A A A A A

Danilo 3:1-30
1. Kralj Nabukodonozor dade izraditi zlatan lik kojemu je visina bila šezdeset lakata, a širina šest lakata; i postavi ga u ravnici Duri u babilonskoj pokrajini.\
2. Nato posla kralj Nabukodonozor glasnike da pozovu satrape, namjesnike, zapovjednike, suce, rizničare, pravnike, vijećnike i sve druge pokrajinske dostojanstvenike, da dođu na posvetu lika što ga je bio podigao kralj Nabukodonozor.
3. Tada se sabraše satrapi, namjesnici, zapovjednici, suci, rizničari, pravnici, vijećnici i svi drugi pokrajinski dostojanstvenici na posvetu lika, što ga je bio podigao kralj Nabukodonozor. Oni stadoše pred likom, što ga je bio podigao Nabukodonozor.
4. Glasnik povika iza glasa: “Narodi, plemena i jezici, vama se zapovijeda:
5. čim čujete zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, morate se baciti ničice i pokloniti se zlatnome liku što ga je podigao kralj Nabukodonozor.
6. Tko se ne baci ničice i ne pokloni se, bit će smjesta bačen u ognjenu užarenu peć.”
7. I čim su čuli svi narodi zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira i svih drugih vrsta glazbala, baciše se ničice svi narodi, plemena i jezici, i pokloniše se zlatnome liku što ga je bio podigao kralj Nabukodonozor.
8. U isti čas pristupiše kaldejski ljudi i optužiše Judejce.
9. Rekoše kralju Nabukodonozoru: “Kralju, da si živ dovijeka!
10. Ti si, kralju, zapovjedio da se svaki koji čuje zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, mora ničice baciti i pokloniti se zlatnome liku.
11. Tko ne padne ničice i ne pokloni se zlatnome liku, mora biti bačen u ognjenu užarenu peć.
12. Postoje Judejci, kojima si predao upravu babilonske pokrajine, Sidrah, Misah i Abdenago. Ti ljudi ne haju za tvoju zapovijed, kralju! Oni ne poštuju tvoje bogove i ne klanjaju se zlatnome liku što si ga podigao.”
13. Tada Nabukodonozor, u gnjevu i bijesu, zapovjedi da dovedu Sidraha, Misaha i Abdenaga. Kad su ih bili doveli pred kralja,
14. progovori im Nabukodonozor: “Je li istina, Sidrah, Misah i Abdenago, da vi ne poštujete moje bogove i da se ne klanjate zlatnome liku što sam ga dao podići?
15. I sada, budite pripravni, bacite se ničice čim čujete zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, i poklonite se liku što sam ga dao podići! Ako se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u ognjenu užarenu peć. Koji bi bio bog što bi vas mogao izbaviti iz moje ruke?”
16. Sidrah, Misah i Abdenago odvratiše kralju: “Nabukodonozore, ne treba nam da ti odgovaramo na to!
17. Jer evo, naš Bog, kojega poštujemo, ima moć da nas izbavi iz ognjene užarene peći. On će nas, kralju, osloboditi iz tvoje ruke!
18. Ako li to ne učini, znaj, kralju, da mi ni tada ne ćemo poštovati tvoje bogove i ne ćemo se pokloniti zlatnome liku što si ga podigao!”
19. Tada Nabukodonozor postane tako bijesan na Sidraha, Misaha i Abdenaga da mu se lice izobličilo. On zapovjedi da se užari peć sedam puta jače nego inače.
20. Onda zapovjedi najjačim ljudima u svojoj vojsci da svežu Sidraha, Misaha i Abdenaga i da ih bace u ognjenu užarenu peć.
21. I tako su bili svezani ti ljudi u svojim donjim haljinama, kapama, plaštevima, obući i odjeći, i bačeni u ognjenu užarenu peć.
22. Kako su bili, na strogu kraljevu zapovijed, previše užarili peć, ognjeni plamen je usmrtio ljude što su u nj bacili Sidraha, Misaha i Abdenaga.
