A A A A A

Biblija u jednoj godini

Studeni 1

Jeremija 49:1-39
1. O Amoncima. Ovako veli Gospodin: “Zar Izrćl nema sinova? Zar nema baštinikâ? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se njegov narod nastanio u njegovim gradovima?
2. Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin “kad ću učiniti da zaori ratni urnebes protiv Rabat Amona. Bit će gomila razvalinâ. Njegovi će gradovi biti ognjem spaljeni, i Izrćl će baštiniti svoju vlastitu baštinu”, govori Gospodin.
3. Hešbone, jauci! Opustošen je Ar. Jadikujte, Rabatove kćeri! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutajte u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
4. Što se hvališ svojom dolinom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvastajući se svojim bogatstvom: “Tko će udariti na me?”
5. ”Zaista, grozu ću pustiti na te”, govori svemogući Gospodin nad vojskama, “sa svih strana oko tebe! Bit ćete raspršeni, svaki za se. Bjegunce nitko ne će skupiti.
6. Ali ću poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca”, govori Gospodin.
7. O Edomu. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zar nema više mudrosti u Temanu? Zar je nestao savjet razumnima? Je li im mudrost uminula?
8. Bježite! Udaljite se odatle! Sakrijte se u dubinu, građani u Dedanu! Jer ću pustiti da na Ezava dođe njegova nesreća, vrijeme njegove kazne.
9. Dolaze k tebi vinogradari: za pobiranje ne ostavljaju više ništa. Dolaze noću kradljivci: pohlepno grabe.
10. Jest, ogolit ću Ezava. Otkrit ću njegova skrovišta. On se više ne može sakriti. Pleme će njegovo biti uništeno, njegova braća i susjedi. Ništa više ne ostade od njega.
11. Ostavi svoje sirote! Ja ću ih uzdržavati. Tvoje udovice neka se uzdaju u me!”
12. Jer ovako veli Gospodin: “Zaista, koji nisu zaslužili da piju čašu, moraju je piti: a ti, ti da bi još ostao bez kazne? Ne ćeš ostati bez kazne, nego piti!
13. Jer sobom se kunem, govori Gospodin: Bosra će biti vječna pustinja!”
14. čuo sam vijest od Gospodina, glasnik je poslan k narodima: “Skupite se! Idite protiv Edoma! Dignite se u boj!”
15. ”Zaista, učinit ću te malenim među narodima, prezrenim među ljudima.
16. Strah što ga ulijevaš zaludio je tvoje drsko mišljenje, jer stanuješ u kamenim rasjeklinama, hvataš se vrletnih visina. I visoko gradiš gnijezdo kao orao; ipak ću te otamo oboriti”, govori Gospodin. \
17. ”Grozan će postati Edom. Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijava se zbog svih njegovih rana.
18. Kako se zbilo Sodomi i Gomori i njihovim susjedima kod njihova uništenja, tako”, veli Gospodin, “ne će više tamo nitko stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti.
19. Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će mene izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?”
20. Zato čujte Gospodnju odluku koju je prihvatio protiv Edoma, njegove naume, što ih je smislio protiv stanovnika Temana: Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!
21. Od praska njihova pada zadrhtat će zemlja. Jauk će se njihov čuti do Crvenoga mora.
22. Gle, kao orao on se diže uvis. Lebdi tamo. Širi svoja krila nad Bosrom. U onaj dan bit će srce edomskih junaka kao srce žene koja rađa.
23. O Damasku. Zbunjeni su Hamat i Arpad kad čuše zle glase. Srce je njihovo uzbuđeno od brige, ne može se viša umiriti.
24. Klonuo je Damask, okrenuo se da bježi. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga prihvatili kao ženu što rađa.
25. Jao, slavni je grad ostavljen, raskošan grad!
26. ”Zato će popadati mladići na njegovim ulicama, svi će ratnici izginuti u onaj dan!”, govori Gospodin nad vojskama.
27. ”Na zidove Damaska stavit ću oganj, da proždre Ben-Hadadove palače.”
28. O Kedaru i o kraljevstvima hasorskim, što ih pobijedi Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako veli Gospodin: “Ustanite! Idite na Kedar! Pokorite sinove Istoka!
29. Uzimaju im šatore i stada, njihova pokrivala i posuđe. Otimaju im njihove deve i viču na njih: Groza naokolo!
30. Bježite! Zaklonite se što brže! Sakrijte se u dubinu, stanovnici Hasora!”, govori Gospodin. “Nabukodonozor, babilonski kralj, prihvatio je odluku protiv vas, smislio je plan protiv vas.
31. Ustanite! Idite protiv bezbrižnog naroda, koji stanuje u sigurnosti”, govori Gospodin, “koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice, koji stanuje sâm!
32. Njihove deve bit će plijen, mnoštvo njihovih stada grabež. Razasut ću ih u sve vjetrove, njih što šišaju tjeme. Učinit ću da dođe na njih propast sa svih strana”, govori Gospodin.
33. ”Hasor će onda biti stan čagljeva i vječna pustinja. Nitko ne će više tamo stanovati, nijedan čovjek ne će boraviti u njemu.”
34. Ovo je riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji protiv Elama, u početku vladanja Judina kralja Sidkije.
35. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zaista, ja ću slomiti luk Elamu, glavno oružje njegove snage!
36. Dovest ću protiv Elama četiri vjetra s četiri kraja neba. Razasut ću ih u sve vjetrove. Ne će biti naroda kamo ne će doći prognanici Elama.
37. Utjerat ću u Elam strah od njegovih neprijatelja, od onih koji mu rade o glavi. Pustit ću nesreću na njih, žestinu svojega gnjeva”, govori Gospodin. “Poslat ću za njim mač dok ga ne zatrem.
38. Namjestit ću svoje prijestolje u Elamu, uništit ću ondje kralja i knezove”, govori Gospodin.
39. ”Na završetku dana okrenut ću Elamovu kob”, govori Gospodin.

