A A A A A

Sefanija 1:1-18
1. Gospodnja riječ koja dođe Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalijina, sina Amarjina, Ezekijina sina, u dane Jošije, Amonova sina, Judina kralja.
2. ”Sve ću pograbiti sa zemlje!”, govori Gospodin.
3. ”Pograbit ću ljude i stoku, pograbit ću nebeske ptice i morske ribe, sablazni zajedno s bezbožnicima. Istrijebit ću čovjeka s lica zemlje!”, govori Gospodin.
4. ”Zamahnut ću svojom rukom protiv Jude, protiv svih stanovnika Jeruzalema. Istrijebit ću iz ovoga mjesta Baalov ostatak i ime idolskih službenika zajedno sa svećenicima.
5. S onima koji se na krovovima klanjaju nebeskoj vojsci istrijebit ću i one koji se klanjaju Gospodinu i kunu se njim, ali se kunu i Milkomom,
6. i one koji su otpali od Gospodina i ne traže Gospodina, i ne mare za nj.”
7. Tiho pred Gospodinom, Svemogućim! Jer je blizu Gospodnji dan. Jer je Gospodin zgotovio žrtvu, posvetio svoje goste.
8. U dan Gospodnje žrtve dogodit će se: “Pohodit ću knezove i kraljeve sinove i sve koji nose tuđinsko odijelo.
9. Pohodit ću u onaj dan sve koji skaču preko praga, koji pune kuću svojega gospodara nasiljem i prijevarom.
10. U onaj će dan”, veli Gospodin, “odjeknuti vika od ribljih vrata, jauk od novoga grada i silno jadikovanje s humova.
11. Jaučite samo, stanovnici makteški! Jer će sav trgovački narod biti uništen; svi će se mjerioci novca istrijebiti. \
12. U ono će se vrijeme dogoditi da ću ja pretražiti Jeruzalem sa svjetiljkama i pohoditi ljude koji bezbrižno sjede uz vinski talog, koji misle: Gospodin ne čini ni dobro ni zlo.
13. Razgrabit će se njihov posjed, opustošit će se njihove kuće. Grade kuće, ali ne će stanovati u njima; sade vinograde, ali ne će piti iz njih vina.” \
14. Blizu je Gospodnji dan, veliki. Blizu je i hita veoma. čuj, Gospodnji dan, gorki! Tada će vikati junaci.
15. Dan gnjeva je taj dan, dan tjeskobe i nevolje, dan pustošenja i zatiranja, dan tame i mraka, dan oblaka i oblačina,
16. dan trubljenja i ratne vike na tvrde gradove i na visoka kruništa.
17. Tada ću ljude prepasti te će vrludati kao slijepci, jer su griješili protiv Gospodina. Krv će se njihova prosuti kao prah, njihova tjelesa kao gnoj.
18. Ni njihovo srebro ni zlato ne će ih moći spasiti u dan Gospodnjega gnjeva. U ognju njegove revnosti sva će se zemlja proždrijeti. Jer uništenje i prijeku propast spremit će on svim zemaljskim stanovnicima.

