A A A A A

Biblija u jednoj godini

Studeni 3

Plač Jeremijin 1:1-22
1. Ah, kako leži pust grad? nekada bogat stanovnicima! Postao je udovica? nekada gospodarica naroda. Nekada kneginja nad zemljama postade robinja.
2. Gorko plače noću? suze mu na obrazima. Nikoga nema da ga utješi, od svih njegovih milosnika. Svi njegovi prijatelji postadoše mu nevjerni, postadoše mu neprijatelji.
3. Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad među neznabošcima, ne nalazi mira: svi njegovi tlačitelji hvataju ga u tjeskobi.
4. Putovi na Sion tuguju jer nitko ne dolazi na blagdan. Sva su njegova vrata pusta; njegovi svećenici uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. \
5. Njegovi tlačitelji dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju jer ga Gospodin gurne u žalost zbog svih njegovih grijeha. Njegova djeca idu u ropstvo pred tlačiteljem. \
6. Sa sionske kćeri pade sav njezin sjaj. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem.
7. U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jeruzalem sve krasote što ju je imao u davne dane. Sada njegov narod pada u neprijateljeve ruke, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i smiju se njegovoj propasti.
8. U krivnju je zapleten Jeruzalem; zato posta ogavan. Svi ga njegovi laskavci preziru: vidješe njegovu golotinju. A on sam uzdiše i okreće se natrag. \
9. Nečistoća pokriva njegove skute! Nije mislio na svoj kraj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga utješi. “Gospodine, pogledaj moju nevolju: jer se neprijatelj uzoholio.” \
10. Tlačitelj poseže rukom na sve njegovo blago. Morao je vidjeti kako prodiru u njegovo svetište neznabošci, kojima si zabranio pristup u svoju općinu.
11. Sav njegov narod uzdiše tražeći kruha. Za jelo daje svoj nakit, da produlji život. “Ah, Gospodine, vidi i pogledaj kako sam veoma prezren!”
12. ”Vi svi koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja, koja me pogodila kad me Gospodin gurnuo u žalost, u dan svojega žestokoga gnjeva!
13. S visine posla oganj u moju nutrinu za kaznu. Postavi mrežu mojim nogama, prebaci me. Ostavi me bez pomoći te jednako tugujem.
14. Opremljen je jaram mojih grijeha, privezala ga je njegova ruka. Bio mi je stavljen na vrat, i skrši se moja snaga. Gospodin me preda takvima, koje ne mogu svladati.
15. Sve je moje junake ugrabio Gospodin iz moje sredine. Sazvao je protiv mene svečanost, da pogubi moje ratnike. Gospodin je sam, kao grožđe u kaci, izgazio djevojku, Judinu kćer.
16. Zato ja moram gorko plakati; moje oko pliva u suzama. Daleko je od mene tješitelj, koji bi me okrijepio. Postiđena su moja djeca, jer je nadvladao neprijatelj.” \
17. Sion pruža svoje ruke; nema mu tješitelja. Gospodin je podigao uokolo protiv Jakova njegove neprijatelje. Jeruzalem posta za njih ružan. \
18. ”Gospodin je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. čujte, svi narodi, i vidite moju bol! Moje djevojke i mladići moji odoše u nevolju. \
19. Pozvao sam svoje milosnike, ali su oni bili nevjerni. Moji svećenici, moje starješine poginuše u gradu tražeći jela, da produlje svoj život.
20. Pogledaj, Gospodine, kako mi je teško; moja nutrina gori! U grudima mi se prevrće srce; jest, velik je bio moj prkos! Vani bjesni mač, a unutra smrt. \
21. čuli su kako jecam, ali ne nađoh nikakva tješitelja. Svi su moji neprijatelji čuli za moju nesreću, radosni da si to učinio, da si poslao dan kojim si zaprijetio. Neka ih pogodi kao mene!
22. Neka iziđe pred tvoje lice sva njihova zloća! Tad učini njima što si učinio meni za sve moje grijehe, jer su bezbrojni moji uzdasi, slabo je moje srce.”

