A A A A A

Naum 1:1-15
1. Osuda nad Ninivom. Knjiga proroštva Nahuma iz Elkoša.
2. Revnitelj Bog jest Gospodin, osvetnik. Gospodin je osvetnik, pun gnjeva. Gospodin se osvećuje svojim protivnicima. On se ljuti na svoje neprijatelje.
3. Gospodin dugo trpi, bogat je strpljivošću, ali ne pušta doista ništa nekažnjeno. Gospodnji put ide kroz buru i vihor. Oblaci su prah njegovim nogama.
4. On zaprijeti moru i isuši ga. On učini da presuše sve rijeke. Venu Bašan i Karmel. Vene libanonski cvijet.
5. Pred njim se potresu gore. Humovi se uskolebaju. Zemlja se pred njim ugiba, cijeli svijet i svi njegovi stanovnici.
6. Tko se održi pred njegovom srdžbom? Tko odoli žestini njegova gnjeva? Ljutnja se njegova izlijeva kao oganj. Stijene se raspadaju pred njim.
7. Dobar je Gospodin, zaštita u dan tjeskobe. Poznaje one koji se kod njega skrivaju.
8. Ali poplavom što došumi uništava njezino mjesto i tjera svoje neprijatelje u mrak.
9. Što smišljate protiv Gospodina? On dovodi kraj, dvaput se ne podiže tjeskoba.
10. Jer kao trnje spleteni, pijani od vesele pijanke, bivaju sasvim požderani, kao suha pljeva.
11. Iz tebe je, Ninivo, izišao koji je smišljao zlo protiv Gospodina, koji je snovao opačine.
12. Ovako veli Gospodin: “Neka su jaki i mnogobrojni: ipak će biti otkošeni i proći će! Ako sam te i ponizio, Judo, ne ću to više činiti.
13. Sada trgam jaram što je na tebi, i raskidam tvoje okove.”
14. Ali je za tebe Gospodin odredio: “Neka se nikada ne spomene tvoje ime! Iz kuće tvoga boga istrebljujem liven i rezan lik. Spremam ti grob, jer si ti proklet!”
15. Gle, na gorama noge glasnika radosti, koji oglašava mir! Svetkuj sada, Judo, svoje svetkovine! Ispunjaj svoje zavjete! Jer zlikovac ne će više prolaziti po tebi. Sasvim je uništen.

Naum 2:1-13
1. Uzlazi protiv tebe, Ninivo, zatirač: čuvaj nasip, pazi na put, opaši bedra, saberi svu svoju snagu!
2. Jer Gospodin uspostavlja opet Jakovljevu slavu kao i Izrćlovu slavu. Jer su ih razbojnici opustošili i loze im uništili.
3. Štit je njegovih junaka crven kao krv. Ratnici su u skrletu. Oganj prosipaju kola u dan kad se naoružavaju. Konjanici bjesne.
4. Po ulicama srljaju kola, jure preko trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao munje.
5. Spominje se svojih junaka: oni posrću u trku. Hrle k zidovima Ninive. Već postavljaju bojni pokrov.
6. Na rijekama se otvaraju vrata. Ondje očajava palača.
7. Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlače se njezine sluškinje. One tuguju kao golubice i tuku se u prsa.
8. Niniva je kao vodeno jezero od dana svojega postanka. Ali oni bježe. “Stojte! Stojte!” Ali se nitko ne obazire.
9. ”Grabite srebro! Grabite zlato!” Blagu nema kraja, mnoštvo svakojakih dragocjenih stvari.
10. Pustoš, grabež, rasap klonula srca, drhtava koljena, drhtaj u svim bedrima, crvenilo od stida na svim licima.
11. Gdje je log lavovima, brlog lavićima, kamo su išli lav, lavica i lavić, a da ih nije nitko plašio?
12. Lav je lovio za svoje mlade, davio je za svoje lavice. Punio je svoje spilje lovom i svoje brloge plijenom.
13. Teško krvavome gradu punom laži, ispunjenom nasiljem, grabežem bez kraja!

