A A A A A
Biblija u jednoj godini
Prosinac 29

Zaharija 10:1-12
1. Molite Gospodina za kišu u vrijeme kasnoga dažda! Gospodin tvori oblake i daje im dažd za svaku travu na polju.
2. Idoli govore samo laž. Vračevi gledaju samo varku. Objavljuju ništavne sne, daju lažnu utjehu. Zato moraju otići kao stado. Sada su u nevolji, jer ih nitko ne pase.
3. Gnjev se moj raspalio na pastire. Pohađam jarce predvodnike. Gospodin nad vojskama pohađa svoje stado i Judinu kuću i učini ih sebi u ratu sjajnim konjem.
4. Od njega je ugao, od njega šatorski kolci, od njega ubojit luk, od njega su sve vojskovođe.
5. Oni će biti kao junaci što gaze neprijatelja u boju kao blato po ulicama. Oni se bore jer je Gospodin s njima. Osramotit će se jahač i konj.
6. Učinit ću jakom Judinu kuću. Dat ću pomoć Josipovoj kući. Dovest ću ih natrag i smilovat ću im se, i bit će mi kao da ih nisam nikada odbacio. Jer sam ja Gospodin, njihov Bog, i uslišit ću ih.
7. Oni od Efrajima bit će kao junaci, i kao od vina bit će im veselo srce. Njihova djeca će to radosno vidjeti. Srce će im se radovati u Gospodinu.
8. Domamit ću ih i sabrat ću ih jer hoću da ih izbavim. Oni će postati tako mnogobrojni kao što su prije bili.
9. Ja sam ih razasuo među narodima, ali će se u dalekoj zemlji spomenuti mene. Oni će ostati na životu sa svojim sinovima i onda će se vratiti natrag.
10. Dovest ću ih natrag iz zemlje Egipta, sabrat ću ih iz Asirije i dovest ću ih u zemlju Gilead i na Libanon. Ne će biti dosta mjesta za njih.
11. On će ići preko mora iz Egipta. Razbit će valove u moru, sve će dubine Nila presahnuti. Slomit će se ponos Asirije. Žezlo će se Egiptu oduzeti.
12. Ojačat ću ih u Gospodinu: oni će hoditi u njegovo ime, govori Gospodin.

Zaharija 11:1-17
1. Otvori, Libanone, svoja vrata, da ti oganj proždre cedrove!
2. Jauči, čemprese, jer padoše cedrovi, jer su krasna stabla opustošena! Jaučite, bašanski hrastovi, jer je oborena najgušća šuma!
3. čuj jauk pastirâ, jer je opustošena sjajna njihova paša! čuj riku lavova, jer je opustošen krasni jordanski guštik!
4. Ovako veli Gospodin, moj Bog: “Pasi ovce koje su određene za klanje,
5. koje kolju njihovi kupci, a da ne moraju to okajati, a njihovi prodavači govore: Neka je blagoslovljen Gospodin: ja se obogatih!? i pastiri ih njihovi ne žale!
6. Zato ne ću više žaliti stanovnika zemlje”, govori Gospodin. “Ne, svakoga ću predati u ruke njegova bližnjega i njegova kralja. Oni će satrti zemlju. A ja ne ću nikoga izbaviti iz njihovih ruku.”
7. I tako sam ja pasao ovce što su bile određene na klanje za trgovce ovaca, i uzeo sam sebi dva pastirska štapa. Jedan sam nazvao “milost”, a drugi “sloga”. Tako sam pasao ovce.
8. I uklonio sam ona tri pastira za mjesec dana. Bili su mi dojadili. I ja sam im bio mrzak.
9. Tada sam rekao: “Ne ću vas dulje više pasti. Što hoće da umre, neka umre! Što hoće da zaglavi, neka zaglavi! Što ostane, neka ždere jedno drugo!”
10. Uzeo sam svoj štap “milost” i slomio ga, da prelomim svoj Savez što sam ga sklopio sa svim narodima.
11. Kada je bio ukinut u onaj dan, tad spoznaše trgovci ovaca, što su pazili na me, da se to dogodilo po Gospodnjem naputku.
12. Tada sam im rekao: “Ako vam je drago, dajte mi plaću; ako li nije, onda pustite!” Oni mi platiše trideset šekela kao plaću.\
13. Tada mi reče Gospodin: “Baci u hramsku blagajnu tu sjajnu plaću, kojom me procijeniše!” I uzeo sam tih trideset šekela i bacio ih u blagajnu u Gospodnjoj kući.
14. Onda sam slomio drugi svoj štap “slogu”, da tako prelomim bratski savez između Jude i Izrćla.
15. Tada mi reče Gospodin: “Uzmi sebi još jednom opravu bezumna pastira!
16. Jer evo, ja ću podići pastira u zemlji koji ne mari za ono što hoće poginuti, koji ne traži što je zalutalo, ne liječi što je skršeno, ne njeguje što je zdravo, jede meso od pretilih ovaca i papke im kida.
17. Jao lošem pastiru, koji ostavlja ovce! Suha bolest neka dođe na njegovu mišicu i na njegovo desno oko! Neka usahne njegova mišica, neka se ugasi njegovo oko!”

