A A A A A

Osija 9:1-17
1. Ne raduj se, Izrćle, tako glasno kao pogani! Jer si nevjerno ostavio svojega Boga. Voliš idolsku plaću na svim gumnima.
2. Gumno i kaca ne će ih poznati. Mošt će ih zatajiti.
3. Oni ne smiju dulje stanovati u Gospodnjoj zemlji. Efrajim mora natrag u Egipat, i u Asuru moraju oni jesti nečisto.
4. Ne prinose tamo Gospodinu vina, niti su mu ugodne njihove žrtve. One su njima kao kruh žalosti. Bit će nečist tko ih jede. Jer je njihov kruh samo za vlastitu glad. Ne dolazi u Gospodnju kuću.
5. Što ćete onda činiti na dan sastanka, na godišnji Gospodnji blagdan?
6. Jer eto, u Asur moraju ići. Egipat će ih opremiti. Memfis će biti njihova grobnica. Nad ljubljenim srebrnim njihovim idolima buja trnje. U njihovim šatorima raste kopriva.
7. Dolaze dani kazne. Dolaze dani osvete. Izrćle, upamti to! “Prorok je luđak, bezuman je čovjek duha”? jer je tvoja zloća tako velika, tvoje neprijateljstvo tako žestoko.
8. Efrajim leži u zasjedi protiv mojega Boga. Proroku je na svim njegovim putovima postavljena ptičareva zamka. Mržnja vlada u kući mojega Boga.
9. Duboko su pali kao u dane Gibeje. Ali se on spominje njihove krivnje, on kažnjava njihove grijehe.
10. Kao grožđe u pustinji, tako sam našao nekoć Izrćla. Kao rani plod na smokvi u prvom tjeranju, tako sam gledao vaše oce. Ali kad su došli k Baal Peoru, posvetiše se tomu sramotnome bogu. Postali su gadovi kao što je taj bog kojega su voljeli.
11. Kao što odlete ptice, iščeznut će Efrajimovo mnoštvo: nema više rođenja, nema trudnoće, nema začetka.
12. I ako bi othranili svoju djecu, učinit ću ih ipak bez djece. Jest, teško njima kad ih ostavim!
13. Efrajim? kako ga gledam tamo prema Tiru? leži kao vrt. Ali Efrajim mora odvesti svoju djecu na klanje.
14. Podaj im, Gospodine, što god možeš: podaj im neplodno krilo i usahla prsa!
15. U Gilgalu se činila sva njihova zloća. Jest ondje sam ih zamrzio zbog njihovih opakih djela. Prognat ću ih iz svoje kuće. Ne volim ih više. Svi njihovi knezovi su buntovnici.
16. U mozak je pogođen Efrajim. Korijen je njegov usahnuo. Ne će roditi roda. Ako i rode, ubit ću njihove ljubimce.
17. Odbacit će ih moj Bog, jer ne idu za njim. Tako neka se prebijaju među neznabošcima!

Osija 10:1-15
1. Bujan je čokot bio Izrćl, čiji bi plodovi uspijevali. Ali što je više rastao broj njegovih plodova, to je više postavljao žrtvenika. Što mu je bolje rodila zemlja, to je ljepše podizao idolske stupove.
2. Razdijeljeno je njihovo srce. Sad će to okajati: poobarat će se njihovi žrtvenici; polomit će se njihovi idolski stupovi. \
3. Tada će, dakako, reći: “Nemamo kralja jer se nismo bojali Gospodina. I kralj? što bi on mogao učiniti za nas?”
4. Oni govore samo riječi, kunu se lažno, sklapaju saveze: pravo cvate kao otrovno zelje u brazdama na njivi.
5. Za bika u Bet Avenu brinu se stanovnici Samarije. Jest, narod njegov žali za njim. Dršću za nj njegovi svećenici, zbog sjajnog njegova blaga, jer putuje od njega.
6. I njega odvlače u Asur kao dar velikome kralju. Efrajima će spopasti stid. Izrćl će se osramotiti svojim namjerama.
7. Bit će uništena Samarija. Kao komad drveta na vodi ode njezin kralj.
8. Bit će opustošene sretne visine, Izrćlov grijeh. Trnje i drač bujaju na njihovim žrtvenicima. Gorama će govoriti: Pokrijte nas! Humovima: Padnite na nas!
9. Od danâ Gibeje traje Izrćlov grijeh. Ondje su mi postali nevjerni. Ne će li ih do Gibeje progoniti rat protiv čete zločinaca?
10. Tako dolazim ja i karam ih. Skupljaju se protiv njih narodi kad ih kaznim zbog njihove dvojake krivnje.
11. Efrajim je bio poučljivo govedo što rado vrše. Zato stavljam na njegovu lijepu šiju jaram i uprežem Efrajima. Juda će orati, Jakov će drljati!
12. Sijte u pravednosti, žanjite u ljubavi! Orite sebi krčevinu! Jer je vrijeme da tražite Gospodina, da bi došao i podaždio vam pravednošću.
13. Sijali ste opačinu, želi ste nesreću, jeli ste plod laži. Jer si se pouzdao i u svoja kola, u mnoge svoje ratnike,
14. zato će se po tvojim gradovima razlijegati ratna vreva. Sve će se tvoje tvrđave razrušiti, kao što je Šalman razrušio Bet Arbel u dan bitke. Majke su bile razmrskane zajedno sa svojom djecom.
15. Tako je učinio vama Betel. Zbog odurne vaše zloće bit će doskora posve uništen Izrćlov kralj.

Psalmi 139:13-16
13. Jer ti si stvorio moje bubrege, satkao me u krilu moje majke.
14. Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren; veoma su čudesna tvoja djela; sasvim poznaješ dušu moju. \
15. Kosti moje ne bijahu ti skrivene kad nastajah u tajnosti, otkan u dubinama zemlje.
16. Oči me tvoje vidješe kao zametak; u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani, što su bili unaprijed određeni, kad još ne bijaše ni jednoga. \

Izreka 29:21-21
21. Ako tko od mladosti mazi svojega slugu, onda će bijeda biti njegov svršetak.

3 Ivanu 1:1-14
1. Starješina ljubljenome Gaju kojega ja ljubim u istini.
2. Ljubljeni, želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro.
3. Vrlo se obradovah kad dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu, kako ti u istini hodiš.
4. Nemam veće radosti od ove: čuti da moja djeca hode u istini.
5. Ljubljeni, vjerno radiš u svemu što činiš braći, a osobito putnicima.
6. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih dalje opremaš kako je dostojno Boga.
7. Jer radi njegova imena izađoše, a ne primaju ništa od neznabožaca.
8. Mi smo dakle dužni primati takve, da budemo suradnici istine.
9. Pisao sam nešto Crkvi, ali Diotref, koji hoće biti prvi među njima, ne prima nas.
10. Zato, ako dođem, razotkrit ću njegova djela: govori o nama zlobne riječi. I nije mu to dosta, nego sam ne prima braću i zabranjuje onima koji to hoće te ih isključuje iz Crkve.
11. Ljubljeni, ne ugledaj se u zlo, nego u dobro! Tko čini dobro, od Boga je; a tko čini zlo, nije vidio Boga.\
12. Demetriju svjedoče svi, i sama istina; a i mi svjedočimo, i znaš da je naše svjedočanstvo istinito. \
13. Mnogo bih ti imao pisati; ali neću ti pisati crnilom i perom,\
14. nego se nadam da ću te skoro vidjeti i da ćemo govoriti licem u lice.