A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 18

Levitski 7:1-38
1. Ovi propisi vrijede za žrtvu zbog prijestupa: presveta je.
2. Na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, mora se klati i žrtva za prijestup. Njezinom krvlju mora se poškropiti žrtvenik uokolo.
3. Sve njezino salo neka se prinese: tusti rep sa salom, što pokriva drob,
4. oba bubrega s njihovim salom, što je na slabinama, i mrežica na jetrima. Treba izvaditi s bubrezima.
5. Svećenik neka to onda spali na žrtveniku kao ognjenu žrtvu Gospodinu! Tako je to žrtva za prijestup.
6. Svi muški članovi svećenstva smiju od toga jesti. Mora se pojesti na svetom mjestu. Presveto je.
7. Što vrijedi o žrtvi za grijeh, vrijedi i o žrtvi za prijestup: za obje vrijedi ista odredba: treba pripasti svećeniku koji je njom pribavio pomirenje.
8. Svećeniku koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu treba pripasti koža životinje od žrtve paljenice koju je prinio.
9. Onda svaki prinos što se priredi u kotliću ili na tavi neka pripadne svećeniku koji ga prinosi.
10. Ali svaki prinos što se pripremi s uljem ili je suh treba pripasti svim sinovima Aronovim, jednomu kao drugomu.
11. Ove odredbe vrijede za mirotvornu žrtvu što se prinosi Gospodinu:
12. Ako je netko prinosi za zahvalu, onda treba sa žrtvom zahvalnom prinijeti još bezkvasne kolače zamiješene s uljem, i bezkvasne mlince namazane uljem, i bijelo brašno zamiješeno s uljem i priređeno za kolače.
13. S kolačima od kvasnoga tijesta neka prinese svoj prinos zajedno sa žrtvenom životinjom, u kojoj je njegova žrtva pričesnica u zahvalu.
14. Po jedan kolač treba kod svakoga prinosa prinijeti kao žrtvu pričesnicu Gospodinu. To treba pripasti svećeniku koji je poškropio krvlju žrtve pričesnice.
15. Meso zahvalne žrtve pričesnice mora se pojesti onoga dana kad se prinosi. Ne smije se ništa od toga ostaviti do sljedećeg jutra.
16. Ako li se prinosi žrtva zbog zavjeta ili slobodnom voljom, onda će se, doduše, pojesti meso onoga dana kad se prinosi žrtva. Ipak se smije, što je od toga preostalo, još jesti sutradan.
17. Ali što treći dan preostane od žrtvenog mesa, mora se spaliti.
18. Jer ako bi se još treći dan jelo od mesa žrtve pričesnice, ne bi to bilo pravo. Onomu koji ju je prinio ne bi se ubrojila, nego bi se smatrala pokvarenom, i svaki koji bi jeo od toga nosio bi na sebi krivnju.
19. I takvo meso, što se je dotaklo bilo čega nečistoga, ne smije se jesti, nego se mora spaliti. Drugo žrtveno meso smije jesti tko je god čist.
20. Tko uživa meso od Gospodnje žrtve pričesnice, a nečist je, taj će se istrijebiti iz svojega naroda.
21. Tko je dotaknuo bilo što nečisto: bilo nečistoga čovjeka bilo nečistu životinju ili kojega mu drago nečistoga gada, pa ipak uživa meso mirotvorne žrtve, što je bila prinesena Gospodinu, taj se ima istrijebiti iz svojega naroda.”
22. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
23. ”Daj sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Ne jedite nikakva sala od goveda, ovaca i koza!
24. Salo od životinja što uginu, ili ih zvijer razdere, smije se, doduše, upotrijebiti za koju mu drago svrhu. Ali ga ne smijete jesti.
25. Jer svaki koji jede salo životinja, što se može prinijeti Gospodinu kao ognjena žrtva, taj će se, ako to uživa, istrijebiti iz svojega naroda.
26. Isto tako ni u jednom svom prebivalištu ne smijete uživati krvi niti od ptica, niti od četveronožnih životinja.
27. Tko uživa bilo koju krv, ima se istrijebiti iz svojega naroda.”
28. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
29. ”Kaži sinovima Izrćlovim ovaj naputak: Tko prinosi Gospodinu mirotvornu žrtvu, taj mora prinijeti Gospodinu dužni dio od svoje mirotvorne žrtve.
30. On sam treba prinijeti komade što pripadaju Gospodinu kao ognjena žrtva. Neka prinese salo uz grudi; grudi neka se primiču i odmiču kao žrtva primicanja i odmicanja pred Gospodinom.\
31. Ali salo neka svećenik spali na žrtveniku; grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima.\
32. I desno bedro dajte svećeniku kao žrtvu podizanja od mirotvornih žrtava.
33. Onomu između sinova Aronovih koji prinosi krv i salo mirotvorne žrtve neka kao dio pripadne desno bedro.
34. Jer grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja uzimam od sinova Izrćlovih kao svoj dio na mirotvornim njihovim žrtvama i dajem ih svećeniku Aronu i njegovim sinovima kao vječno dužnu pristojbu od sinova Izrćlovih.
35. To je dio Aronov i njegovih sinova na ognjenim Gospodnjim žrtvama od dana kad ih pusti k sebi, da bi služili Gospodinu kao svećenici;\
36. to im predade Gospodin na dan kad ih pomaza, kao dar sinovima Izrćlovim. To je vječna, od koljena do koljena, obvezna pristojba.”
37. To su odredbe za žrtvu paljenicu, prinos, žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup, žrtvu posvećenja i mirotvornu žrtvu,
38. što ih je Gospodin zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju, kad zapovjedi sinovima Izrćlovim da u Sinajskoj pustinji prinose svoje žrtvene prinose Gospodinu.