Zaharija 12:1-14
1. Osuda. Gospodnja riječ o Izrćlu. Govori Gospodin, koji je razapeo nebo, utemeljio zemlju i stvorio duh čovjeka u njegovoj nutrini:
2. ”Evo, ja ću učiniti Jeruzalem opojnom čašom za sve narode uokolo; a ide se i protiv Jude kad se opsjeda Jeruzalem.\
3. U onaj ću dan učiniti Jeruzalem kamenom spoticanja za sve narode. Svi koji ga dižu, satrt će se. Protiv njega sabiru se svi narodi zemlje.
4. U onaj ću dan”, govori Gospodin, “učiniti da svi konji budu plašljivi i njihovi jahači bezumni. Nad Judinom kućom ću bdjeti, a udarit ću sve konje naroda sljepoćom.
5. Tada će Judini knezovi misliti u sebi: Snagu nalaze stanovnici Jeruzalema u Gospodinu nad vojskama, svojemu Bogu.
6. U onaj ću dan učiniti da Judini knezovi budu kao žeravica u drvlju, kao ognjena zublja u stogu, žderat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje ostati na svom mjestu u Jeruzalemu.”
7. A najprije će Gospodin spasenje dati Judinim šatorima, da se ponos Davidove kuće i ponos jeruzalemskih stanovnika ne digne iznad Jude.
8. U onaj će dan Gospodin zaštititi jeruzalemske stanovnike. Najslabiji među njima bit će u onaj dan kao David, a Davidova kuća kao Bog, kao Gospodnji anđeo pred njima.
9. U onaj ću dan gledati da uništim svaki narod koji dolazi protiv Jeruzalema.
10. A na Davidovu kuću i na jeruzalemske stanovnike izlit ću duh milosti i molitve. Oni će pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat će za njim kao što se tuguje za prvorođencem.
11. U onaj će dan biti veliko tugovanje u Jeruzalemu kao tugovanje u Hadad Rimonu u dolini Megidu.
12. Tada će tugovati zemlja, svaka obitelj za se: rod Davidove kuće za se i njihove žene za se, obitelj Natanove kuće za se i njihove žene za se,
13. rod Levijeve kuće za se i njihove žene za se, Šimejeva obitelj za se i njihove žene za se,
14. i sve druge obitelji za se, rod za rod, i njihove žene za se.

Psalmi 149:1-4
1. Aleluja! Pjevajte Gospodu pjesmu novu; hvalite ga u zboru svetih! \
2. Nek se veseli Izrćl Stvoritelju svome! Nek klikću sinovi Siona kralju svojem!
3. Nek hvale ime njegovo u kolu, nek mu sviraju s bubnjem i citrom!
4. Jer Gospod ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava siromašne.

Izreka 30:32-33
32. Ako si bio luđak, pa sebe samoga uzdizao, ili ako si bio mislilac: stavi ruku na usta!
33. Jer kad se udara mlijeko, iziđe maslo, kad se razbije nos, navre krv, i kad se izaziva gnjev, zametne se svađa.

Otkrivenje 19:1-21
1. Poslije toga začuh kao jaki glas velikog mnoštva u nebu gdje govori: “Aleluja! Spasenje i slava, i moć našemu Bogu!
2. Doista su istiniti i pravedni njegovi sudovi, jer je osudio veliku bludnicu koja pokvari zemlju svojim bludom, i na njoj osvetio krv svojih slugu.”
3. I opet rekoše: “Aleluja! Njezin dim diže se u vijeke vjekova.”
4. Padoše tada dvadeset i četiri starješine i četiri bića, i pokloniše se Bogu koji sjedi na prijestolju i rekoše: “Amen! Aleluja!”
5. Od prijestolja izađe glas govoreći: “Hvalite našega Boga sve njegove sluge, i koji ga se bojite, mali i veliki!”
6. I začuh kao glas mnogoga naroda, i kao glas mnogih voda, i kao glas jakih gromova, koji govore: “Aleluja, jer zakraljeva Gospodin, naš Svemogući Bog!
7. Radujmo se i veselimo i dajmo mu slavu, jer dođe svadba Jaganjčeva, i zaručnica se njegova opremila.
8. Dano joj je da se obuče u sjajno platno.” A platno je pravednost svetih.
9. I reče mi: “Napiši: blago onima koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu gozbu!” Također mi reče: “Ovo su istinite Božje riječi.”
10. I padoh pred njegove noge, da mu se poklonim. On mi uzvrati: “Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća koja imaju Isusovo svjedočanstvo. Bogu se klanjaj!” Jer je Isusovo svjedočanstvo duh proroštva.
11. Vidjeh otvoreno nebo, i gle: bijeli konj, a njegov jahač zove se Vjerni i Istiniti. On sudi i vojuje po pravdi.
12. Oči su mu kao ognjeni plamen i na njegovoj glavi mnoge krune; ima napisano ime koje nitko ne zna, nego on sam.\
13. I odjeven je u odjeću umočenu u krv, i ime mu je “Riječ Božja”.
14. Nebeske vojske jahale su za njim na bijelim konjima, odjevene u bijelo i čisto platno.
15. Iz njegovih usta izlazi oštri mač, da njim pobije poganske narode. On će njima vladati željeznim žezlom. On gazi tijesak žestokoga vina gnjeva Svemogućega Boga.
16. Nosi na odjeći i na svome bedru napisano ime: “Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima”.
17. Vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i viče jakim glasom, govoreći svim pticama što su letjele posred neba: “Dođite, i skupite se na veliku Božju gozbu:
18. da jedete mesa kraljeva, i mesa vojskovođa, i mesa mogućnika, i mesa konja i njihovih jahača, i mesa sviju slobodnjaka i robova, malih i velikih!”
19. I vidjeh zvijer i kraljeve zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat s onim koji sjedi na konju, i s njegovom vojskom.
20. I bi uhvaćena Zvijer, a s njom i lažni prorok koji je pred njom činio znakove te zavodio ljude što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinoj slici. Oboje su bili živi bačeni u ognjeno jezero u kojem gori sumpor.
21. Ostali su pobijeni mačem koji izađe iz usta onoga što jaše na konju. Sve se ptice nasitiše njihova mesa.