A A A A A

Biblija u jednoj godini

Veljača 1

Izlaska 13:1-22
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju:
2. ”Posveti mi sve prvorođeno! Sve što u sinova Izrćlovih, kod čovjeka i stoke, najprije dođe iz materina krila, meni pripada.”
3. I Mojsije reče narodu: “Spomenite se ovoga dana u koji izađoste iz Egipta, iz kuće ropstva! Rukom vas jakom Gospodin izvede odanle. Zato se ne smije ništa jesti s kvascem.
4. Danas, u mjesecu abibu, izlazite.
5. I kad te Gospodin uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se je zakleo tvojim očevima da će ti je dati, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, onda obdržavaj taj običaj u ovom mjesecu!
6. Sedam dana jedi beskvasan kruh, a sedmi dan neka bude u čast Gospodinu svečana svetkovina!
7. Samo beskvasno neka se jede sedam dana, i ništa kvasno ne smije se u tebe vidjeti. I ne smije se naći u tebe nikakav kvasac u cijelom tvome području!
8. A svojemu sinu moraš kazati u taj dan ovo: Zbog onoga što mi učini Gospodin kad sam izlazio iz Egipta, ovo se čini.
9. I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao spomen na čelu, da Gospodnji zakon uvijek bude u tvojim ustima! Jer te rukom jakom izvede Gospodin iz Egipta.
10. Zato izvršavaj ovu zapovijed od godine do godine u određeno vrijeme!
11. I kad te uvede Gospodin u zemlju Kanaanaca, kao što se je zakleo tebi i tvojim očevima, i kad ti je dade,
12. tada posveti Gospodinu sve što god je prvorođeno! I svako prvo od tvoje stoke, ako je muško, pripada Gospodinu.
13. A svako prvo magare prvina otkupi janjetom ili, ako ga ne ćeš otkupiti, slomi mu šiju! Nadalje, kod svoje djece moraš otkupiti svakoga muškog prvorođenca.
14. Ako te onda jednoga dana upita tvoj sin: Što ovo znači?, odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva.
15. Kad nas ne htjede faraon pustiti da odemo, pobi Gospodin sve prvorođence u egipatskoj zemlji, od čovječjega prvorođenca do prvenca stoke. Zato žrtvujem Gospodinu sve što je prvorođeno, ako je muško, i otkupim svakoga prvorođenca svojih sinova.
16. I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci, kao spomen na čelu, da nas rukom jakom izvede Gospodin iz Egipta!”
17. I kad faraon pusti narod da ode, ne odvede ih Bog putem prema filistejskoj zemlji, makar bi to bio najbliži put. Jer pomisli Bog da bi se narod mogao pokajati kad bi se morao boriti, pa se opet vratiti u Egipat.
18. Zato dade Bog odvesti narod putem prema pustinji na Crvenom moru. Izrćlovi sinovi iz egipatske zemlje odoše opremljeni za boj.
19. Mojsije uze sa sobom Josipove kosti. Josip je naime bio svečano zakleo Izrćlove sinove: “Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom moje kosti odavle!”
20. Tako se digoše od Sukota i utaboriše se u Etamu, na kraju pustinje.
21. A Gospodin je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a noću u stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i noću.
22. Nije se uklanjao ispred naroda stup od oblaka danju ni stup od ognja noću.