Naum 3:1-19
1. čuj pucketanje bičeva! čuj prasak kotača! Konji jure! Kola skaču!
2. Konjanici jurišaju! Mačevi sjaju! Koplja sijevaju! Mnoštvo pobijenih! Sila mrtvih tjelesa! Nema broja lešinama, pada se preko lešina.
3. Za mnogi blud bludnice, ljubaznice, vješte bajačice, koja zaludi narode svojim bluđenjem, plemena svojim bajanjem.
4. ”Gle, ja ću na te!”, govori Gospodin nad vojskama. “Ja ću ti uzgrnuti skute preko lica i pokazat ću narodima tvoju golotinju, kraljevstvima tvoju sramotu.
5. Nečist ću baciti na te. Osramotit ću te i napravit ću od tebe grozan prizor.
6. Svaki koji te vidi bježat će od tebe i vikat će: Niniva je razorena! Tko će je žaliti? Gdje ću ti naći tješitelje?”
7. Jesi li bolja od Tebe Amonove, koji je stolovao na rijekama, optočen uokolo vodom? Bedem je njegov bila rijeka, njegov zid voda.
8. Jakost je njegova bio Kuš, nebrojeni Egipćani, Put i Libija njegovi pomoćnici.
9. I unatoč tome morao je u progonstvo, morao je otići u ropstvo. I njegova su djeca bila razmrskana po svim uličnim uglovima. Bacili su ždrijeb za njegovo plemiće. Svi njegovi velikaši bili su stavljeni u lance.
10. Tako ćeš se i ti jednom opiti i bit ćeš nemoćna. I ti ćeš tražiti utočište pred neprijateljem.
11. Sve su tvoje tvrđave smokve s ranim smokvama. Kad se otresu, one padaju odmah u usta onome koji jede.
12. Gledaj svoj narod u sebi: postali su žene pred tvojim neprijateljem. Širom su otvorena vrata tvoje zemlje. Oganj proždire tvoje prijevornice.
13. Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi svoje opkope! Stupi u glib! Gazi glinu! Kalup od opeke uzmi u ruke!
14. Tada će te proždrijeti oganj, potamanit će te mač. Proždrijet će te kao skakavac. I ako se umnožiš kao hruštevi,
15. i ako budeš imao trgovaca više nego što je zvijezda na nebu: skakavci će sletjeti i odletjeti.
16. I ako su tvoji knezovi kao hruštevi, tvoje vođe kao jata skakavaca koji se namjeste po zidovima u vrijeme studeni: ograne li tada sunce, oni odlete, i nitko ne zna gdje ostaju.
17. Usnuli su tvoji pastiri, kralju asirski, počivaju tvoji junaci. Narod je tvoj raspršen po gorama, i nema nikoga da ih sabere.
18. Nema melema tvojoj rani, udarac koji te pogodi neizlječiv je. Tko čuje za te pljeskat će rukama nad tobom, jer koga nije neprestano stizala tvoja zloća?!
19. Pravedan je Gospod na svim svojim putovima i svet u svim svojim djelima.

Psalmi 145:17-21
17. Gospod je blizu svakomu koji ga zaziva, svima koji ga iskreno zazivaju.
18. Želju ispunja onima koji ga se boje, sluša njihov vapaj i spašava ih.
19. Gospod štiti sve koji ga ljube, a sve bezbožnike zatire.
20. Nek usta moja hvalu Gospodnju kazuju, svako tijelo nek blagoslivlje sveto ime njegovo, uvijek i dovijeka.
21. Carstvo mrtvih, zatvoreno krilo majčino, zemlja koja ne biva nikad sita vode, i oganj koji nikad ne kaže: “Dosta!”

Izreka 30:16-16
16. Veliki znak ukaza se na nebu: Žena, odjevena u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanćst zvijezda.

Otkrivenje 12:1-17
1. Bijaše trudna i vikala je od bolova, mučila se da rodi.
2. I pokaza se drugi znak na nebu: gle, velik Zmaj boje plamena. Imao je sedam glava i deset rogova; i na glavama mu sedam kruna.\
3. Njegov rep odvuče trećinu nebeskih zvijezda, i baci ih na zemlju. Zmaj stajaše pred Ženom koja je trebala roditi, da joj proždre dijete čim rodi.
4. I rodi muško, sina koji će vladati nad svim narodima željeznim žezlom. Njezino dijeto bi uzeto k Bogu i njegovu prijestolju.
5. A Žena pobježe u pustinju, gdje je imala pripravljeno mjesto od Boga, da se ondje hrani tisuću i dvjesta i šezdeset dana.
6. Nastade rat na nebu: Mihćl i njegovi anđeli zaratili su sa Zmajem, i Zmaj se borio, i njegovi anđeli.
7. I Zmaj sa svojima izgubi, tako da im više nije bilo mjesta na nebu.
8. Na to bi zbačen veliki Zmaj, stara zmija koja se zove đavao i Sotona koji zavodi sav svijet. Bi zbačen na zemlju, i njegovi anđeli biše zbačeni s njim.
9. I začuh jak glas s neba koji je govorio: “Sad dođe spasenje i sila i kraljevstvo Boga našega, i vlast njegova Krista, jer je zbačen tužitelj naše braće koji ih je tužio pred našim Bogom dan i noć.
10. Oni ga pobijediše krvlju Jaganjca i riječju svoga svjedočanstva, i ne mariše za svoj život sve do smrti.
11. Zato veselite se, nebesa, i vi koji prebivate na njima! Jao zemlji i moru, jer đavao siđe k vama, pun strašnoga gnjeva, jer zna da ima malo vremena.”
12. I kad vidje Zmaj da bi zbačen na zemlju, poče progoniti Ženu koja rodi muško.
13. Ženi su pak dana dva krila velikoga orla, da odleti u pustinju na svoje mjesto gdje će se hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena, daleko od Zmije.
14. Zmija ispusti za Ženom iz svojih usta vodu kao rijeku, da je odnese rijeka.
15. A zemlja pomože Ženi: otvori zemlja svoja usta i proguta rijeku koju ispusti Zmaj iz svojih usta.
16. Razgnjevi se Zmaj na Ženu, i ode da zametne borbu protiv ostalih od njezina potomstva koji drže Božje zapovijedi i čuvaju svjedočanstvo Isusovo.