A A A A A

Amos 8:1-14
1. Ovo mi dade svemogući Gospodin da gledam: Gle, ondje je bila košarica sa zrelim voćem.
2. I on me upita: “Što vidiš, Amose?” Ja odgovorih: “Košaricu sa zrelim voćem.” Tada mi reče Gospodin: “Dolazi kraj mojemu narodu Izrćlu. Ne ću ga više štedeći prolaziti.
3. Pjesme u palači bit će ridanje u onaj dan”, govori svemogući Gospodin. “Velik će biti broj mrtvih tjelesa. Svuda će se pobacati. Tiho!”
4. čujte ovo, koji gazite siromaha, upropašćujete maloga čovjeka!
5. Kažete: “Kada će napokon proći mlađak da prodajemo žito! Kada će subota da možemo otvoriti žitnice? Mi bismo smanjili mjeru, povećali uteg i varajući krivotvorili mjerila.
6. Kupovat ćemo siromaha za novce, ubogoga za par opanaka. Htjeli bismo prodavati ostatak od žita.”
7. Ali se Gospodin zakleo Jakovljevom slavom: “Nikada ne ću zaboraviti nijedno njihovo djelo.”
8. Ne mora li se zemlja potresti od toga, ne moraju li protužiti svi njezini stanovnici, tako da se ona posvuda podigne kao Nil i uskipi i padne kao Nil u Egiptu?
9. ”U onaj će se dan dogoditi”, govori svemogući Gospodin, “i učinit ću da sunce iščezne u podne i pomračit ću zemlju za bijela dana.
10. Pretvorit ću vaše blagdane u žalost, sve vaše pjesme u naricanje za mrtvim. Stavit ću odjeću žalosti oko svih bedara, učinit ću ćelavom svaku glavu. Rasplakat ću zemlju kao za sinom jedincem. Gorak će dan biti njezin kraj.”
11. ”Gle, doći će dani”, govori svemogući Gospodin, “kad ću poslati glad u zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, nego slušanja Gospodnjih riječi.
12. Tada će se potucati od mora do mora, trčat će od sjevera do istoka da traže Gospodnju riječ. Ali je ne će naći.
13. U ono će vrijeme obamirati lijepe djevojke i ginut će mladići od žeđi.
14. Oni koji se sada kunu samarijskim idolima i govore: Tako neka je živ tvoj bog, Dane! Tako neka je živ tvoj bog, Beer Šebo!? oni će pasti i ne će više ustati.”

Amos 9:1-15
1. Vidio sam Svemogućega gdje stoji na žrtveniku i govori: “Udari na glavicu stupa, da se zatresu grede, i razmrskaj ih, da padnu na glavu svima! Mačem ću pobiti one koji ostanu živi. Ne će uteći između njih nijedan! Nijedan koji je umakao od njih ne će se moći spasiti!
2. I ako bi provalili u svijet mrtvih, i odatle će ih izvaditi moja ruka. I ako bi se popeli na nebo, i odatle ću ih skinuti.
3. I kad bi se sakrili gore na Karmelu, tamo ću ih pronaći i uzeti. I da se sakriju ispred mene na dnu mora, ondje ću zapovjediti morskim životinjama da ih unište.
4. I da odu u ropstvo pred svojim neprijateljima, i ondje ću zapovjediti maču da ih pobije. Upravit ću svoje oko njima na nesreću, a ne na spasenje.”
5. Svemogući Gospodin nad vojskama, koji se dotakne zemlje tako da se ona rastapa, da tuguju svi njezini stanovnici, da se diže posvuda kao Nil i spušta se kao Nil u Egiptu; \
6. On koji je sagradio u nebu svoje odaje, svoj svod utemeljio na zemlji. On koji zovne morske vode i izlijeva ih po zemlji: “Gospodin” je njegovo ime.
7. ”Vrijedite li mi više, sinovi Izrćlovi, nego Kušani?”, govori Gospodin. “Jest, izveo sam Izrćla iz Egipta, ali isto tako Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira.
8. Gle, na grješno su kraljevstvo oči svemogućega Gospodina upravljene. Sa zemlje ću ga zatrti. Ali ne ću sasvim zatrti Jakovljeve kuće”, govori Gospodin.
9. ”Jer evo, dat ću naputak i rastrest ću među sve neznabožačke narode Izrćlovu kuću, kao što se trese žito u rešetu; nijedno dobro zrno ne će pasti na zemlju. \
10. Od mača će poginuti svi zlikovci u mojem narodu koji sad govore: Nas ne će pogoditi nesreća. Ne će nas dostići!
11. U ono vrijeme podići ću raspalu Davidovu kolibu, zatvorit ću njezine pukotine, popravit ću njezine razvaline i sagradit ću je, kao što je bila u dane prošlosti,
12. da posjeduju što je ostalo od Edoma, i sve neznabožačke narode, nad kojima se izvikalo moje ime”, govori Gospodin koji izvršava ovo.
13. ”Evo, doći će dani”, govori Gospodin, “kad će orač stizati žeteoca, gnječilac grožđa sijača. Gore će kapati slatkim vinom, i svi će se humovi rastapati.
14. Tada ću okrenuti sudbinu Izrćla, svojega naroda: oni će sagraditi opustošene gradove i stanovati u njima, nasadit će vinograde i iz njih piti vino, nasadit će vrtove i uživati njihove plodove.
15. Posadit ću ih u njihovu zemlju, da se više ne iščupaju iz svoje zemlje, koju sam im dao”, govori Gospodin, tvoj Bog.

