A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 11

Izlaska 33:1-23
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Idi, otiđi odavle, ti i narod što si ga izveo iz egipatske zemlje, u zemlju za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu kad rekoh: Dat ću je tvojim potomcima.
2. Poslat ću pred tobom anđela i protjerat ću Kanaance, Amorejce, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
3. On će te dovesti u zemlju u kojoj teče mlijeko i med. Ja naime ne ću sâm ići u tvojoj sredini, jer si narod tvrdog vrata. Morao bih te inače uništiti putem.”
4. I kad je narod čuo tu zlu vijest, ožalosti se, i nitko ne htjede staviti na sebe svoj nakit.
5. Jer Gospodin reče Mojsiju: “Reci sinovima Izrćlovim: Vi ste narod tvrda vrata! Kad bih samo jedan časak išao u tvojoj sredini, morao bih te uništiti. Skini zato svoj nakit sa sebe, onda ću vidjeti što mogu s tobom učiniti.”
6. I poskidaše tako sa sebe sinovi Izrćlovi svoj nakit počevši od gore Horeba.
7. Mojsije uze šator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga “šatorom objavljenja”. Ako je tko htio pitati Gospodina, pošao bi van k šatoru objavljenja, što je stajao izvan tabora.
8. Kad god je Mojsije izlazio van k šatoru, ustajao bi sav narod. Svatko bi stajao na ulazu svog šatora i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u šator.
9. čim bi Mojsije stupio u šator, spustio bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu šatora, dok bi (Bog) govorio s Mojsijem.
10. I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu šatora, svi bi ustali i svatko bi se bacio ničice na ulazu u svoj šator.
11. A govorio je Gospodin s Mojsijem licem u lice, kao što netko govori sa svojim prijateljem. Potom bi se on vratio u tabor, a njegov sluga, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od šatora.
12. Mojsije reče Gospodinu: “Evo, ti mi zapovijedaš: Vodi taj narod! Ali nisi mi objavio koga ćeš poslati sa mnom. A ipak si tvrdio: Znam te po imenu, i našao si milost u mojim očima.
13. Pa ako sam doista našao milost u tvojim očima, onda mi objavi svoje namjere, da na tebi spoznam da sam našao milost u tvojim očima! Ipak promisli o tome da je ovaj narod tvoj narod!”
14. On odgovori: “Da ja osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?”
15. Odvrati mu: “Ako ne ćeš osobno ići s nama, onda nas radije ne vodi odavle!
16. Pa po čemu će se spoznati da smo ja i tvoj narod našli milost u tvojim očima, ako ne po tom da ideš s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svim narodima što su na zemlji?”
17. Gospodin odvrati Mojsiju: “I tu molbu, što si je izrekao, ispunit ću. Jer ti si našao milost u mojim očima i znam te po imenu.”
18. Tad on zamoli: “Daj mi da ugledam tvoju slavu!”
19. Odgovori Gospodin: “Učinit ću da prođe sva moja slava ispred tvojih očiju i proglasit ću pred tobom ime Gospodnje. Bit ću milostiv komu hoću da budem milostiv, i smilovat ću se komu hoću da se smilujem.”
20. On nastavi dalje: “Moje lice ne možeš ugledati. Nijedan me čovjek ne može vidjeti i ostati živ.”
21. Dalje reče Gospodin: “Evo, kod mene ima mjesta! Ovdje bi mogao stati na stijenu.
22. Kad onda bude prolazila moja slava, stavit ću te u šupljinu stijene, i zaklonit ću te svojom rukom, dok ne prođem.
23. Kad zatim odmaknem svoju ruku, vidjet ćeš me otraga. Ali moje lice ne smije nitko gledati.”

