A A A A A

Mihej 4:1-13
1. Na kraju danâ dogodit će se da će gora s Gospodnjim domom biti utvrđena navrh gora, uzvišena nad visinama. Tada će se k njemu stjecati narodi.
2. Mnogi će narod ići tamo i govoriti: “Dođite, pođimo na Gospodnju goru, u kuću Jakovljeva Boga! Neka nas on nauči svojim putovima! Mi ćemo hoditi njegovim stazama!” Jer nauk izlazi sa Siona i Gospodnja riječ iz Jeruzalema.
3. On sudi među svim narodima, govori pravdu među moćnim narodima, do daljina. Oni prekivaju svoje mačeve u plugove, koplja u kose. Ne diže više narod mača protiv naroda. Više se ne uči ratu.
4. Svaki stanuje pod svojom vinovom lozom i smokvom, i nitko ga ne plaši. Jer to obećaše Gospodnja usta nad vojskama.
5. Jer svi narodi hode svaki u ime svojega boga; pa ćemo i mi hoditi u ime Gospodina, svojega Boga, uvijek i dovijeka. \
6. ”U ono vrijeme”, govori Gospodin, “sabrat ću što hramlje. Što je prognano, skupit ću, i iscijelit ću što sam udario.
7. Što hramlje, to ću učiniti ostatkom; što je bolesno, jakim narodom. I Gospodin će biti kralj nad njima na gori Sionu od sada i dovijeka.” \
8. Ti, kulo za stado, ti stražarnice sionske kćeri, k tebi će prispjeti, k tebi će doći prijašnja vlast, kraljevstvo jeruzalemske kćeri!
9. Ali sada? što vičeš tako glasno? Nema li kralja u tebi? Je li mrtav tvoj savjetnik da te obuzeše bolovi kao ženu što rađa?
10. Savijaj se, jecaj, kćeri sionska, kao žena što rađa! Jer sad moraš van iz grada, na polju stanovati. Dolaziš u Babilon. Ali ćeš se tamo izbaviti. Tamo će te Gospodin osloboditi iz ruke tvojih neprijatelja.
11. Sada se, dakako, skupljaju protiv tebe mnogi narodi i govore: “Neka se oskvrne, da se naše oko napase na Sionu!”
12. Ali oni ne znaju Gospodnjih misli i ne razumiju njegove odluke, da ih unosi kao snoplje na gumno.
13. Ustani, vrši, sionska kćeri! Jer ću učiniti tvoj rog željezom, papke ću tvoje učiniti mjeđu. Satri mnoge narode! Posveti Gospodinu njihovo blago, Gospodinu cijeloga svijeta njihovo dobro!
Mihej 5:1-14
1. A ti, Betleheme Efrato, najmanji među Judinim krajevima, iz tebe će mi izići onaj koji će biti vladar u Izrćlu. Njegov je početak iz davne davnine, iz danâ vječnosti.
2. Zato ih On predaje, do vremena kad rodi koja rađa. Tada se vraća ostatak njegove braće k Izrćlovoj djeci.
3. On se pojavljuje i vlada u Gospodnjoj snazi, u veličanstvu imena Gospodina, svojega Boga. Oni će u sigurnosti stanovati, jer će se on tada pokazati velik, do zemaljskih krajeva.
4. I On će biti mir. Dođe li tad Asirija u našu zemlju i prodre li u naše tvrđave, onda ćemo postaviti nasuprot njemu sedam pastira i osam kneževih ljudi.
5. Oni će opasati Asirsku zemlju mačem i Nimrodovu zemlju oštricom. Tako će nas on izbaviti od Asirije, ako dođe u našu zemlju i stupi na naše granice.
6. Tada će Jakovljev ostatak biti među mnogim narodima kao rosa od Gospodina, kao dažd po zelenoj travi, što ne čeka čovjeka, niti se uzda u čovječju djecu.
7. Tada će Jakovljev ostatak biti među neznabošcima usred mnogih naroda, kao lav među šumskim životinjama, kao lavić među stadima ovaca, koji gazi, kad prodre, rastrga? i nitko ne može izbaviti!
