A A A A A
Error:
BookNum: 26 Chapter: 1 VerseStart: 28 VerseShouldHave: 27

Biblija u jednoj godini

Studeni 5

Jezekilja 1:1-28
1. U tridesetoj godini, u četvrtom mjesecu, petoga dana toga mjeseca, kad sam boravio među zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh božanska viđenja.
2. Petog dana toga mjeseca, u petoj godini poslije odvođenja kralja Jojakima,
3. dođe Gospodnja riječ Ezekielu, sinu svećenika Buzija, u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i Gospodnja ruka ondje dođe na njega.
4. Imao sam ovo viđenje. Sa sjevera udari vihor sa silnim oblakom, punim ognja što je buktio. Okruživala ga je svjetlost, a iznutra je sjao kao kovina u ognju.
5. Usred njega prikazaše se prilike koje su bile nalik na četiri živa bića. Njihov izgled bio je ovaj: imala su čovječji izgled.
6. Svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila.
7. Njihove su noge bile prave, a stope njihove kao u teleta. Sijevale su kao blistava mjed.
8. čovječje su se ruke pokazale pod njihovim krilima na sve četiri strane. Njihova lica i krila
9. ? krila su se njihova doticala? nisu se okretala kada bi išla; svako je biće išlo naprijed.\
10. Izgled njihova lica bio je ovaj: sprijeda su imala čovječje lice, zdesna lavlje lice, slijeva volovsko lice, unutra orlovo lice, sva četiri bića.
11. Krila su njihova bila gore ispružena. S dva su se doticala, a s dva su prekrivala svoja tjelesa.
12. Svako je išlo pravo naprijed. Kamo ih je duh tjerao da idu, tamo su išla. Nisu se okretala kada bi išla.
13. U sredini bića bilo je nešto što je izgledalo kao živo ugljevlje, kao baklje. One su išle između bića ovamo i onamo. Oganj je imao svijetao sjaj, i munje su izlazile iz ognja.
14. Bića su trčala ovamo i onamo, tako da se činilo kao da su munje sijevale.
15. Kad sam promatrao bića, vidjeh kotač uz bića na zemlji, na četiri njihove strane.
16. Kotači i njihova naprava imali su izgled krizolita. Sva četiri imala su isti oblik. činili su se i bili su tako izrađeni kao da jedan kotač ide kroz drugi.
17. Kad su trčali, mogli su se kretati na sve četiri strane. Pri vožnji se nisu trebali okretati.
18. Naplatci su njihovi bili vrlo visoki i strašni za gledanje. Uokolo su naplatci bili puni očiju u sva četiri.
19. Kad bi se bića kretala naprijed, pomicali su se i kotači uz njih, i kad bi se bića podigla sa zemlje, podigli bi se i kotači.
20. Kamo bi ih duh tjerao da idu, tamo su išli kotači što bi se podizali zajedno s njima, jer je duh bića bio u kotačima.
21. Kada su se kretala bića, išli su i kotači s njima; kada bi ona stala, stali bi i oni. Kada bi se ona podizala sa zemlje, podizali su se kotači istodobno s njima, jer je duh bića bio u njima. \
22. Nad glavama bića moglo se vidjeti neku vrstu nebeskoga svoda iz divna kristala, što se prostirao gore nad njihovim glavama.
23. Pod nebeskim svodom bila su njihova krila pružena, jedna prema drugima, dva od svakoga; dva druga, što su ih imala, prekrivala su njihova tijela.\
24. čuo sam huku njihovih krila što je bila kao huka mnogih voda, kao grmljavina Svemogućega. Kad bi išla, bila je huka glasna kao graja u taboru.
25. Kad bi stala, spustila bi se mirno njihova krila. I zaori glas iznad nebeskoga svoda, što je bio nad njihovim glavama. Kad bi stala, spustila bi se mirno njihova krila.
26. Iznad nebeskoga svoda, što se nalazio nad njihovim glavama, bilo je nešto što je izgledalo kao safir-kamen i kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, bila je prilika koja je izgledala kao čovjek.
27. Vidjeh nešto kao sjajnu kovinu, nešto što se činilo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.
28. On mi reče: “Sine čovječji, stani na svoje noge; jer želim s tobom govoriti!”\

