A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 19

Levitski 9:1-24
1. U osmi dan pozva Mojsije Arona i njegove sinove i starješine sinova Izrćlovih.
2. I reče Aronu: “Uzmi sebi junca, kao žrtvu za grijehe, i ovna, kao žrtvu paljenicu, oba bez pogrješke, i prinesi ih pred Gospodinom!”
3. A sinovima Izrćlovim zapovjedi ovo: “Uzmite jarca, kao žrtvu za grijehe, i tele i ovcu, oboje od jedne godine i bez pogrješke, kao žrtvu paljenicu,
4. i vola i ovna, kao mirotvornu žrtvu, da ih zakoljete pred Gospodinom; uz to prinos s uljem zamiješen, jer danas će vam se objaviti Gospodin.” \
5. Donesoše dakle ono što je bio zapovjedio Mojsije pred Šator svjedočanstva, i sva općina dođe onamo i stupi pred Gospodina.
6. Tada reče Mojsije: “Ovo vam je Gospodin zapovjedio da učinite, da vam se objavi Gospodnja slava.”
7. Nato zapovjedi Mojsije Aronu: “Stupi na žrtvenik i prinesi svoju žrtvu za grijeh i svoju žrtvu paljenicu, da pribaviš sebi i svom narodu pomirenje! Onda prinesi prinos za narod, da im pribaviš pomirenje, kao što je zapovjedio Gospodin!”
8. I stupi Aron na žrtvenik i zakla tele, što je bilo određeno za njega kao žrtva za grijeh.
9. Sinovi Aronovi dodaše mu krv; on umoči prst svoj u krv i namaza njom rogove žrtvenika. Ostalu krv izli na podnožje žrtvenika.\
10. Tada salo i bubrege i mrežicu na jetrima od žrtve za grijeh spali na žrtveniku, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
11. Ali meso i kožu spali izvan tabora.
12. Potom zakla žrtvu paljenicu, i sinovi Aronovi dodaše mu krv, kojom poškropi žrtvenik uokolo.
13. Tada mu dodaše žrtvu paljenicu, rasječenu na komade, zajedno s glavom. On to spali na žrtveniku.
14. Nato opra drob i noge, i spali ih na žrtveniku nad žrtvom paljenicom.
15. Onda prinese prinos za narod. Uze jarca, što je bio određen za narod kao žrtva za grijeh, zakla ga i kao prije prinese ga kao žrtvu za grijeh.
16. Nato donese žrtvu paljenicu i prinese je kako je trebalo.
17. Nadalje prinese prinos, uze od njega punu šaku i spali na žrtveniku, osim jutarnje žrtve paljenice.
18. Potom zakla vola i ovna, kao mirotvornu žrtvu za narod. Sinovi Aronovi dodaše mu krv, kojom poškropi žrtvenik uokolo.
19. A komade sala od vola, tusti rep od ovna i salo, što pokriva drob, bubrege i mrežicu na jetrima,
20. te komade sala položiše na komade grudi. Onda spali komade sala na žrtveniku.
21. A komade grudi i desno bedro žrtvova Aron primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
22. Tada raširi Aron svoje ruke nad narod i blagoslovi ga. Nakon što je bio prinio žrtvu za grijeh, žrtvu paljenicu i mirotvornu žrtvu, siđe sa žrtvenika.
23. Nato otidoše Mojsije i Aron u Šator svjedočanstva. Kad izađoše, blagosloviše narod. Tada se objavi svemu narodu Gospodnja slava.
24. I oganj izađe od Gospodina i spali na žrtveniku žrtvu paljenicu i komade sala. Kad to vidje sav narod, klicao je i popadao ničice na svoje lice.

Levitski 10:1-20
1. A sinovi Aronovi, Nadab i Abihu uzeše svaki svoju kadionicu, staviše oganj u njih i prinesoše tako Gospodinu ognjenu žrtvu nepristojnu, koju im on nije bio zapovjedio.
2. Ali oganj iziđe od Gospodina i spali ih. Tako umriješe pred Gospodinom.
3. Tada reče Mojsije Aronu: “Ovdje se ispunjava ono što je Gospodin navijestio kad je rekao: Na onima koji mi stoje blizu pokazat ću svoju svetost i pred svim narodom sebe ću proslaviti.” A Aron je šutio.
4. I Mojsije dozva Mišćla i Elsafana, sinove Uziela, strica Aronova, i zapovjedi im: “Pristupite i iznesite svoju braću iz svetišta, van pred tabor!”
5. Oni pristupiše i iznesoše ih u njihovim košuljama van pred tabor, kako je bio zapovjedio Mojsije.
6. Nato Mojsije zapovjedi Aronu i njegovim sinovima Eleazaru i Itamaru: “Ne smijete svoju kosu neuređenu spuštati i svoje haljine derati. Inače morate umrijeti, i Gospodin bi se razgnjevio na svu općinu. A vaša braća, sva kuća Izrćlova, neka oplakuju požar što ga načini Gospodin!
7. I ne smijete ostaviti ulaz u Šator svjedočanstva, da ne umrete. Jer je na vas došlo Gospodnje ulje pomazanja.” I učiniše tako, po zapovijedi Mojsijevoj.
8. Tada zapovjedi Gospodin Aronu:
9. ”Vina i jakoga pića ne smijete piti vi, ti i tvoji sinovi, kad ulazite u Šator svjedočanstva. Inače biste morali umrijeti. Taj propis ima vječitu valjanost za sva vaša plemena.
10. Da biste uvijek mogli razlikovati između svetoga i nesvetoga, između čistoga i nečistoga
11. i sinove Izrćlove poučavati u svim uredbama što vam ih je objavio Gospodin preko Mojsija.”
12. Potom zapovjedi Mojsije Aronu i njegovim sinovima Eleazaru i Itamaru, koji su još preostali: “Uzmite prinos, što još preostade od Gospodnjih ognjenih žrtava, i jedite ga beskvasnog pokraj žrtvenika! Jer je presvet.
13. Zato ga morate pojesti na svetom mjestu; jer je dio koji pripada tebi i tvojim sinovima od ognjenih žrtava Gospodnjih. Tako mi je bilo zapovjeđeno.\
14. A grudi primicanja i odmicanja, i stegno podizanja morate vi, i s tobom tvoji sinovi i kćeri, jesti na kojem čistom mjestu. Jer su dio što pripada tebi i tvojim sinovima od mirotvornih žrtava sinova Izrćlovih.
15. Stegno podizanja i grudi primicanja i odmicanja neka se donesu s komadima sala određenim za ognjenu žrtvu, da se žrtvuju primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom. Tada neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom kao vječno ustanovljena pristojba, kao što je zapovjedio Gospodin!”
16. Kada je Mojsije pomno propitao za jarca žrtve zbog grijeha, pronašlo se da je bilo spaljeno. Tada se on jako razgnjevi na Eleazara i Itamara, Aronove sinove, koji su mu još bili ostali, i reče:
17. ”Zašto ne jedoste žrtvu za grijeh na svetom mjestu? Ona je presveta, i on vam je dade da oduzmete krivnju općine i pribavite im pomirenje pred Gospodinom.
18. Krv njezina nije bila unesena u unutrašnjost svetišta. Zato biste je morali jesti u svetištu, kao što sam bio zapovjedio.”
19. Aron odgovori Mojsiju: “Oni danas prinesoše svoju žrtvu za grijeh i svoju žrtvu paljenicu pred Gospodinom, pa ipak me to pogodi. I da sam danas htio jesti meso žrtve za grijeh, bi li to bilo po volji Gospodinu?”
20. Kad to ču Mojsije, umiri se.