Izlaska 34:1-35
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Isteši sebi dvije ploče od kamena, kao što su bile prve, da napišem zapovijedi što su stajale na prvim pločama, koje si razbio!
2. Budi tad spreman za sutra, da rano izađeš na goru Sinaj i tamo na vrhu gore stupiš preda me!
3. Nitko ne smije izaći s tobom gore i pojaviti se na cijeloj gori. I ovce i goveda ne smiju pasti uz ovu goru.”
4. I on tako istesa sebi dvije ploče od kamena, kao što su bile prve. Sutradan u rano jutro ustade Mojsije i izađe na goru Sinaj, kao što mu je bio zapovjedio Gospodin. Dvije kamene ploče uze sa sobom u ruku.
5. Kad onda Gospodin siđe dolje u oblaku, stade on tamo uz njega i prizva ime Gospodnje.
6. Tada prođe Gospodin ispred njega. I Gospodin se oglasi: “Gospodin je milosrdan i milostiv Bog, strpljiv, bogat milošću i vjernošću,
7. koji čuva vjernost tisućama, koji prašta krivnju, opačinu i grijeh, ali nikoga ne pušta bez kazne, nego krivnju otaca pohodi na djeci i na unučadi, na trećem i četvrtom koljenu.”
8. Mojsije se prignu brže sve do zemlje, pade ničice
9. i reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, Gospodine, onda neka bi išao Gospodin u našoj sredini! Ako je i tvrda vrata narod, oprosti nam ipak našu krivnju i grijeh naš i daj da budemo tvoja svojina!”
10. On odvrati: “Evo, ja sklapam savez: Pred cijelim tvojim narodom učinit ću čudesa kakva se nisu dogodila na svoj zemlji i ni u kojem narodu, i narod među kojim živiš vidjet će djelovanje Gospodnje. Jer čudesno je što ću na tebi učiniti.
11. Upamti dobro što ti danas zapovijedam: Evo, protjerat ću ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hitite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
12. čuvaj se da ne sklopiš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ćeš doći, da ti oni ne postanu zamka u tvojoj sredini!
13. Nego obarajte njihove žrtvenike, razbijte njihove kamene spomenike i posijecite njihova sveta stabla!
14. Jer nijednom drugome Bogu ne smiješ se klanjati. Gospodin se naime zove revnitelj, i on je Bog revnitelj.
15. Ne sklapaj zato saveza sa stanovnicima zemlje! Inače, kad oni budu činili preljub sa svojim bogovima i žrtvovali tim bogovima, pozvat će tebe, pa bi i ti mogao sudjelovati kod njihove žrtvene gozbe
16. i ženiti svoje sinove s njihovim kćerima. Kad bi tada njihove kćeri činile preljub s bogovima, mogle bi tvoje sinove zavesti da čine preljub s bogovima.
17. Ne smiješ praviti sebi livena Božjeg lika.
18. Svetkovinu beskvasnih kruhova moraš obdržavati. Sedam ćeš dana jesti beskvasni kruh, kao što sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca abiba, jer si u mjesecu abibu izašao iz Egipta.
19. Sve što je prvorođeno pripada meni: svako prvo muško u tvojoj stoci, bilo govedo bilo ovca, moraš posvetiti.
20. Prvijenca od magarice ćeš otkupiti janjetom. Ako to ne ćeš, onda mu slomi šiju! Svakoga prvorođenca između svojih sinova ćeš otkupiti. Pred mojim licem ne smijete se pokazati praznih ruku.
21. Šest dana radi, a sedmi dan počini! I u vrijeme oranja i žetve moraš obdržavati subotu.
22. I svetkovinu ćeš sedmice svetkovati u vrijeme prvinâ pšenične žetve i svetkovinu berbe na svršetku godine!
23. Triput u godini će se svako muško između vas pokazati pred Bogom Gospodinom, Bogom Izrćlovim.
24. Jer ću protjerati narode ispred tebe i tvoje pokrajine raširit ću i nitko ne će poželjeti sebi tvoje zemlje, kad izađeš, kako bi se triput u godini pokazao pred Gospodinom, Bogom svojim.
25. Nemoj prinositi krvi od moje žrtve klanice zajedno s kvasnim kruhom i od svetkovine pashalne žrtve neka ništa ne preostane do jutra!
26. Najbolje od prvina svog polja donesi u kuću Gospodina, Boga svojega! Ne kuhaj jareta u mlijeku njegove majke!”
27. Potom zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Napiši sebi te zapovijedi! Jer na temelju tih zapovijedi sklapam savez s tobom i s Izrćlom.”
28. četrdeset dana i četrdeset noći boravio je on tamo kod Gospodina. Nije jeo ni kruha, niti je pio vode. I Gospodin napisa na ploče zapovijedi saveza, deset zapovijedi.
29. Kad je Mojsije silazio s gore Sinaja? obje ploče zakona nosio je Mojsije u ruci kad je silazio s gore? nije znao Mojsije da je svijetlilo njegovo lice zbog razgovora s njim.
30. Kad Aron i svi sinovi Izrćlovi ugledaše Mojsija i vidješe da svijetli njegovo lice, pobojaše se pristupiti k njemu.
31. Ali ih zovnu Mojsije k sebi. I dođoše k njemu Aron i svi glavari općine, i Mojsije porazgovara s njima.
32. I svi ostali sinovi Izrćlovi pristupiše. On im tada priopći sve što mu je bio naložio Gospodin na gori Sinaju.
33. Pošto je Mojsije bio prestao s njima govoriti, stavi pokrivalo na svoje lice.
34. I kad god je Mojsije stupio pred Gospodina, da govori s njim, skinuo bi pokrivalo, dok nije opet izašao, i kad bi izašao, priopćio bi sinovima Izrćlovim sve što mu je bilo naloženo.
35. Pritom su vidjeli sinovi Izrćlovi lice Mojsijevo, kako je svijetlilo. Mojsije bi onda opet stavio pokrivalo na svoje lice, dok opet nije otišao da s njim govori.