Jezekilja 2:1-10
1. Tada dođe u me duh, kad mi je on govorio, i postavi me na noge; i slušao sam onoga koji je razgovarao sa mnom.\
2. On mi reče: “Sine čovječji, ja te šaljem k Izrćlovim sinovima, k odmetničkim plemenima, koji se pobuniše protiv mene. Oni i njihovi oci griješili su protiv mene sve do dana današnjega.
3. To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te šaljem. Reci im: Ovako veli svemogući Gospodin.
4. I poslušaju li ili ne poslušaju? jer su rod uporan? neka ipak znaju da je prorok među njima.
5. A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, iako je oko tebe drač i trnje, i boraviš među škorpionima! Ne boj se njihovih riječi! Ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod!
6. Navješćuj im moje riječi, poslušali ili ne! Jer su uporni.
7. Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati! Ne budi uporan kao taj uporni rod! Otvori usta i jedi što ti dam!”
8. Tada vidjeh pruženu ruku prema meni i u njoj svitak knjige.
9. On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na stražnjoj strani. Bili su u njemu napisani plač, uzdisaji i jauci.
10. Pogledaj na moju nevolju i izbavi me, jer ne zaboravih Zakona tvojega.

Psalmi 119:153-160
153. Brani moju parnicu i otkupi me! Po svojoj riječi poživi me!
154. Daleko je spasenje od grešnikâ, jer ne mare za tvoje naredbe.
155. Milosrđe je tvoje veliko, Gospode; po odlukama svojim poživi me. \
156. Mnogo je neprijatelja koji me progone, ali ja ne odstupam od tvojih svjedočanstava.
157. Vidjeh otpadnike i zgadiše mi se jer tvoje obećanje ne čuvaju.
158. Pogledaj kako ja ljubim tvoje odredbe, Gospode, po svojoj dobroti poživi me!
159. Srž je tvoje riječi istina, vječan je svaki sud pravde tvoje. ŠIN
160. Kad se raduju pravednici, velika je slava; a podignu li se bezbožnici visoko, moraju se tražiti ljudi. \

Izreka 28:12-12
12. Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu.

Hebrejima 1:1-14
1. Njega postavi baštinikom svemu, po njemu stvori i svijet.
2. On je odsjaj njegove slave i odraz njegova bića. Zato nosi sve riječju svoje sile; nakon što je očistio grijehe, sjede s desne strane Veličanstvu na visini.\
3. Postade uzvišeniji od anđela, koliko dobi u baštinu ime odličnije od njihova.
4. Doista, kome od anđela reče kad: “Ti si moj Sin, ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću njemu biti Otac, i on će meni biti Sin”?
5. I kad opet uvodi Prvorođenoga u svijet, govori: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.”
6. I anđelima govori: “On vjetrove čini svojim anđelima, a munje ognjene svojim slugama.”
7. A Sinu: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek; i pravedno žezlo je žezlo tvoga kraljevstva. \
8. Ti ljubiš pravdu, a mrziš bezakonje; zato te pomaza Bog, tvoj Bog, uljem radosti više nego tvoje drugove.” \
9. I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela tvojih ruku.
10. Ona će proći, a ti ostaješ, sva će ostarjeti kao odjeća; \
11. i savit ćeš ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit će se; a ti si onaj isti, i tvojih godina ne će nestati.” \
12. A kome od anđela reče kad: “Sjedi mi s desna, dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama”?
13. Nisu li svi ti služiteljski duhovi poslani na službu zbog onih koji će baštiniti spasenje?