23. Ona tri čovjeka, Sidrah, Misah i Abdenago, padoše svezani u ognjenu užarenu peć.
24. Tada se zadivi kralj Nabukodonozor, ustade brže i upita svoje savjetnike: “Zar nismo bacili tri čovjeka svezana u oganj?” Oni odgovoriše kralju: “Jesmo, kralju!”
25. On odvrati: “A ja vidim četiri čovjeka nesvezana gdje hode posred ognja, i nije im ništa. četvrti izgleda kao anđeo.”
26. Tada pristupi Nabukodonozor na vrata ognjene užarene peći i povika: “Sidrah, Misah i Abdenago, sluge Boga višnjega, iziđite i stupite ovamo!” Odmah iziđoše iz ognja Sidrah, Misah i Abdenago.
27. Tada dođoše satrapi, kraljevi namjesnici, zapovjednici i savjetnici i vidješe da oganj nije bio mogao ništa učiniti onim ljudima. Njihova kosa na glavi nije se bila opalila, njihove se haljine nisu oštetile i nikakva šteta od ognja nije im se nanijela.
28. Tada povika Nabukodonozor: “Neka je blagoslovljen Sidrahov, i Misahov, i Abdenagov Bog! On je poslao svojega anđela i oslobodio svoje sluge, koji se pouzdaše u nj, kraljevu zapovijed prestupiše i svoja tjelesa predadoše, da ne bi poštovali drugoga boga niti mu se poklonili osim svojemu!
29. Zato od mene izlazi ova zapovijed: Ako tkogod, bilo kojega naroda, bilo kojega plemena i jezika, izgovori kakvu psovku na Sidrahova, Misahova i Abdenagova Boga, taj neka se na komade isiječe i njegova kuća neka se pretvori u podrtine; jer nema drugoga boga koji bi mogao tako izbaviti!”\
30. Tada uzdiže kralj Sidraha, Misaha i Abdenaga opet na njihova visoka mjesta u babilonskoj pokrajini.

Danilo 4:1-37
1. Ja, Nabukodonozor, živio sam bezbrižno u svojoj kući, radovao se životu u svojoj palači.
2. Tada sam usnuo san koji me uplašio. Prilike, što su mi dolazile na postelji, viđenja što su mi izlazila pred oči, uznemirili su me.
3. Zato izdah zapovijed da se dovedu preda me svi babilonski mudraci, da mi kažu što znači san.
4. Tada dođoše vračevi, čarobnjaci, Kaldejci i gataoci. Ja im pripovjedih svoj san. Ali mi nijedan nije mogao kazati, što san znači.
5. Najposlije dođe preda me Daniel, koji se zove Baltazar po imenu mojega boga, i u kojemu stanuje duh svetih bogova. Ja mu pripovjedih san:
6. ”Baltazare, poglavare vračeva! Znam, duh svetih bogova stanuje u tebi. Nijedna tajna nije tebi preteška. Kaži mi što znače viđenja mojega sna, koja sam vidio!
7. Ovo je viđenje što mi je došlo pred oči na mojoj postelji: Vidjeh najednom, usred zemlje, drvo silne visine.
8. Drvo je raslo i postajalo sve veće, tako da mu je vrh dosegao do neba. Vidjelo se do krajeva sve zemlje.
9. Lišće mu je bilo lijepo, plodovi vrlo obilni. Bilo je na njemu hrane za sve. Pod njim u sjeni odmarale se poljske životinje. Ptice se gnijezdile na njegovim granama. Od njega se hranila svakojaka živa bića.
10. Tada vidjeh najednom u viđenjima, što su mi bila pred očima na mojoj postelji, gdje siđe s neba neki sveti stražar.
11. On povika iza glasa: Posijecite drvo i odrežite mu grane! Potrgajte mu lišće i razbacajte mu naokolo plodove! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana!
12. Ali njegov izdanak ostavite u zemlji! Neka se sveže željeznim i mjedenim okovima, vani u poljskoj travi! Neka ga vlaži nebeska rosa! S divljim životinjama neka je njegov dio od zemaljske trave!
13. Neka mu se promijeni čovječje srce i neka mu se za to da životinjsko! Sedam vremena neka tako prođe preko njega!
14. Na zaključku nebeskih stražara utemeljuje se ova zapovijed. Po želji svetaca izlazi ova odredba, da spoznaju živi da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On ga daje kome ga hoće dati. On može i najnižega postaviti za njegova vladara.
