A A A A A

Danilo 9:1-27
1. U prvoj godini Darija, Asverova sina, iz plemena Medijanaca, koji je bio postao kralj nad kraljevstvom Kaldejaca,
2. u prvoj godini njegova vladanja namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama na broj godina za koje će, po Gospodnjem proročanstvu proroku Jeremiji, ležati Jeruzalem u razvalinama, naime sedamdeset godina.
3. Upravio sam lice k Bogu, Gospodinu, i stao se moliti i vapiti u postu, kostrijeti i pepelu.
4. Molio sam se Gospodinu, svome Bogu, i priznavao: “Gospodine, veliki i strašni Bože! Ti držiš zavjet milosti onima koji te ljube i opslužuju tvoje zapovijedi.
5. Mi smo griješili i krivo činili. Bili smo bezbožni, odmetnuli smo se i odstupili od tvojih zapovijedi i zakona.
6. Nismo slušali tvoje sluge, proroke, koji su govorili u tvoje ime našim kraljevima, knezovima i očima, i svemu narodu u zemlji.
7. Ti si, Gospodine, pravedan, a stidno rumenilo bi moralo udariti u lice na današnji dan nas, sve Judejce, jeruzalemske stanovnike, i sav izrćlski narod, blizu i daleko po svim zemljama, kamo si ih razagnao zbog nevjernosti koju počiniše tebi.
8. Gospodine, stidno bi rumenilo moralo u lice udariti nas, naše kraljeve i knezove i oce, jer smo tebi sagriješili.
9. Ali je u Gospodina, našega Boga, milosrđe i oproštenje za to što smo se odmetnuli od njega,
10. što nismo slušali glasa Gospodina, svojega Boga, da hodimo po njegovim zakonima, koje nam je dao preko svojih slugu, proroka.
11. Sav je Izrćl kršio tvoj zakon, otpadao je a da nije slušao tvojega glasa. Prokletstvo i kletva, kako su napisani u zakonu Mojsija, Božjega sluge, izlili su se na nas, jer smo mu sagriješili.
12. On je pustio da se na nama i na našim knezovima koji su vladali nad nama ispuni njegova prijetnja, da će nas naime udariti velikom nesrećom, kakva se nikada nije dogodila pod nebom osim u Jeruzalemu.
13. Kako je napisano u Mojsijevu zakonu tako se svalila na nas sva ta nesreća. A mi nismo umilostivili Gospodina, svojega Boga. Nismo se vratili od svojih grijeha i nismo marili za tvoju vjernost.
14. Tako je Gospodin naumio da sruši nesreću na. nas jer je Gospodin, naš Bog, pravedan u svim svojim djelima, što ih čini. Jer nismo bili slušali njegova glasa.
15. I eto, Gospodine, Bože naš, koji si izveo svoj narod iz Egipta rukom jakom i stekao sebi ime do dana današnjega, mi smo sagriješili, krivo činili.
16. Odustani, Gospodine, po svoj svojoj dobroti od gnjeva i jarosti nad svojim gradom Jeruzalemom i nad svojom svetom gorom! Jer je zbog naših grijeha i bezakonja naših otaca Jeruzalem i tvoj narod izvrgnut ruglu svih, koji su oko nas.
17. A sad poslušaj, Bože naš, molitvu i vapaj svojega sluge! Obasjaj svojim licem svoje opustjelo svetište zbog Gospodina!
18. Prigni, Bože moj, svoje uho i čuj! Otvori svoje oči i vidi pustoš u kojoj se nalazimo, i grad nad kojim je bilo prizvano tvoje ime! Jer ne molimo pred tobom pouzdajući se u svoja pravedna djela, nego gledajući u veliko tvoje milosrđe.
19. Gospodine, usliši! Gospodine, oprosti! Gospodine, poslušaj i učini ne časeći zbog samoga sebe, Bože, jer se tvoje ime priziva nad ovim gradom i nad tvojim narodom!?
20. Dok sam još govorio i molio se, i priznavao svoje grijehe i grijehe svojega naroda Izrćla, i vapio za svetu goru svojega Boga pred Gospodinom, svojim Bogom,
21. dok sam obavljao molitvu, najednom Gabrijel, isti kojega sam prije bio vidio u viđenju, doletje mi brzo oko vremena večernje žrtve.
22. On me uputi i reče mi: Daniele, sada te dolazim, poučiti.
23. Kad si se počeo moliti, iziđe Božja riječ. Dolazim ti to navijestiti, jer si Božji ljubimac. Zato pripazi na riječ, tada ćeš razumjeti viđenje!
24. Sedamdeset je godišnjih tjedana, određeno nad tvojim narodom i nad tvojim svetim gradom, da se učini kraj bezakonju, da se oduzmu grijesi, da se okaje opačina, da se dovede vječna pravda, da se ispuni viđenje i proroštvo, i da se pomaže Sveti nad svetima.
25. Znaj dakle i razumij: Od vremena kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida, dok ustane pomazanik, knez, proći će sedam godišnjih tjedana i šezdeset i dva godišnja tjedna, i opet će se sazidati s ulicama i prokopima u teško vrijeme.
26. Poslije šezdeset i dva godišnja tjedna bit će pomazanik pogubljen, premda je nedužan. Grad, zajedno sa svetištem, bit će razoren od ratnoga naroda jednoga kneza što će doći. Kraj će mu biti s potopom. Na kraju rata doći će određeno pustošenje.
27. S mnogima će za jedan godišnji tjedan sklopiti tvrd zavjet i u polovini godišnjeg tjedna ukinut će žrtvu klanicu i prinos. Na njihovu mjestu zavladat će grozota pustoši, i trajat će do kraja. Tada će se izliti određeno na opustošitelja.”