Levitski 8:1-36
1. Potom zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2. ”Uzmi Arona i s njim njegove sinove, uz to sveto ruho i ulje pomazanja, junca za žrtvu okajnicu, oba ovna i košaricu s beskvasnim kruhovima!
3. Tad skupi svu općinu na ulazu u Šator svjedočanstva!”
4. Mojsije učini kao što mu je bio zapovjedio Gospodin i općina se skupi na ulazu u Šator svjedočanstva.
5. Onda Mojsije reče općini: “To je sve zapovjedio Gospodin da se učini.”
6. I dovede Mojsije Arona i njegove i opra ih vodom.
7. Nato mu obuče košulju, opasa ga pojasom, ogrnu ga plaštem, stavi povrh njega oplećak, steže mu tkanicu oplećka i tako ga pričvrsti na njemu.
8. Tada pričvrsti na istom oplećku naprsnik i stavi u naprsnik Urim i Tumim.
9. Nato mu stavi kapu na glavu i pričvrsti sprijeda na kapu zlatnu čeonu pločicu, svetu krunu, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
10. Tada uze Mojsije ulje pomazanja, pomaza sveto prebivalište i sve u njemu i tako ga posveti.
11. I poškropi njim sedam puta žrtvenik i pomaza žrtvenik i sve njegovo posuđe i umivaonicu i njezino podnožje, da ih time posveti.
12. Onda izli Mojsije Aronu nešto od ulja pomazanja na glavu i pomaza ga, da ga tim posveti.
13. Nato dovede Mojsije sinove Aronove, obuče im košulje, opasa ih pojasom i stavi im visoke kape na glave, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
14. Tada dovede junca za žrtvu zbog grijeha, i Aron i sinovi njegovi položiše svoje ruke na glavu juncu žrtve za grijeh.
15. Nato ga Mojsije zakla, uze krvi, svojim prstima namaza je na rogove žrtveniku uokolo i očisti tako žrtvenik od grijeha. Ostalu krv izli na podnožje žrtvenika. Tako posveti žrtvenik, kad ga očisti od grijeha.
16. Onda uze sve salo, što je pokrivalo drob, i mrežicu na jetrima i oba bubrega sa salom. To Mojsije spali na žrtveniku.
17. Junca, njegovu kožu, meso i crijevni sadržaj spali izvan tabora, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
18. I dovede ovna za žrtvu paljenicu, i Aron i njegovi sinovi položiše svoje ruke na glavu ovnu.
19. Mojsije ga zakla i poškropi krvlju žrtvenik uokolo.
20. Rasiječe ovna na dijelove, i Mojsije spali glavu i komade, i salo.
21. Drob i noge opra vodom. Tada Mojsije spali svega ovna na žrtveniku. Tako je to bila žrtva paljenica na ugodni miris, ognjena žrtva Gospodinu, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
22. Nato dovede drugoga ovna, namještajnoga ovna, i Aron i njegovi sinovi položiše svoje ruke na glavu ovnu.
23. Tada ga Mojsije zakla, uze nešto krvi i namaza je na jagodicu desnoga uha Aronu i na palac njegove desne ruke, i na veliki palac njegove desne noge.
24. Onda dovede Mojsije Aronove sinove, namaza nešto krvi na jagodicu njihova desnoga uha i na palac njihove desne ruke i na desni veliki nožni palac. A ostalom krvlju poškropi žrtvenik uokolo.
25. Potom uze salo, tusti rep i sve salo, što pokriva drob i mrežicu na jetrima i oba bubrega sa salom i desno bedro.
26. Onda uze iz košarice s beskvasnim kruhovima, što je stajala pred Gospodinom, jedan beskvasni kolač, jedan kolač priređen s uljem i jednu pogaču i stavi ih uz komade sala i uz desno bedro.
27. Sve to dade Aronu i njegovim sinovima u ruke i žrtvova primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom.
28. Tada im to uze Mojsije iz ruku i spali na žrtveniku nad žrtvom paljenicom. Tako je to bila žrtva namještajna na ugodni miris, ognjena žrtva Gospodinu.
29. I uze Mojsije grudi i žrtvova ih primicanjem i odmicanjem pred Gospodinom. One pripadoše Mojsiju od namještajnoga ovna kao dio, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.
30. Nato uze Mojsije nešto od ulja pomazanja i od krvi na žrtveniku i poškropi tim Arona i njegove haljine, isto tako njegove sinove i haljine njegovih sinova, i tako posveti Arona i njegove haljine, isto tako i njegove sinove i haljine njegovih sinova.
31. Potom reče Mojsije Aronu i njegovim sinovima: “Kuhajte meso na ulazu u Šator svjedočanstva i ondje ga jedite s kruhom što se nalazi u košarici za žrtvu posvećenja! Tako mi je zapovjeđeno. Aron i njegovi sinovi to trebaju jesti.
32. Što preostane od mesa i kruha morate spaliti.
33. I ne smijete sedam dana otići od ulaza u Šator svjedočanstva sve do dana kad se navrši vrijeme vašega posvećenja. Jer će sedam dana trajati vaše posvećenje.
34. Kako je on danas činio, tako je Gospodin zapovjedio da se čini i nadalje, da se za vas pribavi pomirenje.
35. Morate sedam dana danju i noću ostati na ulazu u Šator svjedočanstva i ispunjavati Gospodnje odredbe. Inače morate umrijeti. Tako mi je zapovjeđeno.”
36. Aron i njegovi sinovi učiniše sve što je bio zapovjedio Gospodin preko Mojsija.

