A A A A A

Jezekilja 25:1-17
1. Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
2. ”Sine čovječji, upravi svoje lice prema Amoncima i prorokuj protiv njih!
3. Reci Amoncima: čujte riječ svemogućega Gospodina! Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što si: Ha! Ha! klicao nad mojim svetištem, ono je oskvrnjeno, i nad Izrćlovom zemljom, ona je opustošena, i nad Judinom kućom, oni idu u progonstvo,?
4. evo, ja ću te dati u posjed sinovima Istoka. Oni će u tebi razapeti svoje šatore i podignut će u tebi svoje stanove. Oni će jesti tvoje plodove i piti tvoje mlijeko.
5. Ja ću od Rabe načiniti pašnjak za deve i od zemlje Amona tor za ovce. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin.
6. Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što si pljeskao rukama i lupao nogama, i veselio se pun zluradosti nad Izrćlovom zemljom,
7. evo, ja ću dići ruku na te i dat ću te narodima da te oplijene. Istrijebit ću te između naroda i zatrt ću te između zemalja, i uništit ću te. Tada ćeš spoznati da sam ja Gospodin.
8. Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što Moab i Seir govore: Eto, kući je Judinoj kao svima narodima,
9. evo, ja ću otvoriti Moabovu stranu, tako da se izgube gradovi, njegovi gradovi sve do posljednjega, ures zemlje, Bet Haješimot, Baal Meon, Kirjatajim.
10. Sinovima Istoka uz Amonce dat ću ga u posjed, da njemu i Amoncima ne bude više spomena među narodima.
11. Na Moabu ću izvršiti sud, i spoznat će oni da sam ja Gospodin.
12. Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što je Edom radio iz osvete na Judinoj kući i teško se ogriješio svojom osvetom,
13. ovako veli svemogući Gospodin: Dignut ću svoju ruku na Edom, stoku i čovjeka istrijebit ću iz njega i učinit ću ga pustinjom. Od Temana do Dedana past će oni od mača.
14. Predat ću svoju osvetu nad Edomom ruci svojega naroda Izrćla. On će učiniti s Edomom po mome gnjevu i po mojoj jarosti. Oni će upoznati moju osvetu, govori svemogući Gospodin.
15. Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što su Filistejci radili iz osvete i ljuto se osvetili puni zluradosti u srcu i zbog prastaroga neprijateljstva bili pomišljali na uništenje,
16. ovako veli svemogući Gospodin: evo, podignut ću svoju ruku na Filistejce i uništit ću Kerećane i zatrt ću ostatak na morskoj obali.
17. Učinit ću na njima ljutu osvetu kaznom u gnjevnoj revnosti. Tada će spoznati da sam ja Gospodin, kad izvršim svoju osvetu na njima.”

Jezekilja 26:1-21
1. U jedanćstoj godini, u jedanćstom mjesecu, prvoga dan toga mjeseca dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2. ”Sine čovječji, budući da Tir kliče nad Jeruzalemom: Ha! Vrata su narodima razbijena! Meni su se otvorila. Ja ću se napuniti. Jer su ona opustjela,
3. ovako veli svemogući Gospodin: Evo, Tire, ja koračam protiv tebe, vodim protiv tebe mnoge narode, kao što more dovalja svoje valove.
4. Oni će razoriti zidove Tira. Njegove će kule raskopati. Ja ću s njega isprati zemlju i učinit ću od njega goli kamen.
5. Suho mjesto za mreže bit će usred mora. Jer ja sam to rekao, veli svemogući Gospodin. Narodima će postati grabež.
6. Njegovi gradovi, što su na kopnu, bit će uništeni mačem i spoznat će da sam ja Gospodin.
7. Jer ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću dovesti sa sjevera Nabukodonozora, babilonskog kralja, kralja nad kraljevima, s konjima i s kolima i s konjanicima, i s velikim mnoštvom narodâ.
8. Tvoje gradove na kopnu on će uništiti mačem. Podignut će protiv tebe opsadne kule, iskopat će protiv tebe opkope i postavit će protiv tebe štitove.
9. Namjestit će zidodere protiv tvojih zidova i razvalit će tvoje kule svojim željeznim kukama.
10. Od mnoštva njegovih konja pokrit će te prah. Od štropota konjanikâ, kotača i kola zatrest će se tvoji zidovi, kad uđe na tvoja vrata kao što se ulazi u osvojeni grad.
11. Kopitima svojih konja izgazit će sve tvoje ulice, poubijat će tvoj narod mačem, i tvoji ponositi idolski stupovi popadat će na zemlju.
12. Poplijenit će tvoje bogatstvo, uzet će sa sobom kao plijen tvoja trgovačka dobra, razvalit će tvoje zidove i sjajne će tvoje palače razoriti. Građevno tvoje kamenje, tvoje drvo i ruševine pobacat će u vodu.
13. Tada ću ja učiniti kraj glasu tvojih pjesama, i zvuk tvojih harfa ne će se više čuti.
14. Učinit ću od tebe gol kamen; bit ćeš suho mjesto za ribarske mreže. Nikad više ne ćeš biti sazidan, jer ja sam to rekao, veli svemogući Gospodin. \
15. Ovako veli svemogući Gospodin o Tiru: Zar ne, od štropota tvojega pada, od jecanja ranjenika, od ubijanja mačem drmaju se u tebi otoci.
16. Sa svojih prijestolja silaze svi knezovi mora, skidaju sa sebe plašteve, svlače sa sebe vezene haljine. U tugu se oblače, sjede na zemlji, dršću neprestano i zgražaju se zbog tebe.
17. Započinju tužaljku za tobom i govore o tebi: Kako si propao, nestao s mora, slavni grade, koji si bio moćan na moru sa svojim stanovnicima, koji si strah zadavao svima svojim primorcima!
18. Sada dršću otoci na dan tvoga pada. Smeteni su otoci po moru zbog tvojega završetka.
19. Jer ovako veli svemogući Gospodin: Učinit ću te pustim gradom, kao što su gradovi u kojima se više ne stanuje, kad pustim na te valove da te pokriju velike vode.
20. Svalit ću te k onima koji su već sišli u jamu, k narodu prošlosti. U zemlji svijeta mrtvih pripravit ću ti mjesto koje je slično vječnim ruševinama, k onima koji su sišli u jamu. Tako više ne ćeš biti nastanjena, ne ćeš postojati u zemlji živih.
21. Predat ću te strahovitoj propasti. Ne ćeš više biti; tražit će te i ne će te više naći dovijeka, govori svemogući Gospodin.” \

