A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 23

Levitski 15:1-33
1. I još zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu:
2. ”Kažite sinovima Izrćlovim ove odredbe: Ako netko boluje od istjecanja sjemena, onda je to tečenje nečisto,
3. i ovako će se postupati s tom nečistoćom: Ako njegovo tijelo pušta tečenje, ili ga zatvara, tako da ništa ne teče, onda je nečistoća na njemu.
4. Svaka postelja koju upotrebljava bolesnik, postaje nečista, i sve na što on sjedne, postaje nečisto.
5. Tko se dotakne njegove postelje, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
6. I tko sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji ima tečenje sjemena, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
7. Zatim, tko se dotakne tijela onoga koji ima tečenje sjemena, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
8. I ako onaj koji ima tečenje sjemena dođe svojom pljuvačkom u dodir s čistim, taj mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
9. Nadalje je nečisto svako sedlo na kojemu kod jahanja sjedi onaj koji ima tečenje sjemena.
10. I tko dotakne nešto od onoga što je onaj imao pod sobom, postaje nečist do večeri; i tko to ponese, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.\
11. Svatko koga onaj koji ima tečenje sjemena dotakne neopranim rukama, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
12. Zemljana posuda koju dotakne onaj koji ima tečenje sjemena mora se razbiti, i svaka zemljana posuda mora se isprati vodom.
13. A kad se onaj koji boluje od tečenja izliječi od svoje bolesti, onda će od dana kad je ozdravio brojiti sedam dana. Tada će oprati svoje haljine i okupati se u svježoj vodi; tako postaje čist.\
14. A osmog dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića, neka dođe pred Gospodina na ulaz u Šator svjedočanstva i neka ih preda svećeniku!
15. Svećenik neka ih tada priredi, jedno kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu! Tako neka mu svećenik pribavi zbog tečenja pomirenje pred Gospodinom!
16. Ako komu isteče sjeme, neka okupa čitavo svoje tijelo, i nečist je do večeri.
17. Haljina i stvar od kože, na koju je došlo sjeme, mora se oprati, i nečista je do večeri.
18. Ako tko bude sa ženom, tako da isteče sjeme, moraju se oboje okupati, i nečisti su do večeri.
19. Ako ženska osoba ima istjecanje, i to mjesečno istjecanje krvi, onda je na njoj nečistoća sedam dana; tko je se dotakne, nečist je do večeri.\
20. Sve na što ona legne u vrijeme svoje nečistoće postaje nečisto, isto tako sve na čemu sjedi.
21. Tko se dotakne njezine postelje, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
22. Tko se dotakne predmeta na kojemu je ona sjedila, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.
23. I tko dotakne nešto na njezinoj postelji ili na predmetu na kojemu je ona sjedila, nečist je do večeri.
24. Ako li netko bude s njom, i nešto od njezine nečistoće dođe na njega, onda je on sedam dana nečist, i svaka postelja na kojoj leži postaje nečista.
25. Ako ženska osoba trpi zbog stalnog istjecanja krvi izvan pravilnog vremena, ili ako ima istjecanje krvi nakon pravilnog vremena, onda se dani u kojima ima nečisto istjecanje smatraju kao dani njezina pravila; nečista je.\
26. Za svaku postelju na kojoj leži u dane svojega tečenja vrijedi isto kao za postelju u vrijeme njezina pravila, i svaki predmet na kojemu ona sjedi postaje nečist, kao u vrijeme njezina pravila.
27. Tko se, dakle, dotakne tih stvari, postaje nečist; mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri.\
28. Ako se ona izliječila od tečenja, onda će brojiti još sedam dana; tada je čista.\
29. A osmog dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića i neka ih odnese svećeniku na ulaz u Šator svjedočanstva!
30. Svećenik neka onda uredi jedno kao žrtvu za grijeh, drugo kao žrtvu paljenicu! Tako neka joj svećenik pribavi, zbog njezina istjecanja, pomirenje pred Gospodinom!
31. Tako morate poučiti sinove Izrćlove o njihovoj nečistoći, da ne umru zbog svoje nečistoće, ako bi onečistili moje prebivalište, što je u njihovoj sredini.
32. To su odredbe za one što su oboljeli od istjecanja i što istjecanjem sjemena postaju nečisti,
33. te za one što imaju pravilo, i za sve što imaju istjecanje, bilo muškarci bilo žene, i za onoga koji bude s nečistom.”

