A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 21

Levitski 13:1-59
1. Onda zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu:
2. ”Ako kod nekoga izbije na koži otok ili osip ili svijetla pjega i tako se javi opasnost od gube, onda se on mora dovesti k svećeniku Aronu ili k jednomu od njegovih sinova, svećenika.
3. Vidi li svećenik to mjesto na koži i opazi li da je dlaka na tom mjestu postala bijela i da je to mjesto dublje od ostale kože, onda je to guba. Kad to svećenik vidi, mora ga proglasiti nečistim.
4. Ako li je pjega na njegovoj koži bijela i nije dublja od ostale kože, i ako dlaka nije još postala bijela, onda će svećenik zaraženoga pritvoriti za sedam dana.
5. Ako ga onda svećenik sedmoga dana pregleda i opazi da je to mjesto ostalo jednako u svojoj boji, jer se bolest na koži nije dalje proširila, tad će svećenik pritvoriti zaraženoga za daljnjih sedam dana.
6. Pregleda li ga onda svećenik opet sedmoga dana i nađe li pritom da je to mjesto postalo bljeđe i da se boljetica nije dalje razišla, tad će ga svećenik proglasiti čistim: to je samo osip; dotični će oprati svoje haljine; tad je čist.\
7. Ako li se osip dalje proširi, nakon što se dotični pokazao svećeniku da bude čist, i on se po drugi put pokaže svećeniku,
8. a svećenik opazi da se osip dalje proširio, tad će ga svećenik proglasiti nečistim: to je guba.
9. Pokaže li se na čovjeku mjesto što je kao gubavo, mora se on dovesti k svećeniku.
10. Opazi li svećenik da je bijel otok na koži, i da je tu dlaka postala bijela, i da na otoku raste divlje meso,
11. onda je to zastarjela guba na njegovoj koži. Zato će ga svećenik proglasiti nečistim, a da ga ne pritvori; jer je on nečist.\
12. Ako li guba izbije po svoj koži, tako da guba pokrije čovjeku kožu od glave do pete, kamo bi god svećenik mogao pogledati,
13. te svećenik opazi da je guba pokrila čitavo tijelo, onda neka proglasi dotičnoga čistim: on je postao posve bijel i po tom čist.
14. A čim se na njemu pokaže divlje meso, postaje nečist,
15. te kad svećenik vidi na njemu divlje meso, neka ga proglasi nečistim! Divlje je meso nečisto; guba je.\
16. Iščezne li opet divlje meso i on postane opet bijel, onda neka ide k svećeniku!
17. Kad ga svećenik pregleda i nađe da je mjesto postalo bijelo, onda ga mora svećenik proglasiti čistim: on je čist.
18. Ako se kod nekoga na koži pojavi čir i opet zacijeli,
19. ali onda na mjestu čira nastane bijel otok ili bijelo-crvenkasta pjega, onda se on mora pokazati svećeniku.
20. Opazi li tad svećenik da je pjega dublja od kože, i da je dlaka na njoj postala bijela, onda ga svećenik treba proglasiti nečistim: guba je što je izbila u čiru.
21. Ako li svećenik pregleda mjesto i nađe da nema na njemu bijelih dlaka, i da nije dublje od kože, i da je postalo bljeđe, onda će ga svećenik odijeliti na sedam dana.
22. Ako li se sve više širi na koži, onda će ga svećenik proglasiti nečistim; mjesto je udareno gubom.\
23. Ako li se pjega ograniči na isto mjesto, a da se nije raširila dalje, onda je to samo zarastao čir. Svećenik će ga proglasiti čistim.
24. Ako tko ima na koži opeklinu, i meso što se načini u opeklini izgleda kao bijelo-crvenkasta ili bijela pjega,
25. te opazi svećenik, kad je pregledava, da je dlaka na pjegi postala bijela i ona je dublja od kože, onda je to guba što je izbila u opeklini. Zato će ga svećenik proglasiti nečistim: to je guba.
26. Ako li svećenik, kad pregledava, ne nađe nikakve bijele dlake na pjegi i ona nije dublja od kože, ali izgleda blijeda, onda će ga svećenik odijeliti na sedam dana.
27. Pregleda li ga onda svećenik sedmoga dana, tad će ga svećenik, ako se je pjega na njegovoj koži raširila dalje, proglasiti nečistim: to je guba.
