A A A A A

Jezekilja 23:1-49
1. Dođe mi ovako Gospodnja riječ:
2. ”Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri iste majke.
3. One su činile zlo u Egiptu; u svojoj su mladosti činile blud. Ondje su dirali njihova prsa i doticali se njihovih djevojačkih njedara.\
4. Starija se zvala Ohola, a Oholiba se zvala njezina sestra. One su postale moje i rodile su sinove i kćeri. Njihova imena znače: Ohola? Samarija, Oholiba? Jeruzalem.
5. Ohola je činila zlo, premda je pripadala meni, i bila se zaljubila u svoje milosnike, Asirce, koji su joj se približili.
6. Odjeveni u grimiz, namjesnici i poglavari, sve pristali mladići, konjanici ponositi na konju.
7. Njima se podala u svom bludu, svim izabranim Asircima, i okaljala se svim idolima onih u koje se bila zaljubila.
8. Ali nije pustila svoj blud s Egipćanima, jer su oni bili s njom u njezinoj mladosti, doticali se njezinih djevojačkih njedara i nad njom prosipali svoju nečistoću.
9. Zato sam je dao u ruke njezinim milosnicima, u ruke Asircima, u koje se bila zaljubila.
10. Oni su je osramotili, uzeli joj sinove i kćeri i nju samu pogubili mačem. Ona je postala ženama strašilo kad su tako na njoj sud izvršili.
11. Njezina sestra Oholiba je to vidjela i činila je još gori blud nego ona i bila je još gora u svojoj zloći od bludnice, svoje sestre.
12. Ona je bila zaljubljena u Asirce koji su joj se približili: namjesnici i poglavari, odjeveni u grimiz, konjanici ponositi na konju, sve pristali mladići.
13. Vidio sam da se okaljala i ona; obje su pošle istim putem.\
14. Ova je bludjela još gore. Ona je vidjela ljude naslikane na zidu, slike Kaldejaca naslikane crvenom bojom.
15. Oko bedara nosili su pojas. Glava im je bila pokrivena zavojitim sarukom. Svi su bili naočiti kao knezovi, prilika babilonskih sinova. Kaldejska im je bila postojbina.
16. Tada se zaljubila u njih, kad ih je vidjela, i poslala je poslanike k njima u Kaldeju.
17. Babilonci su dolazili k njoj na blud i okaljali je svojom nečistoćom, i ona se okaljala s njima. Tada ih je bila sita.
18. Ali se otkrila njezina nečistoća, sramota je njezina izbila na javu. Tada je ona meni dodijala, kao što mi je bila dodijala njezina sestra.
19. A ona je sve gore tjerala nečistoću spominjući se dana svoje mladosti, kad je činila blud u Egiptu.
20. Zaljubila se u svoje milosnike koji su bili kao pomamni magarci i ždrijepci.
21. Jest, ti si ginula za nečistoćom svoje mladosti, kad su Egipćani smjeli dirati tvoja prsa i doticati se tvojih djevojačkih njedara.”
22. Zato, Oholibo, ovako veli svemogući Gospodin: “Evo, ja ću raspaliti tvoje milosnike na te, kojih si se zasitila. Dovest ću ih na te sa svih strana.
23. Babilonske sinove i sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, sve asirske sinove s njima, pristale mladiće, namjesnike i svekolike poglavare, ratnike i odličnike, sve ponosite na konju.
24. Doći će na te s mnoštvom konja i kola, i s četama naroda. Štit, štitić i šljem oni će uokolo upraviti protiv tebi. Ja ću im predati sud, i oni će ti suditi po svojim zakonima.
25. Jest, učinit ću da osjetiš moju revnost. Oni će u razjarenosti postupati s tobom. Nos će ti i uši odsjeći i što još ostane od tebe past će od mača. Tvoje sinove i kćeri odvest će sa sobom, i što još ostane od tebe proždrijet će oganj.
26. Svući će s tebe tvoje haljine i uzet će tvoj krasni nakit.
27. Tako ću učiniti kraj tvome bludu i tvojoj nečistoći, što si ih naučila u Egiptu, da više ne podižeš svoje oči k njima i da dalje ne misliš na Egipat.”
28. Jer ovako veli svemogući Gospodin: “Evo, ja ću te dati u ruke onima koje mrziš, u ruke onima koji su ti omrznuli.
29. Oni će u mržnji raditi protiv tebe i uzet će ti sve što si stekla sebi, i ostavit će te golu i nagu. Otkrit će se tvoja bludna golotinja, tvoja nečistoća i tvoj sram.
30. To će ti se učiniti, jer si u svome bludu trčala za narodima i okaljala se njihovim idolima.
31. Išla si putem svoje sestre; zato ti u ruku dajem njezinu čašu.” \
32. Ovako veli svemogući Gospodin: “čašu svoje sestre ćeš piti, duboku, široku? podsmijeh i ruglo bit će ona? čaša sadrži vrlo mnogo.
33. Napunit ćeš se pijanstvom i brigom. čaša užasa i groze je čaša tvoje sestre Samarije.
34. Ti ćeš je piti i posrkati, i njezin ćeš ostatak izgristi i njedra ćeš svoja time pokidati, jer ja sam to rekao”, govori svemogući Gospodin.
35. Zato ovako veli svemogući Gospodin: “Zato što si me zaboravila i bacila me iza svojih leđa, sad ti nosi svoj grijeh i blud!”
36. Gospodin mi reče: “Sine čovječji, ne ćeš li izreći osudu Oholi i Oholibi? Predoči im njihove gadosti,
37. da su činile preljub i krvlju okaljale svoje ruke, da su činile preljub sa svojim idolima i djecu koju su mi rodile vodile su kroz oganj, da ih proždre.
38. I ovo su mi još činile: u onaj su dan okaljale moje svetište i oskvrnule moje subote.
39. Kada su svoju djecu bile zaklale idolima, došle su još istoga dana u moje svetište i oskvrnule ga. Eto, tako su činile u mojoj kući!
40. Jest, čak su još poslale po ljude što su došli izdaleka. Poslanik je bio poslan k njima. Eto, kada su došli, ti si se zbog njih kupala, mazala si svoje oči i stavljala na se svoj nakit.
41. Sjedala si na krasnu počivaljku. Pred njom je bio postavljen stol. Na nj si stavljala moj kâd i ulje.
42. Glasna se vika čula zbog mnoštva ljudi što su bili pridošli iz pustinje. Oni su im stavljali narukvice na ruke i krasan vijenac na glavu.
43. Tada sam rekao: Ne čine li na taj način preljub?
44. Kao što čini bludnica, oni sad čine nečistoću. Idu k njoj kao što se ide k bludnici. Tako idu k Oholi i k Oholibi, nevaljalim ženama.
45. Ali će im pravedni ljudi izreći osudu po pravu za preljubnice i krvnice, jer su preljubnice, i krv je na njihovim rukama.”
46. Jer ovako govori svemogući Gospodin: “Neka se pozove protiv njih narodna općina, i neka se predaju, da budu zlostavljene i oplijenjene!
47. Neka ih narodna općina kamenuje i sasiječe mačevima! Njihove sinove i kćeri neka pobiju i njihove kuće neka ognjem spale!
48. Tako ću učiniti kraj nečistoći u zemlji, da se opomenu sve žene i da ne čine istu nečistoću kao vi.
49. Učinit će se da okajete svoju nečistoću i da sa svojim idolima platite grijehe, da spoznate da sam ja svemogući Gospodin.”