Jeremija 50:1-46
1. Ovo je riječ koju reče Gospodin o Babilonu, zemlji Kaldejaca, preko proroka Jeremije:
2. Objavite među narodima i razglasite, visoko dignite zastavu i navijestite, ne tajite, iskažite: “Uzet je Babilon, posramljen je Bel, razmrskan je Marduk, slike su njegove posramljene, idoli su njegovi razrušeni!
3. Jer protiv njega ide narod sa sjevera. Zemlju će njegovu učiniti pustinjom. Nitko više ne će stanovati u njoj. čovjek i životinja pobjegli su, raspršili su se.”
4. ”U one dane i u ono vrijeme”, govori Gospodin, “dolaze Izrćlova i Judina djeca zajedno. Idu ovamo, neprestano plačući, i traže Gospodina, svojega Boga.
5. Pitaju za put u Sion: tamo je upravljen njihov pogled. Dolaze i stoje kod Gospodina. U vječnom Savezu, što se nikada ne zaboravlja.
6. Narod je moj bio izgubljeno stado. Pastiri su ga njegovi zaveli. Vodili su ga okolo po gorama. Išli su s brda na humove. Zaboravili su svoj stan.
7. Tko ih je god našao, proždro bi ih. Neprijatelji su njihovi govorili: Mi im time ne činimo krivo jer su sagriješili Gospodinu, stanu pravde, nadi svojih otaca, Gospodinu.
8. Bježite iz područja Babilona, iz zemlje Kaldejaca! Iziđite! Budite kao ovnovi pred stadom! Jer evo, ja ću podignuti i povesti protiv Babilona mnoštvo velikih naroda iz sjeverne zemlje.
9. Oni će se postaviti protiv njega. Otamo će ga osvojiti. Strijele su im kao u valjana junaka, koji se ne vraća nikad bez uspjeha.
10. Tako će Kaldeja postati plijenom. Oni koji će je plijeniti, dobit će svi dosta”, govori Gospodin.
11. ”Jest, veselite se samo; jest, radujte se samo, vi lupeži moje baštinske zemlje! Jest, poskakujte kao telad na travi i hržite kao ždrijepci! \
12. Sasvim se osramoti vaša mati. Postiđena je koja vas je rodila. Zaista, bit će posljednja među narodima: pustinja, suha zemlja, pustara!
13. Zbog Gospodnjega gnjeva ne će se u njoj stanovati, sva će opustjeti. Tko bude prolazio pokraj Babilona, zgrozit će se i podsmjehivat će se zbog svih njegovih rana.”
14. Postavite se okolo protiv Babilona, vi svekoliki strijelci! Gađajte ga! Ne štedite strijela! Jer je sagriješio Gospodinu.
15. Podignite protiv njega bojnu viku uokolo: “Predao se, kule mu padaju, zidovi mu se ruše!” Jest, ovo je Gospodnja osveta! Osvetite mu se! Učinite mu kako je sam činio!
16. Istrijebite iz Babilona sijača i onoga koji maše srpom o žetvi! Od pogubnoga mača neka se vrati svaki k svojemu narodu, neka bježi svaki u svoju postojbinu!
17. Izrćl je potjerana ovca, gonjena od lavova. Najprije ga je jeo asirski kralj. Onda mu je Nabukodonozor, babilonski kralj, polomio kosti.
18. Zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov: “Zaista, ja ću kazniti babilonskoga kralja i njegovu zemlju, kao što sam kaznio asirskoga kralja.
19. Vratit ću Izrćla njegovu pašnjaku. Neka pase na Karmelu i u Bašanu! Bit će sit na Efrajimovim gorama i u Gileadu.
20. U one dane i u ono vrijeme”, govori Gospodin, “tražit će Izrćlovu krivnju: nema je više. Ne nalaze se Judini grijesi. Jer ću oprostiti ostatku što ga ostavim.
21. Iziđi protiv zemlje Meratajima, iziđi protiv nje i protiv stanovnika Pekoda! Uništi ih i istrijebi”, govori Gospodin, “i učini točno kako ti zapovjedim!”
22. čuj! Rat je u zemlji i veliko razaranje!
