A A A A A

Obadija 1:1-21
1. Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospodin o Edomu: Od Gospodina smo čuli ovaj glas, među narode je bila poslana ova vijest: “Ustajte! Dići ćemo se na nj u boj!
2. Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere.
3. Oholost tvojega srca te zaludjela. U kamenitim rasjeklinama stanuješ, imaš svoje sjedište na visini. Zato misliš u sebi: Tko me može oboriti na zemlju?
4. I visoko si sagradio svoje gnijezdo kao orao, jest, pod same zvijezde. Ipak sam te odatle oborio dolje”, govori Gospodin.
5. Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži? kako si dotjeran do ničega!? oni bi samo krali koliko bi trebali. Kad bi došli vinogradari u tvoj vinograd: oni bi još ostavili ostatke.
6. Kad se pretražuje Ezav, prekopava se njegovo blago!
7. Natrag do granice gonit će te svi tvoji saveznici. Zaludjet će te i silu ti nanijeti koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš.
8. ”Doista, u onaj će se dan dogoditi”, govori Gospodin, “tada ću uništiti edomske mudrace, razumne u Ezavovoj gori.
9. Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz Ezavove gore.”
10. Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena.
11. Tada si stajao nasuprot kada su tuđinci odvodili u ropstvo njegovu vojsku; i kad su stranci prodirali na njegova vrata i bacali ždrijeb nad Jeruzalemom, ti si bio kao jedan od njih. \
12. Ti nisi trebao gledati dana svojega brata, dana njegove nesreće, nisi se trebao radovati Judinim sinovima u dan njihova uništenja, nisi se trebao podsmjehivati u dan njihove nevolje.
13. Nisi trebao prodrijeti na vrata mojega naroda, u dan njegove nesreće, nisi se trebao naslađivati na njegovu zlu u dan njegove pogibelji, nisi trebao pružati ruku u dan njegova jada.
14. Nisi trebao stajati na raskršćima da ubijaš njegove bjegunce i nisi trebao izdavati one što izmakoše u dan tjeskobe.
15. Jer je blizu Gospodnji dan nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: tvoja djela padaju natrag na tvoju vlastitu glavu.
16. Doista, kao što ste vi morali piti na mojoj svetoj gori, tako će uvijek piti svi narodi, piti i srkati, i biti kao da ih nije bilo nikada.
17. Ali će na gori Sionu biti spasenje. Ona će biti utočište. I Jakovljeva kuća pobijedit će svoje pobjeditelje.
18. Kuća Jakovljeva bit će oganj i Josipova kuća plamen. A Ezavova kuća postat će strnjika! Oni će je zapaliti i sažeći: ništa ne će više ostati od Ezavove kuće! Jer je to rekao Gospodin.
19. Tada će južna zemlja zaposjesti Ezavovu goru i nizinu Filistejaca. I Efrajimovo će polje zaposjesti, i samarijsko polje također. Benjamin će zauzeti Gilead.
20. Prognanici vojske Izrćlaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jeruzalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove.
21. Izbavitelji će uzići na goru Sion, da sude Ezavovoj gori. A kraljevstvo će biti Gospodnje.

Psalmi 143:7-12
7. Gospode, usliši me brzo! Daha mi nestaje. Ne skrivaj svoga lica od mene! Inače ću postati kao onaj koji u grob silazi.
8. Jutrom mi objavi svoju dobrotu, jer se uzdam u tebe! Pokaži mi put kojim trebam ići, jer k tebi dušu uzdižem!
9. Izbavi me od mojih neprijatelja, Gospode, jer se tebi utječem!
10. Nauči me vršiti volju tvoju jer ti si moj Bog! Tvoj dobri duh neka me vodi po ravnoj stazi!
11. Zbog svoga imena, Gospode, poživi me, zbog pravednosti svoje izbavi mi dušu iz nevolje!
12. Po svojoj dobroti uništi moje neprijatelje! Zatri sve moje tlačitelje jer ja sam sluga tvoj!

Izreka 30:5-5
5. Svaka je riječ Božja čista istina. On je štit onima koji se u njemu kriju.

Otkrivenje 7:1-17
1. Potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje i drže četiri vjetra zemlje, da ne puše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo stablo.
2. I vidjeh drugoga anđela gdje uzlazi od sunčanoga istoka koji je imao pečat Boga živoga. On povika jakim glasom na četiri anđela kojima je bilo dano da naude zemlji i moru:
3. ”Nemojte nauditi ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok ne opečatimo sluge našega Boga na njihovim čelima.”
4. I začuh broj opečaćenih: sto i četrdeset i četiri tisuće opečaćenih od svakoga plemena Izrćlovih sinova:
5. od Judina plemena dvanćst tisuća opečaćenih; od Rubenova plemena dvanćst tisuća; od Gadova plemena dvanćst tisuća; \
6. od Ašerova plemena dvanćst tisuća; od Naftalijeva plemena dvanćst tisuća; od Manašeova plemena dvanćst tisuća; \
7. od Šimunova plemena dvanćst tisuća, od Levijeva plemena dvanćst tisuća; od Jisakarova plemena dvanćst tisuća; \
8. od Zebulonova plemena dvanćst tisuća; od Josipova plemena dvanćst tisuća; od Benjaminova plemena dvanćst tisuća opečaćenih. \
9. Potom vidjeh: gle, veliko mnoštvo koje nije mogao nitko izbrojiti, od svakoga naroda i plemena, i puka, i jezika gdje stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijelu odjeću, s palmama u rukama.
10. Vikahu jakim glasom: “Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!”
11. Svi anđeli stajahu oko prijestolja i starješina, i četiriju bića, i padoše na lice pred prijestoljem, i pokloniše se Bogu
12. govoreći: “Amen! Blagoslov, i slava, i mudrost, i hvala, i čast, i sila, i jakost našemu Bogu u vijeke vjekova! Amen.”
13. Prozbori jedan od starješina i reče mi: “Tko su ovi odjeveni u bijelu odjeću, i odakle dođoše?”
14. I rekoh mu: “Gospodine moj, ti znaš.” I reče mi: “Ovo su oni koji dođoše iz velike nevolje i opraše svoju odjeću, i ubijeliše je u Jaganjčevoj krvi.
15. Zato su pred Božjim prijestoljem, i služe mu dan i noć u njegovu hramu. I onaj koji sjedi na prijestolju, prebivat će kod njih.
16. Više ne će gladnjeti ni žednjeti, i ne će više na njih padati sunčana žega, niti ikakva vrućina.
17. Jer Jaganjac koji je nasred prijestolja past će ih i vodit će ih na izvore žive vode. A Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju.”