Psalmi 143:1-6
1. Psalam. Davidov. Gospode, čuj moju molitvu! Zbog svoje vjernosti prikloni uho na molitvu moju! Usliši me zbog pravednosti svoje!
2. Ne idi na sud sa svojim slugama, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
3. Neprijatelj progoni dušu moju; u zemlju satire život moj; gurnuo me u tminu da stanujem kao davno pomrli. \
4. Duh moj zamire u meni, srce mi trne u grudima.
5. Mislim na prošle dane; razmišljam o svim tvojim djelima, o djelima ruku tvojih razmatram. \
6. Pružam k tebi ruke svoje. Duša moja k'o suha zemlja žeđa za tobom.

Izreka 30:1-4
1. Riječi Agura, Jakeova sina, iz Mase. Proročanstvo za Itiela, za Itiela i Ukala.
2. Ja sam kao nerazumna životinja, nisam kao čovjek, nemam čovječjega razuma.
3. I mudrosti nisam učio, i o Presvetom nemam znanja.
4. Tko je uzišao na nebo i opet sišao? Tko je uhvatio vjetar u svoje ruke? Tko je svezao vode u jednu odjeću? Tko je postavio sve krajeve zemlji? Kako se on zove i kako se zove njegov sin? Znaš li?

Otkrivenje 6:1-17
1. I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začuh jedno od četiri bića gdje govori kao glas groma: “Dođi!”
2. Pogledah, i gle, bijeli konj, a onaj koji je jahao na njemu imao je luk. Njemu bi dan vijenac, i izađe kao pobjednik.
3. Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začuh drugo biće gdje govori: “Dođi!”
4. I izađe drugi konj, riđ. Onome koji je jahao na njemu, bi dopušteno da uzme mir sa zemlje i da ljudi ubijaju jedni druge. I bi mu dan veliki mač.
5. I kad Jaganjac otvori treći pečat, začuh treće biće gdje govori: “Dođi!” I pogledah, i gle, konj vran. Onaj koji je jahao na njemu imao je vagu u svojoj ruci.
6. I začuh kao glas između četiri bića gdje govori: “Oka pšenice za denar, i tri oke ječma za denar; a ulja i vina ne će ni biti!” \
7. Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začuh glas četvrtoga bića gdje govori: “Dođi!”
8. I pogledah, i gle, zelenkast konj, a onome koji je na njemu jahao bilo je ime smrt. Podzemlje ga je pratilo. Njemu bi dana vlast nad četvrtim dijelom zemlje, da ubija mačem i glađu, i kugom, i zemaljskim zvijerima.
9. Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše onih koji su bili pobijeni zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva koje su dali.
10. Povikaše jakim glasom: “Dokle, Gospodine, sveti i istiniti? Zašto ne sudiš i ne osvetiš našu krv na onima što prebivaju na zemlji?”
11. I dana je svakome od njih bijela odjeća, i rečeno im bi neka se strpe još malo vremena, dok se navrši broj njihovih drugova i braće koji imaju biti pobijeni kao i oni.
12. I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, gle, zemlja se snažno potrese, i sunce postade crno, kao platno od dlaka, i sav mjesec postade kao krv.
13. Nebeske zvijezde padoše na zemlju, kao što smokva odbacuje svoje nezrele plodove kad je zaljulja jak vjetar.
14. I nebo se izmače kao knjiga kad se savije; i svaka gora i otok se povuče sa svoga mjesta.\
15. Zemaljski kraljevi i knezovi, vojskovođe i bogataši, silnici, svaki rob i slobodnjak sakriše se po spiljama i po gorskim pećinama.
16. Govorahu gorama i pećinama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju, i od gnjeva Jaganjčeva.
17. Jer dođe veliki dan njegova gnjeva, i tko može opstati?”