Psalmi 24:7-10
7. Uzdignite, vrata, svoje nadvratnike, uzdignite se i vi, prastari ulazi, da uđe kralj slave!
8. Tko je taj kralj slave? Jaki i snažni Gospod, moćni Gospod u boju!
9. Uzdignite, vrata, svoje nadvratnike, uzdignite se i vi, prastari ulazi, da uđe kralj slave!
10. Tko je taj kralj slave? Gospod nad vojskama, on je kralj slave!

Izreka 9:10-12
10. Početak je sve mudrosti strah Gospodnji; poznavati Presvetoga jest razboritost. \
11. Jer je Gospodin onaj koji umnožava tvoje dane, koji čini mnogima godine tvojega života.
12. Ako si mudar, to je za tvoje dobro. Ako si podsmjehivač, sam ćeš to morati okajati.

Marku 1:1-22
1. Početak evanđelja Isusa Krista, Božjega Sina.
2. Stoji pisano u proroka Izaije: “Evo, ja šaljem svoga glasnika pred tobom koji će ti pripraviti put.
3. Glas onoga što viče u pustinji: Pripravite Gospodnji put, poravnite njegove staze!”
4. Ivan Krstitelj se pojavio u pustinji i propovijedao je pokorničko krštenje za oproštenje grijeha.
5. Tada je izlazila k njemu sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio u Jordanu, a oni su pritom ispovijedali svoje grijehe.
6. Ivan je bio obučen u devinu dlaku i imao je kožnat pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom.
7. I propovijedao je: “Moćniji od mene ide za mnom. Ja nisam dostojan kleknuti i odriješiti mu remena na obući.
8. Ja sam vas krstio vodom, on će vas krstiti Duhom Svetim.”
9. U one dane dođe Isus iz Nazareta u Galileji i dade da ga Ivan krsti u Jordanu.
10. Jedva je bio izašao iz vode, vidje kako se otvori nebo i Duh kao golub na nj siđe.
11. S neba povika glas: “Ti si moj ljubljeni Sin; ti si mi po volji.” \
12. Odmah ga Duh izvede u pustinju.
13. četrdeset dana je ostao u pustinji i sotona ga je napastovao. Boravio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli.
14. Nakon što je Ivan bio bačen u tamnicu, otišao je Isus u Galileju i propovijedao Božje evanđelje
15. govoreći: “Vrijeme se ispunilo; Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se i vjerujte u evanđelje!” \
16. Kad je išao pokraj Galilejskoga mora, vidje kako Šimun i Andrija, Šimunov brat, baciše svoje mreže u more. Oni su bili ribari.
17. Isus im reče: “Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi.”
18. Odmah ostaviše svoje mreže i pođoše za njim.
19. Kad je otišao malo dalje, vidje Jakova, Zebedejeva sina, i njegova brata Ivana, također u lađici. Oni su popravljali svoje mreže.
20. Odmah ih pozva. Oni ostaviše svojega oca Zebedeja s nadničarima u lađici i pođoše za njim.
21. Oni dođoše u Kafarnaum. Odmah u subotu pođe u sinagogu i stade naučavati.
22. Bili su zaneseni njegovim naukom, jer je učio kao netko tko ima moć, a ne kao pismoznanci.