Danilo 10:1-21
1. U trećoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se zvao Baltazar. Ovo je objavljenje pravo i riječ je o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje nakon što mu je jedno viđenje otvorilo razumijevanje.
2. ”Tada sam ja, Daniel, bio u žalosti tri tjedna.
3. Nisam jeo tečna jela. Meso i vino nisu ulazila u moja usta. I nisam se mazao dok ne prođoše tri sedmice.
4. Kad sam se dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca našao na obali velike rijeke, Tigrisa,
5. i oko sebe pogledao, tada stade preda me neki čovjek, odjeven u platno. Oko bedara nosio je pojas od čistoga zlata.
6. Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu je lice. Oči su mu bile kao ognjene baklje. Njegove ruke i noge blistale su kao uglađena mjed. Zvuk njegova glasa bio je kao šum mnoštva naroda.
7. Ja, Daniel, vidio sam jedini tu prikazu. Moji pratioci nisu vidjeli prikazu. Ali ih je spopao takav strah te su pobjegli da se sakriju.
8. Ja sam ostao sâm. Dok sam gledao ovu veliku prikazu, ostavila me sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga iščeznula. Tada sam čuo zvuk njegova glasa.
9. Kad sam tad razabrao zvuk njegova glasa, pao sam onesviješten. Ležao sam licem na zemlji.
10. Najednom me dotakla neka ruka i podigla me na koljena i na ruke.
11. On mi reče: Daniele, predragi čovječe, slušaj riječi koje ću ti kazati! Uspravi se! Jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao, ustao sam dršćući.
12. Tada mi reče: Ne boj se, Daniele! Jer odmah prvoga dana, kad si se trudio da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred svojim Bogom, bile su uslišane tvoje molbe. Ja dolazim na tvoju molitvu.
13. Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez anđeo perzijskog kraljevstva. Tada mi je došao u pomoć Mihćl, jedan od najviših knezova anđela. Ostavio sam ga tamo kod kneza anđela perzijskoga kraljevstva.
14. I dolazim da ti kažem što čeka tvoj narod u budućim danima. Jer viđenje ide još u daleke dane.
15. Dok mi je govorio te riječi, skrenuo sam oči na zemlju i zašutio sam.
16. Ali on, koji je izgledao kao čovjek, dotače se mojih usana. Tada sam mogao otvoriti svoja usta i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: Gospodaru moj, ovom prikazom posve sam potresen i svu sam snagu izgubio.
17. Kako bih mogao, gospodaru, ja, tako neznatan sluga, govoriti s jednim tako visokim gospodarem kao što si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja.\
18. I još me se jednom dotakao on, koji je izgledao kao čovjek, i dao mi nove snage.
19. Rekao mi je: Ne boj se, preljubljeni čovječe! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, ohrabri se! Dok je tako govorio sa mnom, osjetio sam se ojačan. Rekao sam: Govori, gospodaru, jer si me ojačao!
20. Tada je on odvratio: Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se opet vratiti da se borim s knezom anđelom Perzije. Kad to završim, prikazat će se knez anđeo Grčke.
21. Ali ću ti prije kazati što je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji sa mnom protiv onih, osim vašega kneza anđela Mihćla.

Psalmi 137:7-9
7. Sjeti se, Gospode, sinova Edoma, kako govorahu na kobni dan Jaruzalema: “Razorite, razorite ga sve do temelja!”
8. Kćeri babilonska, pustošiteljice! Blago onome koji ti uzvrati za tvoje djelo što si ga nama učinila!
9. Blago onome koji zgrabi i o kamen razbije tvoju djecu!

Izreka 29:15-15
15. Štap i ukor daju mudrost, a dijete prepušteno samomu sebi sramoti svoju majku.

1 Ivanu 1:1-10
1. Što je bilo od početka, što smo čuli, što smo vidjeli svojim očima, što razmotrismo i što naše ruke opipaše o Riječi života
2. ? jer se Život očitova, i vidjeli smo, i svjedočimo, i navješćujemo vam život vječni, koji bijaše u Oca, i objavi se nama.
3. Što smo vidjeli i čuli navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama; a naše je zajedništvo s Ocem i s njegovim Sinom Isusom Kristom.\
4. Ovo vam pišemo da radost naša bude potpuna.
5. A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame.
6. Ako kažemo da imamo zajedništvo s njim, a hodimo u tami, lažemo i ne činimo istine.
7. Ako li u svjetlu hodimo, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedni s drugima, i krv Isusa, njegova Sina, čisti nas od svakoga grijeha.
8. Ako kažemo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istine nema u nama.
9. Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.
10. Ako kažemo da nismo sagriješili, činimo ga lašcem, i njegova riječ nije u nama.