A A A A A

Biblija u jednoj godini

Studeni 11

Jezekilja 13:1-23
1. Dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2. ”Sine čovječji, prorokuj protiv Izrćlovih proroka koji ondje prorokuju! Reci onima koji prorokuju iz svojega vlastitog maštanja: čujte Gospodnju riječ!
3. Ovako govori svemogući Gospodin: Teško ludim prorocima, koji idu za svojim vlastitim duhom, a nisu ništa gledali!
4. Proroci su tvoji, Izrćle, kao lisice u razvalinama!
5. Ne skačete u prolom i ne postavljate se u obranu Izrćlove kuće, da se održi u boju u Gospodnji dan.
6. Gledaju laž i prorokuju prijevaru kad god navješćuju: Govori Gospodin, premda ih ne šalje Gospodin. Ipak čekaju da bi im se ispunila riječ.
7. Nisu li varava viđenja što ih gledate, i lažna proroštva što ih izričete kad kažete: Govori Gospodin? a ipak nisam govorio?
8. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Budući da je to što govorite varka, i to što gledate laž, zato me evo na vas, govori svemogući Gospodin.
9. Zato će moja ruka doći na proroke koji gledaju praznu opsjenu i prorokuju laž. Ne će pripadati zajednici mojega naroda i u imenik Izrćlove kuće ne će biti zapisani. U Izrćlovu zemlju ne će doći; tada će spoznati da sam ja svemogući Gospodin,\
10. zato jer vode moj narod u zabludu kad navješćuju spasenje, a spasenja nema, i kad narod gradi zid, oni ga obijele krečem.
11. Reci tim bjeliocima: Zid će pasti. Doći će pljusak, velika će zrna tuče pasti, bura će navaliti.
12. Kad onda padne zid, ne će li vam se reći: Gdje je kreč kojim ste ga mazali?
13. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Pustit ću u svom gnjevu da navali bura, pljusak će pasti u mojoj srdžbi, i zrna će tuče padati u mojoj jarosti, da satru.
14. Razvalit ću zid što ga namazaste krečem. Oborit ću ga na zemlju da će mu otkriti temelj. On će pasti, i vi ćete s njim propasti. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin.
15. Jest, ja ću izvršiti svoj gnjev na zidu i na njegovim bjeliocima i reći ću vam: Nema zida, nema njegovih bjelilaca,
16. izrćlovih proroka, koji prorokuju o Jeruzalemu i vide mu viđenja spasenja, a spasenja nema”, govori svemogući Gospodin.
17. ”A ti, sine čovječji, upravi svoje lice prema kćerima svoga naroda, koje prorokuju na temelju svojega vlastitog maštanja! Prorokuj o njima
18. i reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Teško onima koji šiju čarobne vrpce za sve ručne zglobove i izrađuju čarobne kape za glave svakoga rasta, da love duše. Lovite mi duše mojega naroda, a držite ih za sebe na životu.
19. Oskvrnjujete me kod mog naroda za šaku ječma i za zalogaj kruha kad ubijate duše koje ne trebaju umrijeti, i držite na životu duše koje ne trebaju živjeti, pri čemu lažete mojemu narodu, koji rado sluša laž.
20. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću postupati protiv vaših čarobnih vrpci, kojima lovite duše kao ptice, i pokidat ću ih s vaših ruku i pustit ću kao ptice duše koje hoćete uloviti.
21. Pokidat ću vaše čarobne kape i izbavit ću svoj narod iz vaših ruku. Ne će više biti kao plijen u vašim rukama. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin.
22. Budući da ste ožalostili lažju srce pravedniku, premda ga ja nisam htio ožalostiti, i budući da ste krijepili ruke bezbožniku, da se ne vrati sa svoga opakog puta, da ostane na životu,
23. ne ćete više gledati varke i ne ćete više gatati. Ja ću izbaviti svoj narod iz vaših ruku, i vi ćete spoznati da sam ja Gospodin.”

