A A A A A

Amos 6:1-14
1. Teško bezbrižnima u Sionu i sigurnima na samarijskoj gori, odličnima prvoga od naroda, koje sluša Izrćlova kuća:
2. Pođite u Kalnu i vidite, i otamo odite u Hamat-Rabah! Tada siđite u Gat u zemlji Filistejaca! Jesu li oni jači od ovih kraljevstava ili: zar je njihovo područje veće od vašega područja?
3. Vi mislite da je daleko dan nesreće i primičete vlast nasilja.
4. Leže na posteljama od slonove kosti i pružaju se na svojim jastucima. Jedu jaganjce iz stada i mlada goveda iz štale.
5. Deru se uz zvuk harfa, izmišljaju sebi kao David predmete za igru.
6. Piju vino iz zdjela i mažu se najboljim uljem, a ne mare za Josipov pad.
7. Zato će sad otići u progonstvo na čelu prognanika, i zamuknut će veselje raskošnikâ.
8. Zakleo se sam sobom svemogući Gospodin, govori Gospodin, Bog nad vojskama: “Gadi mi se Jakovljeva gizdavost i mrzim njegove palače, i predajem grad zajedno s njegovim stanovnicima.”
9. I ako deset ljudi samo ostane u jednoj kući, moraju i oni umrijeti.
10. Ako jednoga njegov rođak nosi van i spali ga, da iznese njegove kosti iz kuće, i ako upita nekoga koji se sakrio u unutrašnjosti kuće: “Ima li još tko kod tebe?”, on odgovori: “Nitko!” i pridoda: “Šuti!”, jer se ne smije imenovati Gospodnje ime.
11. Jer evo, Gospodin zapovijeda, i udaraju na palače da se razvale i na kolibe da se raspadnu.
12. Kasaju li konji po stijeni ili ore li se volovima more da vi pretvarate pravo u otrov, plod pravednosti u pelin?
13. Vi se radujete Lo Dabaru i govorite: “Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?”
14. ”Jer evo, Izrćlova kućo, ja ću podići protiv vas narod”, govori Gospodin, Bog nad vojskama. “On će vas pritisnuti od mjesta gdje se ide u Hamat do potoka u pustinji.”

Amos 7:1-17
1. Ovo mi dade svemogući Gospodin da gledam: Gle, učini da postanu skakavci kad je počela nicati trava? bila je to trava poslije kraljeve kosidbe.
2. Kad su bili sasvim proždrli zelen zemlje, tada se ja pomolih: “Svemogući Gospodine, oprosti! Kako će opstati Jakov? Jer je on tako malen!”
3. Tada se sažali Gospodin. “To se ne će dogoditi!”, reče Gospodin.
4. Ovo mi dade svemogući Gospodin da gledam: Gle, svemogući Gospodin pozva oganj za kaznu. Oganj proždre veliki bezdan i potamani Gospodnju baštinu.
5. Tada se ja pomolih: “Svemogući Gospodine, odustani! Kako će opstati Jakov? Jer je on tako malen!”
6. Tada se sažali Gospodin “Ni to se ne će dogoditi!”, reče svemogući Gospodin.
7. Ovo mi dade da gledam: Gle, Svemogući je stajao pred zidom. Držao je visak u ruci.
8. I upita me Gospodin: “Što vidiš, Amose?” Ja odgovorih: “Visak.” Tada reče Svemogući: “Evo, ja ću staviti visak posred Izrćla, svoga naroda. Ne ću ga više štedeći prolaziti.
9. Neka se opustoše Izakove uzvisine i razore Izrćlova svetišta! Protiv Jeroboamove kuće ću ustati s mačem.”
10. Amasja, svećenik u Betelu, posla k Jeroboamu, Izrćlovu kralju, i poruči mu: “Amos diže bunu na te u Izrćlovoj kući. Zemlja ne može više podnositi svih njegovih govora.
11. Jer je Amos ovako govorio: Jeroboam će poginuti od mača, a Izrćl će putovati iz svoje zemlje u progonstvo.”
12. I Amasja reče Amosu: “Vidovnjače, idi, skloni se u Judinu zemlju! Ondje jedi svoj kruh i ondje prorokuj!
13. Ne prorokuj više u Betelu; jer je on kraljevsko svetište i hram kraljevine.”\
14. Tada odgovori Amos Amasji: “Nisam ni prorok ni proročki učenik, nego sam govedar i uzgajam dudove.
15. Ali me Gospodin uzeo od stada, i Gospodin mi je zapovjedio: Idi, prorokuj mojemu narodu Izrćlu!
16. A sada čuj Gospodnju riječ! Ti kažeš: Ne prorokuj protiv Izrćla i ne svjedoči protiv Izakova doma!
17. Zato ovako veli Gospodin: Žena će tvoja činiti sramotu u gradu. Sinovi će ti i kćeri pasti od mača. Zemlja će ti se razdijeliti mjeračkim užem. A ti ćeš sam umrijeti u nečistoj zemlji, i Izrćl mora putovati iz svoje zemlje u progonstvo.”

