A A A A A

Danilo 5:1-30
1. Kralj Baltazar priredi veliku gozbu za tisuću svojih velikaša. Pred tisuću njih pio je vino.
2. Kad je Baltazar bio pijan, zapovjedi da se donesu zlatne i srebrne posude, što ih je bio odnio njegov otac Nabukodonozor iz Hrama u Jeruzalemu. Kralj je htio da iz njih pije sa svojim velikašima, sa svojim ženama i priležnicama.
3. Kad su bili donijeli zlatne posude, koje su odnijeli iz Hrama, iz Božje kuće u Jeruzalemu, pio je iz njih kralj sa svojim velikašima, sa svojim ženama i priležnicama.
4. Pili su vino i slavili svoje bogove: zlatne i srebrne, mjedene, željezne, drvene i kamene bogove.
5. U taj su se čas pojavili prsti čovječje ruke i pisali su prema svijećnjaku po okrečenom zidu kraljevske palače. Kada je kralj opazio ruku što je pisala,
6. Problijedjelo je kraljevo lice. Misli su ga uznemirile. Njegovi su zglobovi u bedrima popustili i koljena su mu se tresla.
7. Kralj je povikao iza glasa neka se dovedu vračevi, Kaldejci i gataoci. Tada reče babilonskim mudracima: “Tko mogne pročitati ovo pismo i kaže mi što znači, taj će se odjenuti u grimiz, nosit će zlatan lanac o vratu i vladat će u mome kraljevstvu kao treći vladar.”
8. Tada su pristupili svi kraljevi mudraci. Ali nisu mogli ni pisma pročitati ni kazati kralju što znači.
9. Kralj se Baltazar vrlo uplašio. Lice mu se sasvim izmijenilo. I velikaši su se njegovi prepali.
10. Kad je kraljica mati čula što se bilo dogodilo kralju i velikašima, dođe u kuću gdje je bila gozba. Kraljica mati reče: “Kralju, da si živ dovijeka! Neka te ne uznemiruju tvoje misli! Neka se ne mijenja tvoje lice!
11. Ima čovjek u tvom kraljevstvu u kojemu stanuje duh svetih bogova. Već pod vladom tvojega oca bili su našli u njega razboritost i upravo božansku mudrost. Kralj Nabukodonozor, tvoj otac, postavio ga je glavarem nad činovnicima, vračarima, Kaldejcima i gataocima? vlastiti tvoj otac, kralju,
12. jer visok duh, mudrost i razum za tumačenje snova, za otkrivanje tajna i za razjašnjavanje zagonetaka našli su se u Daniela, kojemu je kralj dao ime Baltazar. Neka dozovu Daniela! On će kazati što znači.”
13. Kad su bili doveli Daniela pred kralja, reče kralj Danielu: “Jesi li ti Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, što ih je moj kraljevski otac doveo ovamo iz Jude?
14. čuo sam za tebe, da u tebi stanuje duh bogova; da su našli u tebi razboritost, razum i mudrost u visokoj mjeri.\
15. Sada su bili preda mnom mudraci i činovnici, da pročitaju ovo pismo i da mi kažu što znači. Ali oni mi ne mogu reći, što znače te riječi.
16. Tada sam čuo za tebe, da možeš protumačiti i riješiti zagonetke. Ako dakle možeš pročitati ono tamo pismo i kazati mi što znači, odjenut ćeš se u grimiz, zlatan ćeš lanac nositi o vratu i vladat ćeš u mome kraljevstvu kao treći vladar.”
17. Nato odvrati Daniel kralju: “Zadrži svoje poklone za sebe! Svoje darove pokloni drugomu! A pismo ću ja pročitati i kazat ću ti, kralju, što znači.
18. Kralju, višnji Bog dao je tvome ocu Nabukodonozoru kraljevstvo, veličinu, slavu i veličanstvo.
19. Od velike moći koju mu je dao drhtali su i tresli su se pred njim svi narodi, plemena i jezici. Mogao je usmrtiti koga je htio; mogao je ostaviti u životu koga je htio; mogao je poniziti koga je htio.\
20. Ali kada mu se podiglo srce i duh mu se osilio do drskosti, tada je bio srušen s kraljevskoga prijestolja i bilo je uzeto njegovo dostojanstvo.
21. Bio je izbačen iz ljudskoga društva, i srce mu je postalo kao u životinje. Stanovao je s divljim magarcima. Davali su mu travu za hranu, kao govedima. Nebeska rosa vlažila mu je tijelo, dok nije spoznao da postoji višnji Bog nad ljudskim kraljevstvom i da ga može podijeliti kome hoće.
22. I ti, njegov sin Baltazar, nisi ponizio svojega srca, premda si sve to znao,
23. nego si se podigao protiv nebeskoga Gospodina. Posude njegova hrama morali su donijeti preda te, i pio si iz njih vino sa svojim velikašima, sa svojim ženama i priležnicama. Slavio si svoje srebrne i zlatne, mjedene, željezne, drvene i kamene bogove, koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, niti imaju razum. A nisi iskazao čast Bogu, u čijoj su ruci tvoj životni dah i svi tvoji putovi.
24. Zato je on dao da se pojavi ova ruka što piše i da se napiše ovo pismo.
25. Što je tamo napisano, glasi: Mane, Tekel, Fares.
26. Ovo znače te riječi: Mane: Izbrojio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu je kraj.
27. Tekel: Izmjeren si bio na mjerila i nađen si lakim.
28. Fares: Razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i dano Medijancima i Perzijancima.”
29. Tada je bio Daniel na Baltazarevu zapovijed odjeven u grimiz, i staviše mu zlatan lanac oko vrata. Povikali su pred njim da će vladati u kraljevstvu kao treći vladar.
30. Iste je noći bio umoren Baltazar, kralj Kaldejaca.