28. Ako li svijetla pjega ostane ograničena na isto mjesto i ne širi se dalje na koži, i postala je bljeđa, onda je to samo otok od opekline. Zato će ga svećenik proglasiti čistim: to je samo zarasla opeklina.
29. Ako u muža ili u žene nastane osip na glavi ili na bradi
30. te svećenik, kad pregledava, nađe da je on dublji od kože i da je na njemu tanka, zlatnožuta dlaka, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je huda krasta, guba na glavi ili na bradi.
31. Ako li svećenik pregleda hudu krastu i zahvaćeno se mjesto ne pokaže dublje od kože i na njemu ne bude žutih dlaka, onda će svećenik od hude kraste udarenoga odijeliti na sedam dana.
32. Pregleda li onda svećenik sedmoga dana udareno mjesto i nađe li da se huda krasta nije dalje razišla i da na njoj nije nastala zlatnožuta dlaka, i da krasta nije dublja od kože,
33. onda će se dotični obrijati, ali ne na krastavu mjestu. Onda neka svećenik sumnjiva zbog hude kraste još jedanput odijeli na sedam dana!
34. Ako tad svećenik sedmoga dana pregleda hudu krasta i huda krasta na koži nije se dalje razišla i nije dublja od kože, onda će ga svećenik proglasiti čistim. On će tada oprati svoje haljine, tada je čist.
35. Ako li se huda krasta, nakon što je bio proglašen čistim, sve dalje širi po koži,
36. te ako nađe svećenik, kad ga pregledava, da se je huda krasta dalje raširila po koži, onda više ne treba svećenik tražiti zlatnožutu dlaku; dotični je nečist.\
37. Ako li huda krasta ostane jednaka u svom izgledu, i na njoj opet izraste crna dlaka, onda je krasta iscijeljena. Dotični je čist, i svećenik će ga proglasiti čistim.
38. Pokažu li se u muža ili u žene na koži svijetle pjege, bijele svijetle pjege,
39. te opazi li svećenik da su na koži blijede, svijetle bijele pjege, onda je to blag osip što je izbio na koži; takav je čist. \
40. Ako nekomu postane glava ćelava, tako da je na zatiljku ćelav: takav je čist.
41. Ako mu glava postane sprijeda ćelava, tako da mu je tjeme ćelavo: takav je isto tako čist.
42. Ako li se pokaže na prednjoj ili stražnjoj ćeli bijelo-crvenkast osip, onda je to guba što je izbila sprijeda ili straga na njegovoj ćeli.
43. Nađe li svećenik, kad pregledava, sprijeda ili straga na njegovoj ćeli bijelo-crvenkast osip, što izgleda kao guba na koži tijela,
44. onda je takav gubav; on je nečist. Neka ga svećenik proglasi nečistim; on ima bolest na glavi. \
45. Gubavac, koji ima na sebi tu bolest, neka hoda u poderanim haljinama i kosa na glavi neka mu je raspletena. On će pokrivati svoju bradu i vikati: Nečist! Nečist!
46. On ostaje nečist dokle god ima tu bolest. Budući da je nečist, treba stanovati odijeljeno; boravit će izvan tabora. \
47. Pokaže li se na haljini gubavo mjesto, bila haljina vunena ili lanena,
48. ili na tkanim ili pletenim lanenim ili vunenim platnima, ili na koži ili na kožnom predmetu,
49. te je li to mjesto na haljini ili na koži ili na tkanom ili na pletenom platnu ili na kožnatom predmetu zelenkasto ili crvenkasto, onda je tu opasnost od gube, i treba se pokazati svećeniku.
50. Svećenik će pregledati to mjesto i tu gubom udarenu stvar odijeliti na sedam dana.
51. Sedmoga će dana svećenik opet pregledati to mjesto. Ako se je tad osip dalje razišao po haljini ili po tkanom ili pletenom platnu ili po koži ili po kožnatom predmetu, onda je taj osip huda guba; takav je predmet nečist.\
52. Mora se spaliti haljina ili tkano ili pleteno laneno ili vuneno platno ili kožnati predmet bilo koje vrste, na kojemu se pokazao osip. Huda je to guba; mora se takav predmet spaliti.\
53. Ako se nakon pregleda svećenikova ustanovi da se osip nije raširio na haljini, na tkanom ili pletenom platnu ili na kožnatom predmetu bilo koje vrste,
54. onda neka naredi svećenik da se opere ono na čemu je osip. On će to još jedanput odijeliti na sedam dana.
