A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 2

Izlaska 15:1-27
1. Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izrćlovim u hvalu Gospodinu ovu pjesmu. Pjevali su ovako: “Pjevat ću Gospodinu jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more! \
2. Bog je jakost moja i pjesma moja jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato ću ga slaviti! Bog oca mojega, zato ću ga veličati!
3. Jak je u boju Gospodin, ime mu je Gospodin!
4. Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u Crvenom moru.
5. Valovi ih pokriše; kao kamen propadoše u dubinu. \
6. Desnica tvoja, Gospodine, silna je jakošću. Desnica tvoja, Gospodine, satrla je neprijatelja!
7. Puninom veličanstva svojega oborio si protivnike. Pustio si gnjev svoj, proždro ih je kao slamu!
8. Od tvojega daha nabujaše vode visoko. Kao nasip stadoše valovi, stvrdnuše se valovi u moru.
9. Neprijatelj tad pomisli: Potjerat ću ih, stići ću ih, razdijelit ću plijen. Nasitit će ih pohota moja. Trgnut ću mač svoj, uništit će ih ruka moja!
10. Ti dahnu dahom svojim i more ih proguta. Kao olovo utonuše u vodi silovitoj!
11. Tko je od bogova kao ti, Gospodine? Tko je kao ti, tako sjajan u divnom veličanstvu? Tako strahovit u djelima slavnim, čudesa su djela tvoja!
12. Ti si samo pružio desnicu svoju i ona je već proždrla zemlju!
13. Milošću svojom vodio si narod što si ga oslobodio. Vodio si ga jakošću svojom u sveti stan svoj.
14. čuše to narodi i zadrhtaše. Muka spopade stanovnike filistejske.
15. Knezovi se edomski prestrašiše, jeza spopade vođe moapske. Svi se stanovnici kanaanski uplašiše.
16. Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okameniše. Tako prođe, o Gospodine, narod tvoj. Tako prođe narod tvoj, što si ga zadobio. \
17. Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu što si ga, Gospodine, stvorio za stan sebi, u svetištu što su ga, Gospodine, gradile ruke tvoje.
18. Gospodin je kralj u vjekove i dovijeka!”
19. Kad naime faraonovi konji, kola i sprege uđoše u more, povrati Gospodin na njih morske vode, a sinovi Izrćlovi prijeđoše po suhu posred mora.
20. Tada uze proročica Mirjam, sestra Aronova, bubanj u ruku i sve žene joj se pridružiše s bubnjevima i u kolu.
21. Mirjam im je započinjala pjesmu: “Pjevajte Gospodinu jer je silan: konje i konjanike pobaca u more!”
22. Mojsije podiže sinove Izrćlove od Crvenoga mora. I odoše dalje u pustinju Šur. Putovali su tri dana kroz pustinju, a ne nađoše vode.
23. Kada dođoše u Maru, ne mogoše piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara.
24. Narod je mrmljao protiv Mojsija i govorio: “Što ćemo piti?”
25. I on zavapi Gospodinu, i Gospodin mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kušnju.
26. On reče: “Ako doista budeš rado slušao glas Gospodina, Boga svojega, i ako budeš činio što je pravo u njegovim očima, i ako se pokoriš njegovim zapovijedima i ispuniš sve njegove uredbe, onda nijednu od onih bolesti što sam ih bio oborio na Egipat ne ću pustiti na tebe. Štoviše ja, Gospodin, bit ću tvoj spasitelj.”
27. Nato dođoše u Elim. Tu je bilo dvanćst izvora i sedamdeset palmi. Tu se utaboriše kraj vode.

