A A A A A

Biblija u jednoj godini

Studeni 10

Jezekilja 11:1-25
1. Nato me duh podiže i odnese me na istočna vrata Gospodnjega Hrama, što gledaju na sunčani istok. Na vratima vidjeh dvadeset i pet ljudi i u njihovoj sredini ugledah Jaazaniju, Azurova sina, i Pelatju, Benajina sina, knezove naroda.
2. Gospodin mi reče: “Sine čovječji, to su ljudi koji smišljaju nesreću i daju zao savjet u tom gradu.
3. Oni govore: Nisu li istom nedavno sagrađene kuće? Grad je lonac, a mi smo meso.
4. Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!”
5. Tada dođe Gospodnji duh na me i reče mi: “Reci: Ovako veli Gospodin: Tako govorite, Izrćlov dome, i znam dobro misli što se rađaju u vama.
6. Mnoge između sebe pobiste u tom gradu i napuniste njegove ulice pobijenima.
7. Zato ovako veli svemogući Gospodin: Od vas pobijeni, što ih poubijaste u sredini grada, oni su meso, a on je lonac. A vas ću izvesti iz njegove sredine.
8. Bojite se mača, a ja ću mač pustiti na vas? govori svemogući Gospodin.
9. Izbacit ću vas iz toga grada i dat ću vas u ruke tuđincima i izvršit ću na vama kazneni sud.
10. Od mača ćete pasti. Sudit ću vam na Izrćlovoj granici i spoznat ćete da sam ja Gospodin.
11. Ovaj grad ne će vam biti lonac, niti ćete vi u njemu biti meso. Sudit ću vam na Izrćlovoj granici.
12. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, po čijim uredbama niste hodili i čije zapovijedi niste izvršavali. Štoviše, radili ste po običajima neznabožačkih naroda oko vas.”
13. Dok sam tako prorokovao, umre Pelatja, Benajin sin. Tada padoh ničice na lice, povikah u sav glas i rekoh: “Ah, svemogući Gospodine, hoćeš li sasvim uništiti Izrćlov ostatak?”
14. Dođe mi Gospodnja riječ ovako:
15. ”Sine čovječji, tvoja braća, rođaci, suprognanici i sva Izrćlova kuća, svi su oni o kojima vele jeruzalemski stanovnici: Oni su daleko od Gospodina, nama je zemlja dana u posjed.
16. Zato reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Jest, ja sam ih odveo u daljinu, među neznabožačke narode i razasuo ih u zemlje, i u zemljama u koje su došli za malo vremena postao sam im mjesto svetoga štovanja.
17. Zato reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Sabrat ću vas iz naroda i pokupit ću vas iz zemalja kamo ste se razasuli, i dat ću vam opet Izrćlovu zemlju.
18. Oni će doći tamo i odstranit će iz nje sve gadove i njihove odvratnosti.
19. Dat ću im drugo srce i nov duh stavit ću u njihovu nutrinu. Izvadit ću iz njihova tijela kameno srce i dat ću im mesno srce,
20. da hode po mojim uredbama i brižno drže moje zapovijedi. Oni će biti moj narod, i ja ću biti njihov Bog.
21. A onima kojima srce ostaje privrženo odvratnostima i idolskim gadovima, platit ću njihov put na njihovu tijelu”, govori svemogući Gospodin.
22. Nato zamahnuše kerubi svojim krilima, i kotači su potrčali uz njih. Odozgo nad njima stolovala je slava Izrćlova Boga.
23. I podiže se Gospodnja slava iz područja grada i stade na gori, koja leži na istoku grada.
24. A mene duh podiže i odnese me u viđenju Božjim duhom natrag u Kaldeju k prognanicima. Viđenje koje sam bio gledao, iščeznu mi.
25. Ja iskazah prognanicima sve Gospodnje riječi, što ih je on bio objavio viđenjem.