Jezekilja 24:1-27
1. Gospodnja mi riječ dođe u devetoj godini, u desetom mjesecu, desetoga dana toga mjeseca ovako:
2. ”Sine čovječji, točno zapiši ime ovoga dana! Upravo taj dan navaljuje babilonski kralj na Jeruzalem.
3. Kaži tome upornom rodu ovu priču: Ovako veli svemogući Gospodin: Pristavi lonac! Najprije ga pristavi, onda nalij u nj vode!
4. Stavi u nj komade mesa, sve dobre komade, stegno i pleća. Napuni ga najboljim kostima!
5. Uzmi najbolje iz stada i naloži cjepanice ispod njega! Neka dobro provru komadi mesa, neka se i kosti raskuhaju u njemu!
6. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Teško krvničkom gradu, kotlu na kojemu stoji hrđa i s kojega hrđa ne silazi! Izvadi iz njega komad po komad, a da se ne baca ždrijeb na to!
7. Jer je njegova krv usred njega. On to čini na golu kamenu. Ne prolijeva je na zemlju da se pokrije prahom.
8. Da se raspali gnjev, te učinim osvetu, puštam da se prolijeva njegova krv na gol kamen, da se ne pokrije.
9. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Teško krvničkom gradu! I ja ću naložiti velik oganj.
10. Nanesi mnogo drva, zapali oganj, neka se raskuha meso, izvadi juhu i sažeži kosti!
11. Tada ga stavi prazna na žeravicu, da se ugrije, i da se njegova mjed usije, i nečistoća se rastopi u njemu, i nestane njegove hrđe!
12. Mnogo muke zadaje kotao. Ali mnoga hrđa ne silazi s njega; i u ognju ostaje njegova hrđa. \
13. Ja sam te htio očistiti od tvoje gnjusne nečistoće, ali se ti nisi očistio od svoje nečistoće, to se i nadalje ne ćeš očistiti dok na tebi ne izvršim svoj gnjev.
14. Ja, Gospodin, rekao sam to. Doći će to, i izvršit ću. Ne ću to propustiti, ne ću se pokajati. Po tvojim putovima i po tvojim djelima sudit će ti se”, govori svemogući Gospodin.
15. Dođe mi ovako Gospodnja riječ:
16. ”Sine čovječji, evo, ja ću jednom nenadanom smrti uzeti radost tvojim očiju. Ali ti onda ne ćeš tugovati ni plakati. Ne smiju ti doći suze.
17. Uzdiši tiho, ali ne priređuj nikakva tugovanja! Zaveži sebi povez oko glave, svoju obuću obuj na noge, ne pokrivaj svoje brade i ne jedi kruha žalosti!”
18. Ujutro sam još govorio narodu, a navečer je umrla moja žena, i drugog jutra učinio sam kako mi je bilo zapovjeđeno.
19. Tada su me upitali ljudi: “Ne ćeš li nam razjasniti; što to znači da tako radiš?”\
20. Odgovorio sam im: “Dođe mi Gospodnja riječ koja glasi:
21. Reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću oskvrnuti ponos, milinu vaših očiju, čežnju vašega srca. Sinovi će vaši i kćeri, što ste ih ostavili, pasti od mača.
22. Onda ćete vi činiti kako sam ja činio: ne ćete pokriti brade i ne ćete jesti kruha žalosti.
23. Povez će vam biti na glavi, vaša obuća na nogama. Ne ćete tugovati ni plakati. Ali ćete ginuti u svojim grijesima i uzdisati jedan drugomu.
24. Tako će vam Ezekiel biti čudesni znak. Sve što je činio on, činit ćete i vi, kad to dođe. I spoznat ćete da sam ja svemogući Gospodin.”
25. ”A ti, sine čovječji, čuj: U onaj dan, kad im uzmem njihov bedem, ponosnu njihovu radost, milinu njihovih očiju i čežnju njihova srca, njihove sinove i kćeri,
26. u onaj dan doći će k tebi bjegunac da ti to javi.
27. U onaj će se dan otvoriti tvoja usta, čim stigne bjegunac. Govorit ćeš i ne ćeš više šutjeti, i bit ćeš im čudesni znak. Tada će oni spoznati da sam ja Gospodin.”