Jezekilja 14:1-23
1. Dođoše k meni neki od Izrćlovih starješina i sjedoše preda me.
2. Tada mi dođe Gospodnja riječ ovako:
3. ”Sine čovječji, ovi su se ljudi okrenuli opet idolima i štovali sablazan i svoju prijašnju krivnju. Zar da pustim da me sad oni pitaju?
4. Zato im kaži i javi im: Ovako veli svemogući Gospodin: Svakom od Izrćlove kuće koji se opet okrenuo idolima i štovao sablazan i svoju prijašnju krivnju, a ipak dođe proroku, ja Gospodin odgovorit ću mu za mnoštvo njegovih idola
5. time što ću uhvatiti Izrćlovu kuću za srce, jer se odvratila od mene po svakojakim idolima.
6. Zato reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Obratite se i okrenite se od svojih idola! Okrenite svoje lice od svojih gadova!
7. Jer svakome od Izrćlova doma i od stranaca koji se zadržavaju u Izrćlu, a koji otpadne od mene i opet se okrene idolima i štuje sablazan i svoju prijašnju krivnju, pa ipak dođe proroku da me upita preko njega, njemu ću ja, Gospodin, sam odgovoriti.
8. Upravit ću svoje lice nasuprot takvu čovjeku i učinit ću od njega primjer i poslovicu, istrijebit ću ga iz svojega naroda. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin.
9. Ako li se prorok dade zavesti i nešto odgovori, ja, Gospodin, zaveo sam toga proroka. Ja ću pružiti svoju ruku protiv njega i istrijebit ću ga iz svojega naroda Izrćla.
10. Obojica će okajati svoju krivnju. Krivnja onoga koji pita isto je tako velika kao krivnja prorokova,
11. da više Izrćlova kuća ne odstupi od mene i da se više ne okalja svakojakim grijesima, nego da bude moj narod i da ja budem njihov Bog”, govori svemogući Gospodin.
12. Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
13. ”Sine čovječji, ako bi se koja zemlja ogriješila o mene i počinila vjerolomstvo, i ja bih onda pružio ruku protiv nje i slomio joj štap kruha, pustio na nju glad i poubijao u njoj ljude i stoku,
14. i ako bi u njezinoj sredini bila ova tri čovjeka: Noa, Danijel i Job, oni bi svojom pravednošću izbavili samo same sebe”, govori svemogući Gospodin.
15. ”I ako bih pustio na zemlju divlje životinje i one je opustile, te bi postala pustinja kojom više nitko ne bi prolazio zbog divljih životinja,
16. i ako bi se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio”, govori svemogući Gospodin, “oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri; jedino bi se oni izbavili, a zemlja bi postala pustinja. \
17. Ili ako bih pustio mač na onu zemlju i zapovjedio: Mač neka prođe kroz tu zemlju, i ako bih iz nje istrijebio ljude i životinje,
18. i ako bih se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio”, govori svemogući Gospodin, “oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, nego bi se samo oni sami izbavili.
19. Ili ako bih pustio kugu na onu zemlju i svoj gnjev izlio na nju krvlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku,
20. i ako bi se Noa, Danijel i Job nalazili u njoj, ne bi oni, tako ja živ bio”, govori svemogući Gospodin, “izbavili ni sina ni kćer, nego bi svojom pravednošću izbavili samo sebe same.”
21. Jer ovako veli svemogući Gospodin: “A ipak, ako pustim četiri svoje zle kazne: mač, glad, divlje zvijeri i kugu na Jeruzalem, da iz njega istrijebim ljude i stoku,
22. ipak će se u njemu izbaviti jedan ostatak sinova i kćeri koji će biti izvedeni iz njega. Oni će ovamo doći k vama i vidjet ćete njihov put i njihova djela i utješit ćete se za zlo što sam ga pustio na Jeruzalem, za sve što sam mu učinio.
23. Oni će vas utješiti kad vidite njihov put i njihova djela. Tako ćete spoznati da nisam bez razloga učinio što sam god učinio tome gradu”, govori svemogući Gospodin.

