A A A A A

Mihej 1:1-16
1. Gospodnja riječ koja dođe Miheju iz Morešeta u vrijeme Judinih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jeruzalemu on je imao ova viđenja:
2. čujte, sva plemena! Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj! Svemogući Gospodin podiže se na vas s tužbom, Svemogući iz svoga svetoga dvora.
3. Gle: već ostavlja Gospodin svoje mjesto, silazi, hodi po zemaljskim visinama.
4. Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred žeravicom, kao voda što šumi niz strmen.
5. To sve zbog Jakovljevih opačina, zbog grijehâ Izrćlove kuće! Tko je skrivio Jakovljev otpad? Nije li Samarija? Tko je skrivio Judine visine? Nije li Jeruzalem?
6. ”Učinit ću od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat ću njezino kamenje u dolinu. Otkrit ću joj temelje.
7. Svi njezini rezani likovi bit će razbijeni. Svi njezini bludnički darovi spalit će se u ognju. Sve ću njezine idole satrti. Jer se od bludničke plaće to sakupilo, neka to opet bude bludnička plaća!”
8. Zbog toga plakat ću i tugovati. Bos ću hoditi, bez gornje haljine. Podići ću plač kao čagljevi, podići ću viku kao nojevi.
9. Nikad ne zacijeli rana što joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvaća ona glavni grad mojega naroda: Jeruzalem.
10. Ne javljajte to u Gatu! Ne plačite u Bekaimu! U Bet Leafri valjajte se po prahu!
11. Otiđite, ljudi od Šafira, s golom sramotom! Stanovništvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Beth Hćselu ne da vam da ostanete tamo.
12. Za svoje dobro dršću stanovnici u Marotu. Jer od Gospodina silazi nesreća do vrata Jeruzalema.
13. Brze konje upregnite u kola, ljudi od Lakiša! On je bio početak grijehu sionske kćeri. Izrćlove opačine naučile su se u tebi.
14. Zato se daje i tebi otpusna knjiga, Morešet Gate! Kuće u Akzibu prevarit će Izrćlove knezove.
15. Baštinika ću ti dovesti, stanovništvo u Mareši! U Adulam dolazi Izrćlovo plemstvo.
16. Obrij sebi glavu do kože zbog svoje ljubljene djece! Učini sebi glavu golom naširoko kao u jastreba! Jer se ona odvode od tebe.

Mihej 2:1-13
1. Teško onima koji smišljaju opako i snuju zlo na svojim posteljama, da ga izvrše kad svane, jer im je vlast u ruci!
2. Svidi li im se njiva, otmu je, kuća, oduzmu je. čine nasilje čovjeku i njegovoj kući, pobjedniku i njegovoj baštini.
3. Zato ovako veli Gospodin: “Pazite! I ja snujem jaram nesreće tome rodu. Iz njega ne ćete izvući svoje vratove, niti ćete hoditi uspravno pod njim. Bit će zlo vrijeme.”
4. U onaj će se dan pjevati podsmješnica o vama. Pjevat će se pjesma s ovakvom tužbom: “Gotovo je! Posve smo uništeni. Prodaje on baštinu mojega naroda. Ah, kako mi je odvlači! Odmetnicima razdijeli naša polja.
5. Nitko nam ne nateže mjeračko uže, ne baca ždrijeb u Gospodnjoj općini.
6. Nemojte sliniti!”, tako sline oni. “Ne treba sliniti zbog toga! Zar će on pustiti te psovke?”
7. Ne kaže li se Jakovljevoj kući: “Je li Gospodnji duh samo pun gnjeva? Jesu li njegova djela takva?”
8. Upravo se vi dižete kao neprijatelji protiv mojega naroda. Od haljina skidate plašt s onih koji odlaze bezazleno, koji ne će svađe.
9. Žene mojega naroda izgonite iz kuće njihove miline i njihovoj djeci otimate moju slavu zauvijek:
10. Ustanite, idite! Jer ovdje više nema ostanka zbog nečistoće koja donosi pogibiju, neizlječivu pogibiju.
11. Jest, kad bih ja bio kao netko koji ide za prijevarom i kazuje laž, kad bih ti propovijedao za vino i za silovito piće, jest tada bih ja bio prorok svome narodu.
12. ”Sabrati, da sabrat ću te svega, Jakove! Skupit ću Izrćlov ostatak! Sastavit ću ih kao ovce u toru, kao stado u oboru, da bruji od ljudi.
13. Pred njima će tada ići probijač. Oni će probiti, proći će kroz vrata i izići će. Kralj će njihov ići pred njima. Gospodin će biti na čelu.”