Levitski 16:1-34
1. Još je govorio Gospodin s Mojsijem nakon smrti obojice Aronovih sinova, koji su morali umrijeti
2. kad su bili stupili pred Gospodina. Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Kaži svojemu bratu Aronu da ne smije u svako doba ući u svetište iza zavjese, pred pomirilište odozgo na kovčegu, inače da mora umrijeti; jer se nad pomirilištem javljam u oblaku. \
3. Samo tada smije Aron ući u svetište kad dolazi s juncem kao žrtvom za grijeh i s ovnom kao žrtvom paljenicom.
4. On mora nositi svetu lanenu košulju, lanene gaće moraju pokrivati golo tijelo, lanenim pojasom mora biti opasan i lanenu kapu mora staviti na glavu; to je sveto ruho što ga mora odjenuti nakon što se okupa.\
5. Od općine sinova Izrćlovih treba uzeti sebi dva jarca kao žrtvu za grijeh i jednoga ovna za žrtvu paljenicu.
6. Onda će Aron donijeti junca, što je određen za žrtvu zbog grijeha, i pribaviti sebi i svojoj kući pomirenje.
7. Nato će uzeti oba jarca i staviti ih pred Gospodina na ulaz u Šator svjedočanstva.
8. Aron će baciti ždrijeb na oba jarca, jedan za Gospodina, drugi za Azazela.
9. Onda će Aron donijeti jarca na kojega je pao ždrijeb za Gospodina, i pripraviti ga kao žrtvu za grijeh.
10. A jarca na kojega je pao ždrijeb za Azazela, stavit će živa pred Gospodina, da na njemu izvrši pomirenje i da ga pošalje za Azazela u pustinju.
11. Aron će dakle donijeti junca što je određen za njega kao žrtva za grijeh, sebi i svojoj kući pribaviti pomirenje tim da zakolje junca što je određen za njega kao žrtva za grijeh.
12. Tada će uzeti kadionicu punu žeravice sa žrtvenika pred Gospodinom i dvije pregršti pune sitno istucanoga mirisnog kâda i odnijeti ga iza zavjese.
13. Tada će staviti kâd na oganj pred Gospodinom, da oblak od kâda zakloni pomirilište na kovčegu zakona, i da on ne umre.
14. Na to neka uzme nešto od krvi junčeve i neka poškropi svojim prstom prednju stranu pomirilišta; pred pomirilište neka poškropi sedam puta krvlju svojim prstom!\
15. Tada neka zakolje jarca što je određen za narod, kao žrtva za grijeh, i neka odnese njegovu krv iza zavjese, i neka učini s krvlju isto onako kao što je učinio s krvlju junčevom: neka poškropi pomirilište i pred pomirilište,
16. i tako očisti svetište od nečistoća sinova Izrćlovih i od svih prijestupa što su ih počinili! Isto tako neka učini sa Šatorom svjedočanstva što se nalazi kod njih usred njihovih nečistoća!
17. A nitko ne smije biti u Šatoru svjedočanstva kad on uđe u nj izvršiti u svetištu čin pomirenja, dok ne izađe i ne pribavi pomirenje sebi, svojoj kući i cijeloj općini Izrćlovoj.
18. Potom neka izađe van na žrtvenik, što stoji pred Gospodinom, pa neka izvrši i na njemu pomirenje tako da uzme nešto od krvi junčeve i od krvi jarčeve i da je uokolo namaže na rogove žrtvenika.
19. Tad neka sedam puta poškropi žrtvenik svojim prstom, s nešto krvi, i tako ga očisti i posveti ga od nečistoća sinova Izrćlovih!
20. Kad je tako završio pomirenje svetišta i Šatora svjedočanstva i žrtvenika, tada će dovesti živoga jarca.
21. Aron neka položi obje ruke na glavu živoga jarca i neka prizna nad njim sve krivnje sinova Izrćlovih i sve prijestupe što ih počiniše! Neka ih svali na glavu jarca i neka ga po čovjeku, koji stoji spreman, da odnijeti u pustinju!
22. Tako će jarac odnijeti sa sobom sve njihove krivnje u zabit kraj. U pustinji neka se tad jarac pusti.
23. Nato će Aron ući u Šator svjedočanstva i skinuti sa sebe lanene haljine, što ih je bio odjenuo kad je stupao u svetište, i tamo ih položiti.
24. On će se okupati na svetom mjestu, odjenuti svoje haljine, opet izaći i prirediti žrtvu paljenicu za sebe i žrtvu paljenicu za narod i time sebi i narodu pribaviti pomirenje.
25. Salo žrtve za grijeh neka spali na žrtveniku!
26. A čovjek koji je odnio jarca van, za Azazela, mora oprati svoje haljine i okupati se. Onda smije opet doći u tabor.
27. Junca žrtve za grijeh i jarca žrtve za grijeh, od kojih je krv bila unesena da se u svetištu izvrši čin pomirenja, treba odnijeti pred tabor i njihove kože, meso i sadržaj utrobe treba spaliti.
28. Onaj koji ih je spalio mora oprati svoje haljine i okupati se. Onda smije opet doći u tabor.
29. Ovaj zakon ima za vas vječitu valjanost. U sedmom mjesecu, desetog dana mjeseca, morate postiti i nikakav posao ne smijete raditi, ni domaći ni stranac koji boravi kod vas.
30. Jer u taj dan pribavlja se za vas pomirenje, da budete očišćeni. Od svih grijeha svojih trebate biti očišćeni pred Gospodinom.
31. Dan potpunoga odmora treba biti za vas, i trebate postiti po zapovijedi koja vrijedi zauvijek.
32. A pomirenje neka izvrši svećenik koji je bio pomazan i posvećen da vrši svećeničke službe umjesto svojega oca. I on će odjenuti lanene haljine, sveto ruho,
33. i očistiti Presveto. Isto će tako on očistiti Šator svjedočanstva i žrtvenik, i svećenicima, i cijeloj narodnoj općini pribaviti pomirenje.
34. Ovaj zakon, kojim treba sinovima Izrćlovim jedanput u godini pribaviti pomirenje od svih njihovih grijeha, ima za vas vječitu valjanost.” I on učini kako je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.

