu!”
24. Isus pođe s njim. Mnogo ga je naroda pratilo i tiskalo se oko njega.
25. Među njima je bila žena koja je već dvanćst godina bolovala od istjecanja krvi.
26. Mnogo je podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je bivalo sve gore.\
27. Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda njemu straga i dotače se njegove haljine;\
28. jer je u sebi govorila: “Ako se samo i dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”
29. Odmah presta njezino istjecanje krvi, i osjeti u svom tijelu da je ozdravila od svoje bolesti.
30. Isus osjeti da je izašla iz njega sila, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: “Tko se dotakao moje haljine?”
31. Njegovi mu učenici odgovoriše: “Pa vidiš kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: Tko se mene dotakao?”
32. Ali on je pogledao uokolo da opazi onu koja je to učinila.
33. Tada dođe žena uplašena i dršćući, jer je znala što se s njom dogodilo. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo.
34. A on joj reče: “Kćeri, tvoja ti je vjera pomogla. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!”
35. Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: “Tvoja je kći umrla. Što još dosađuješ Učitelju?”
36. Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
37. I ne dopusti nikome da pođe s njime osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakoljevu bratu.
38. Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje.
39. Uđe i reče prisutnima: “Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava.”\
40. Tada mu se nasmijaše. A on istjera van sve, te s ocem i majkom djeteta i sa svojim pratiocima uđe u sobu u kojoj je ležalo dijete.
41. Uze dijete za ruku i reče mu: “Talita kum”, što znači: “Djevojko, velim ti, ustani!”
42. Odmah je djevojka ustala i hodala. Bilo joj je već dvanćst godina. Tada se začudiše velikim čudom.
43. A on im strogo naloži da nitko ne dozna za to. Onda reče neka joj daju jesti.