A A A A A

Zaharija 1:1-21
1. Osmoga mjeseca, u drugoj godini Darija, dođe Gospodnja riječ proroku Zahariji, sinu Berekjinu, Idonovu sinu, ovako:
2. ”Žestoko se Gospodin razgnjevio na vaše oce.
3. Sada im reci: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Vratite se k meni? govori Gospodin nad vojskama? i ja ću se opet vratiti k vama? veli Gospodin nad vojskama!
4. Ne budite kao vaši oci kojima su vikali prijašnji proroci: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Vratite se sa svojih zlih putova i od svojih zlih djela! Ali nisu poslušali i nisu pazili na me? govori Gospodin.
5. Vaši oci? gdje su oni sada? I proroci? žive li do vijeka?
6. Ali moje riječi i odluke, što sam ih naložio svojim slugama, prorocima? nisu li dostigle vaše oce, tako da su se oni obratili i rekli: Kako je bio Gospodin nad vojskama odlučio postupati s nama prema našim putovima i po djelima, tako je doista i postupao?”
7. Dvadeset četvrtoga dana jedanćstoga mjeseca, to je mjesec Šebat, u drugoj godini Darija, dođe Gospodnja riječ proroku Zahariji, sinu Berekjinu, Idonovu sinu, na ovaj način:
8. Imao sam viđenje u noći: Gle, bio čovjek koji je jahao na riđem konju. Stajao je među mirtama u dolu, a za njim su bili riđi, crni, šareni i bijeli konji.
9. Upitao sam: “Tko su ovi, gospodaru moj?” Anđeo, koji je govorio sa mnom, odgovori mi: “Pokazat ću ti tko su.”
10. Tada čovjek koji je stajao među mirtama odgovori: “To su oni što ih je poslao Gospodin da obiđu zemlju.”
11. A ovi odgovoriše Gospodnjemu anđelu koji je stajao među mirtama: “Obiđosmo zemlju i gle, sva je zemlja mirna i tiha.”
12. Gospodnji anđeo odvrati: “Gospodine nad vojskama, kad ćeš se napokon smilovati Jeruzalemu i Judinim gradovima, na koje se gnjeviš već sedamdeset godina?”
13. I Gospodin odgovori anđelu koji je govorio sa mnom, ljubaznim, utješnim riječima.
14. Tada mi reče anđeo koji je govorio sa mnom: “Objavi: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Gorim od revnosti za Jeruzalem, od velike revnosti za Sion.
15. A gnjevim se žestokim gnjevom na ohole narode, koji su, kada sam se malo gnjevio još pomogli u nesreći.
16. Zato ovako veli Gospodin: Pun milosrđa obraćam se Jeruzalemu: Hram će se moj u njemu opet sazidati? govori Gospodin nad vojskama? i mjeračko uže zategnut će se preko Jeruzalema!?
17. Nadalje objavi: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Na moje će se gradove opet izliti blagoslovi. Gospodin će se opet smilovati Sionu i opet će izabrati Jeruzalem.”
18. Opet sam podigao svoje oči i gledao. Gle, bila su četiri roga.
19. Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: “Tko su ovi?” Odgovori mi: “To su rogovi što su razasuli Judu, Izrćla i Jeruzalem.”
20. Tada mi dade Gospodin da vidim četiri kovača.
21. Upitao sam: “čemu su došli ovi?” Odgovori mi: “Ono su rogovi što su razasuli Judu, tako da nijedan čovjek nije podigao glave. Sada su došli ovi da ih uplaše i da odbiju rogove narodima koji su podigli rog protiv Judine zemlje, da je razaspu.”

Zaharija 2:1-13
1. Opet sam podigao svoje oči i gledao. Gle, bio je čovjek u čijoj je ruci bilo mjeračko uže.
2. Upitao sam: “Kamo ideš?” Odgovori mi: “Hoću izmjeriti Jeruzalem i vidjeti kolika mu je širina i kolika mu je dužina.”
3. I gle, anđeo koji je govorio sa mnom iziđe, i drugi anđeo dođe mu ususret.
4. Ovaj mu reče: “Idi brzo i reci onome tamo mladome čovjeku: Jeruzalem će se naseliti kao otvoren grad zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu.
5. Ja ću mu sam? govori Gospodin? biti ognjen zid uokolo i u njemu ću pokazati svoju slavu.”
6. ”Ustanite, ustanite! Bježite iz sjeverne zemlje!”, govori Gospodin. “Jer sam vas razasuo u četiri nebeska vjetra”, govori Gospodin.
7. ”Ustani, Sione, koji sjediš kod babilonske kćeri, spasi se!”
8. Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: “Za slavom poslao me je k neznabožačkim narodima, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu mojega oka.
9. Jer evo, ja ću zamahnuti rukom na njih, da postanu plijen svojim slugama.” Tada će spoznati da me je poslao Gospodin nad vojskama.
10. Tada mi dade da vidim velikoga svećenika Jošuu, kako stoji pred Gospodnjim anđelom, dok je s desne njegove stajao Sotona, da ga optuži.
11. Gospodin reče Sotoni: “Gospodin neka ti zapovjedi šutnju, Sotono! Gospodin, koji je izabrao Jeruzalem, neka ti zapovjedi šutnju! Nije li ova glavnja istrgnuta iz ognja?”
12. A Jošua je bio odjeven u prljave haljine kad je stajao pred anđelom.
13. Ovaj progovori onima što su stajali pred njim: “Skinite s njega te prljave haljine!” A njemu reče: “Evo, oduzimam s tebe tvoju krivnju i odijevam te u svečane haljine!”

