A A A A A

Zaharija 7:1-14
1. U četvrtoj godini kralja Darija dođe Gospodnja riječ Zahariji, četvrtoga dana devetog mjeseca, u mjesecu Kislevu.
2. Tada je naime Betel bio poslao Sar Esera i Regem Meleka sa svojim ljudima da umilostive Gospodina
3. i da svećenicima koji su pripadali Hramu Gospodina nad vojskama i prorocima uprave ovo pitanje: “Moramo li u petom mjesecu održati dan žalosti s postom, kako smo to činili već toliko godina?”
4. Tada mi dođe riječ Gospodina nad vojskama:
5. ”Objavi svemu narodu i svećenicima: Kad ste postili i tugovali u petom i u sedmom mjesecu već sedamdeset godina, jeste li možda postili za me?
6. I kad jedete i pijete, niste li tad vi oni koji jedete i pijete?”
7. Nisu li to riječi što ih je Gospodin dao da budu propovijedane preko prijašnjih proroka, kad je još Jeruzalem bio naseljen i u miru, zajedno sa svim gradovima naokolo, i kad su još bile naseljene južna zemlja i nizina?
8. I Gospodnja riječ dođe Zahariji:
9. ”Ovako govori Gospodin nad vojskama: Sudite pravedno i iskazujte jedan drugome ljubav i milosrđe!
10. Ne pritišćite udovica i sirota, stranaca i siromaha, i ne mislite ništa zlo jedan o drugome u svom srcu!
11. Ali nisu htjeli slušati, bili su tvrdoglavi i zatisnuli su uši da ne čuju.
12. Učinili su svoje srce tvrdim kao kremen, da ne čuju naputaka i pouka koje im je bio naložio Gospodin nad vojskama svojim duhom preko prijašnjih proroka. I tako dođe silan sud gnjeva Gospodina nad vojskama.
13. Kao što oni nisu slušali kad ih je on zvao, isto tako, govori Gospodin nad vojskama, zvat će oni, a da ih ja ne poslušam.
14. I tako sam ih razasuo među sve narode koje prije nisu poznavali. Poslije njihova odlaska zemlja je bila opustošena, tako da više nitko nije u njoj hodio. Tako su krasnu zemlju pretvorili u pustoš.”

Zaharija 8:1-23
1. Tada dođe riječ Gospodina nad vojskama ovako:
2. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Revnujem za Sion žarkom revnošću i raspaljen sam zbog njega žestokim gnjevom.”
3. Ovako veli Gospodin: “Vraćam se na Sion i opet ću stanovati u Jeruzalemu, i Jeruzalem će se zvati Grad vjernosti i gora Gospodina nad vojskama, Sveta gora.”
4. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Opet će starci i starice sjediti po jeruzalemskim ulicama; svatko ima svoj štap u ruci zbog punine dana života.\
5. I gradske ulice bit će opet pune dječaka i djevojčica, što će se igrati po ulicama.”
6. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ako se to što će se dogoditi u one dane čini čudno ostatku toga naroda, zar da to bude čudno i u mojim očima?”, govori Gospodin nad vojskama.
7. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Evo, ja oslobađam svoj narod iz zemlje sunčeva istoka i iz zemlje njegova zapada.
8. I dovodim ih kući. Oni će opet stanovati u Jeruzalemu i bit će moj narod, i ja ću biti njihov Bog u vjernosti i pravednosti.”
9. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ohrabrite se koji slušate u ove dane ova obećanja iz usta proroka, naime u dan kad je bio položen temelj gradnji Hrama, kuće Gospodina nad vojskama!
10. Jer prije tih dana nije bilo plaće za rad ljudi ni plaće za životinje. Tko je izlazio i ulazio nije bio siguran od neprijatelja: zavadio sam sve ljude.
11. A sada ne ću više biti kao u prijašnje dane ostatku toga naroda”, govori Gospodin nad vojskama.
12. ”Nego će usjev biti siguran. Vinova će loza nositi svoj plod, i zemlja će rađati svoj rod. Nebo će davati svoju rosu, i sve ću to dodijeliti ostatku toga naroda.
13. I kao što ste prije bili kletva među narodima, Judina i Izrćlova kućo, tako ću vam sada pribaviti spasenje, da budete blagoslov. Ne bojte se! Ohrabrite se!”
14. Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: “Kao što sam bio odlučio da vam učinim zlo, kad su me bili razgnjevili vaši oci”, govori Gospodin nad vojskama, “i nisam to požalio,
15. isto sam tako sad u ove dane odlučio da iskažem dobro Jeruzalemu i Judinoj kući. Ne bojte se!
16. Ovo je što morate činiti: govorite jedan drugome istinu! Sudite na svojim vratima vjerno i mirno!
17. Nitko neka ne misli protiv drugoga zlo u svom srcu! Ne ljubite krive zakletve! Jer sve to mrzim, govori Gospodin.”
18. Dođe mi riječ Gospodina nad vojskama:
19. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Post u četvrtom, petom, sedmom i desetom mjesecu neka se za Judinu kuću obrati u radost i veselje, i u vesele svetkovine! Samo morate ljubiti istinu i mir.”
20. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Jednom će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova.
21. Stanovnici jednoga grada dolazit će k onima drugoga i govorit će: Ići ćemo tamo da umilostivimo Gospodina i da tražimo Gospodina nad vojskama! I ja ću poći.
22. Mnogobrojni narodi i mnoga plemena doći će tražiti Gospodina nad vojskama, da umilostive Gospodina.”
23. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “U one će dane deset ljudi od svih jezika neznabožačkih naroda uhvatiti jednoga Judejca za skut i reći: Hoćemo ići s vama; jer smo čuli da je Bog s vama.” \