Izlaska 14:1-31
1. Gospodin zapovjedi Mojsiju:
2. ”Naloži Izrćlovim sinovima, da se okrenu i da se utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora! Nasuprot Baal-Sefonu postavite tabor uz more!
3. Faraon će tada misliti o sinovima Izrćlovim: Zabasaše u zemlji; pustinja ih drži zatvorene.\
4. Tada ću otvrdnuti srce faraonu tako da pođe za njima u potjeru, da pokažem svoju moć na faraonu i na svoj njegovoj vojsci i da Egipćani spoznaju da sam ja Gospodin.” I učiniše tako.
5. Kad bi javljeno egipatskomu kralju da je narod pobjegao, promijeni se faraonovo mišljenje i mišljenje njegovih slugu prema narodu, te se upitaše: “Što učinismo te pustismo Izrćlce iz svoje službe?”
6. Faraon upregne svoja kola i uze svoju vojsku sa sobom.
7. Povede sa sobom šest stotina izabranih kola i što je god bilo kola u Egiptu i na svima njima najbolje borce.
8. Tako otvrdnu Gospodin srce faraonu, egipatskomu kralju. On pođe u potjeru za sinovima Izrćlovim, a sinovi Izrćlovi izađoše pod rukom jakom.
9. I tjeraše ih tako Egipćani sa svim konjima upregnutim u faraonova kola, s njegovim spregama i s ostalom vojskom, i dostigoše ih kad su taborili na moru kod Pi-Hahirota, pred Baal Safonom.
10. Kad se približi faraon, a sinovi Izrćlovi izbliže pogledaše i opaziše da Egipćani idu za njima, vrlo se uplašiše sinovi Izrćlovi i zavapiše glasno Gospodinu za pomoć.
11. Rekoše Mojsiju: “Zar nema grobova u Egiptu pa nas odvede da pomremo u pustinji? Što nam to učini te nas izvede iz Egipta?
12. Zar ti ne rekosmo već u Egiptu: Pusti nas u miru! Mi hoćemo služiti Egipćanima!? Jest, bolje bi bilo za nas da služimo kao robovi Egipćanima, nego da izginemo ovdje u pustinji.”
13. A Mojsije odvrati narodu: “Ne bojte se! čekajte samo i vidjet ćete da će vam Gospodin danas pomoći. Jer kako danas vidite Egipćane, ne ćete ih više vidjeti tako dovijeka.
14. Gospodin će se boriti za vas. Možete biti posve mirni.”
15. I Gospodin reče Mojsiju: “Što vičeš k meni? Zapovjedi sinovima Izrćlovim neka krenu na put!
16. A ti digni svoj štap gore, pruži svoju ruku na more i razdijeli ga, da mogu sinovi Izrćlovi ići kroz more po suhu!
17. A ja ću otvrdnuti srce Egipćanima, da pođu za njima, i pokazat ću svoju moć na faraonu i na svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i spregama.
18. I Egipćani će spoznati da sam ja Gospodin, kad pokažem svoju moć na faraonu, na njegovim kolima i spregama.”
19. Tada promijeni anđeo Božji, koji ja išao pred Izrćlovom vojskom, svoje mjesto i dođe iza njih. I stup od oblaka promijeni svoje mjesto i stade iza njih.
20. Tako on postade međa između egipatske i izrćlske vojske. Na jednoj je strani oblak bio mračan, na drugoj je strani rasvjetljavao noć. Tako se ne mogoše cijele noći približiti jedna drugoj.
21. I pruži Mojsije svoju ruku na more. Tada dade Gospodin cijelu noć suzbijati more natrag jakim istočnim vjetrom i osuši more, i vode se razdijeliše.
22. Sinovi Izrćlovi koračali su posred mora po suhu, a vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane.
23. A Egipćani se dadoše u potjeru za njima, i svi faraonovi konji, kola i sprege pođoše za njima usred mora.
24. U doba jutarnje straže pogleda Gospodin u stupu od ognja i od oblaka na egipatsku vojsku i smete je.
25. Zakoči kotače na njihovim kolima i učini da su jedva mogla naprijed. Tada povikaše Egipćani: “Bježimo od Izrćlaca; jer se Gospodin bori za njih protiv Egipćana!” \
26. I zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Pruži ruku svoju na more, da se natrag vrate vode na Egipćane, na kola i sprege!”
27. Kad Mojsije pruži ruku na more, more se u osvit dana vrati natrag na staro svoje mjesto, dok su Egipćani bježali prema njemu. Tako Gospodin utjera Egipćane u sredinu mora.
28. Vode se vratiše natrag i potopiše kola i sprege cijele faraonove vojske, što dođe za njima u more. Ni jedan od njih (iz vojske) ne ostade na životu.
29. A sinovi Izrćlovi išli su po suhu posred mora, i vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane.
30. Tako Gospodin izbavi u onaj dan Izrćlce iz ruke Egipćana. Izrćlci vidješe Egipćane mrtve na morskoj obali.
31. Kad vidješe Izrćlci veliko čudesno djelo, što ga je bio Gospodin učinio na Egipćanima, poboja se narod Gospodina i pouzda se u Gospodina i u njegova slugu Mojsija.