23. Kako je razbijen, razmrskan malj cijeloga svijeta! Kako je Babilon postao strašilo među narodima!
24. ”Stavljam ti zamke, Babilone, hvataš se u njih i ne osjećaš. Zatečen si i uhvaćen jer si izazvao Gospodina u boj.”
25. Svoju oružarnicu otvori Gospodin, izvadi svoje gnjevno oružje. Jer ima posla za svemogućega, Gospodina nad vojskama u zemlji Kaldejaca.
26. Pođite na nju s posljednjega kraja! Otvorite njezine žitnice! Zgrnite je kao snopove! Uništite je! Neka više ne ostane od nje ni ostatak!
27. Pokoljite sve njezine junce! Dolje s njima na klanje! Teško njima, dan je njihov došao, vrijeme njihova pohođenja!
28. čuj! Umakli bjegunci iz babilonske zemlje koji na Sionu Gospodina, našega Boga, objavljuju osvetu, osvetu za njegov Hram:
29. Podignite mnoge protiv Babilona, sve strijelce! Utaborite se protiv njih, da ne utekne nijedan! Isplatite mu njegova djela! Učinite s njim točno onako kako je on sâm činio! Jer je bio drzak prema Gospodinu, prema Izrćlovu Svecu.
30. ”Zato će njegovi mladići pasti po njegovim ulicama, svi će njegovi ratnici izginuti u onaj dan!”, govori Gospodin.
31. ”Zaista, ja ću poći na tebe, Drska”, govori svemogući Gospodin nad vojskama. “Jest, dan je tvoj došao, vrijeme tvojega pohođenja!
32. Ohola će se srušiti i pasti, i nitko je ne će podići. Stavit ću oganj na njezine gradove i spalit će sve oko nje.”
33. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Silu podnesoše Izrćlova i Judina djeca. Svi koji ih odvedoše, drže ih čvrsto i ne će ih pustiti.
34. Ali je jak njihov izbavitelj: Gospodin nad vojskama je njemu ime. On vodi sigurno svoju stvar, da donese mir zemlji, a nemir babilonskim stanovnicima.”
35. ”Mač na Kaldejce”, govori Gospodin, “i na babilonske građane, na njegove knezove i mudrace!
36. Mač na njegove varalice: poludjet će! Mač na njegove junake: klonut će!
37. Mač na njegove konje i na njegova kola, i na svu mješavinu naroda u njegovoj sredini: postat će kao žene! Mač na njegovo blago: bit će zaplijenjeno!
38. Mač na njegove vode: presušit će! Jer je to zemlja idola. Zbog njihovih gadnih likova postat će luđaci.
39. Zato će se ondje nastaniti lisice i čagljevi, i nojevi će ondje stanovati. Dovijeka ne će više biti nastanjen, od koljena do koljena ne će biti naseljen.
40. Kako je Bog razorio Sodomu i Gomoru i njihove susjedne gradove”, govori Gospodin, “tako ne će više nitko ondje stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti!”
41. Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik narod i mnogi kraljevi podižu se s krajeva zemlje.
42. Nose luk i koplje, tvrdi su i bez milosrđa. Njihova vika buči kao more, na konjima jure ovamo, kao naoružani ratnik, protiv tebe, babilonska kćeri!
43. Babilonski kralj čuo je vijest o njima: njegove ruke padaju mlitavo, tjeskoba ga obuzima, bolovi kao ženu koja rađa.
44. ”Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim otamo. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će me izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?”
45. Zato čujte Gospodnju odluku, koju je prihvatio protiv Babilona, njegove naume koje je smislio protiv kaldejske zemlje! Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!
46. Od glasa: “Zauzet je Babilon”? zadrhtat će zemlja. Jauk će njihov prodrijeti u narode!