Izlaska 16:1-36
1. Sva se općina Izrćlovih sinova podiže od Elima i dođe u pustinju Sin, koja leži između Elima i Sinaja, petnćstoga dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz egipatska zemlje.
2. Zbog pustinje mrmljala je sva općina sinova Izrćlovih protiv Mojsija i Arona.
3. Rekoše im sinovi Izrćlovi: “Radije bismo ipak bili pomrli od Gospodnje ruke u egipatskoj zemlji, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu pustinju da pomorite svu općinu glađu.”
4. Tada reče Gospodin Mojsiju: “Dobro! Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka onda narod izlazi van i skupi sebi koliko mu treba na dan. Hoću ga time staviti na kušnju, hoće li se ravnati po mojoj uputi ili neće.
5. A kad budu šesti dan pripravili što su donijeli, bit će dvaput onoliko koliko bi nakupili svaki dan.”
6. Mojsije i Aron objaviše potom svima sinovima Izrćlovim: “Večeras ćete spoznati da je Gospodin onaj koji vas izvede iz egipatske zemlje.
7. A sutra ćete vidjeti slavu Gospodnju. Jer je on čuo vaše mrmljanje protiv Gospodina. A što smo mi da mrmljate protiv nas?”
8. Mojsije nastavi: “Po tome što će vam Gospodin dati da večeras jedete mesa i ujutro kruha do sitosti spoznat ćete da je Gospodin čuo vaše mrmljanje, što ga podigoste protiv njega. Jer što smo mi? Nije protiv nas bilo upravljeno vaše mrmljanje, nego protiv Gospodina.”
9. Nato reče Mojsije Aronu: “Zapovjedi svoj općini sinova Izrćlovih: Pristupite pred Gospodina! Jer je on čuo vaše mrmljanje.”
10. Kad onda Aron to priopći svoj općini sinova Izrćlovih i oni pogledaše prema pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku.
11. A Gospodin reče Mojsiju:
12. ”čuo sam mrmljanje sinova Izrćlovih. Kaži im ovo: Večeras ćete dobiti za jelo mesa i sutra ćete se ujutro nasititi kruha. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin Bog vaš.”
13. I doista: uvečer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan se prostrla rosa okolo tabora.
14. Kad je rosa ishlapijela, ležalo je po pustinji nešto sitno, zrnato; sitno kao slana na zemlji.\
15. Kad to vidješe sinovi Izrćlovi, upitaše jedan drugoga: “Što je to?”, jer nisu znali što je bilo. Mojsije im reče: “To je kruh što vam ga dade Gospodin da ga jedete.
16. Ovo zapovijeda Gospodin: Svaki od vas neka nakupi toga koliko mu treba: jedan gomer za svakoga prema broju vaših osoba! Ali svaki neka uzme od toga samo za one koji su mu u šatoru!”
17. Sinovi Izrćlovi učiniše tako i nakupiše jedan mnogo, drugi malo.
18. Kad izmjeriše na gomer, ne dođe više onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo.
19. Dalje im zapovjedi Mojsije: “Nitko neka ne sačuva ništa od toga do sutra!”
20. Ali oni ne poslušaše Mojsija, nego neki sačuvaše nešto od toga do sutra. No to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije na njih razljuti.
21. Tako bi oni to sakupljali svako jutro, svatko koliko bi mu trebalo. Ali čim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo.
22. Sedmoga dana nakupiše dvaput toliko hrane, dva gomera po osobi. Sve starješine općine dođoše i javiše to Mojsiju.
23. On im odgovori: “Ovo zapovijeda Gospodin: Sutra je dan odmora, sveta Gospodnja subota. Što hoćete peći, pecite, i što hoćete kuhati, kuhajte! Sve što preostane ostavite za sebe na stranu, da se sačuva za sutra!”
24. Ostaviše, dakle, to na stranu do sutra, kao što je bio zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i u tome se nije našao crv.
25. Mojsije zapovjedi: “Jedite to danas; jer je danas Gospodnja subota! Danas ne ćete ništa naći na polju.\
26. Skupljajte šest dana! Sedmi je dan subota. Taj dan nema ništa.”
27. Kad sedmoga dana izađoše neki od naroda da skupljaju, ne nađoše ništa.
28. Onda reče Gospodin Mojsiju: “Dokle ćete se još nećkati u izvršavanju mojih zapovijedi i uputa?
29. Pomislite ipak na to da vam Gospodin dade subote! Zato vam daje šestoga dana hrane za dva dana. Svatko neka ostane kod kuće. Neka nitko sedmoga dana ne ostavlja svoj stan!”
30. Tako je svetkovao narod subotu, sedmi dan.
31. A sinovi Izrćlovi prozvaše to mana. Bila je bijela kao sjeme korijandrovo, i okus joj je bio kao od medena kolača.
32. Mojsije proglasi: “Ovo nalaže Gospodin: Neka se od toga sačuva pun gomer za buduće naraštaje, da vide hranu kojom sam vas u pustinji hranio, kad vas izvedoh iz egipatske zemlje!”
33. Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: “Uzmi vrč, uspi u nj pun gomer mane i stavi ga pred Kovčeg zavjeta, da se čuva za buduće naraštaje!”
34. I stavi ga Aron pred Kovčeg zavjeta, da se čuva, kao što je Gospodin bio naložio Mojsiju.
35. Sinovi Izrćlovi jeli su manu četrdeset godina, dok ne dođoše u napučenu zemlju. Jeli su manu dok ne dođoše na među kanaanske zemlje.
36. Gomer je deseti dio efe.

