A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 10

Izlaska 31:1-18
1. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2. ”Evo, pozvah po imenu Besalela, sina Urije, Hurova unuka, od plemena Judina,
3. i napunih ga duhom Božjim, umjetničkom mudrošću, uviđavnošću, razumom i svakom vještinom,
4. da napravi nacrte i da ih izvede u zlatu, srebru i mjedi,
5. da kleše i ukiva kamen, da reže drvo; ukratko, da izrađuje svaki posao.\
6. Ujedno mu dadoh druga Oholiaba, sina Ahisamakova, od plemena Danova, i svima drugim vještacima u umjetnosti udijelih mudrost da izrade sve što sam ti zapovjedio:
7. šator svjedočanstva, kovčeg zakona, pomirilište nad njim i druge sprave u šatoru,
8. naime stol i njegove sprave, svijećnjak od čistog zlata sa svim njegovim spravama i žrtvenik kadioni,
9. zatim žrtvenik za žrtvu paljenicu sa svim njegovim spravama, umivaonicu i njezino podnožje,
10. sjajne haljine i sveto ruho za svećenika Arona i haljine njegovim sinovima za svećeničku službu,
11. zatim ulje pomazanja i kâd mirisni za svetište. Sve neka načine točno onako kako sam ti zapovjedio.”
12. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:
13. ”Objavi sinovima Izrćlovim ovu zapovijed: Držite moje subote! Jer one su znak saveza između mene i vas od koljena do koljena, da se spozna da sam ja, Gospodin, koji vas posvećujem.
14. Držite dakle subotu, jer vam ona mora biti sveta! Tko nju oskvrne, neka se kazni smrću! Jer tko radi kakav posao toga dana, neka se istrijebi iz svojega naroda!
15. Šest dana smije se raditi. Ali sedmi je dan subota, odmor svet Gospodinu. Tko radi u subotnji dan, neka se kazni smrću!
16. Tako, eto, moraju sinovi Izrćlovi držati subotu i od koljena do koljena svetkovati subotu kao obvezu što vječno vrijedi.
17. Ona neka bude znak saveza između mene i sinova Izrćlovih za vječna vremena! Jer je u šest dana stvorio Gospodin nebo i zemlju; ali je sedmi dan otpočinuo i svetkovao.”\
18. Kad je on bio završio svoj razgovor s Mojsijem na gori Sinaju, predade mu obje ploče zakona, kamene ploče napisane prstom Božjim.

Izlaska 32:1-35
1. Kad vidje narod da Mojsije dugo ne silazi s gore, okupi se narod kod Arona i zatraži od njega: “Hajde! Načini nam boga koji će ići pred nama! Jer ne znamo što bi tome Mojsiju, čovjeku koji nas izvede iz egipatske zemlje.”
2. Aron im odgovori: “Poskidajte zlatne naušnice što ih nose na ušima vaše žene, sinovi i kćeri i donesite mi ih.”
3. Sav narod poskida zlatne naušnice što ih je nosio na ušima i donese ih Aronu.
4. On ih uze od njih, preli ih i načini od njih liveno tele. Tada povikaše: “Ovo je bog tvoj, Izrćle, koji te izvede iz egipatske zemlje!”
5. Kad to vidje Aron, načini žrtvenik pred njim. Tada Aron proglasi glasno: “Sutra je svetkovina u čast Gospodinu.”
6. Sutradan rano ustadoše, žrtvovaše žrtvu paljenicu i prinesoše žrtvu mirotvornu, i posjeda narod da jede i pije. Onda se digoše da plešu.
7. Ali Gospodin reče Mojsiju: “Idi, siđi dolje! Jer tvoj narod, što si ga izveo iz egipatske zemlje, čini zlo.
8. Brzo zađoše s puta što sam im ga zapovjedio. Načiniše sebi liveno tele, pokloniše mu se, prinesoše mu žrtvu i povikaše: Ovo je bog tvoj, Izrćle, koji te izvede iz egipatske zemlje!”
9. Još reče Gospodin Mojsiju: “Promatrao sam taj narod i, vjeruj mi, to je narod tvrda vrata.
10. Sad me pusti da se raspali moj gnjev na njega i da ga uništim! Ali tebe ću učiniti velikim narodom!”
11. Mojsije je gledao kako bi ublažio Gospodina, Boga svojega, pa reče: “Zašto, Gospodine, da se raspaljuje tvoj gnjev na tvoj narod, što si ga izveo iz egipatske zemlje snagom velikom i rukom jakom?
12. Zašto da mogu govoriti Egipćani: Lukavo ih izvede, da ih pomori u gorama i da ih istrijebi sa zemlje? Odvrati se od raspaljenoga svojega gnjeva, i neka ti bude žao zbog zla što si ga namijenio svojemu narodu!
13. Spomeni se Abrahama, Izaka i Izrćla, slugu svojih, kojima si se sam sobom zakleo i obećao: Umnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu tu zemlju, o kojoj sam govorio, dat ću vašim potomcima i oni će je zauvijek posjedovati.”
14. Tada se sažali Gospodinu zbog zla kojim se bio zaprijetio svom narodu.
15. Mojsije se vrati i siđe s gore s obje ploče zakona u ruci. Ploče su bile napisane na obje strane. Sprijeda i straga su bile napisane.
16. Od samoga Boga bile su ploče izrađene, i pismo je bilo pismo Božje, urezano na ploče.
17. Kad Jošua začu veliku viku naroda, reče Mojsiju: “Bojna je vika u taboru.”
18. Ali on odgovori: “Nije to pobjednička vika, a niti vika pobijeđenih. čujem samo pjevanje!”
19. Kad se približi taboru, ugleda tele i ples. Tada se Mojsije razgnjevi, baci ploče iz ruke i razbi ih pod gorom.
20. Uze tele, što su ga bili načinili, spali ga u ognju i satre ga u prah, što ga prosu u vodu, i to dade piti sinovima Izrćlovim.
21. I reče Mojsije Aronu: “Što ti učini ovaj narod te mu nanese tako tešku krivnju?”
22. Aron odvrati: “Ne ljuti se, gospodaru moj: Ti znaš sam kako je ovaj narod zao.
23. Zatražiše od mene: Načini nam boga koji će ići pred nama! Jer ne znamo što je tome Mojsiju, čovjeku koji nas izvede iz egipatske zemlje.
24. Ja im rekoh: Tko ima zlata, neka ga skine sa sebe! I dadoše mi ga, i ja ga bacih u oganj. I izađe to tele.”
25. Kad Mojsije vidje da je narod bio tako razuzdan jer mu je Aron bio popustio uzde, na zluradost njihovih neprijatelja,
26. stade Mojsije na vrata tabora i povika: “Tko je za Gospodina, ovamo k meni!” Tada se skupiše oko njega svi sinovi Levijevi.
27. Njima reče: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Svaki neka pripaše svoj mač uz svoje bedro! Prijeđite kroz tabor od jednih vrata do drugih, svatko neka ubije svojega brata, svojega prijatelja i svojega rođaka!”
28. Sinovi Levijevi učiniše po zapovijedi Mojsijevoj, i pogibe naroda u taj dan oko tri tisuće ljudi.
29. Tada reče Mojsije: “Napunite danas sebi ruke za Gospodina! Jer se je svaki borio protiv svoga sina i protiv svoga brata. Zato neka budete danas blagoslovljeni!”
30. Drugi dan reče Mojsije narodu: “Teško se ogriješiste. Zato ću uzići Gospodinu. Možda i izmolim oproštenje za vaše grijehe.”
31. Tako se vrati Mojsije Gospodinu i reče: “Ah, teško sagriješi ovaj narod. Načinio je sebi boga od zlata.
32. Ipak mu sada oprosti njegov grijeh! Ako ne ćeš, onda me radije izbriši iz knjige koju vodiš!”
33. Gospodin odgovori Mojsiju: “Tko se ogriješio protiv mene, samo ću njega izbrisati iz svoje knjige.
34. A sada idi i povedi narod kamo sam ti zapovjedio! Evo, moj će anđeo ići pred tobom. Ali kad dođe vrijeme pohoda, kaznit ću na njima njihov grijeh.”
35. I Gospodin je udarao narod zato jer je bio dao načiniti tele što ga napravi Aron.