Zaharija 9:1-17
1. Osuda. Gospodnja riječ dođe na zemlju Hadrak i spusti se na Damask. Jer Gospodin ima oko na ljude, na sva Izrćlova plemena,
2. i na Hamat, što im je na granici, na Tir i Sidon, jer su veoma mudri.
3. Tir je sebi sagradio zidine i nagomilao srebra kao praha i zlata kao blata po putu.
4. Gle, Svemogući će ga osvojiti i njegove zidine oboriti u more. On sam izgorjet će ognjem.
5. Aškelon gleda i dršće, i Gaza vrlo strepi, Ekron isto tako; jer ga osramoti njegova nada. Kralj mora uzmaknuti iz Gaze. U Aškelonu ne stanuje više nitko.\
6. Kopilad stanuje u Ašdodu. “Slomit ću ponos Filistejaca.
7. Uzet ću mu njegovu krv iz usta, njegovu gadost iz njegovih zuba. Ali će i od njih ostati jedan ostatak našemu Bogu i bit će kao jedna obitelj u Judi, i Ekron će vrijediti kao Jebusejci.
8. Tada ću opkoliti svoju kuću za obranu protiv vojske, protiv svih što dolaze i odlaze. Ne će više dolaziti na njih nadstojnik, jer ću sad ja nastojati svojim očima.”
9. Raduj se glasno, sionska kćeri! Kliči, jeruzalemska kćeri! Evo, tvoj kralj dolazi k tebi, pravedan i kao spasitelj, pun poniznosti. Jaše na magarcu, na magaretu, magaričinu mladu.
10. ”Iz Efrajima uklonit ću bojna kola, iz Jeruzalema bojne konje. Bit će uništeni i ubojiti lukovi.” Jer će on navijestiti mir narodima. Vlast će njegova dosezati od mora do mora, od Eufrata do krajeva zemlje.
11. Zbog krvnoga Saveza, što sam ga sklopio s tobom, oslobodit ću tvoje sužnjeve iz bezvodne cisterne.
12. Vratite se k tvrđavi, sužnjevi puni nade! Još ti danas javljam: vratit ću ti dvostruko.
13. Jer zapinjem sebi Judu kao luk, punim ga Efrajimom i vitlam tvoje sinove, Sione, na tvoje sinove, Javane, i učinit ću te junačkim mačem.
14. Tada će se Gospodin pokazati nad njima. Strijela će njegova izići kao munja. Svemogući Gospodin zatrubit će u trubu i došumit će u vihorima Temana.
15. Gospodin nad vojskama zaklanjat će ih. Oni će žderati praćkare, gazit će ih, pit će njihovu krv kao vino, bit će je puni kao žrtvene zdjele, kao uglovi žrtvenika.
16. I Gospodin, njihov Bog, udijelit će im u onaj dan pobjedu kao stadu svojega naroda. Oni su kao kamenovi u zlatnom vijencu na oslu, što blistaju nad njegovom zemljom.
17. Jer kako je to sjajno, kako lijepo! Od žita će rasti momci, od vina će nicati djevojke.