Sefanija 2:1-15
1. Saberite se! Jest, saberi se, narode, koji se nikada više ne može ljubiti!
2. Prije nego se ispuni odluka? kao pljeva prođe dan? prije nego još dođe na vas plameni Gospodnji gnjev, prije nego još dođe na vas dan Gospodnjega gnjeva.
3. Tražite Gospodina, svi ponizni u zemlji, koji izvršavate njegov zakon! Težite za pravednošću! Nastojte oko poniznosti! Možda nađete zaklon u dan Gospodnjega gnjeva!
4. Jest, Gaza će postati pustinja, i Aškelon će opustjeti. Ašdod će se odagnati u po bijela dana, Ekron će se iz temelja razrušiti.
5. Teško vama, stanovnici krajeva na moru, narode Krećana! Gospodnja riječ dolazi protiv vas: “Kanaane, zemljo Filistejaca! Ja ću te satrti da ne ostane više nijedan stanovnik.”
6. Krajevi na moru bit će pašnjaci za pastire, torovi za ovce.
7. Tada će ti krajevi pripasti ostatku Judine kuće. Tamo će goniti stada. U kućama će Aškelona lijegati navečer. Jer će ih pohoditi Gospodin, njihov Bog, i okrenut će njihovu sudbinu.
8. ”čuo sam Moabovo ruganje, porugu Amonaca, kojima su grdili moj narod i razmetali se protiv njegove zemlje.
9. Zato, tako ja bio živ!”, govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog, “Moab će biti kao Sodoma, Amonovi sinovi kao Gomora: polje kopriva, rudnik soli, pustinja zauvijek! Ostatak mojega naroda oplijenit će ih. Dio koji preostane od moga naroda posjedovat će ih.”
10. To će biti njihov dio za njihovu oholost, jer su pogrđivali i razmetali se protiv naroda Gospodina nad vojskama.
11. Strašan će im biti Gospodin; jer će istrijebiti sve zemaljske bogove. Tada će se klanjati njemu svi otoci narodâ, svaki iz svojega mjesta. \
12. ”I vi, Etiopljani, bit ćete probodeni mojim mačem.”
13. Ruku će svoju pružiti protiv sjevera i uništit će asirsku zemlju. Ninivu će opustjeti, da bude suha kao pustinja.
14. U njoj će ležati stada, mnoge svakojake životinje. čaplja i jež će stanovati na jabukama stupova. Sova će kričati u prozorskim šupljinama. Gavran će sjediti na pragu. Jer će se poskidati cedrovina.
15. To je bučni grad, koji je stanovao u sigurnosti, koji je mislio: “Ja sam velik i drugo je sve ništa.” Kako je on postao pustinjom, brlogom zvjeradi! Tko prođe pokraj njega, zviždat će mu i mahati rukom.

Sefanija 3:1-19
1. Teško tvrdokornom, okaljanom, nasilnom gradu!
2. On ne sluša opomene, ne prima nauk. Ne uzda se u Gospodina, ne pristupa k svojemu Bogu.
3. Knezovi su njegovi u njemu lavovi što riču. Suci su njegovi navečer vuci koji do jutra ne ostavljaju ništa.
4. Proroci su njegovi nepouzdani, varalice. Svećenici njegovi oskvrnjuju Svetište, krše Zakon.
5. Gospodin je pravedan u svojoj sredini, ne čini nepravde. Svako jutro izvršava svoj sud. Ne izostaje kao ni bijeli dan. Ali bezbožnik ne zna za stid.
6. ”Istrijebio sam narode, tvrđave su njihove opustošene. Ulice sam njihove poharao, i nitko više ne ide po njima. Gradove sam njihove razorio i nikoga nema u njima, nitko ondje ne stoji.
7. Mislio sam: Sad će me se uplašiti, primit će nauk. Tada mu se ne će zatrti stan, nakon svega što sam odredio za nj.? Ali su oni samo bili još revniji u tome da rade pogubno u svim svojim djelima.
8. Zato me čekajte, govori Gospodin, do dana kad ću se podići kao svjedok! Jer je moja odluka da saberem narode, da pokupim kraljevstva, da izlijem na njih svoj bijes, sav svoj žestoki gnjev. Jer će u ognju moje revnosti biti proždrta sva zemlja.
9. Tada ću pribaviti čiste usne narodima, da svi zazivaju Gospodnje ime i da mu jednodušno služe.
10. S one strane rijeka od Kuša donijet će darove moji poklonici, moja razasuta općina.
11. U onaj se dan ne trebaš više stidjeti nijednoga od svojih djela, kojima si griješio protiv mene. Jer onda ću ukloniti iz tvoje sredine tvoje obijesne zlikovce. Ti se ne ćeš više veličati na mojoj svetoj gori.
12. Ostavit ću još u tvojoj sredini narod, ponizan i malen, što će tražiti utočište u Gospodnjem imenu.
13. Izrćlov ostatak ne će više činiti nepravde, ne će više govoriti laži. Ne će se više naći u njihovim ustima prijevaran jezik. Jer će oni pasti i ležati, a da ih nitko nije uplašio.”
14. Kliči, sionska kćeri! Vi od Izrćla, kličite! Raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri jeruzalemska!
15. Uklonio je Gospodin tvoj sud, maknuo je s puta tvoje neprijatelje. Gospodin, kralj Izrćlov, u tvojoj je sredini. Ne ćeš odsad više kušati nesreću.
16. U onaj će se dan reći Jeruzalemu: “Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
17. Gospodin, tvoj Bog, u tvojoj je sredini, junak pomoćnik. On ti se raduje pun veselja. On obnavlja svoju ljubav. On kliče nad tobom pun radosti.
18. Koji tuguju daleko od svečanoga sastanka, sabrat ću ih; od tebe vuku lozu oni na kojima je sada sramota. \
19. Gle, ustat ću u ono vrijeme protiv svih tvojih tlačitelja, pomoći ću hromu, sabrat ću što je razasuto i pribavit ću im slavu i čast u svim zemljama u kojima ih sada preziru.