15. Taj san usnuo sam ja, kralj Nabukodonozor, a ti, Baltazare, kaži što znači. Nijedan od mudraca u mojemu kraljevstvu nije mi mogao kazati što znači. A ti to možeš, jer u tebi stanuje duh svetih bogova.”
16. Tada Daniel, nazvan i Baltazar, stane šuteći neko vrijeme. Misli su ga uznemirivale. Ali ga kralj ohrabri: “Baltazare, ne uznemiruj se tim snom i njegovim značenjem!” Baltazar odgovori: “Gospodaru moj, san neka bude tvojim mrziteljima i njegovo značenje tvojim neprijateljima!
17. Drvo što si ga vidio, što je raslo i postajalo sve veće, dok mu vrh nije dosegao do neba, što se vidjelo do krajeva sve zemlje,
18. kojemu je lišće bilo lijepo i kojemu su plodovi bili vrlo obilni, na kojemu je bilo hrane za sve, pod kojim su stanovale poljske životinje i na čijim su se granama gnijezdile nebeske ptice?
19. to si ti, kralju, koji si postao velik i moćan; čija je veličina narasla do neba, i čija moć doseže do zemaljskih krajeva. \
20. A što je kralj vidio kako je neki sveti stražar sišao s neba i zapovjedio: Posijecite drvo! Raskomadajte ga! Ali mu izdanak ostavite u zemlji! Neka se sveže željeznim i mjedenim okovima, vani u poljskoj travi! Neka ga vlaži nebeska rosa! Neka mu je dio s divljim životinjama, sedam vremena neka tako prođe preko njega,?
21. to je značenje, kralju, i odluka Višnjega, što se odnosi na mojega gospodara, kralja:
22. Bit ćeš izbačen iz ljudskoga društva. Sa životinjama ćeš poljskim stanovati. Travu će ti davati za hranu kao govedima, i rosa će te nebeska vlažiti. Sedam će vremena proći preko tebe dok spoznaš da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom i da ga daje kome hoće.
23. Zapovijed da se ostavi izdanak drveta znači: tvoje će kraljevstvo opet pripasti tebi čim spoznaš da nebo ima vlast.
24. Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet: Oslobodi se grijeha milostinjom i opačina milosrđem prema nevoljnima! Možda se tada produlji tvoje blagostanje.”
25. Sve se to ispuni na kralju Nabukodonozoru.
26. Poslije dvanćst mjeseci hodao je po kraljevskoj palači u Babilonu.
27. Kralj reče: “Nije li to Babilon veliki, što ga ja sazidah za kraljevsku prijestolnicu velikom svojom moći i na slavu svoga veličanstva?”
28. Još nije bio prešao taj govor preko kraljevih usana, a dođe glas s neba: “Tebi se, kralju Nabukodonozore, ovim javlja: Kraljevstvo će ti se uzeti.
29. Iz ljudskoga društva bit ćeš izbačen. Sa životinjama ćeš poljskim stanovati. Travu će ti davati za hranu kao govedima; i sedam će vremena proći preko tebe, dok spoznaš da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom i da ga može dati kome hoće.”\
30. Još u isti čas ispunila se ta prijetnja na Nabukodonozoru. On je bio izbačen iz ljudskoga društva, jeo je travu kao goveda, rosa je nebeska vlažila njegovo tijelo, te su mu narasle dlake kao pera u orla i nokti kao pandže u ptica.
31. ”Poslije nekog vremena ja, Nabukodonozor, podigao sam svoje oči k nebu, i moj razum opet mi se vratio. Tada sam zahvalio Višnjemu i hvalio sam ga i slavio, njega, koji živi u vijeke, čija je vlast vječna vlast i čije je kraljevstvo od koljena do koljena.