Mihej 3:1-12
1. Ja rekoh: “čujte, Jakovljevi knezovi, vođe Izrćlove kuće! Nije li na vama da znate pravo, na vama mrziteljima dobra, prijateljima zla?
2. Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kostiju.
3. Jedete meso mojega naroda i derete kožu s njih, prebijate im kosti, sasijecate ih kao meso u loncu, kao meso za juhu u kotlu.”
4. Jednom će vapiti Gospodinu. Ali ih ne će čuti i sakrit će lice od njih u ono vrijeme prema djelima što su ih počinili.
5. Ovako veli Gospodin o prorocima koji zavode moj narod, koji, kad imaju nešto za zube, navješćuju mir, a protiv onoga koji im ne puni usta proglašavaju rat:
6. Zato će vam biti noć, a da ne gledate viđenja, i tama da ne možete ništa vračati. Sunce će zaći tim prorocima, dan će im postati noć.
7. Tada će se osramotiti vidioci i vračari će se morati posramiti. Svi će zastrijeti svoju bradu, jer ne će biti Božjega odgovora.
8. A ja, ja sam napunjen snagom Gospodnjega duha, pravdom i srčanošću, da kažem Jakovu njegovu opačinu i Izrćlu njegov grijeh.
9. Pa čujte ovo, poglavice Jakovljeva doma, vođe Izrćlove kuće, koji mrzite pravdu i sve što je pravo izvrćete,
10. koji gradite Sion krvlju, Jeruzalem opačinom!
11. Za mito govore pravdu njihovi poglavari. Svećenici njihovi uče za plaću. Proroci njihovi gataju za novac. Pritom se pozivaju na Gospodina i govore: “Nije li Gospodin u našoj sredini? Nesreća ne će doći na nas!”
12. Zato: Zbog vas Sion će biti preoran kao njiva, Jeruzalem će postati razvalina i hramska gora visina obrasla u šumu.

Psalmi 144:9-15
9. Bože, pjevat ću ti pjesmu novu! Svirat ću ti na harfi od deset žica.
10. ”Ti daješ pobjedu kraljevima. Ti si izbavio Davida, slugu svoga, od ljutoga mača.”
11. Oslobodi me i spasi iz ruku sinova tuđinskih! Njihova usta laži govore; desnica njihova krivo se zaklinje. \
12. Nek sinovi naši budu kao biljke što visoko rastu od mladosti svoje, a kćeri naše kao stupovi isklesani što Hram ukrašavaju.
13. Žitnice naše nek budu pune obiljem plodova svih vrsta. Naše ovce množe se na tisuće i na stotine tisuća na poljima našim.
14. Naša goveda nek budu tovna bez nesreće i nezgodna poroda. Nek ne bude plača po našim ulicama.
15. Blago narodu kojem se to dogodi! Blago narodu komu je Gospod Bog njegov!

Izreka 30:10-10
10. Ne ogovaraj sluge njegovu gospodaru! Inače bi te mogao prokleti, i ti bi to morao okajati.

Otkrivenje 9:1-21
1. I peti anđeo zatrubi. I vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i bi joj dan ključ od ždrijela bezdana.
2. I otvori ona ždrijelo bezdana, i izađe dim iz ždrijela kao dim iz velike peći, i pocrnje sunce i nebo od dima iz ždrijela.
3. I iz dima izađoše skakavci na zemlju, i bi im dana vlast kakvu imaju zemaljski škorpioni.
4. I bi im zapovjeđeno da ne naude zemaljskoj travi, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvu stablu, nego samo ljudima koji nemaju Božjega pečata na svojim čelima.
5. I bi im dano da ih ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; njihovo mučenje bijaše kao mučenje škorpiona, kad ubode čovjeka.\
6. U one dane tražit će ljudi smrt, i ne će je naći. Željet će umrijeti, a smrt će od njih bježati.
7. Skakavci bijahu kao konji opremljeni za boj; i na glavama im kao krune od zlata; i njihova lica kao čovječja lica.\
8. Imali su kosu kao kod žena, a njihovi zubi bijahu kao u lavova.
9. Imali su oklope kao željezne oklope, a glas njihovih krila bijaše kao klopot kola, kad mnogi konji trče u boj.
10. Imali su repove i žalce kao škorpioni. U repovima njihovim bijaše moć da škode ljudima pet mjeseci.
11. Imali su nad sobom kralja anđela bezdana kojemu je ime hebrejski Abadon, a grčki Apolion.
12. Jedno zlo prođe, a evo idu još dva zla za tim.
13. I šesti anđeo zatrubi. Začuh jedan glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom,
14. gdje govori šestome anđelu koji je imao trubu: “Odveži četiri anđela koji su svezani kod velike rijeke Eufrata!”
15. I bila su odvezana četiri anđela koji bijahu pripravljeni za određeni sat, dan, mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi.
16. I broj vojske na konjima bijaše dvije mirijade mirijada; čuo sam njihov broj.\
17. I tako vidjeh u viđenju konje i one što su na njima jahali: imali su ognjene, plavetne i sumporne oklope, a glave konja bile su kao glave lavova, i iz njihovih usta izlazio je oganj i dim, i sumpor.
18. I od ta tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima, i sumpora što je izlazio konjima iz usta.
19. Doista, moć je konja u njihovim ustima i u njihovim repovima, jer su njihovi repovi kao zmije, imaju glave, i njima čine zlo.
20. Ostali ljudi, koji nisu bili pobijeni tim zlima, ne obratiše se od djela svojih ruku, da se ne klanjaju đavlima? zlatnim, srebrnim, mjedenim, kamenim ili drvenim? koji niti mogu vidjeti, ni čuti, ni hodati.
21. Ne odvratiše se od svojih ubojstava, ni od svojih čaranja, ni od svojeg bluda, ni od svoje krađe.