A A A A A

Jezekilja 31:1-18
1. U jedanćstoj godini, u trećem mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2. ”Sine čovječji, kaži faraonu, egipatskom kralju, i njegovu mnoštvu: Na što si nalik u svojoj veličini?
3. Eto, Asur je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenovita lišća, visoka rasta. Vrh mu je dopirao do oblaka.
4. Voda ga je učinila velikim, bezdan ga je uzvisio. Rijeke su njezine tekle oko njegova stabla i puštale su svoje potoke prema svom poljskom drveću.
5. Zato je njegov rast nadvisio sva poljska drveća. Umnožili se njegovi ogranci, produljile se grane zbog obilne vode, rastao je u širinu.
6. Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice. Pod ograncima su njegovim svakojake poljske životinje legle svoje mlade.
7. Bio je lijep svojom veličinom, s dugim svojim granjem. Jer je njegov korijen imao obilnu vodu.
8. Cedrovi u Božjem vrtu nisu ga mogli zakloniti. čempresi sa svojim granama nisu se s njim mogli izjednačiti. Makljeni nisu imali takve grane kao on. U Božjem perivoju nije se moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti.
9. Učinio sam ga lijepim zbog mnoštva njegovih grana. Zavidjela su mu sva edenska drveća u Božjem vrtu.
10. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Zato što je bio visoka rasta i pružio svoj vrh do oblaka i postao ohol zbog svoje veličine,
11. dao sam ga u ruke najjačemu među narodima. Taj će učiniti s njim po mjeri njegove zloće. Odbacio sam ga.
12. Tada su ga posjekli tuđinci, najljući od narodâ, i ostavili ga. Na gore i u sve doline popadale su njegove grane. Ogranci su njegovi ležali slomljeni po svim gudurama u zemlji. Svi zemaljski narodi odoše iz njegove sjene i pustiše ga da leži.
13. Na njemu, izvaljenom, nastanile se svakojake nebeske ptice. Na njegovim granama stanovale su svakojake poljske životinje.
14. Neka se nijedno drvo kraj vode više ne bi dizalo previsoko u svome rastu i neka ne bi vrha svojega pružalo do oblaka! Od silnikâ koji piju vodu neka se više ne bi nijedan oholio svojom visinom! Zato što su svi posvećeni smrti, moraju dolje u podzemni svijet, dolje k ljudima što su sišli u jamu.
15. Ovako veli svemogući Gospodin: U dan kada je sišao u svijet mrtvih, učinio sam da tuguje nad njim bezdan, zaustavio sam njezine rijeke. Silne su vode stale. Zbog njega sam zaogrnuo Libanon u odjeću žalosti. Sva su drveća povenula za njim.
16. Tutnjavom njegova pada potresao sam narode, kad sam ga oborio u svijet mrtvih, k onima koji su sišli u jamu. Tada su se utješila u svijetu mrtvih sva edenska drveća, najizabranija i najbolja na Libanonu, sva koja su pila vodu.
17. I oni su sišli s njim u svijet mrtvih, k onima što su pobijeni mačem, i njegovi pomoćnici što su stanovali u njegovoj sjeni među narodima.
18. S kojim si se od edenskih drveća mogao usporediti sjajem i veličinom? A ipak ćeš biti oboren s edenskim drvećem u podzemni svijet. Ležat ćeš usred neobrezanih, s onima što su pobijeni mačem. To je faraon i sve njegovo mnoštvo”, govori svemogući Gospodin.