Zaharija 3:1-10
1. Onda zapovjedi: “Stavite mu i čistu kapu na glavu!” Tada mu staviše čistu kapu na glavu i odjenuše mu haljine, a anđeo je stajao.
2. I Gospodnji anđeo dade Jošui ovo obećanje:
3. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Ako uziđeš mojim putovima i zadržiš što sam ustanovio, tada ćeš upravljati mojim Hramom i čuvati moje trijemove, i dat ću ti slobodan pristup k ovima što ovdje stoje.
4. čuj, Jošua, veliki svećeniče; ti i tvoji drugovi, što sjede pred tobom, ti su ljudi koji imaju znamenje: jer evo, ja ću učiniti da dođe moj sluga, Mladica.\
5. Jer gle, na kamen koji sam stavio pred Jošuu? na taj jedan kamen upravljeno je sedam očiju? na nj ću ja urezati crtež, uništit ću krivnju one zemlje u jedan dan.
6. U onaj dan? govori Gospodin nad vojskama? pozivat ćete jedan drugoga pod vinovu lozu i pod smokvu.”
7. Slavi, Jeruzaleme, Gospoda, hvali Boga svoga, Sione!
8. Jer on je utvrdio prijevornice vrata tvojih, usred tebe blagoslivlje djecu tvoju.
9. On pribavi mir granicama tvojim, siti te pšenicom najboljom.
10. Svoju zapovijed šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.

Psalmi 147:12-20
12. Daje snijeg kao vunu, a inje sipa kao pepeo,
13. baca gr?d kao zalogaje. Tko može opstati pred njegovom studeni?
14. Pošalje svoju riječ i sve se rastopi; dahne svojim dahom i vode poteku. \
15. Objavi svoju riječ Jakovu, svoje odredbe i zakone Izrćlu.
16. Nijednom drugom narodu tako ne učini, ne naučiše njegove zapovijedi. Aleluja!
17. Pod trima stvarima zemlja se potresa, a pod četvrtom ne može izdržati:
18. Pod robom, kad postane kralj, pod luđakom, kad ima kruha u izobilju,
19. pod puštenicom, kad se opet uzme za ženu, i pod sluškinjom, kad istisne svoju gospodaricu.
20. Začuh jaki glas iz hrama, gdje govori sedmorici anđela: “Idite i izlijte sedam čaša Božjega gnjeva na zemlju!”

Izreka 30:21-23
21. Otiđe prvi i izli svoju čašu na zemlju; i nastade zli i ljuti čir na ljudima koji su imali žig Zvijeri i koji su se klanjali njezinoj slici.\
22. Drugi anđeo izli svoju čašu u more; i nastade krv kao od mrtvaca, i svako živo biće uginu u moru.\
23. Treći izli svoju čašu na rijeke i na vodene izvore; i nastade krv.\

Otkrivenje 16:1-21
1. I začuh anđela voda gdje govori: “Pravedan si ti koji jesi, i koji bijaše, ti Sveti, što si ovako sudio!
2. Oni proliše krv svetih i proroka; zato si im dao da piju krv; to su zaslužili.” \
3. I začuh gdje žrtvenik govori: “Da, Gospodine, Svemogući Bože, istiniti su i pravedni tvoji sudovi.”
4. I četvrti izli svoju čašu na sunce, i dano mu je da pali ljude ognjem.
5. I opališe se ljudi od velike žege, i pohuliše ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu daju slavu.
6. Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri; i njezino kraljevstvo postade tamno, a ljudi su grizli svoje jezike od bola.\
7. Hulili su na nebeskoga Boga zbog svojih bolova i čireva, ali se ne odvratiše od svojih djela.
8. Šesti izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. Presahnu njezina voda da se pripravi put kraljevima od sunčanoga istoka.
9. I vidjeh kako iz Zmajevih usta i iz usta Zvijeri, i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha kao žabe.
10. To su naime đavolski duhovi koji čine znakove, i izlaze da skupe kraljeve svega svijeta na boj za veliki dan Svemogućega Boga.
11. (Evo dolazim kao tat: blago onome koji je budan i čuva svoju odjeću da ne hoda gol i da ljudi ne vide njegovu golotinju!)
12. I skupi ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
13. Sedmi izli svoju čašu u zrak; i izađe jaki glas iz hrama od prijestolja: “Učinjeno je.”\
14. I nastadoše munje, glasovi i gromovi, i bi velik potres zemlje kakav nikad ne bijaše otkako su ljudi na zemlji, potres tako velik.
15. Grad velik razdijeli se na tri dijela i poganski gradovi padoše. Tada se Bog sjeti velikog Babilona i dade mu čašu s vinom svojega ljutoga gnjeva.
16. Svi otoci iščeznuše, i gore nestadoše.
17. Velika tuča kao talenti pade s neba na ljude; i ljudi su hulili na Boga zbog zla od tuče, jer je bilo izvanredno veliko. \