Jezekilja 12:1-28
1. Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
2. ”Sine čovječji, ti stanuješ usred uporna roda, što ima oči da vidi, a ipak ne vidi; ima uši da čuje, a ipak ne čuje. Zaista, oni su tvrdokoran rod.\
3. Zato, sine čovječji, spremi što ti treba za put i odi za dana, pred njihovim očima! Putuj od jednoga mjesta do drugoga pred njihovim očima! Možda će to razumjeti, jer su tvrdokoran rod.
4. Iznesi svoje stvari kao prtljagu za dana pred njihovim očima! Ti sam iziđi navečer pred njihovim očima, kao što izlazi zarobljenik!
5. Pred njihovim očima prokopaj rupu kroza zid i prođi kroz nju!
6. Pred njihovim očima uzmi na ramena svoju prtljagu i iznesi je po mraku! Pritom pokrij lice i ne gledaj na tu zemlju! Jer te činim čudesnim znakom za Izrćlov dom.”
7. Učinio sam tako kako mi je bilo zapovjeđeno. Imovinu sam iznio za dana kao putnički svežanj zarobljenika. Navečer sam prokopao rukom rupu. Na plećima sam nosio svoj svežanj, pred njihovim očima.
8. Drugoga jutra dođe mi Gospodnja riječ ovako:
9. ”Sine čovječji, nije li ti rekla Izrćlova kuća, tvrdokoran rod: Što radiš tu?
10. Navijesti im: Ovako veli svemogući Gospodin: Na kneza se odnosi Božja osuda protiv Jeruzalema i protiv cijele Izrćlove kuće, što ondje stanuje.
11. Ja sam za vas čudesni znak. Kako sam učinio, tako će im biti. Putovat će u progonstvo, u ropstvo.
12. Knez će u njihovoj sredini uzeti svežanj na svoja pleća i izići po mraku. Prokopat će zid, da ga iznesu. On će pokriti svoje lice da ne vidi zemlje svojim očima.
13. Ali ću mu razapeti svoju mrežu i uhvatit će se u moju zamku. Odvest ću ga u Babilon, u zemlju Kaldejaca. Ali je ne će vidjeti, a ondje će umrijeti.
14. A svu njegovu okolinu, njegove pomoćnike i sve ratne čete razasut ću u sve vjetrove i trgnut ću mač za njima.
15. Oni će spoznati da sam ja Gospodin kad ih razaspem među narode i razagnam po zemljama.
16. Ali ću neke od njih ostaviti od mača, od gladi i od kuge, da pripovijedaju sve svoje gadosti među narodima u koje dođu, i da i oni spoznaju da sam ja Gospodin.”
17. Dođe mi riječ Gospodnja ovako:
18. ”Sine čovječji, jedi svoj kruh u strahu i pij vodu u drhtanju i ustručavanju!
19. Navijesti narodu u zemlji: Ovako veli svemogući Gospodin o jeruzalemskim stanovnicima u Izrćlovoj zemlji: U tjeskobi će jesti svoj kruh i u očajanju će piti vodu, jer će se zemlja opustošiti, ostat će bez svega što je u njoj, zbog bezbožnosti svih njezinih stanovnika.
20. Napučeni će gradovi opustjeti, i zemlja će postati pustoš. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin.”
21. Dođe mi riječ Gospodnja ovako:
22. ”Sine čovječji, kakve to prazne riječi vodite u Izrćlovoj zemlji? Veli se: prolaze dani, a od proroštava nema ništa.
23. Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Učinit ću kraj tim praznim riječima. Ne će se one više govoriti u Izrćlu.? Štoviše, reci im: Blizu su dani i riječi svih proroštava.
24. Jer ubuduće ne će više biti u Izrćlovoj kući lažnih viđenja i varavih proroštava.
25. Jer ja, Gospodin, govorim. Riječ koju govorim, ispunit će se bez odugovlačenja. Jest, u vašim danima, tvrdokorni rode, učinit ću da dođe riječ i da se i ispuni”, govori svemogući Gospodin.
26. Dođe mi riječ Gospodnja ovako:
27. ”Sine čovječji, eto, Izrćlov dom kaže: Viđenje koje taj gleda ispunit će se tek nakon mnogo dana; on prorokuje za daleko vrijeme.\
28. Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Nijedna moja riječ ne će se dulje odgađati. Riječ koju govorim, ispunit će se”, govori svemogući Gospodin.

Psalmi 122:1-5
1. Hodočasnička pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: “Hajdemo u Dom Gospodnji!”
2. Evo, već stoje naše noge na vratima tvojim, Jeruzaleme!
3. Jeruzaleme, kao grad sagrađeni, u tebi je zajednica ujedinjena!
4. Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja, prema zakonu Izrćlovu da slave ime Gospodnje.
5. Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.

Izreka 28:17-18
17. čovjek kojega tišti krvno djelo, bit će do groba bjegunac: nitko ga ne zaustavi.
18. Tko hodi nedužno, spasit će se; a tko ide krivim putovima, pada u jamu. \

Hebrejima 6:1-20
1. Zato, ostavimo početni nauk o Kristu, i rastimo u zrelosti. Ne postavljajmo opet temelja vraćanjem na odvraćanje od mrtvih djela, na vjeru u Boga,
2. na nauk o krštenju i polaganju ruku, o uskrsnuću od mrtvih, i vječnom sudu.
3. To ćemo učiniti, ako Bog dopusti.
4. One koji su jednom prosvijetljeni i okusili nebeski dar, primivši Duha Svetoga,
5. te okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta
6. pa su ipak otpali, doista nije moguće opet obnoviti na obraćenje, jer sami nanovo razapinju i grde Božjega Sina.
7. Kad zemlja upije dažd što često na nju pada, donosi povrće onima što je daju obrađivati, prima blagoslov od Boga.
8. Kad pak donosi trnje i drač, bezvrijedna je, blizu je prokletstvu i ona se najposlije sažeže.
9. Ali za vas smo, ljubljeni, uvjereni da ste dobri te da ste na putu spasenja, makar govorimo ovako.
10. Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju pokazaste u njegovo ime, posluživši svete i služeći im.
11. Ali želimo da svaki od vas pokaže istu revnost, da se ispuni nada do kraja,
12. da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.
13. Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, nije se imao kime većim zakleti pa se zakleo samim sobom
14. govoreći: “Zaista, obilno ću te blagosloviti i silno ću te umnožiti.”
15. I tako, strpljivo čekajući, Abraham postiže obećanje.
16. Doista, ljudi se kunu većim, i svakom osporavanju svršetak je zakletva koja potvrđuje.
17. Zato se Bog, kad je htio baštinicima obećanja snažnije pokazati nepokolebljivost svoje odluke, poslužio zakletvom.
18. Tako dva neopoziva čina, u kojima Bog ne može prevariti, donose snažnu utjehu nama koji smo ponuđenu nadu prihvatili kao utočište.
19. Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše koje ulazi u unutrašnjost iza zavjesa,
20. kamo Isus uđe kao preteča za nas, postavši veliki svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.