Psalmi 127:1-5
1. Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Gospod ne gradi kuće, uzalud se muče graditelji. Ako Gospod ne čuva grada, uzalud čuvar bdi.
2. Uzalud ustajete prije zore i kasnite na počinak vi što jedete kruh muke, svojim miljenicima on ga daje dok snivaju.
3. Evo, sinovi su dar Gospoda; nagrada je plod utrobe. \
4. Kao strijele u ratnikovoj ruci, to su sinovi mladosti.
5. Blago čovjeku koji je njima napunio svoj tobolac!

Izreka 28:24-24
24. Tko potkrada svojega oca i majku i govori: “To nije grijeh”, on je drug pokvarenome čovjeku.

Hebrejima 11:1-16
1. A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.
2. U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo.
3. Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.
4. Vjerom prinese Abel Bogu bolju žrtvu nego Kajin, i po njoj je dobio svjedočanstvo da je pravedan, kad Bog posvjedoči za njegove darove. Po njoj on mrtav još govori.
5. Vjerom bi Henoh prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se, jer ga Bog prenese. Doista, prije nego bi prenesen dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu.
6. A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da On postoji i da plaća onima koji ga traže.
7. Vjerom se Noa, primivši objavu o onome što još ne vidje, poboja i načini korablju za spasenje svoje kuće. Time osudi svijet, i postade baštinik pravde po vjeri.
8. Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto koje je trebao primiti u baštinu. Izađe ne znajući kamo ide.
9. Vjerom se naselio u zemlju obećanja kao u tuđu, i u šatorima je stanovao s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja.
10. Doista, on je iščekivao grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog.
11. Vjerom i sama Sara primi moć da zatrudni, unatoč odmakloj dobi, jer je vjerovala da je vjeran onaj koji je obećao.
12. Zato se i rodiše od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci mnogobrojni kao nebeske zvijezde i nebrojeni kao pijesak na morskoj obali.
13. U vjeri pomriješe svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji.
14. Doista, oni koji tako govore pokazuju da traže domovinu.
15. A da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena za povratak.
16. Ali sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se njihovim Bogom, jer im je pripravio grad.