Plač Jeremijin 2:1-22
1. Ah, kako naoblači Gospodin u svom gnjevu sionsku kćer! Baci s neba na zemlju Izrćlov sjaj, ne pomisli na podnožje svojih nogu u dan svojega gnjeva.
2. Ne štedeći ih, uništi Gospodin sva Jakovljeva polja. Poobara u svom gnjevu tvrđave Judine kćeri. Pobaca u prah, oskvrne kraljevstvo i njegove knezove.
3. Slomi u žestini svoga gnjeva svu Izrćlovu snagu. Potegne natrag svoju desnicu od neprijatelja, raspali se na Jakova kao plameni oganj što sve proždire.
4. Kao neprijatelj nateže svoj luk, kao protivnik pruži svoju desnicu; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru sionske kćeri. Izli svoj gnjev kao oganj. \
5. Kao neprijatelj pokaza se Gospodin, uništi Izrćla, uništi sve njegove palače, obori njegove tvrđave, nagomila na Judinu kćer jad na jad.
6. Pogazi kao lijehu njegov Hram, poruši njegovo Svetište. Gospodin vrati u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U svom žestokom gnjevu odbaci kralja i svećenika.
7. Pogrdi Gospodin svoj žrtvenik, zamrzi svoje svetište. Pusti da padnu neprijatelju u ruke zidovi njegovih dvorova. Snađe ih vika u Gospodnjoj kući kao u dan blagdana.
8. Gospodin odluči uništiti zidove sionske kćeri. Rasteže mjeračko uže i ne stavi svoje ruke kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su zajedno. \
9. Utonoše u zemlju njezina vrata; slomi i razbi njezine prijevornice. Kod neznabožaca su mu kralj i knezovi. Nema više zakona. I njezini proroci ne dobivaju viđenja od Gospodina. \
10. Šuteći, sjede na zemlji starci sionske kćeri, posuli su prahom svoju glavu, vrećom se ogrnuli. Oborile su k zemlji glavu jeruzalemske djevojke.
11. Ispadoše mi oči od plača, moje grudi hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri mojega naroda, jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama.
12. Svojim majkama viču: “Gdje je kruh?” Ginu kao smrtna rana na gradskim ulicama, izdišu svoju dušu na grudima svojih majki.
13. Što da ti predočim, s čim da te izjednačim, jeruzalemska kćeri? Kakvu ću ti priliku naći da te utješim, djevojko, sionska kćeri? Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli? \
14. Tvoji su ti proroci navješćivali laž i prijevaru, nisu otkrivali tvoje krivnje, da okrenu tvoju sudbinu. Samo su ti kazivali utvare, da te prevare i zavedu.
15. Nad tobom plješću rukama svi koji prolaze putem. Psiču i mašu glavom nad jeruzalemskom kćeri: “To li je grad za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?”
16. Otvaraju usta protiv tebe svi tvoji neprijatelji. Škripe zubima, psiču i viču: “Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!” \
17. Završio je Gospodin što je naumio, ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim tvoje protivnike.
18. O, poviči gore visoko Gospodinu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku tvoje suze kao potok danju i noću! Ne daj sebi nikada mira; neka se tvoje oko nikada ne odmori! \
19. Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k njemu ruke za život svoje djece, što ginu od gladi na uglovima svih ulica!
20. ”Gospodine, vidi ipak i pogledaj kome si ovako učinio! Jesu li smjele žene jesti plod svoga tijela, dječicu svoje brige? Je li se smjelo u Gospodnjem svetištu ubijati svećenike i proroke?
21. Po ulicama leže na zemlji dječak i starac. Moje djevojke i mladići padoše od mača. Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva, poklao si ih okrutno.
22. Sazvao si kao na blagdan odasvud one koji me straše. U dan Gospodnjega gnjeva nije bio nitko koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi moj neprijatelj pobi.”

Psalmi 119:137-144
137. Pravedan si, Gospode, i pravi su tvoji sudovi!
138. Predao si nam pravedne zakone svoje u velikoj istini.
139. Moja me revnost izjeda, jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
140. Riječ je tvoja vrlo profinjena i zato je sluga tvoj ljubi.
141. Ja sam malen i prezren, ali tvojih naredaba ne zaboravljam.
142. Pravda je tvoja pravda vječna i Zakon je tvoj istina.
143. Tjeskoba i nevolja me snađoše, al' zapovijedi tvoje moje su veselje.
144. Pravedna su tvoja svjedočanstva dovijeka. Prosvijetli me i živjet ću! KOF

Izreka 28:9-10
9. Tko odvraća svoje uho, da ne čuje zakon, i molitva je njegova jedan gad.
10. Tko zavodi poštene ljude na zao put, taj će sam pasti u svoju jamu; a nedužni će dobiti blagoslov. \

Titu 3:1-15
1. Opominji ih da se pokoravaju poglavarstvima i vlastima, da budu poslušni i spremni na svako dobro djelo.
2. Neka nikoga ne grde, neka se ne svađaju, nego neka budu obazrivi i neka prema svim ljudima pokazuju svaku krotkost.
3. Jer i mi smo bili nekada nerazumni, nepokorni, lutalice. Živjeli smo u pakosti i zavisti, puni mržnje i mrzeći jedni druge.
4. A kad se pojavi dobrota i čovjekoljublje Boga našega Spasitelja,
5. spasi nas ne zbog djela pravde koja mi učinismo, nego po svom milosrđu, kupelji preporoda i obnove koju daje Duh Sveti.
6. Njega izli na nas obilato po Isusu Kristu, našemu Spasitelju,
7. da? opravdani njegovom milošću? po nadi budemo baštinici vječnoga života.
8. Pouzdana je ovo riječ, i hoću da to postojano iznosiš: neka se oni koji vjeruju u Boga trude i prednjače u vršenju dobrih djela. To je dobro i korisno ljudima.
9. A kloni se zapitkivanja, rodoslovlja, svađa i prepiranja o Zakonu, jer su beskorisna i isprazna!
10. Nakon što čovjeka krivovjerca opomeneš dva puta, kloni ga se,
11. znajući da se takav izopačio te griješi i sam sebe osuđuje.
12. Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol, jer sam namislio ondje zimovati.
13. Pravnika Zenu i Apolona brižno opremi na put, da im ništa ne uzmanjka!
14. A i naši neka se uče prednjačiti u dobrim djelima, kada je nužda i potreba, da ne budu bez ploda!
15. Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri! Neka milost bude sa svima vama! Amen.