A A A A A

Jezekilja 7:1-27
1. Dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2. ”Sine čovječji, ovako veli svemogući Gospodin Izrćlovoj zemlji: Završetak dolazi, završetak na četiri granice zemlje.
3. Pustit ću svoj gnjev na te, sudit ću ti po tvojim putovima, platit ću ti za sve tvoje gadno djelovanje.
4. Bez milosrđa gleda na te moje oko. Ne ću se smilovati. Ne, platit ću ti za opake putove i dat ću da osjetiš svoje gadove. Onda ćete spoznati da sam ja Gospodin!
5. Ovako veli svemogući Gospodin: Evo ide nesreća za nesrećom!
6. Dolazi završetak! Dolazi završetak! Budi se nad tobom! Evo dolazi!
7. Dolazi na te kob, stanovniče zemlje! Dolazi vrijeme; približava se dan užasa, a ne radosnoga glasa po gorama.\
8. Doskora ću izliti svoju jarost na te, iskalit ću svoj gnjev na tebi, sudit ću ti po tvojim putovima, platit ću ti za sve tvoje gadno djelovanje.
9. Bez milosrđa gleda moje oko. Ne ću se smilovati! Platit ću ti za opake putove i dat ću da osjetiš svoje gadove: Onda ćete spoznati da sam ja, Gospodin, onaj koji udara.
10. Evo dana! Evo dolazi! Kob je iznikla. Prut cvate. Obijest provaljuje.
11. Nasilje se podiglo na štap bezbožnosti. Ništa više ne ostaje od njih: ništa više od njihova bogatstva; ništa više od njihova sjaja, ništa više od njihove krasote.\
12. Dolazi vrijeme, približava se dan! Neka se ne raduje kupac! Neka se prodavač ne podaje žalosti! Jer dolazi žestok gnjev na sve njihovo imanje.
13. Tko prodaje, ne će više nikada posjedovati što prodaje, dok je god živ. Jer se proročanstvo o svemu njihovu imanju ne će opozvati. Potkopao je svatko svoj život svojom krivnjom. Nitko se ne oslobađa.
14. Zatrubite u rog! Spremite sve! Ali nitko ne ide u boj. Jer moj žestok gnjev dolazi na sve njihovo imanje.
15. Vani bjesni mač, unutra kuga i glad. Tko je na polju, past će od mača; tko u gradu, toga će uništiti glad i dah kuge.\
16. Tko od njih umakne, bit će po gorama kao golubovi iz gudura. Svi će jadikovati zbog svoje krivnje.
17. Sve su ruke klonule. Sva su koljena postala kao voda.
18. Odijevaju se u haljine žalosti, i strah će ih zaogrnuti. Na svim je licima stid i ćela na glavama.
19. Srebro bacaju na ulicu, i zlato im je kao nečist. Njihovo srebro i zlato ne može ih spasiti u dan Gospodnjega gnjeva. Njime ne mogu utišati svoju glad niti napuniti svoju nutrinu, jer ih je to zavodilo na grijeh.
20. Okretali su na oholost svoj sjajni ures, izrađivali su od toga likove svojih gadnih idola. Zato činim da im je to gad.
21. Tuđincima predajem to za plijen, zločincima u zemlji za pljačkanje; oni će to oskvrnuti. \
22. Odvratit ću svoje lice od njih, i tako će oskvrnuti moju svetinju. Razbojnici će prodrijeti u nju i oskvrnut će je.
23. Načini verige! Jer je zemlja puna krvnoga djela i grad pun zločina.
24. Zato ću dovesti najgore između naroda; oni će zaposjesti njihove kuće. Slomit ću obijesti silnicima. Neka se oskvrnu njihova svetišta. \
25. Dolazi propast! Traži se spasenje i ne nalazi se.
26. Nesreća će za nesrećom dolaziti. Glas strahote stiže za glasom strahote. Tada će tražiti proročanstvo od prorokâ, u svećenikâ ne će biti pouke ni u staraca savjeta.
27. Kralj će jadikovati i knez će se odjenuti u užas. Od straha će se ruke narodu u zemlji ukočiti. Po njihovim putovima postupat ću s njima, sudit ću im po njihovoj zasluzi! Tada će spoznati da sam ja Gospodin.”