55. Ako tad pregleda svećenik, nakon što je oprano, dotično mjesto i ustanovi da se dotično mjesto nije promijenilo, onda je to, i makar se osip nije dalje razišao, nečisto, i mora se spaliti, makar bilo i oštećeno mjesto na njegovoj stražnjoj ili prednjoj strani.
56. Ustanovi li se nakon svećenikova pregleda da je dotično mjesto poblijedjelo, nakon što je oprano, onda će se odrezati od haljine ili od kože ili od tkanog ili pletenog platna.
57. Ako li se pokaže osip na haljini ili tkanom ili pletenom platnu ili na kožnatom predmetu bilo koje vrste, onda je to guba, što je ponovno izbila i mora se to, što je zaraženo gubom, spaliti.
58. Haljina ili tkano ili pleteno platno ili kožnati predmet bilo koje vrste, kad ga se opere i s njega osip iščezne, moraju se još jednom oprati; tek su onda čisti. \
59. To su propisi o gubi na haljini vunenoj ili lanenoj ili na tkanom ili pletenom platnu ili na kožnatom predmetu bilo koje vrste, kad se imaju proglasiti čistima ili nečistima.”

Psalmi 25:16-22
16. Okreni se k meni i budi mi milostiv jer sam osamljen i jadan!
17. Umnožile su se tjeskobe moga srca. Oslobodi me mojih nevolja!
18. Gledaj moj jad i moju tugu, i oprosti mi sve moje grijehe.
19. Pogledaj koliko je mojih neprijatelja i kako me pakosnom mržnjom mrze.
20. Sačuvaj moj život i spasi me. Ne daj da se ikada osramotim jer se u tebe uzdam!
21. Neka mi budu zaštita nedužnost i čestitost jer se u tebe uzdam!
22. Bože, spasi Izrćla od svih njegovih tjeskoba.

Izreka 10:4-5
4. Lijena ruka osiromašuje, a marljiva ruka obogaćuje.
5. Tko ljeti sabire, razuman je; tko spava o žetvi, ništavac je. \

Marku 3:1-19
1. Dođe opet u sinagogu. Tu je bio čovjek s osušenom rukom.
2. Pazili su na nj hoće li ga u subotu iscijeliti, da ga mogu optužiti.
3. Tada reče čovjeku s osušenom rukom: “Stani na sredinu!”
4. Onda ih upita: “Treba li u subotu činiti dobro ili zlo? Smijem li spasiti život ili pustiti da propadne?” Skupljeni su šutjeli.
5. Ožalošćen zbog tvrdoće njihova srca, pogleda srdito na njih uokolo i reče čovjeku: “Pruži svoju ruku!” On je pruži, i ruka mu je bila opet zdrava.
6. Smjesta izađoše farizeji i posavjetovaše se s Herodovim pristašama protiv njega, kako bi ga mogli upropastiti.
7. Isus se povuče sa svojim učenicima k moru. Veliko mnoštvo naroda iz Galileje išlo je za njim. I iz Judeje
8. i Jeruzalema, iz Idumeje, iz okolice s one strane Jordana, i od Tira i Sidona dolazili su ljudi k njemu u velikim skupinama kad su čuli za njegova djela.
9. Tada reče svojim učenicima neka zbog mnoštva naroda bude uvijek spremna lađica za njega, da ne dođe u stisku.
10. On je, naime, mnoge iscijelio te su stoga navaljivali na nj svi bolesni, da ga se dotaknu.
11. Kad su ga vidjeli nečisti dusi, padali su pred njega ničice i vikali: “Ti si Božji Sin.”
12. A on im je strogo zabranjivao da ga razglašuju.
13. Tada uziđe na goru i dozva k sebi koje je htio, i dođoše mu.
14. I uspostavi dvanćstoricu (koje nazva i apostolima). Oni su trebali biti s njime i njih je kanio poslati da propovijedaju.
15. Oni bi trebali imati i moć da izgone đavle.
16. Uspostavi sljedeću dvanćstoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,
17. Jakova, Zebedejeva sina, i Ivana, Jakovljeva brata, kojima je dao ime Boanerges, što znači sinovi groma;\
18. nadalje Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova, Alfejeva sina, Tadeja, Šimuna Revnitelja
19. i Judu Iškariotskoga, koji je postao njegov izdajnik.