Psalmi 119:121-128
121. činio sam što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim!
122. Zauzimi se za slugu svojega i blago njegovo, ne daj da me pritišću oholice!
123. Moje oči čeznu za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom.
124. Učini sluzi svome po dobroti svojoj, i nauči me svoje odredbe.
125. Ja sam tvoj sluga; prosvijetli me da shvatim tvoja svjedočanstva! \
126. Vrijeme je da nastupiš, Gospode, jer oskvrnuše Zakon tvoj.
127. Zbog toga volim tvoje zapovijedi, više no zlato, zlato čisto.
128. Zbog toga hodim po odredbama tvojim, a mrzim sve staze lažne. PE

Izreka 28:6-6
6. Bolji je siromah koji hodi u svojoj nedužnosti nego čovjek koji ide krivim putovima, ako je i bogat.

Titu 1:1-16
1. Pavao, Božji sluga i Apostol Isusa Krista za dovođenje Božjih izabranika k vjeri i spoznanju istine u skladu s pobožnošću
2. i nadom u vječni život koji obeća istiniti Bog prije vječnih vremena.
3. On objavi u određeno vrijeme svoju riječ propovijedanjem koje je meni povjereno po zapovijedi Boga, našega Spasitelja.
4. Pavao Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri: milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, našega Spasitelja.
5. Zato te ostavih na Kreti da urediš što je nedovršeno i da postaviš po gradovima starješine kao što ti ja zapovjedih:
6. ako je tko besprijekoran, muž jedne žene, ako su mu djeca vjernici i ako ih ljudi ne kore zbog raspuštenosti ili nepokornosti.
7. Doista, nadglednik treba biti bez prijekora kao Božji upravitelj, ne samovoljan, ne srdit, ne pijanica, ne svadljiv, ne lakom na prljavi dobitak.
8. Treba biti gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, svet, suzdržljiv.
9. Također se treba držati pouzdane riječi što se slaže s naukom, sposoban poticati u zdravom nauku i koriti one koji se protive.
10. Doista, ima mnogo neposlušnih, praznih brbljavaca i zavodnika, osobito između onih koji su iz obrezanja.
11. Njima treba zatvoriti usta, jer cijele kuće izopačuju učeći što ne treba, radi gadna dobitka.
12. Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: “Krećani su svagda lažljivi, zle živine, besposleni trbusi.”
13. Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih kudi strogo, da budu zdravi u vjeri,
14. ne prianjajući uz židovske bajke i zapovijedi ljudi koji se odvraćaju od istine.
15. čistima je sve čisto; a okaljanima i nevjernicima ništa nije čisto, nego su im okaljani i um i savjest.\
16. Tvrde da poznaju Boga, a djelima ga niječu; jer su odvratni, nepokorni i nevaljani za bilo koje dobro djelo. \