Danilo 6:1-28
1. I Medijanac Darije zadobije kraljevstvo u dobi od šezdeset i dvije godine.
2. Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, koji su se razdijelili nad svim kraljevstvom,
3. i nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Njima su satrapi trebali polagati račune, da ne bi kralj trpio štete u porezu.
4. Daniel se odlikovao iznad drugih vrhovnih činovnika i satrapa jer je u njemu djelovao viši duh. Kralj je pomišljao na to da ga postavi nad svim svojim kraljevstvom.
5. Tada su vrhovni činovnici i satrapi gledali da nađu bilo kakav povod za tužbu protiv Daniela u njegovoj službi. Ali nisu mogli otkriti nikakav povod ni pogrešku, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.
6. Tada su oni ljudi rekli: “Ne ćemo naći na tome Danielu nikakva povoda za tužbu, osim ako ga ne nađemo na njemu zbog zakona njegova Boga.”
7. Zato navališe na kralja vrhovni činovnici i satrapi i rekoše mu: “Kralju Darije, da si živ dovijeka!
8. Svi vrhovni činovnici u kraljevstvu, predstojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici složni su u tome, da se izda kraljevska zapovijed i odredi oštra zabrana, po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi koju molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu.
9. Dakle, kralju, potvrdi taj zaključak i potpiši pismo, da se ne može promijeniti po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu!”
10. Nato potpisa kralj Darije pismo sa zabranom.
11. Kad je Daniel čuo da je pismo potpisano, ode u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora prema Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije.
12. Jednoga dana pohitješe tamo oni ljudi i nađoše Daniela kako se moli i vapi svojemu Bogu.
13. I odoše kralju, i upitaše za kraljevsku zabranu: “Nisi li potpisao zabranu po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi bilo kakvu molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu?” Kralj odgovori: “Tako je po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu.”
14. Tada oni odvratiše kralju: “Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne haje za te, kralju, ni za zabranu koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu.”
15. Kad je kralj to čuo, vrlo se ražalosti i pomisli na to kako bi izbavio Daniela. Trudio se do zalaska sunca da ga oslobodi.
16. Ali navališe oni ljudi na kralja i rekoše mu: “Pomisli, kralju, da postoji medijsko-perzijski zakon po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je kralj izdao, ne mijenja!”
17. Tada dade kralj zapovijed. I dovedoše Daniela, i baciše ga u lavlju jamu. Kralj još reče Danielu: “Tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, neka te izbavi!”
18. Tada donesoše kamen i staviše ga na otvor jame. Kralj ga zapečati svojim prstenom i prstenima svojih velikaša, da se ne može ništa poduzeti Danielu u prilog.
19. Potom se kralj povuče u svoju palaču i provede noć u postu, i ne dopusti da mu se unesu jela. Ipak ga ostavi san.
20. Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i ode brže k lavljoj jami.
21. Kad se približi jami, pozove Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: “Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?”
22. Daniel odgovori kralju: “Kralju, da si živ dovijeka!
23. Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam pred njim (Bogom) nedužan. I protiv tebe, kralju, nisam učinio nikakve nepravde.”
24. Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše na njemu ni najmanje ozljede, jer se bio pouzdao u svojega Boga.
25. A one ljude, koji su bili optužili Daniela, dovedoše na kraljevu zapovijed i baciše ih u lavlju jamu s njihovom djecom i sa ženama. Prije nego su bili došli na dno jame navališe na njih lavovi i smrskaše im sve kosti.
26. Potom izda kralj Darije svim narodima, plemenima i jezicima, što stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: “Sreća vam sve veća i veća!
27. Ovim izlazi od mene zapovijed da se u svem području moje vlasti mora svaki bojati i plašiti Danielova Boga. Jer je on živi Bog, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne obara, nikada. Njegova vlast nema kraja.
28. On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova.”