Psalmi 26:6-12
6. Svoje ruke perem u nedužnosti i obilazim oko tvoga žrtvenika, Gospode,
7. da razglasim pjesmu zahvalnu i navijestim sva tvoja čudesna djela.
8. Gospode, ja volim tvoju kuću u kojoj boraviš i mjesto gdje stoluje tvoja slava.
9. Nemoj pogubiti moje duše s grješnicima, ni moj život s krvnicima,
10. u čijim je rukama zločinstvo i desnica im je puna mita!
11. A ja hodim u svojoj nedužnosti. Spasi me i budi mi milostiv.
12. Moja noga stoji na ravnome. Blagoslivljat ću te, Gospode, u velikoj skupštini.

Izreka 10:8-8
8. Tko je mudra srca, prima naputke; lud brbljavac propadne. \

Marku 4:1-20
1. Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali uz more.
2. Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svom naučavanju:
3. ”čujte! Izađe sijač da sije.
4. Kad je sijao, jedan dio sjemena pade na put i dođoše ptice i pozobaše ga.
5. Drugi dio pade na kamenito tlo gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznikne jer nije ležalo duboko u zemlji.
6. Ali kad sunce zasja, uvenu i usahnu, jer nije imalo korijena.
7. Opet drugi dio pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda.
8. Drugi, napokon, pade na dobru zemlju, iznikne, odraste i donese rod, jedno trideseterostruk, jedno šezdeseterostruk, jedno stostruk.”
9. I zaključi riječima: “Tko ima uši, neka čuje!”
10. Kad je bio sam, zapitaše ga oni koji su bili uz njega s dvanćstoricom za smisao prispodoba.
11. Reče im: “Vama je povjerena tajna Božjega kraljevstva. Onima vani sve se iznosi u prispodobama.
12. Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne će razumjeti, da se kako ne obrate i ne nađu oproštenje.”
13. Tada nastavi: “Ne razumijete li ove prispodobe? Kako ćete onda razumjeti sve druge?
14. Sijač sije riječ.
15. Jedni stoje uz put na koji je bila posijana riječ. To su oni koji je čuju. A onda odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je bila posijana u njihova srca.
16. Slični su oni što primaju sjeme na kamenito tlo. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću.
17. Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani. Kad zbog riječi dođe nevolja ili progonstvo, onda odmah posrću.
18. Drugi su oni kojima sjeme padne među trnje. Oni slušaju riječ.
19. Ali svjetske brige, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda.
20. Koji su napokon posijani na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ, primaju je u se i donose tridesetorostruk, šezdesetorostruk i stostruk rod.”