A A A A A

Biblija u jednoj godini

Studeni 4

Plač Jeremijin 3:1-66
1. Ja sam onaj koji sam iskusio nevolju od pruta njegova gnjeva.
2. Potisnuo me i potjerao u taman mrak.
3. Protiv mene obraća svoju ruku uvijek iznova, povazdan.
4. Učinio je da uvene moje tijelo, moja koža, polomio je moje kosti.
5. Sazidao je i nagomilao oko mene otrovnu nevolju.
6. U tamu me obavio kao mrtvace davnih vremena.
7. Ogradio me, da ne iziđem, otežao mi okove.
8. Kad vičem i zovem, on ne čuje mojega vapaja.
9. Zazidao je moje putove tesanim kamenom, razvalio moju stazu.
10. Bio mi je kao medvjed što vreba, lav u skrivalištu.
11. Odvukao me s puta, razderao me. Pustio me da uginem.
12. Nategnuo je svoj luk, stavio me za metu svojoj strijeli.
13. Proboo mi je bubrege strijelama iz svojega tobolca.
14. Postao sam podsmijeh svemu svojemu narodu, njihovo ruglo svaki dan.
15. Nasitio me gorčinom, dao mi da pijem pelin.
16. Polomio mi zube kamenjem, dao mi pepeo da jedem.
17. Uzeo si mir mojoj duši, zaboravio sam sreću.
18. Rekoh: “Ode mi život i moje ufanje u Gospodina.”
19. Spomeni se moje nevolje, moga tumaranja, gorkoga pelina!
20. Mnogim mudrovanjem skučena je u meni moja duša.
21. Ovo ću pomisliti u sebi, iz toga ću crpsti ufanje:
22. Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je njegovo milosrđe.
23. Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost.
24. Velim: “Gospodin je moj dio; zato se ufam u njega.” \
25. Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka, duši koja ga traži.
26. Dobro je mirno čekati Gospodnju pomoć.
27. Dobro je svakome nositi svoj jaram od mladosti.
28. Neka sjedi sam i šuti, kad mu on dosudi!
29. Neka prigne k prahu svoja usta; možda još ima ufanja! \
30. Neka podmetne svoj obraz onome koji ga udara, nek se nasiti sramote!
31. Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek.
32. Ako i dosudi nevolju, on se i smiluje u veličini svoje milosti; \
33. jer on iz naslade ne obara i ne rastužuje ljude.
34. Kad su gazili nogama sve zarobljenike u zemlji,
35. kad su izvrtali pravo čovjeka pred očima Višnjega,
36. kad su tlačili čovjeka pred sudom: ne vidi li to Gospodin?
37. Tko je taj koji je zapovjedio i zbilo se, a Gospodin da nije zapovjedio?
38. Ne dolaze li nesreća i sreća po zapovijedi Višnjega?
39. Zašto se tuži čovjek koji još živi, čovjek zbog svojih kazni?
40. Ispitajmo, pretražimo svoje putove, obratimo se Gospodinu!
41. Podignimo srce i ruke k Bogu u nebu!
42. Griješili smo i bunili smo se; tada nam nisi oprostio. \
43. Obavio si se gnjevom, progonio si nas, ubijao neštedimice; \
44. zaogrnuo si se u oblak, da više ne prodre molitva; \
45. učinio si od nas smeće i izmet usred narodâ.
46. Razvaljuju svoja usta protiv nas svi naši neprijatelji.
47. Stigla nas je groza i jama, uništenje i zatiranje.
48. Potoci vode teku iz mojih očiju zbog pada kćeri mojega naroda.
49. Moje oči liju suze bez prestanka,
50. dok Gospodin ne pogleda i ne vidi s neba.
51. Moje oko muči moju dušu zbog svih kćeri mojega grada.
52. Tjerali su me kao pticu moji neprijatelji ni za što.
53. Svaljivali su u jamu moj život, bacali na me kamenje.
54. Vode su pokrile moju glavu; pomislio sam: “Izgubljen sam.” \
55. Tada sam zazvao, Gospodine, tvoje ime iz dubine jame.
56. Ti si čuo moj zaziv: “Ne zatiskuj svojega uha pred mojim vapajem!”
57. Bio si blizu mene kad sam te zvao; rekao si: “Ne boj se!” \
58. Vodio si, Gospodine, moju stvar, izbavljao si moj život.
59. Vidio si, Gospodine, moju krivnju; pribavi mi pravicu! \
60. Vidio si svu njihovu osvetljivost, sve njihove naume protiv mene.
61. čuo si njihovo ruganje, Gospodine, sve njihove naume protiv mene,
62. čuo si govore mojih protivnika, i spletke protiv mene povazdan.
63. Pogledaj njihovo sjedenje i ustajanje: ja sam njihova pjesma rugalica.
64. Gospodine, ti ćeš im platiti po djelu njihovih ruku.
65. Zaslijepit ćeš njihova srca; tvoja kletva past će na njih! \
66. Ti ćeš ih u gnjevu progoniti, uništiti ih pod nebom, Gospodine!