Psalmi 18:13-19
13. Od sijevanja oko njega kroz njegove oblake udarao je grad i živo ugljevlje.
14. I zagrmio je Gospod na nebu. Svevišnji pusti da zaori njegov glas; gr?d i živo ugljevlje. \
15. Odape strijele i rasprši ih, izbaci munje i pomete ih.
16. Tada se pokazaše morske dubine i otkriše se temelji zemlje pred tvojom prijetnjom, Gospode, pred dahtanjem tvoje srdžbe.
17. Stiže s visine i uhvati me, izvuče me iz silnih voda.
18. Oslobodio me od moga snažnog neprijatelja, od mojih mrzitelja koji su bili jači od mene.
19. Napadoše me u dan moje nesreće, ali mi je Gospod bio zaštitnik.

Izreka 6:6-11
6. Idi k mravu, lijenčino, promatraj što on čini, i postani mudar!
7. Ako i nema vođe ni upravitelja, ni gospodara,
8. ipak se brine ljeti za svoju hranu, skuplja sebi jelo u vrijeme žetve.
9. Dokle ćeš još, lijenčino, ležati? Kad ćeš se dići oda sna?
10. ”Još malo spavati, još malo drijemati, još malo sklopiti ruke i počivati!”
11. Već dolazi na te kao glasnik siromaštvo i kao ratnik nestašica.

Mateju 21:1-22
1. Kad se približiše Jeruzalemu i dođoše u Betfagu na Maslinskoj gori, posla Isus dva učenika
2. i zapovjedi im: “Idite u selo što je pred vama! Odmah ćete naći privezanu magaricu i s njom magarčića. Odvežite ih i dovedite ih k meni!
3. Ako vam tko što rekne, kažite: Gospodin ih treba. Odmah će ih pustiti.”
4. Time se trebala ispuniti riječ proroka:
5. ”Kažite sionskoj kćeri: tvoj kralj dolazi k tebi pun krotkosti. Sjedi na magarici, na magaretu, mladunčetu zaprežne životinje.”
6. Učenici otiđoše i učiniše kako im je bio zapovjedio Isus.
7. Dovedoše magaricu i magarčića, staviše na njih svoje haljine, i on na njih sjede.
8. Mnogi iz naroda prostriješe svoje haljine po putu, drugi su rezali granje drveća i prostirali ih po putu.
9. Mnoštvo naroda, što je išlo pred njim i za njim, vikalo je iza glasa: “Hosana Davidovu sinu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visini!”
10. Kad uđe u Jeruzalem, uzbuni se sav grad. “Tko je to?” pitali su.
11. Mnoštvo je naroda govorilo: “To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji!”
12. Potom uđe Isus u Božji Hram, istjera van sve kupce i trgovce u Hramu, prevrnu stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
13. i reče: “Stoji pisano: Moja kuća neka se zove kuća molitve! A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”
14. Dođoše u Hram k njemu slijepi i hromi, i iscijeli ih.
15. Kad vidješe svećenički glavari i pismoznanci čudesa što ih učini i djecu što su vikala u Hramu: “Hosana Davidovu sinu!”, razljutiše se
16. i rekoše mu: “čuješ li što ovi viču?” Isus im odvrati: “Da. Zar niste nikad čitali: Iz usta djece i dojenčadi navješćuješ svoju hvalu?”
17. Zatim ih ostavi, izađe iz grada u Betaniju i ondje ostade.
18. Kad se rano ujutro vraćao u grad, ogladnje.
19. Tada vidje smokvu kraj puta. Dođe k njoj, ali nađe na njoj samo lišće. Tada joj reče: “Neka nikada na tebi više ne bude roda!” Smokva odmah usahnu.
20. Kad to vidješe učenici, upitaše začuđeni: “Kako je mogla smokva odmah usahnuti?”
21. Isus im odgovori: “Zaista, kažem vam: Ako imate vjeru i ne sumnjate, onda ćete ne samo učiniti što se dogodilo smokvi nego ako reknete onoj gori tamo: Digni se i baci se u more!, to će se dogoditi.
22. Sve što s pouzdanjem zatražite u molitvi, dobit ćete.”