Psalmi 122:6-9
6. Molite za mir Jeruzalemu! Nek žive mirno oni koji te ljube!
7. Nek bude mir u tvojim zidinama i pokoj u tvojim palačama!
8. Zbog braće i prijatelja svojih molit ću mir za tebe.
9. Zbog Doma Gospoda, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti!

Izreka 28:19-19
19. Tko obrađuje svoju njivu, ima puno kruha; a tko ide za besposličarenjem, ima puno siromaštva. \

Hebrejima 7:1-28
1. Doista, taj Melkisedek, šalemski kralj, svećenik Boga Svevišnjega, jest onaj koji je izašao ususret Abrahamu, kad se vraćao nadvladavši kraljeve, i blagoslovi ga.
2. Njemu Abraham i desetinu dade od svega. Njegovo dakle ime najprije znači kralj pravde, a potom i šalemski kralj, tj. kralj mira.
3. On koji je bez oca, bez majke, bez rodoslovlja te nema ni početka danima, ni svršetka životu, a sličan je Božjemu Sinu, ostaje svećenik dovijeka.
4. Gledajte koliki je ovaj kome je patrijarh Abraham dao desetinu od najboljih dijelova plijena.
5. Istina, i oni od Levijevih sinova koji primaju svećeništvo imaju zapovijed da uzimaju po Zakonu desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i oni Abrahamovi potomci.
6. A onaj koji ne potječe od njih, uze desetinu od Abrahama, i blagoslovi onoga koji je imao obećanja.
7. Sigurno je da veći blagoslivlja manjega.
8. Uz to, ovdje primaju desetinu smrtni ljudi, a ondje onaj o kome je posvjedočeno da živi.
9. Izlazi da je Levi, koji prima desetinu, dao po Abrahamu desetinu,
10. jer je još bio u boku svoga pretka kad je Melkisedek Abrahamu izašao ususret.
11. Ako je dakle savršenstvo dano po levitskom svećeništvu? jer je narod pod njim primio Zakon? kakva je još potreba bila da ustane drugi svećenik po redu Melkisedekovu, a da se ne zove po redu Aronovu?
12. Doista, kad se promijeni svećeništvo, potrebno je da se i zakon promijeni.
13. Jer onaj o kojem se ovo govori od drugoga je plemena od kojega nitko nije služio žrtveniku.
14. Poznato je naime da naš Gospodin izađe od Judina plemena, a za to pleme nije Mojsije ništa kazao o svećenicima.
15. To je još očitije ako se postavlja drugi svećenik po sličnosti s Melkisedekom.
16. On nije postao po zakonu tjelesne odredbe, nego po sili vječnoga života.
17. Postoji naime svjedočanstvo: “Ti si svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.”
18. Tako se ukida prijašnja zapovijed, jer je bila slaba i beskorisna.
19. Doista, Zakon nije ništa usavršio, ali je uveo bolju nadu po kojoj se približavamo Bogu.
20. A to se nije dogodilo bez zakletve. Oni su naime bez zakletve postajali svećenici,
21. ovaj je sa zakletvom po onome koji mu govori: “Zakle se Gospodin i neće se pokajati: Ti si svećenik dovijeka.”
22. U toj mjeri Isus je postao jamac boljega saveza.
23. Osim toga, njih je smrt sprječavala da ostanu u svećeništvu, pa su mnogi postajali svećenici,
24. a ovaj ima vječno svećeništvo, jer ostaje dovijeka.
25. Zato i može uvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer svagda živi da ih zagovara.
26. Doista, bio nam je potreban takav veliki svećenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od grješnika i uzvišeniji od nebesa.
27. On nema potrebu svaki dan, kao veliki svećenici, najprije za svoje grijehe prinositi žrtve, zatim za grijehe naroda, jer je to učinio jednom zauvijek, kada je sam sebe prinio.
28. Zakon naime postavlja za velike svećenike slabe ljude, a riječ zakletve, koja je dana poslije Zakona, postavila je Sina dovijeka savršena.