Psalmi 128:1-6
1. Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se boji Gospoda, koji hodi njegovim putovima!
2. Plod ruku svojih ćeš uživati. Blago tebi! Dobro će ti biti!
3. Žena je tvoja kao rodna loza u odajama tvoje kuće; tvoji sinovi kao mladice masline oko stola tvojega. \
4. Eto, blagoslovljen je čovjek koji se boji Gospoda.
5. Nek te blagoslovi Gospod sa Siona! Gledao sreću Jeruzalema u sve dane svojega života!
6. Vidio djecu svoje djece! Mir nad Izrćlom!

Izreka 28:25-25
25. Lakomac zameće kavgu; a tko se uzda u Gospodina, obilovat će. \

Hebrejima 11:17-40
17. Vjerom prikaza Abraham Izaka, kad bi kušan. Jedinca je prikazao on koji je primio obećanja,
18. i kojemu bi kazano: “Po Izaku će ti se nazvati potomstvo.”
19. Doista je mislio da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato je ponovno zadobio svoga sina da on bude predslika.
20. Vjerom blagoslovi Izak Jakova i Ezava u budućim stvarima.
21. Vjerom blagoslovi Jakov umirući svakoga Josipova sina i nagnu se duboko nad vrh svoga štapa.
22. Vjerom se Josip na samrti spomenu izlaska Izrćlovih sinova i zapovjedi za svoje kosti.
23. Vjerom su Mojsija, nakon što se rodi, tri mjeseca sakrivali njegovi roditelji, jer vidješe krasno dijete i ne pobojaše se kraljeve zapovijedi.
24. Vjerom Mojsije, kad odraste, ne htjede biti nazivan sinom faraonove kćeri.
25. Volio je stradavati s Božjim narodom negoli imati časovit užitak grijeha,
26. smatrajući poniženje Kristovo za veće bogatstvo od egipatskoga blaga, jer je gledao na plaću.
27. Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe, jer je čvrsto prianjao uz Nevidljivoga, kao da ga gleda.
28. Vjerom je svetkovao Vazam i škropio krvlju, da se onaj koji je ubijao ne dotakne njihovih prvorođenaca.
29. Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhoj zemlji, dok se Egipćani utopiše kad su to pokušali.
30. Vjerom padoše jerihonski zidovi, kad se obilazilo oko njih sedam dana.
31. Vjerom Rahaba, bludnica, ne pogibe s nevjernicima, jer je primila uhode s mirom.
32. I što još da kažem? Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima.
33. Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34. ugasiše ognjenu silu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše tuđe vojske.
35. Žene po uskrsnuću ponovno zadobiše svoje mrtve. Drugi su bili stavljeni na muke i ne pristadoše na izbavljenje, da dobiju bolje uskrsnuće.
36. Drugi opet podnesoše pogrde i udarce, pa još okove i tamnice!
37. Bili su kamenovani, mučeni, prepiljeni, pomriješe posječeni od mača. Obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti.
38. Svijet ih nije bio dostojan. Potucali su se po pustinjama, gorama i pećinama i po zemaljskim rupama.
39. Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja,
40. jer je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne dođu bez nas do savršenstva.