Psalmi 136:10-26
10. On pobi prvorođence Egipta, jer vječna je ljubav njegova!
11. I izvede Izrćla iz njega, jer vječna je ljubav njegova.
12. Rukom jakom i šakom podignutom, jer vječna je ljubav njegova!
13. On razdvoji Crveno more, jer vječna je ljubav njegova!
14. I provede Izrćla posred njega, jer vječna je ljubav njegova!
15. I faraona s njegovom vojskom surva u Crveno more, jer vječna je ljubav njegova!
16. On provede narod svoj kroz pustinju, jer vječna je ljubav njegova!
17. On udari kraljeve velike, jer vječna je ljubav njegova!
18. I pogubi kraljeve moćne, jer vječna je ljubav njegova!
19. Sihona, kralja amorejskoga, jer vječna je ljubav njegova!
20. I Oga, kralja bašanskoga, jer vječna je ljubav njegova!
21. I dade njihovu zemlju u baštinu, jer vječna je ljubav njegova!
22. U baštinu Izrćlu, sluzi svome, jer vječna je ljubav njegova!
23. On se spomenu poniženja našega, jer vječna je ljubav njegova!
24. Oslobodi nas od naših tlačitelja, jer vječna je ljubav njegova!
25. On daje hranu svakom tijelu, jer vječna je ljubav njegova!
26. Hvalite Boga nebeskoga, jer vječna je ljubav njegova!

Izreka 29:12-13
12. Ako vladalac sluša lažne riječi, onda sve njegove sluge postaju bezbožnici.
13. Siromah i tlačitelj žive jedan uz drugoga; Gospodin daje obojici očinji vid. \

2 Petrova 2:1-22
1. A bilo je i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će unijeti pogubna krivovjerja i zatajiti Gospodina koji ih otkupi, i dovodit će tako sebi brzu propast.
2. I mnogi će poći za njihovom razuzdanošću, i zbog njih će se huliti na put istine.
3. I u lakomosti tražit će od vas dobitak izmišljenim naukom. Već odavno stoji čvrsto za njih kazneni sud. Propast njihova ne drijema.
4. Doista, Bog nije poštedio ni anđela koji sagriješiše, nego ih je strovalio u pakao, i predao ih za sud.
5. Ni staroga svijeta nije poštedio. Samo je Nou, propovjednika pravde, spasio s još sedam drugih, kad je pustio potop na svijet bezbožnika.
6. Gradove Sodomu i Gomoru osudio je na propast i spalio, i tako je postavio primjer budućim bezbožnicima.
7. Samo je izbavio pravednoga Lota koji teško prepati pod neobuzdanim življenjem bezakonika.
8. Jer pravednik, koji je stanovao među njima, gledao je i slušao bezbožna djela, i to je dan za danom zadavalo muke njegovoj pravednoj duši.
9. Tako zna Gospodin pobožne izbaviti iz kušnje, a bezbožne radi kazne sačuvati za dan suda;\
10. osobito one koji idu za nečistim tjelesnim požudama i preziru Veličanstvo. Drski su i tvrdoglavi, i ne dršću huleći na Slavu,
11. dok anđeli koji imaju veću snagu i silu ne izriču protiv njih pogrdnog suda pred Gospodinom.
12. A oni, kao nerazumne životinje koje su po naravi određene za ulov i klanje, grde ono što ne razumiju; i propast će kao one\
13. i primit će plaću za nepravdu. Uživaju u otvorenoj razvratnosti. Ljaga su i sramota, jer se podmuklo odaju raskalašenosti dok se s vama goste.
14. Njihove su oči pune preljubništva i svagda gladne grijeha. Mame neutvrđene duše, imaju srce naučeno na lakomost, djeca su kletve.
15. Ostaviše pravi put, zalutaše i pođoše putem Bosorova sina Bileama koji je volio nepravednu plaću;\
16. ali je primio ukor za svoje bezakonje: nijema živina progovori čovječjim glasom i spriječi prorokovo bezumlje.
17. Ovo su izvori bez vode, oblaci koje goni vjetar i za koje se čuva najdublja tama.
18. Oni naime govore ohole i prazne riječi te mame tjelesnim požudama i razuzdanošću one ljude koji se odskora ukloniše od onih što žive u zabludi.
19. Obećavaju im slobodu, a sami su robovi propasti, jer svatko robuje onome tko ga nadvlada.
20. Doista, ako se oni koji su odbjegli od nečistoće svijeta spoznajom našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista opet zapletu i budu nadvladani, bit će im posljednje gore od prvoga.
21. Bilo bi im doista bolje da nisu upoznali puta pravde, negoli, kad su ga upoznali, da se opet odvrate od svete zapovijedi koja im je predana.
22. Jer im se događa ono što kaže istinita poslovica: “Pas se vraća na svoju bljuvotinu” i: “Svinja koja se okupala opet se valja u kaljuži.”