Jezekilja 8:1-18
1. U šestoj godini u šestom mjesecu, petoga dana toga mjeseca, dok sam sjedio u svojoj kući i Judine starješine sjedile preda mnom, dođe ondje na me ruka svemogućega Gospodina.
2. Vidjeh najednom priliku koja je izgledala kao čovjek. Od dijela što je izgledao kao njegova bedra, dolje, bio je oganj, i od dijela što je izgledao kao njegova bedra, gore, izgledao je kao jaka svjetlost.
3. Prilika pruži kao ruku i uhvati me za kosu na glavi. Duh me podiže među zemljom i nebom i odnese me u božanskim viđenjima u Jeruzalem na ulaz unutarnjih vrata, što stoje prema sjeveru. Ondje je stajao kip božice ljubavi što je izazivao Gospodnju ljubomoru.
4. Ondje se nalazila slava Izrćlova Boga u istoj pojavi, kako sam je bio vidio na ravnici u dolini.
5. On mi reče: “Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!” Kad sam podigao oči prema sjeveru, stajao je sjeverno od vrata žrtvenika taj kip božice ljubavi na ulazu.
6. On mi reče: “Sine čovječji, vidiš li što ovi rade? Veliki su to gadovi, što ih ovdje čini Izrćlov dom, tako da se moram udaljiti od svojega svetišta. Ali ćeš vidjeti još većih gadova.”
7. Nato me odnese na ulaz predvorja. Kad sam pogledao oko sebe, opazih rupu u zidu.
8. On mi zapovjedi: “Sine čovječji, probij taj zid!” Probio sam zid i vidio da su ondje bila vrata.
9. On mi reče: “Uđi i vidi opake gadosti, što ih ovdje čine!”
10. Uđoh i pogledah oko sebe. Tamo su bile slike svakojakih crvi, a i skotova. Svi idolski gadovi Izrćlove kuće bili su urezani po zidu uokolo.
11. Sedamdeset ljudi od starješina Izrćlove kuće stajalo je pred njima, Jaazanija, Šafanov sin, u njihovoj sredini. Svaki je imao kadionicu u ruci, i dizao se uvis gust oblak od kada.
12. Tada mi reče: “Vidiš li, sine čovječji, što čine starješine Izrćlove kuće u mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer misle: Gospodin nas ne vidi; Gospodin je ostavio ovu zemlju.”\
13. Tada mi reče: “Vidjet ćeš još većih gadosti, što ih oni čine.”
14. Nato me odvede na ulaz sjevernih vrata Gospodnje kuće. Tamo su sjedile žene što su plakale za Tamuzom.
15. On mi reče: “Vidiš li, sine čovječji? Vidjet ćeš još većih gadosti od ovih.”
16. Nato me odvede u unutarnje predvorje Gospodnje kuće. Ondje na ulazu u Gospodnji hram, između trijema i žrtvenika za žrtve paljenice, bilo je oko dvadeset i pet ljudi, čija su leđa bila okrenuta prema Hramu, a lice prema sunčanom istoku. Klanjali su se suncu prema istoku.
17. On mi reče: “Vidiš li, sine čovječji? Zar je premalo Judinoj kući što čine zločine, što ih ovdje čine, nego još napuniše i zemlju nasiljem i mene svejednako izazivaju na gnjev? Eto, drže grane na svojemu nosu!
18. Zato ću i ja u gnjevu postupati protiv njih. Moje oko ne će gledati milostivo. Ne ću imati milosrđa. Kad mi zaviču u sav glas, ne ću ih slušati.”

Psalmi 120:1-7
1. Hodočasnička pjesma. U svojoj tjeskobi zavapih Gospodu i on me usliša.
2. Gospode, izbavi me od usana lažljivih, od klevetničkog jezika.
3. Što da ti učinim, čime da te kaznim, zlobni jeziče?
4. Zašiljenim strelicama ratnika i užarenim smrekovim ugljevljem!
5. Jao meni jer sam izgnanik u Mešeku, boravim u šatorima cedarskim.
6. Predugo živim među mrziteljima mira.
7. Ja sam miroljubiv; ali čim progovorim, oni su za rat. \

Izreka 28:15-15
15. Lav koji riče i gladan medvjed, to je bezbožan vladalac siromašnome narodu.

Hebrejima 4:1-16
1. Bojmo se dakle? dok još stoji obećanje o ulasku u njegov Počinak? da se ne ustanovi za nekoga od vas kako je zakasnio!
2. Jer je i nama naviještena radosna vijest kao i njima; ali njima ne pomože riječ koju su čuli, jer je oni koji je čuše ne združiše s vjerom.\
3. Doista, mi vjernici ulazimo u počinak, kao što reče: “Tako se zakleh u svojemu gnjevu: ne će ući u moj počinak.” Njegova su djela dovršena od nastanka svijeta,
4. jer negdje reče za sedmi dan ovako: “I počinu Bog u sedmi dan od sviju svojih djela.”
5. I na tom mjestu opet: “Ne će ući u moj počinak.”
6. Budući, dakle, da neki imaju u njega ući, dok oni kojima je najprije naviještena radosna vijest ne uđoše zbog nevjerovanja,
7. opet određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu nakon tolikog vremena, kao što je prije rečeno: “Danas, ako njegov glas čujete, neka ne otvrdnu vaša srca!”
8. Zaista, da je njih Jošua uveo u Počinak, ne bi Bog poslije govorio o drugom danu.
9. Dakle, ostavljen je subotnji počinak još Božjemu narodu.
10. Jer tko je ušao u njegov Počinak, on počiva od svojih djela, kao i Bog od svojih.
11. Nastojmo dakle ući u onaj Počinak, da tko ne upadne u onaj isti primjer nevjerstva.
12. Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjeklog mača, i prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca.
13. Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojemu trebamo položiti račun.
14. Imajući dakle uzvišenoga velikog svećenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se vjere koju ispovijedamo!
15. Jer nemamo velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu.
16. Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!