| Obadija 1:1-21 |
| 1. Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospodin o Edomu: Od Gospodina smo čuli ovaj glas, među narode je bila poslana ova vijest: “Ustajte! Dići ćemo se na nj u boj! |
| 2. Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere. |
| 3. Oholost tvojega srca te zaludjela. U kamenitim rasjeklinama stanuješ, imaš svoje sjedište na visini. Zato misliš u sebi: Tko me može oboriti na zemlju? |
| 4. I visoko si sagradio svoje gnijezdo kao orao, jest, pod same zvijezde. Ipak sam te odatle oborio dolje”, govori Gospodin. |
| 5. Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži? kako si dotjeran do ničega!? oni bi samo krali koliko bi trebali. Kad bi došli vinogradari u tvoj vinograd: oni bi još ostavili ostatke. |
| 6. Kad se pretražuje Ezav, prekopava se njegovo blago! |
| 7. Natrag do granice gonit će te svi tvoji saveznici. Zaludjet će te i silu ti nanijeti koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš. |
| 8. ”Doista, u onaj će se dan dogoditi”, govori Gospodin, “tada ću uništiti edomske mudrace, razumne u Ezavovoj gori. |
| 9. Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz Ezavove gore.” |
| 10. Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena. |
| 11. Tada si stajao nasuprot kada su tuđinci odvodili u ropstvo njegovu vojsku; i kad su stranci prodirali na njegova vrata i bacali ždrijeb nad Jeruzalemom, ti si bio kao jedan od njih. \ |
| 12. Ti nisi trebao gledati dana svojega brata, dana njegove nesreće, nisi se trebao radovati Judinim sinovima u dan njihova uništenja, nisi se trebao podsmjehivati u dan njihove nevolje. |
| 13. Nisi trebao prodrijeti na vrata mojega naroda, u dan njegove nesreće, nisi se trebao naslađivati na njegovu zlu u dan njegove pogibelji, nisi trebao pružati ruku u dan njegova jada. |
| 14. Nisi trebao stajati na raskršćima da ubijaš njegove bjegunce i nisi trebao izdavati one što izmakoše u dan tjeskobe. |
| 15. Jer je blizu Gospodnji dan nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: tvoja djela padaju natrag na tvoju vlastitu glavu. |
| 16. Doista, kao što ste vi morali piti na mojoj svetoj gori, tako će uvijek piti svi narodi, piti i srkati, i biti kao da ih nije bilo nikada. |
| 17. Ali će na gori Sionu biti spasenje. Ona će biti utočište. I Jakovljeva kuća pobijedit će svoje pobjeditelje. |
| 18. Kuća Jakovljeva bit će oganj i Josipova kuća plamen. A Ezavova kuća postat će strnjika! Oni će je zapaliti i sažeći: ništa ne će više ostati od Ezavove kuće! Jer je to rekao Gospodin. |
| 19. Tada će južna zemlja zaposjesti Ezavovu goru i nizinu Filistejaca. I Efrajimovo će polje zaposjesti, i samarijsko polje također. Benjamin će zauzeti Gilead. |
| 20. Prognanici vojske Izrćlaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jeruzalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove. |
| 21. Izbavitelji će uzići na goru Sion, da sude Ezavovoj gori. A kraljevstvo će biti Gospodnje. |
| Psalmi 143:7-12 |
| 7. Gospode, usliši me brzo! Daha mi nestaje. Ne skrivaj svoga lica od mene! Inače ću postati kao onaj koji u grob silazi. |
| 8. Jutrom mi objavi svoju dobrotu, jer se uzdam u tebe! Pokaži mi put kojim trebam ići, jer k tebi dušu uzdižem! |
| 9. Izbavi me od mojih neprijatelja, Gospode, jer se tebi utječem! |
| 10. Nauči me vršiti volju tvoju jer ti si moj Bog! Tvoj dobri duh neka me vodi po ravnoj stazi! |
| 11. Zbog svoga imena, Gospode, poživi me, zbog pravednosti svoje izbavi mi dušu iz nevolje! |
| 12. Po svojoj dobroti uništi moje neprijatelje! Zatri sve moje tlačitelje jer ja sam sluga tvoj! |
| Izreka 30:5-5 |
| 5. Svaka je riječ Božja čista istina. On je štit onima koji se u njemu kriju. |
| Otkrivenje 7:1-17 |
| 1. Potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje i drže četiri vjetra zemlje, da ne puše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo stablo. |
| 2. I vidjeh drugoga anđela gdje uzlazi od sunčanoga istoka koji je imao pečat Boga živoga. On povika jakim glasom na četiri anđela kojima je bilo dano da naude zemlji i moru: |
| 3. ”Nemojte nauditi ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok ne opečatimo sluge našega Boga na njihovim čelima.” |
| 4. I začuh broj opečaćenih: sto i četrdeset i četiri tisuće opečaćenih od svakoga plemena Izrćlovih sinova: |
| 5. od Judina plemena dvanćst tisuća opečaćenih; od Rubenova plemena dvanćst tisuća; od Gadova plemena dvanćst tisuća; \ |
| 6. od Ašerova plemena dvanćst tisuća; od Naftalijeva plemena dvanćst tisuća; od Manašeova plemena dvanćst tisuća; \ |
| 7. od Šimunova plemena dvanćst tisuća, od Levijeva plemena dvanćst tisuća; od Jisakarova plemena dvanćst tisuća; \ |
| 8. od Zebulonova plemena dvanćst tisuća; od Josipova plemena dvanćst tisuća; od Benjaminova plemena dvanćst tisuća opečaćenih. \ |
| 9. Potom vidjeh: gle, veliko mnoštvo koje nije mogao nitko izbrojiti, od svakoga naroda i plemena, i puka, i jezika gdje stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijelu odjeću, s palmama u rukama. |
| 10. Vikahu jakim glasom: “Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!” |
| 11. Svi anđeli stajahu oko prijestolja i starješina, i četiriju bića, i padoše na lice pred prijestoljem, i pokloniše se Bogu |
| 12. govoreći: “Amen! Blagoslov, i slava, i mudrost, i hvala, i čast, i sila, i jakost našemu Bogu u vijeke vjekova! Amen.” |
| 13. Prozbori jedan od starješina i reče mi: “Tko su ovi odjeveni u bijelu odjeću, i odakle dođoše?” |
| 14. I rekoh mu: “Gospodine moj, ti znaš.” I reče mi: “Ovo su oni koji dođoše iz velike nevolje i opraše svoju odjeću, i ubijeliše je u Jaganjčevoj krvi. |
| 15. Zato su pred Božjim prijestoljem, i služe mu dan i noć u njegovu hramu. I onaj koji sjedi na prijestolju, prebivat će kod njih. |
| 16. Više ne će gladnjeti ni žednjeti, i ne će više na njih padati sunčana žega, niti ikakva vrućina. |
| 17. Jer Jaganjac koji je nasred prijestolja past će ih i vodit će ih na izvore žive vode. A Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju.” |