Psalmi 21:8-13
8. Jer se kralj uzda u Gospoda i zbog milosti Svevišnjega ne pokoleba se.
9. Tvoja ruka nek' dostigne sve tvoje neprijatelje, nek tvoja desnica uhvati sve koji te mrze.
10. Ti ćeš ih sažeći kao u užarenoj peći čim se pojaviš, Gospode. U svom gnjevu uništi ih, nek ih proguta oganj.
11. Uništit ćeš njihov rod sa zemlje i njihovo potomstvo među čovječjim sinovima.
12. Pa ako protiv tebe i smisle zlo i zasnuju spletke, ništa ne mogu uspjeti.
13. Ti ćeš ih prisiliti da se u bijeg okrenu, svoj luk usmjerit ćeš na njihovo lice.

Izreka 8:1-5
1. čuj! Ne zove li mudrost? Ne diže li razboritost svoj glas?
2. Gore, visoko iznad ceste, ili tamo gdje se križaju putovi, ona se postavila.
3. Ili kod vrata gdje se ostavlja grad ili gdje se ulazi u grad ona zove glasno:
4. ”Vas zovem, o ljudi! Riječ upravljam čovječjoj djeci.
5. Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni jednostavnosti! Urazumite se, vi ludi!

Mateju 26:1-25
1. Kad je Isus dovršio sve ove govore, reče svojim učenicima:
2. ”Znate da je za dva dana Vazam. Tada će Sin čovječji biti predan u smrt na križu.”
3. Tada se sabraše svećenički glavari i narodne starješine u palači velikog svećenika po imenu Kajfa.
4. Posavjetovaše se kako bi mogli Isusa lukavštinom uhvatiti i ubiti.
5. Ali rekoše: “Samo ne na Blagdan! Inače bi se narod pobunio.”
6. Kad je Isus boravio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,
7. dođe k njemu žena s alabastrenom posudom, punom dragocjene pomasti. To ona izli na njegovu glavu, dok je bio za stolom.
8. Kad to vidješe učenici, razljutiše se i rekoše: “čemu ova rasipnost?
9. To se moglo skupo prodati i dati siromasima.”
10. Isus to primijeti i reče im: “Zašto žalostite ženu? Ona dobro djelo učini na meni.
11. Siromahe imate svagda među sobom, a mene nemate svagda.
12. Kad je ona ovu pomast izlila na moje tijelo, učinila je to za moj ukop.
13. Zaista kažem vam: Svuda, po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo Evanđelje, kazat će se i, na njezin spomen, što je ona učinila.”
14. Tada jedan od dvanćstorice, po imenu Juda Iškariotski, otiđe svećeničkim poglavarima
15. i reče: “Što ćete mi dati da vam ga predam?” Oni mu isplatiše trideset srebrnjaka.
16. Otada je čekao zgodnu priliku da ga izda.
17. U prvi dan beskvasnih kruhova pristupiše učenici k Isusu i upitaše: “Gdje da ti pripravimo Vazam za blagovanje?”
18. On odgovori: “Idite u grad k jednom čovjeku i recite mu: Učitelj poručuje: Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati Vazam sa svojim učenicima.”\
19. Učenici učiniše kako im je Isus naložio i pripraviše Vazam.
20. Kad bi uvečer, sjede za stol s dvanćstoricom.
21. Dok su jeli, reče: “Zaista, kažem vam: Jedan između vas će me izdati.”
22. To ih vrlo ožalosti pa su ga jedan za drugim pitali: “Da nisam ja, Gospodine?”
23. On odgovori: “Koji umače sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24. Sin čovječji ide, istina, kao što je pisano za njega, ali teško čovjeku koji izda Sina čovječjega! Bolje bi mu bilo da se nije rodio.”
25. Tada upita Juda, njegov izdajnik: “Jesam li ja, učitelju?” On odgovori: “Ti si rekao!”