Psalmi 18:20-27
20. On me je izveo na čistinu i oslobodio me jer me volio.
21. Tako mi je naplatio Gospod moje pravedno djelo, čistoću mojih ruku je nagradio.
22. Jer sam se uvijek držao Gospodnjih putova i nikada nisam učinio krivo svome Bogu.
23. Pred očima sam imao sve njegove naputke i nikada nisam odbacio njegova zakona,
24. bez prigovora išao sam pred njim i čuvao se od grijeha.
25. Zato mi naplati Gospod moje pravedno djelo, čistoću mojih ruku vidio je.
26. Dobar si dobrome, vjeran si vjernome.
27. S čistim postupaš čisto, a zločestu se protiviš.

Izreka 6:12-15
12. Lopov je i bezbožnik, tko naokolo ide s lažnim govorom,
13. tko namiguje očima, tumači nogama, znakove daje prstima,
14. tko plete spletke u srcu i vazda kuje zlo.
15. Zato će ga iznenada stići pogibija. Jadno će se bez pomoći rasprsnuti.

Mateju 21:23-46
23. Tada otiđe u Hram i stade učiti. I pristupiše k njemu svećenički glavari i narodne starješine i upitaše: “Kojom vlašću činiš sve to? Tko ti je dao vlast za to?”
24. Isus im odvrati: “Ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kad mi odgovorite na to, kazat ću vam kojom ja vlašću ovo činim.
25. Odakle je bilo Ivanovo krštenje? S neba ili od ljudi?” Oni su među sobom razmišljali:
26. Ako reknemo: S neba, reći će nam: Zašto mu onda niste povjerovali? Ako reknemo: Od ljudi, bojimo se naroda, jer svi Ivana drže za proroka.
27. I odgovoriše Isusu: “Ne znamo.” Tada im on odvrati: “Onda ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću činim sve ovo.”
28. ”Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina. On ode k prvome i reče: Sine, idi i radi danas u vinogradu!
29. Ovaj odgovori: Da, gospodaru; ali ne otiđe.\
30. Tada ode k drugome i reče isto tako. Ovaj odgovori: Ne ću. Ali poslije mu bi žao, i on ipak otiđe.
31. Tko je od te dvojice ispunio očevu volju?” Odgovoriše: “Drugi.” Tada im Isus reče: “Zaista, kažem vam: Carinici i bludnice dolaze prije vas u Božje kraljevstvo.
32. Ivan dođe i pokaza vam put pravednosti, ali mu vi niste vjerovali. Zato su mu carinici i bludnice vjerovali. Vi ste to vidjeli, ali se ipak poslije toga niste obratili i niste mu povjerovali.”
33. ”čujte još drugu prispodobu: Neki domaćin posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak i sagradi kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otiđe izvan zemlje.
34. Kad dođe vrijeme berbi, posla svoje sluge k vinogradarima, da prime urod.
35. A vinogradari napadoše njegove sluge: jednoga prebiše, drugoga ubiše, trećega kamenovaše.
36. Tada posla druge sluge, više njih nego prije. I njima učiniše isto tako.
37. Naposljetku posla k njima svoga sina rekavši: Odat će poštovanje mojemu sinu.
38. Ali kad vinogradari ugledaše sina, rekoše među sobom: Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i zaposjednemo njegovu baštinu!
39. Uhvatiše ga, dakle, izbaciše ga iz vinograda i ubiše ga.
40. Kad dođe napokon gospodar vinograda, što će učiniti onim vinogradarima?
41. Odvratiše mu: Zločince će nemilosrdno pogubiti, a svoj će vinograd dati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu davati urod u pravo vrijeme.”
42. Tada im reče Isus: “Zar niste nikad čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen; to je Gospodnje djelo, kakvo čudo pred našim očima? \
43. Zato vam kažem: Uzet će vam se Božje kraljevstvo i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.
44. Tko padne na ovaj kamen, razbit će se; na koga on padne, satrt će ga.”\
45. Kad čuše svećenički glavari i farizeji njegove prispodobe, primijetiše da misli na njih.
46. Zato su gledali da ga uhvate; ali su se bojali naroda, jer ga je držao za proroka. \