Plač Jeremijin 4:1-22
1. Ah, kako je zlato, kako je izblijedjela boja plemenite kovine! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih ulica.
2. Plemeniti sinovi Siona, nekoć cijenjeni kao zlato, kako su procijenjeni kao zemljane posude, kao djelo lončareve ruke!
3. I čagljevi podaju grudi, doje mlade. Kći mojega naroda okrutna je kao nojevi pustinje.
4. Jezik je nejačetu prionuo za nepce od žeđi. Dječica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio.
5. Koji su nekoć jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu.
6. Jer je krivnja kćeri moga naroda bila veća od grijeha Sodome, koja je bila srušena u čas, a da se nisu trudile ruke.
7. Njezini knezovi sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije je bilo njihovo tijelo od koraljâ, lik im je bio kao safir.
8. Ali je njihovo lice postalo crnje od čađe; ne poznaju se na ulicama. Koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. \
9. Sretniji je tko je pao od mača nego tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestašice hrane.
10. Kuhale su vlastitom rukom nježne žene svoju djecu. Ona su im bila hrana kad je padala kći moga naroda.
11. Iscrpio je Gospodin svoj gnjev, izlio je svoju srdžbu, na Sionu je raspalio oganj što proždre njegove temelje.
12. Nikada nisu pomislili zemaljski kraljevi, ni svi zemaljski stanovnici, da bi ušli tlačitelj i neprijatelj na vrata Jeruzalema.
13. Dogodilo se to za grijehe njegovih proroka, za opačine njegovih svećenika, koji su prolijevali usred njega krv pravednika.
14. Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se čovjek nije mogao dotaći njihovih haljina.
15. Vikali su im: “Natrag! Nečist! Natrag! Natrag! Ne dodirujte ga!” Kad budu bježali i skitali se, tad će se govoriti među ulicama. Bio je naš završetak, dani su se naši navršili.
16. Gospodnje ih je lice rasulo; on ih više ne može. Prezirali su čast svećenikâ, nisu štedjeli staraca. \
17. Naše oči uzalud čeznu još uvijek za pomoći. Na svojoj stražarnici čekali smo narod, koji ne pomaže.
18. Zapriječiše nam, vrebajući nam korake, da hodimo po svojim ulicama. Naš je završetak bio, dani su se naši navršili; jest, došao je naš završetak. \
19. Naši progonitelji bili su još brži od nebeskih orlova. Gonili su nas po gorama, vrebali nas u pustinji.
20. Bio je naš životni dah, Gospodnji pomazanik, uhvaćen u njihove jame, a za njega smo mislili: “U njegovoj sjeni živjet ćemo među narodima.”
21. Raduj se i veseli, edomska kćeri, koja stanuješ u zemlji Usu! I na te će još doći čaša; opit ćeš se i otkrit ćeš se. \
22. Krivnja je tvoja uništena, sionska kćeri; on te više ne izgoni. On će kazniti tvoju krivnju, edomska kćeri, otkrit će tvoje grijehe. \