Psalmi 142:1-7
1. Poučna pjesma. Davidova. Kad je bio u pećini. Molitva.
2. Iz svega glasa vapim Gospodu; iz svega glasa Gospoda zazivam. \
3. Izlijevam pred njim svoju prozbu, svoju nevolju pred njim kazujem.
4. Ako moj duh klone u meni, ti znaš moju stazu. Na putu kojim prolazim potajno mi zamku postaviše.
5. Pogledaj na desno i vidi, nemam nikoga koji me prepoznaje. Nema spasa za mene. Nitko ne mari za život moj.
6. Vapim tebi, Gospode, govorim: ti si moje utočište, moj dio u zemlji živih.
7. Poslušaj moje vikanje, jer sam posve iznemogao! Izbavi me od mojih progonitelja, jer oni su jači od mene.

Izreka 29:27-27
27. Gad je pravedniku bezbožnik, a bezbožniku je pravednik gad.

Otkrivenje 5:1-14
1. Vidjeh u desnici onoga koji je sjedio na prijestolju knjigu napisanu iznutra i izvana, a bila je zapečaćena sa sedam pečata.
2. I vidjeh silnoga anđela koji povika jakim glasom: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i raskinuti njezine pečate?”
3. I nitko nije mogao na nebu, na zemlji i pod zemljom otvoriti knjigu i pogledati u nju.
4. Ja sam gorko plakao što se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i u nju pogledati.
5. Jedan od starješina napokon mi reče: “Prestani plakati, evo pobijedi lav iz Judina plemena, Davidov korijen! On će otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata.”
6. I vidjeh posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina Janganjca koji je stajao kao zaklan, a imao je sedam rogova i sedam očiju: to su sedam Božjih duhova poslanih po svemu svijetu.
7. On dođe i uze knjigu iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju.
8. Kad uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjcem. Svaki je imao citaru i zlatne čaše pune tamjana, što su molitve svetih.
9. I pjevahu novu pjesmu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate, jer si bio zaklan i otkupio si Bogu svojom krvlju ljude od svakoga plemena i jezika, i puka, i naroda; \
10. i učinio si ih našemu Bogu kraljevstvom i svećenicima, i kraljevat će na zemlji.”
11. Vidjeh i začuh glas mnogih anđela oko prijestolja, i bića, i starješina. Bijaše njihov broj mirijade mirijarda i tisuće tisuća.
12. Oni su govorili jakim glasom: “Dostojan je Jaganjac koji je zaklan primiti silu i bogatstvo i mudrost, jakost i čast, slavu i blagoslov.”
13. Svako stvorenje što je na nebu i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sve što je u njima, začuh gdje govore: “Onome koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava, i vlast u vijeke vjekova.”
14. I četiri bića govorahu: “Amen.” I dvadeset i četiri starješine padoše i pokloniše se.