A A A A A

Hagaj 1:1-14
1. U drugoj godini kralja Darija, u šestom mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja Zerubabelu, Šealtijelovu sinu, Judinu namjesniku, i velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu, na ovaj način:
2. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama. Taj narod govori: Još nije vrijeme da se gradi Gospodnji Hram.”
3. Zato dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja na ovaj način:
4. ”Je li vama samima vrijeme da stanujete u svojim popločenim kućama, dok ovaj Hram leži u ruševinama?”
5. A sada ovako veli Gospodin nad vojskama: “Pazite na to kako vam je bilo dosad!
6. Sijali ste mnogo, a uvozili malo; jeli ste, a niste se nasitili; pili ste, a niste utažili žeđ; odijevali ste se, a niste se ugrijali; tko je radio za plaću, sabrao je plaću u pokidanu kesu.” \
7. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Pazite na to kako vam je bilo dosad!
8. Popnite se na goru, donesite drva i gradite Hram, da mi to bude milo, i da se pokažem u slavi”, veli Gospodin.
9. ”Bili ste mnogo poduzeli, a bilo je malo od toga; i što ste unijeli u kuću, to sam ja raspuhao. A zašto?”, veli Gospodin nad vojskama. “Zbog mojega Hrama, jer leži u ruševinama dok je svaki od vas zaposlen za svoju vlastitu kuću.\
10. Zato je nebo usteglo rosu nad vama, i zemlja vam je uskratila svoj rod.
11. Dozvao sam sušu na zemlju i na gore, na žito, na vino i na ulje i na sve što je zemlja rađala, i na ljude i na stoku, i na sve što su bile ruke izradile.”
12. Tada je poslušao Zerubabel, Šealtijelov sin, i veliki svećenik Jošua, Josadakov sin, i sav ostatak naroda glas Gospodina, svoga Boga, i riječi proroka Hagaja, kojega im je bio poslao Gospodin, njihov Bog, i narod se pobojao Gospodina.
13. Hagaj, Gospodnji poslanik, ovako je govorio narodu po Gospodnjem nalogu: “Ja sam s vama!”, govori Gospodin.
14. I Gospodin je probudio revnost Zerubabela, Šealtijelova sina, Judina namjesnika, i revnost velikog svećenika Jošue, Josadakova sina, i revnost svega naroda, što je još bio preostao, tako da su došli i prihvatili se rada na Hramu Gospodina nad vojskama, svojega Boga.