Plač Jeremijin 5:1-22
1. Spomeni se, Gospodine, onoga što nas je stiglo! Pogledaj i vidi našu sramotu!
2. Naša baština dopade tuđincima, naše kuće strancima.
3. Siroti smo, bez oca; naše su majke kao udovice. \
4. Pijemo za novac svoju vodu, moramo plaćati za vlastita drva.
5. Na vratu su nam tlačitelji, smalaksali smo i ne nalazimo mira.
6. Pružili smo ruku Egiptu i Asuru, da se nasitimo kruha.
7. Oci su naši sagriješili i nema ih više. Mi moramo nositi njihove opačine.
8. Sluge su nad nama gospodari; nitko nas ne izbavlja iz njihovih ruku. \
9. Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji.
10. Kao peć gori naša koža u žeravici gladi.
11. Silovali su žene na Sionu i djevojke po Judinim gradovima.
12. Knezove su vješali i bila je prezrena čast staraca.
13. Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. \
14. Na vratima više ne sjede starci; mladiće ne sjedinjuje igra. \
15. Nestalo je radosti našem srcu, igra se naša pretvorila u žalost.
16. Pala nam je kruna s glave; teško nama što smo sagriješili! \
17. Stoga je naše srce oslabjelo, stoga je naše oko potamnjelo:
18. Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj.
19. Ti, Gospodine, stoluješ u vijeke, tvoje prijestolje stoji od vijeka do vijeka.
20. Zašto nas hoćeš zaboraviti do vijeka, zauvijek nas ostaviti?
21. Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se vraćamo. Ponovi naše dane kako su bili prije!
22. Ili, zar si nas sasvim odbacio? Ljutiš li se toliko na nas?

Psalmi 119:145-152
145. Vičem iz svega srca: “Gospode, usliši me! Vršit ću tvoje zapovijedi!”
146. Zazivam te: “Spasi me!” i čuvat ću tvoja svjedočanstva!
147. Pretječem zoru i vičem: “Uzdam se u tvoju riječ.”
148. Moje oči straže noćne pretječu razmišljajući o riječi tvojoj.
149. čuj glas moj, Gospode, po svojoj dobroti, po svojoj odluci poživi me.
150. Približavaju mi se oni koji idu za opačinom, daleko su oni od tvog Zakona.
151. A ti si blizu, Gospode, i sve su tvoje zapovijedi istina!
152. Od davnine znam za tvoje propise koje si ustanovio za vijeke. REŠ

Izreka 28:11-11
11. Bogat čovjek smatra samoga sebe mudrim, ali ga razuman siromah ispituje.

Filemonu 1:1-25
1. Pavao, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej, Filemonu, ljubljenomu našemu suradniku,
2. i sestri Apiji, i Arhipu, našemu suborcu, i Crkvi u tvojoj kući:
3. milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
4. Zahvaljujem svagda svome Bogu kad te spominjem u svojim molitvama
5. i kad čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu i prema svima svetima.
6. Neka tvoje dioništvo u vjeri bude djelotvorno u poznavanju svakoga dobra među nama, na čast Krista!
7. Doista, silno sam se obradovao i utješio zbog tvoje ljubavi; što su po tebi, brate, okrijepljena srca svetih. \
8. Zato, iako imam punu slobodu u Kristu da ti zapovijedam što si dužan činiti,
9. radi ljubavi više molim, ja starac Pavao, a sada i sužanj Isusa Krista.
10. Molim te za svojega sina Onezima kojega rodih u svojim okovima.
11. On je tebi nekad bio nekoristan, a sada je tebi i meni vrlo koristan.
12. Njega ti šaljem natrag, a s njime ti šaljem i svoje srce!
13. Ja ga htjedoh zadržati kod sebe, da mi umjesto tebe posluži u okovima evanđelja,
14. ali bez tvojega odobrenja ne htjedoh ništa učiniti, da ne bi tvoje dobro bilo pod prisilom, nego od dobre volje.
15. Zaista, možda si se zato na neko vrijeme odijelio od njega, da ga dobiješ vječno;\
16. ne više kao roba, nego više od roba: kao ljubljenoga brata, osobito meni, a kamoli više tebi i po tijelu i u Gospodinu.
17. Ako dakle držiš mene za subrata u vjeri, primi njega kao mene!
18. Ako li ti je u čemu skrivio ili je dužan, to meni uračunaj!
19. Ja, Pavao, jamčim svojim potpisom: “Ja ću platiti.” Da ne kažem kako i samoga sebe meni duguješ.
20. Daj, brate, da imam korist od tebe u Gospodinu: okrijepi moje srce u Kristu!
21. Uzdajući se u tvoju poslušnost, pišem ti znajući da ćeš još više učiniti nego što tražim.
22. Uz to pripravi mi i stan, jer se nadam da ću po vašim molitvama biti vama darovan.
23. Pozdravlja te Epafra koji je sa mnom sužanj u Kristu Isusu,
24. zatim Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici.
25. Milost Gospodina našega Isusa Krista s vašim duhom! Amen.