Psalmi 21:1-7
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov.
2. Gospode, kralj se veseli zbog tvoje moći. O, kako radosno klikće zbog tvoje pomoći!
3. Ti si ispunio želju njegova srca i nisi odbio molitve njegovih usana.
4. Obilnim si mu blagoslovima izišao ususret, stavio si mu na glavu krunu od čistoga zlata.
5. Molio te za život i ti mu ga dade, duge dane za vječna vremena.
6. Njegova je slava velika jer si mu ti pomogao; uresio si ga slavom i sjajem. \
7. Ti ga zauvijek daruješ blagoslovima, ti ga oblijevaš radošću svoje prisutnosti.

Izreka 7:24-27
24. Zato dakle, sinovi, poslušajte me! Pripazite na riječi mojih usta!
25. Nemoj da zastrani tvoje srce na put k njoj, nemoj da zalutaš na njezine staze!
26. Jer je velik broj ubijenih, što ih je ona oborila. Mnogo ih je koje je pobila.
27. Kuća je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti. \

Mateju 25:31-46
31. Kad dođe Sin čovječji u svojoj slavi i svi anđeli s njime, sjest će na prijestolje svoje slave.
32. Svi će se narodi pred njim sabrati. On će ih razlučiti jedne od drugih, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.
33. Postavit će ovce sebi s desne, a jarce sebi s lijeve.
34. Tada će kralj reći onima s desne strane: Dođite, blagoslovljeni mojega Oca! Primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od stvaranja svijeta!
35. Jer sam bio gladan i dali ste mi jesti; žedan i dali ste mi piti. Bio sam stranac i primili ste me na konak;\
36. gol i zaodjenuli ste me. Bio sam bolestan i pohodili ste me; bio sam u tamnici i došli ste k meni.\
37. Tada će ga pravednici upitati: Gospodine, kad smo te vidjeli gladna i dali ti jesti, ili žedna i dali ti piti?
38. Kad smo te vidjeli kao stranca i primili te na konak, ili gola i zaodjenuli te?
39. Kad smo te vidjeli bolesna ili u tamnici, i došli k tebi?
40. Kralj će im odgovoriti: Zaista kažem vam: Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, to ste meni učinili.
41. Tada će reći onima na lijevoj strani: Idite od mene, prokleti, u vječni oganj što je pripravljen đavlu i njegovim anđelima!
42. Bio sam gladan i niste mi dali jesti; žedan i niste mi dali piti.\
43. Bio sam stranac i niste me primili na konak; gol i niste me zaodjenuli. Bio sam bolestan i u tamnici, i niste me pohodili.\
44. Tada će ga i oni upitati: Gospodine, kada smo te vidjeli gladna ili žedna, ili kao stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i nismo te poslužili?
45. Ali će im on odgovoriti: Zaista, kažem vam: Što niste učinili jednomu od ovih najmanjih, to niste učinili ni meni.
46. Ovi će ući u vječnu muku, a pravednici u vječni život.”