Hagaj 2:1-23
1. Dvadeset prvoga dana sedmoga mjeseca dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja ovako:
2. ”Kaži Zerubabelu, Šealtijelovu sinu, Judinu namjesniku, i velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu, i ostatku naroda ovako:
3. Tko je među vama još na životu koji je vidio ovaj Hram u njegovoj prijašnjoj slavi? A kako ga vi sada vidite? Nije li prema onom kao ništa u vašim očima?
4. Ali sad budi utješen, Zerubabele!? govori Gospodin.? Budi utješen, Jošua, Josadakov sine, veliki svećeniče! Budi utješen, sav narode u zemlji!? govori Gospodin. Radite, jer sam ja s vama!? govori Gospodin nad vojskama.?
5. Obećanje što sam vam ga dao prilikom vašega izlaska iz Egipta i moj duh bit će među vama. Ne bojte se!?
6. Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: Samo još malo, i ja ću tad potresti nebo i zemlju, more i tvrdo tlo,
7. i sve ću narode pokrenuti. Tada će doći od svih naroda Žuđeni, i napunit ću ovaj Hram slavom? veli Gospodin nad vojskama.?
8. Moje je srebro i moje je zlato? govori Gospodin nad vojskama.?
9. Buduća slava ovoga Hrama bit će veća nego što je bila prijašnjega? veli Gospodin nad vojskama? i na ovom ću mjestu udijeliti mir? govori Gospodin nad vojskama.”
10. Dvadeset četvrtoga dana devetoga mjeseca, u drugoj godini Darija, dođe Gospodnja riječ proroku Hagaju ovako:
11. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Moli svećenike za obavijest o ovom:
12. Ako tko nosi sveto meso u skutu svoje haljine i svojim skutom dotakne kruha, variva, vina, ulja ili kojega inače jela, postane li tada to sveto?” Tada odgovoriše svećenici: “Ne.”
13. Hagaj upita: “Ako li se tko nečist od mrtvaca dotakne svega toga, postane li tada to nečisto?” Tada odgovoriše svećenici: “Da!”
14. I Hagaj reče: “Tako je s tim ljudima i s tim narodom u mojim očima”, govori Gospodin, “tako je sa svim radom njihovih ruku i s onim što mi tamo prinose kao žrtvu: nečisto je.
15. A sada pomislite od ovoga dana unatrag, prije nego je bio položen kamen na kamen u Gospodnjem Hramu!
16. Prije nego je to bilo, došlo se do jedne gomile žita od dvadeset vagana, a bilo je samo deset. Došlo se do jedne kace da se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je samo dvadeset.
17. Sušom, medljikom, tučom udario sam vam sav rad vaših ruku, ali se vi niste obratili k meni”, govori Gospodin.
18. ”Pomislite samo od ovoga dana unatrag, od dana dvadeset četvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad je bio postavljen temeljni kamen za Gospodnji Hram! Pomislite na to!
19. Je li sjeme još uvijek u žitnici? Ne rode li još jednako vinova loza, smokva, šipak i maslina? Ali od ovoga dana ja ću blagosloviti.”
20. Tada dođe Gospodnja riječ po drugi put Hagaju dvadeset četvrtoga dana u mjesecu ovako:
21. ”Kaži Zerubabelu, Judinu namjesniku: Ja ću potresti nebo i zemlju,
22. poobarat ću kraljevska prijestolja i satrt ću moć kraljevstvima narodâ. Prevalit ću ratna kola zajedno s onima koji se u njima voze. Popadat će konji i konjanici, svaki od mača drugoga čovjeka.
23. U onaj dan”, govori Gospodin nad vojskama, “uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtijelov sine, slugo moj”, govori Gospodin, “i učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao”, govori Gospodin nad vojskama.

Psalmi 147:7-11
7. Pjevajte Gospodu pjesmu hvale! Svirajte na citru Bogu našemu!
8. Njemu koji oblacima nebo zastire, zemlji kišu sprema, čini da na gorama trava raste,
9. životinjama hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10. Ne mari za snagu konjsku, nit mu se mile bedra čovječja.
11. Sviđaju se Gospodu oni koji ga se boje, i uzdaju se u milost njegovu.

Izreka 30:20-20
20. Takav je put preljubnice: ona uživa i obriše sebi usta i veli: “Nisam učinila ništa zlo.”

Otkrivenje 15:1-8
1. Vidjeh drugi znak na nebu, velik i divan: sedam anđela koji su imali sedam posljednjih zala, jer se u njima dovršava Božji gnjev.
2. Vidjeh kao stakleno more, pomiješano s ognjem, i one koji pobijediše Zvijer i njezinu sliku i broj njezina imena, gdje stoje na staklenom moru i drže Božje citare.
3. I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjca: “Velika su i divna tvoja djela, Gospodine, Svemogući Bože! Pravedni su i istiniti tvoji putovi, Kralju narodâ.
4. Tko da te se ne boji, Gospodine, i tko da ne slavi tvoje ime? Jer ti si jedini svet. Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer se pokazaše tvoji pravedni sudovi.”
5. Poslije toga vidjeh: gle, otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu.
6. Izađe sedam anđela iz hrama koji su imali sedam zala, odjeveni u čisto i bijelo platno, i opasani oko prsiju zlatnim pojasevima.
7. Jedno od četiriju bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova.
8. I napuni se hram dimom od Božje slave i od njegove sile; i nitko nije mogao ući u hram, dok se ne ispuni sedam zala sedmorice anđela. \