Psalmi 148:7-14
7. Hvalite Gospoda sa zemlje, morske nemani i sve dubine!
8. Ognju i gr?de, sniježe i maglo, olujni vihore, izvršitelju riječi njegove; \
9. gore i svi brežuljci, rodna stabla i svi cedrovi; \
10. Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate; \
11. Kraljevi zemaljski i svi narodi, knezovi i svi suci zemaljski!
12. Mladići i djevojke, starci i dječaci zajedno!
13. Nek hvale ime Gospodnje, jer samo je njegovo ime uzvišeno. Veličanstvo njegovo zemlju i nebo nadvisuje.
14. On podiže snagu narodu svome. On je slava svim svetima svojim, sinovima Izrćlovim, narodu njemu bliskom. Aleluja!

Izreka 30:29-31
29. Tri su koji koračaju ponosito, i četvrti koji ide ugledan:
30. Lav, najjača među životinjama, koji ne uzmiče ni pred kim.
31. Pijetao, jarac i kralj na čelu narodne vojske.

Otkrivenje 18:1-24
1. Poslije toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba. On je imao veliku vlast, i zemlja bijaše osvijetljena od njegove slave.
2. I povika jakim glasom: “Pade, pade veliki Babilon, i postade prebivalište đavlima, i tamnica svakom nečistom duhu, i tamnica svakoj nečistoj i mrskoj ptici; \
3. jer žestokim vinom svoje bludnosti napoji sve narode; i kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od njezine silne raskoši.” \
4. I začuh drugi glas s neba koji je govorio: “Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete dionici njezinih grijeha, i da ne primite od njezinih zala!
5. Jer njezini grijesi dopriješe sve do neba, i Bog se sjeti njezinih nepravda.
6. Platite joj kao što i ona plati, i podajte joj dvostruko po njezinim djelima; u čašu u koju je lijevala ulijte joj dvostruko! \
7. Koliko se nadimala i naslađivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u svomu srcu: Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i tuge ne ću vidjeti.
8. Zato će u jedan dan doći njezina zla: smrt, i tuga, i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.”
9. Tada će plakati i tugovati za njom kraljevi zemlje koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, kad vide dim njezina požara.
10. Izdaleka će stajati od straha pred njezinim mukama i govorit će: “Jao, jao, veliki grade Babilone, jaki grade, kako u jedan čas dođe tvoja osuda!”
11. I trgovci zemlje plakat će i jadikovati nad njom, što njihovih tovara nitko više ne kupuje:
12. tovara zlata i srebra, dragoga kamenja i bisera, beza i grimiza, svile i skrleta, svakog mirisnog drveta i svakojakih posuda od slonove kosti, svakojakih posuda od najdragocjenijeg drveta i mjedi, i željeza, i mramora;\
13. i cimeta, i balzama, i mirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i bijela brašna, i pšenice, goveda, i ovaca, i konja, i kola, i robova i zarobljenika.
14. I voće za kojim je žudjela tvoja duša, ode daleko od tebe, i sve dragocjeno i sjajno propade ti i više ga ne ćeš naći.
15. Trgovci tih stvari, koji se od njih obogatiše, stajat će izdaleka od straha pred njezinom mukom, plačući i tugujući:
16. ”Jao, jao, grade veliki, odjeveni u bez i grimiz, i skrlet, i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom; \
17. jer u jedan čas propade toliko bogatstvo.” Svi kormilari, i svi koji putuju bilo kamo, i mornari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka.
18. I vikahu vidjevši dim njezina požara: “Tko je bio kao ovaj veliki grad?”
19. I posuše prahom svoje glave, i vikahu plačući i tugujući: “Jao, jao onaj veliki grad od kojega se obogatiše svi koji su imali brodove na moru opustošen je u jedan čas!
20. Veselite se nad njim, nebo i sveti, i apostoli, i proroci, jer Bog nad njim provede sud u prilog vama.”
21. Jedan jaki anđeo uze kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govoreći: “Takvom će silom biti srušen Babilon, onaj veliki grad, i ne će se više dići.
22. Glas citaraša i pjevača, i svirača, i trubača ne će se više čuti u tebi. Nikakav umjetnik ni od koje umjetnosti ne će se više naći u tebi. Glas mlina ne će se više čuti u tebi.
23. Svjetlo svjetiljke ne će više svijetliti u tebi, i glas zaručnika i zaručnice ne će se više čuti u tebi, jer tvoji trgovci bijahu velikaši zemlje, jer tvojim čaranjem dadoše se zaludjeti svi narodi.
24. I u njemu je nađena krv proroka i svetih, i sviju koji su pobijeni na zemlji.”