32. Svi koji stanuju na zemlji su kao ništa prema njemu. On radi što hoće s nebeskom vojskom i sa zemaljskim stanovnicima. Nema nikoga da bi mu smio zaustaviti ruku i upitati ga: Što radiš
33. U isto vrijeme dobio sam natrag svoj razum i došao sam opet na slavu svojega kraljevstva, na svjetlost i sjaj. Moji su me dvorani i velikaši potražili. Opet sam bio postavljen u kraljevsko dostojanstvo, i dala mi se još veća vlast.
34. Zato ja, Nabukodonozor, hvalim, blagoslivljam i slavim nebeskoga kralja, jer su sva njegova djela istinita; upravljanje je njegovo pravedno. On može poniziti one koji hode u oholosti.” \
35. Hvalite Gospoda jer je dobar, jer vječna je ljubav njegova!
36. Hvalite Boga nad bogovima, jer vječna je ljubav njegova!
37. Hvalite Gospoda nad gospodarima, jer vječna je ljubav njegova!

Psalmi 136:1-9
1. Jedini on učini čudesa velika, jer vječna je ljubav njegova!
2. U mudrosti on stvori nebesa, jer vječna je ljubav njegova!
3. On utvrdi zemlju nad vodom, jer vječna je ljubav njegova!
4. On stvori svjetlila velika, jer vječna je ljubav njegova!
5. Sunce da vlada danom, jer vječna je ljubav njegova!
6. Mjesec i zvijezde da vladaju noću, jer vječna je ljubav njegova!
7. Svu svoju zlu volju izlijeva luđak, a mudri suspreže svoj gnjev.
8. Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koji su primili s nama jednaku dragocjenu vjeru u pravdi našega Boga i Spasitelja Isusa Krista.
9. Obilovali milošću i mirom po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega!

Izreka 29:11-11
11. Božanstvena njegova sila darovala nam je sve što služi za život i pobožnost po spoznaji onoga koji nas pozva svojom slavom i moći.

2 Petrova 1:1-21
1. Po tom nam je dao dragocjena i najveća obećanja, da po njima budete dionici božanske naravi, jer ste umaknuli pogubnoj požudi svijeta.
2. I zato iz sve snage poradite na tome da svoju vjeru dopunjavate krepošću, krepost spoznajom,
3. spoznaju suzdržljivošću, suzdržljivost strpljivošću, strpljivost pobožnošću,
4. pobožnost bratskom ljubavlju, bratsku ljubav sveopćom ljubavlju.
5. Doista, ako je ovo u vama i ako se množi, ne će vas ostaviti besposlene i bez ploda za spoznaju našega Gospodina Isusa Krista.
6. Zaista, tko toga nema, slijep je i kratkovidan, zaboravio je očišćenje od svojih starih grijeha.
7. Zato, braćo, pobrinite se još više da utvrdite svoj poziv i izbor, jer čineći ovo, ne ćete nikada pasti.
8. Tako će vam se obilno dopustiti ulaz u vječno kraljevstvo našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.
9. Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo, premda znate i utvrđeni ste u toj istini.
10. Ali smatram da sam dužan, dok sam god u ovom šatoru, buditi vas opominjanjem,
11. znajući da će se doskora porušiti moj šator, kao što mi i pokaza naš Gospodin Isus Krist.
12. A revno ću nastojati da se vi uvijek i poslije moje smrti sjećate toga.
13. Doista, nismo vam navijestili silu i dolazak našega Gospodina Isusa Krista po mudro izmišljenim bajkama, nego smo sami vidjeli njegovu veličinu.
14. Jer je on primio od Boga Oca čast i slavu, kad siđe k njemu od uzvišene slave ovaj glas: “Ovo je moj Sin ljubljeni koji je po mojoj volji.”
15. Taj smo glas i mi čuli kad je silazio s neba, dok smo bili s njim na svetoj gori.
16. Tako nam je sad čvršća proročka riječ, i dobro činite što u nju upirete pogled kao u svjetiljku koja svijetli na tamnome mjestu, dok dan ne osvane, i Danica se ne pomoli u vašim srcima.
17. A ovo najprije znajte: nijedno proroštvo Pisma ne smije se tumačiti na svoju ruku.
18. Jer nikad nije bilo proroštvo naviješteno ljudskom voljom, nego su, potaknuti Duhom Svetim, govorili Božji ljudi.