Jezekilja 32:1-32
1. U dvanćstoj godini, u dvanćstom mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2. ”Sine čovječji, izdigni tužaljku za faraonom, egipatskim kraljem, i reci mu: Laviću među narodima, ti si bio i bivao! A bio si ipak kao krokodil u moru: štrcao si vodu iz nozdrva, mutio si vodu nogama, ritao si se na njezine valove.
3. Ovako veli svemogući Gospodin: Razapet ću svoju mrežu nad tobom s četom mnogih naroda, koji te izvlače mojom lovnom mrežom.
4. Bacit ću te tada na zemlju, udarit ću te na tvrdu zemlju. Pustit ću sve nebeske ptice da sjedaju na te i nasitit ću tobom životinje sa sve zemlje.
5. Donijet ću tvoje meso na gore i napunit ću doline tvojom strvinom.
6. Napojit ću zemlju tvojom krvlju do gora. Korita će riječna biti puna tebe.
7. Kad se ti ugasiš, zastrijet ću nebo, i zvijezde ću njegove pomračiti. Sunce ću zastrijeti oblacima, i mjesec ne će više svijetliti svojom svjetlošću.
8. Sva ću svjetlila na nebu pomračiti za tobom i razastrijet ću tamu nad tvojom zemljom, govori svemogući Gospodin.
9. Uplašit ću mnoge narode kada donesem među njih tvoje pobijene, u zemlje koje ne poznaješ.
10. Mnoge ću narode zbog tebe napuniti grozom. Kraljevi će se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem mačem pred njihovim očima. Svi će svaki čas drhtati za svoj život na dan tvojega pada.
11. Jer ovako veli svemogući Gospodin: Mač babilonskoga kralja doći će na te.
12. Mačem ratnika oborit ću tvoj veliki narod. Jer su oni najljući među narodima. Oni će poharati sjaj Egipta. Sve će njegovo mnoštvo propasti.
13. Satrt ću svu njegovu stoku pokraj mnogih voda. Ne će ih više mutiti čovječja noga, niti će ih mutiti papak kakve životinje.
14. Tada ću razbistriti njihove vode i učinit ću da teku njihove rijeke kao ulje, govori svemogući Gospodin.
15. Kad učinim Egipat pustinjom, kad opusti zemlja, kad bude bez svega što je u njoj, kad pobijem sve njezine stanovnike, tada će im biti jasno da sam ja Gospodin.
16. Ovo je tužaljka što će se zapjevati, i kćeri će je naroda pjevati. Pjevat će je nad Egiptom i nad mnogim njegovim narodom, govori svemogući Gospodin.”
17. U dvanćstoj godini, u prvom mjesecu, petnćstoga dana toga mjeseca, dođe mi Gospodnja riječ ovako:
18. ”Sine čovječji, započni tužaljku za mnogim narodom Egipta i opjevaj njegov i silnih naroda silazak u podzemni svijet, k onima koji su sišli u jamu!
19. Od koga si u čem ljepši? Siđi i spavaj s neobrezanima!
20. Oni će pasti posred pobijenih mačem. Mač je već dan: privucite Egipat i sve njegovo mnoštvo!
21. Vođe ratnika govorit će ispred carstva mrtvih njemu s njegovim pomoćnicima: Oni su sišli, oni tu leže, neobrezani, pobijeni mačem.
22. Ondje je Asirac i njegova četa okolo njegova groba. Svi su pobijeni, pali od mača.
23. Grobovi mu leže u najdubljem dnu. četa mu leži oko njegova groba. Svi su pobijeni, pali od mača, svi oni koji su nekoć zadavali strah u zemlji živih.
24. Ondje je Elam i sve njegovo mnoštvo oko njegova groba. Svi su pobijeni, pali od mača, koji su neobrezani sišli u podzemni svijet, koji su nekoć zadavali strah u zemlji živih i sada nose svoju sramotu s onima koji su sišli u jamu.
25. Usred pobijenih njemu su namjestili postelju sa svim mnoštvom. Grobovi su njihovi oko njega. Svi su neobrezani, pobijeni mačem. Jer su zadavali strah u zemlji živih. Sada nose svoju sramotu s onima koji su sišli u jamu. Stavljeni su usred pobijenih.
26. Ondje je Mešek i Tubal, i sve njihovo mnoštvo. Grobovi su njihovi oko njih. Svi su neobrezani, pali od mača, oni koji su nekoć zadavali strah u zemlji živih.
27. Oni ne leže s junacima koji su pali u davnoj davnini, koji su sišli u svijet mrtvih u svojoj ratnoj spremi, kojima su pod glavu stavljeni njihovi mačevi. Krivnja je njihova na njihovim kostima. Jer je strah od tih junaka bio vladao u zemlji živih.
28. I ti ćeš biti satrven usred neobrezanih i spavat ćeš s pobijenima mačem.
29. Ondje je Edom, ondje su njegovi kraljevi i svi njegovi knezovi, koji su unatoč svojemu junaštvu stavljeni među pobijene mačem. Oni leže sad s neobrezanima i s onima koji su sišli u jamu.
30. Ondje su svi knezovi sjevera i svi Sidonci, koji su sišli k pobijenima, pobijeni unatoč svojoj strahovitosti. Oni su osramoćeni unatoč svojemu junaštvu. Sad leže ondje, neobrezani, s pobijenima mačem i nose svoju sramotu s onima koji su sišli u jamu.
31. Njih će vidjeti faraon i utješit će se nad svim svojim mnogim narodom. Mačem je pobijen faraon sa svim svojim narodom, govori svemogući Gospodin.
32. Zato jer je zadavao strah u zemlji živih, bit će stavljen usred neobrezanih, s ubijenima mačem, faraon i sav njegov mnogi narod, govori svemogući Gospodin.”