Psalmi 147:1-6
1. Aleluja! Hvalite Gospoda! Jer je lijepo svirati Bogu našemu. Jer je milo složno pjevati hvale njegove.
2. Gospod gradi Jeruzalem; okuplja raspršene Izrćlce. \
3. On iscjeljuje one koji su slomljena srca i zavija rane njihove; \
4. on određuje broj zvijezdama, svaku njezinim imenom naziva.
5. Velik je Gospod naš i vrlo snažan! Njegova mudrost nema granica.
6. Gospod pridiže ponizne, bezbožnike do zemlje ponizuje.

Izreka 30:18-19
18. Tri su stvari koje mi se čine čudnovate, i četvrta koje ne razumijem:
19. Put orla k nebu, put zmije preko stijene, put lađe posred mora, put muškarca k djevojci.

Otkrivenje 14:1-20
1. Vidjeh, i gle, Jaganjac stajaše na Sionskoj gori i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće onih koji su imali njegovo ime i ime njegova Oca napisano na svojim čelima.
2. Začuh glas s neba kao glas mnogih voda i kao glas snažnoga groma. Glas što ga začuh bio je kao glas svirača koji sviraju na svojim citarama.
3. Pjevahu novu pjesmu pred prijestoljem, pred četiri bića i pred starješinama, i nitko ne mogaše naučiti pjesme, osim onih sto i četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje.
4. Ovo su oni koji se ne okaljaše sa ženama, jer su djevice. Oni prate Jaganjca kamo god on pođe. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvijenci Bogu i Jaganjcu.
5. U njihovim se ustima ne nađe laž, jer su bez mane.
6. Vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba. On je imao propovijedati vječno evanđelje onima koji prebivaju na zemlji, i svakome narodu, plemenu, jeziku i puku.
7. Govoraše jakim glasom: “Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda, i poklonite se onome koji je stvorio nebo, zemlju, more i vodene izvore.”
8. Za njim ide drugi anđeo govoreći: “Pade, pade veliki Babilon koji je žestokim vinom svoga bluda napajao sve narode.”
9. I treći anđeo za njim ide govoreći jakim glasom: “Ako se tko pokloni Zvijeri i njezinoj slici, i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku,
10. pit će od vina Božjega gnjeva koje je nepomiješano natočeno u čašu njegova gnjeva i bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem.
11. I dim njihovih muka diže se u vijeke vjekova, i ne će imati počinka danju ni noću oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinoj slici, i ako tko primi žig s njezinim imenom.
12. U tome je strpljivost svetih koji drže Božje zapovijedi i Isusovu vjeru.”
13. Začuh glas s neba gdje mi govori: “Napiši: već sada blago mrtvima koji umiru u Gospodinu! Duh govori: neka otpočinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela.”
14. Vidjeh: gle, bijel oblak, i na oblaku sjeđaše kao Sin čovječji, a imao je na glavi zlatnu krunu, i u ruci oštar srp.
15. Drugi anđeo iziđe iz hrama vičući jakim glasom onome što je sjedio na oblaku: “Zamahni svojim srpom i žanji, jer dođe čas da se žanje. Dozrela žetva zemlje.”
16. I onaj koji sjeđaše na oblaku, baci svoj srp na zemlju, i bi požnjevena zemlja.
17. Drugi anđeo izađe iz hrama što je na nebu, a imao je i on oštar srp.
18. I drugi anđeo iziđe od žrtvenika, koji je imao vlast nad ognjem, i povika jakim glasom onome koji je imao oštar srp: “Zamahni svojim oštrim srpom i beri grožđe od trsa zemlje, jer već sazre grožđe.”
19. I baci anđeo svoj srp na zemlju, i obra trs zemlje i stavi u veliki tijesak Božjega gnjeva.
20. Gažen je tijesak izvan grada, i izađe iz tijeska krv sve do uzda konjima, tisuću i šest stotina stadija.