8. Ruka će tvoja pobijediti tvoje neprijatelje. Svi će tvoji protivnici biti istrijebljeni.
9. ”U onaj će se dan dogoditi”, govori Gospodin, “i ja ću potamaniti u tebi tvoje konje, satrt ću tvoja kola.
10. Zatrt ću tvrđave u tvojoj zemlji i porušit ću sva tvoja tvrda mjesta.
11. Istrijebit ću čaranje iz tvoje ruke. Ne ćeš više imati gatara.
12. Potamanit ću u tebi tvoje rezane likove i tvoje kamene stupove. Ne ćeš se više klanjati lošem djelu svojih ruku.
13. Poobarat ću u tebi tvoje Ašere i potamanit ću tvoje idolske likove.
14. Izvršit ću osvetu u plamenovima ljutim na narodima koji ne htjedoše slušati.”
Psalmi 145:1-9
1. Hvalospjev. Davidov. Klicat ću ti, Bože, kralju moj, blagoslivljat ću tvoje ime uvijek i dovijeka.
2. Svaki ću te dan blagoslivljati, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
3. Velik je Gospod i dostojan hvale veoma. Nedokučiva je veličina njegova.
4. Pokoljenje pokoljenju naviješta djela tvoja; kazuju čudesna djela tvoja. \
5. Govore o velikom sjaju veličanstva tvoga, ja ću čudesa tvoja opjevati.
6. Navještaju moć tvojih strašnih djela; ja ću pripovijedati o tvojoj veličini. \
7. Razglašuju spomen beskrajne dobrote tvoje, i pravednost tvoju slave.
8. Gospod je milostiv i pun milosrđa, strpljiv i bogat ljubavlju!
9. Gospod je dobrostiv svima, milosrdan svim svojim stvorovima.
Izreka 30:11-14
11. Jao rodu koji kune svog oca i ne blagoslivlja svoje majke!
12. Jao rodu koji misli da je čist, a od svoga blata nije opran!
13. Jao rodu koji drži visoko glavu i svoje trepavice diže uvis!
14. Jao rodu kojemu su zubi mačevi i kojemu se čeljusti sastoje od noževa, što otrgnu uboga od zemlje i siromaha između ljudi!
Otkrivenje 10:1-11
1. I vidjeh drugoga snažnog anđela gdje silazi s neba. Bio, ogrnut oblakom, d?ga bijaše nad njegovom glavom, lice mu bilo kao sunce, noge kao ognjeni stupovi.
2. Imao je u ruci knjižicu otvorenu. Stavio je desnu nogu na more, a lijevu na kopno.
3. I povika jakim glasom, kao kad riče lav. Kad on povika, sedam gromova ispustiše svoje glasove.
4. I kad sedam gromova ispustiše svoje glasove, ja htjedoh pisati, ali začuh glas s neba, koji je govorio: “Zapečati ovo što objaviše sedam gromova! To ne piši!”
5. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu,
6. i zakle se onim koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo s onim što je na njemu, i zemlju s onim što je na njoj, i more s onim što je u njemu: “Neće više biti vremena,
7. nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, svršit će se Božje otajstvo, kako navijesti svojim slugama, prorocima!”
8. Glas koji začuh s neba opet progovori sa mnom i reče: “Idi, uzmi knjigu otvorenu u ruci anđela koji stoji na moru i na kopnu!”
9. I otiđoh k anđelu i rekoh mu da mi dade knjižicu. I reče mi: “Uzmi i pojedi je! Gorka će doduše biti u tvojoj utrobi, ali u ustima će ti biti slatka kao med.”
10. Uzeh knjižicu iz ruke anđela i pojedoh je. Bijaše u ustima mojim kao med slatka, a kad je progutah, bijaše gorka u mojoj utrobi.
11. I reče mi: “Valja ti opet prorokovati o mnogim pucima i narodima, o mnogim jezicima i kraljevima.”