Psalmi 130:1-4
1. Hodočasnička pjesma. Iz dubine vapim k tebi, Gospode!
2. Gospode, čuj moj glas! Neka pazi uho tvoje na glas vapaja moga!
3. Ako se grijeha budeš spominjao, Gospode, Gospode, tko će opstati?
4. Al? u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

Izreka 28:28-28
28. Kad se visoko podignu bezbožnici, sakrivaju se ljudi; a kad propadnu, postaju moćni pravednici. \

Jakova 1:1-27
1. Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanćst plemena raseljeništva.
2. Iskreno se radujte, braćo moja, kad padnete u različite kušnje,
3. znajući da iskušenjima vaša vjera biva utvrđena u postojanosti.
4. A postojanost neka bude zrela na djelu, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
5. Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga koji daje svima obilato, bez prigovora, i dat će mu se.
6. Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa, jer tko sumnja, sličan je morskomu valu koji vjetar podiže i goni.
7. Takav čovjek neka ne misli da će primiti što od Gospodina.
8. čovjek razdijeljene duše nestalan je na svim svojim putovima.
9. Neka se brat neugledna roda hvali svojim uzdignućem,
10. a bogati svojim poniženjem, jer će proći kao cvijet trave.
11. Jer sunce zapeče žegom, osuši travu, i njezin cvijet otpade, i krasota njezina uvenu. Tako će i bogati uvenuti na svojim putovima.
12. Blažen čovjek koji podnese kušnju jer će, kad bude prokušan, primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
13. Nitko, kad padne u kušnju, neka ne kaže da ga Bog kuša, jer Bog ne može biti napastovan na zlo i on nikoga ne napastuje.
14. Nego svakoga napastuje vlastita požuda koja ga vuče i mami.
15. Nakon što se začne, požuda rađa grijeh, a izvršen grijeh rađa smrt.
16. Ne varajte se, ljubljena braćo moja!
17. Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlosti u kojem nema promjene ni sjene od mijene.
18. Doista, u skladu sa svojim planom, on nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo prvijenci njegovih stvorenja.
19. Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi.
20. Jer čovječja srdžba ne čini Božje pravde.
21. Zato, odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše!
22. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe!
23. Jer ako tko sluša riječ, a ne vrši je, on je kao čovjek koji gleda naravno svoje lice u ogledalu.
24. On se je ogledao pa otišao i odmah je zaboravio kakav je.
25. Ali tko se ogleda u savršenom zakonu slobode i ostane u njemu, i ne biva zaboravni slušatelj, nego djelotvorni vršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju.
26. Ako li tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoga jezika, nego vara svoje srce, njegova je pobožnost isprazna.
27. Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljanima od svijeta.