Psalmi 25:1-7
1. Davidov. K tebi, Gospode, uzdižem svoju dušu!
2. Bože moj, u tebe se uzdam! Ne daj da se ikada osramotim! Ne daj da se nada mnom raduju moji neprijatelji!
3. Samo tko se u te ufa, ne će se osramotiti; postidjet će se koji te olako iznevjere. \
4. Gospode, pokaži mi svoje putove! Uči me svojim stazama!
5. Uputi me u svoju istinu i pouči me jer si ti Bog moga spasenja. U tebe se uzdam svaki dan.
6. Gospode, sjeti se svoga milosrđa i svoje dobrote jer one su od davnine.
7. A grijeha moje mladosti i mojih opačina nemoj se sjećati! Spomeni me se po svojoj milosti zbog svoje dobrote, Gospode!

Izreka 9:13-18
13. Žena, “ludost” nemirna je žena. Ona se razumije samo u zavođenje.
14. Sjedi na vratima svoje kuće, na stolici u gradu visoko gore,
15. da zove one što prolaze, a koji idu pravo svojim putem.
16. Tko je lud, neka navrati ovamo; tko nema razboritosti, toga ću poučiti. \
17. Tako je slatka ukradena voda, tečan je sakriven kruh.
18. A ne znaju da se tamo gomilaju sjene, da njezini gosti leže u carstvu mrtvih.

Marku 1:23-45
23. U tamošnjoj sinagogi nalazio se upravo čovjek koji je bio opsjednut od nečista duha. On povika:
24. ”Odlazi! Što mi s tobom imamo, Isuse Nazarećanine? Ti si došao da nas upropastiš. Znam tko si, Božji Svetac.”
25. A Isus mu zaprijeti i reče: “Umukni i izađi iz njega!”
26. Nečisti duh prodrma čovjeka i vičući iza glasa izađe iz njega.
27. Puni čuđenja pitali su svi jedan drugoga: “Što je ovo? Neki novi, silni nauk! I usto zapovijeda nečistim duhovima, i oni ga slušaju!”
28. Glas o njemu raširi se brzo po svem području Galileje.
29. Iz sinagoge pođe s Jakovom i Ivanom ravno u Šimunovu i Andrijinu kuću.
30. Šimunova je punica ležala od groznice. Odmah mu kazaše za nju.
31. On joj pristupi, uze je za ruku i podiže je. Odmah je pusti groznica, i ona ih je posluživala.
32. Uvečer, pošto zađe sunce, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute.
33. Sav se grad stisnuo pred vratima.
34. On ozdravi mnoge što su bili mučeni svakojakim bolestima i istjera mnoge đavle. Ali ne dade da đavli dođu do riječi, jer su ga poznavali.
35. U rano jutro, kad je još bilo posve tamno, ustade, ode na samotno mjesto, i ondje se molio.
36. Šimun i njegovi drugovi pohitješe za njim.
37. Kad su ga našli, rekoše mu: “Svi za te pitaju.”
38. On im odvrati: “Pođimo drugamo, u obližnja mjesta da i tamo propovijedam, jer sam ja zato došao.”
39. I tako je prošao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i izgonio đavle.
40. Dođe mu neki gubavac, baci se pred njega na koljena i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.”
41. Pun milosrđa pruži Isus ruku, dotače ga se i reče mu: “Hoću, budi čist!”
42. I odmah guba nestade s čovjeka, i bio je čist.
43. Tada ga žurno otpusti
44. i reče mu strogo: “Pazi da nikome što ne kazuješ o tom! Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje žrtvu koju je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!”
45. A jedva je on otišao, poče glasno kazivati taj događaj i posvuda ga razglašavati. Zato Isus nije mogao više javno ući u grad. Radije se zadržavao vani, na samotnim mjestima. Ali su ljudi dolazili k njemu sa svih strana.